Može li se jezikoslovlje opisati matematičkim funkcijama i programskim jezicima?

[teo1]

U threadu o etimologiji povela se rasprava o ovome, no možda je bolje da otvorimo novi thread o tome. Dakle, ja sam izračunao da je vjerojatnost da se uzorak da su prva dva suglasnika redom često upravo 'k' i 'r' u hrvatskim hidronimima pojavi slučajno iznosi negdje između 1/300 i 1/17, ovisno o pretpostavkama koje radimo o kolizijskoj entropiji dijelova gramatike hrvatskoga jezika, a vjerojatno bliže 1/300 (detaljnije imate u ovome tekstu i ovoj prezentaciji). Ako pretpostavimo da je moj izračun točan (slobodno prigovarajte ako imate konkretne primjedbe na njega), kako to onda protumačiti?

A) Postojao je korijen "kr" sa značenjem "teći". Mislim da je ovo najvjerodostojnije tumačenje, da je taj korijen u ilirskome jeziku glasio *karr~kurr, te da dolazi od indoeuropskog korijena u značenju "konj" ili "trčati", *kjers. U ilirskom je jeziku uistinu postojao a~u ablaut, kao što vidimo u nazivima mjesta "Mursa" i "Marsonia". Ukratko, čini mi se da se ovo tumačenje uklapa u ono što znamo o indoeuropskoj lingvistici.

B) Postojao je prefiks "kr-" koji je iz nekog razloga bio čest u hidronimima.

C) Nekako drugačije...

Poslano sa mog SM-J330F koristeći Tapatalk

[MmeTipfeler]

Odgovaram ti ovdje da ne proturječim moderatorskoj odluci, a i da ti tema ne ostane bez odgovora.

teo1 kaže:

Mislim, traženje sustavnih glasovnih podudarnosti ima matematičko opravdanje: uistinu je izuzetno mala vjerojatnost da se slučajno čini da, recimo, latinsko 's' na kraju riječi odgovara grčkome 'h': sex-hex (both meaning six), septem-hepta (both meaning seven), sal-hals (both meaning salt), sol-helios (both meaning sun), sus-hys (both meaning pig, the rare English word swine is from the same root), super-hyper (both meaning above), similis-homoios (both meaning similar), sollus-holos (both meaning whole), silva-hyle (both meaning wood), somnium-hypnos (both meaning sleep), sanguis-haima (both meaning blood), sudor-hidros (both meaning sweat)... To je mala vjerojatnost da se dogodi slučajno. Za razliku od, recimo, Greenbergovih metoda masivne usporedbe: s takvim je metodama velika vjerojatnost da ćemo naći "uzorke" u nasumičnim podacima, i one nisu matematički opravdane. A sad, je li traženje etimologija toponima, onako kako se danas obično radi, sličnije etimologiziranju da "septem" i "hepta" dijele isti korijen ili je sličnije Greenbergovim metodama... procijeni sam.

Ne znam odakle izvlačiš pojedine paralele, pri čemu ne treba zaboraviti dvoje. Prvo, h u transkripciji grčkih riječi i nije pravo h, nego tzv. oštri hak (spiritus asper ili δασὺ πνεῦμα) koji se isprva nije zapisivao, ali se čuo kao udah pri izgovoru početnih vokala u grčkim riječima, kao i pri izgovoru grčkoga r odnosno ῥ (rho) - samo takvo h ima u latinskim riječima paralelu sa s. Na početku riječi, dakako. Drugo, u paralelama koje si naveo, bez obzira na to što nisu sve na mjestu, osobno ne vidim nikakav matematički ili statistički uzorak, nego PIE korijen, no da se i prihvati tvoj pristup, najprije treba odrediti korpus u okviru kojega će se tražiti ponavljanje istoga uzorka (početno latinsko s : početni (ovo je redundancije jer samo takav može i biti) oštri hak u grčkim riječima) - postotak je iznimno visok, a možda je čak posrijedi i stopostotnost pa bismo tim prebrojavanjem samo dokazali već poznatu činjenicu.

Kad već spominješ Greenberga, bilo bi dobro da kažeš na što točno misliš. Ako si mislio na morfološku jezičnu klasifikaciju, da, tu su on i Sapir imali svoj doprinos, a o nostratičkoj se hipotezi, iako ni ona nije njegova, nego Pedersenova, još uvijek raspravlja i ta će ideja, čini mi se, ostati u domeni pretpostavke.

P. S. Vjerojatno ti se omaknulo kad si napisao "latinsko 's' na kraju riječi odgovara grčkome 'h'" - nije na kraju, nego na početku.

[teo1]

MmeTipfeler kaže:

Odgovaram ti ovdje da ne proturječim moderatorskoj odluci, a i da ti tema ne ostane bez odgovora.





Ne znam odakle izvlačiš pojedine paralele, pri čemu ne treba zaboraviti dvoje. Prvo, h u transkripciji grčkih riječi i nije pravo h, nego tzv. oštri hak (spiritus asper ili δασὺ πνεῦμα) koji se isprva nije zapisivao, ali se čuo kao udah pri izgovoru početnih vokala u grčkim riječima, kao i pri izgovoru grčkoga r odnosno ῥ (rho) - samo takvo h ima u latinskim riječima paralelu sa s. Na početku riječi, dakako. Drugo, u paralelama koje si naveo, bez obzira na to što nisu sve na mjestu, osobno ne vidim nikakav matematički ili statistički uzorak, nego PIE korijen, no da se i prihvati tvoj pristup, najprije treba odrediti korpus u okviru kojega će se tražiti ponavljanje istoga uzorka (početno latinsko s : početni (ovo je redundancije jer samo takav može i biti) oštri hak u grčkim riječima) - postotak je iznimno visok, a možda je čak posrijedi i stopostotnost pa bismo tim prebrojavanjem samo dokazali već poznatu činjenicu.



Kad već spominješ Greenberga, bilo bi dobro da kažeš na što točno misliš. Ako si mislio na morfološku jezičnu klasifikaciju, da, tu su on i Sapir imali svoj doprinos, a o nostratičkoj se hipotezi, iako ni ona nije njegova, nego Pedersenova, još uvijek raspravlja i ta će ideja, čini mi se, ostati u domeni pretpostavke.



P. S. Vjerojatno ti se omaknulo kad si napisao "latinsko 's' na kraju riječi odgovara grčkome 'h'" - nije na kraju, nego na početku.

Da, omaknulo mi je ono što sam napisao "na kraju". Nije da je to važan detalj. Bitno je da tražimo uzorke onakve kakve je lingvistički (kako se jezici uistinu ponašaju) i matematički (za kakve je mala vjerojatnost da se pojave slučajno) opravdano tražiti.

Greenberg, koliko znam, nije pobornik Nostratičke hipoteze. Nostratička hipoteza nije kontradiktorna metodama komparativne lingvistike. Mislim na Greenbergove globalne etimologije, dobivene metodom masivne usporedbe. Znaš, da je na praljudskom jeziku *čuņa značilo "nos", da je *?akwah značilo "voda" (iako čak ni latinski "aqua", po glavnoj struji indoeuropske lingvistike, ne dolazi od indoeuropskog korijena sa značenjem "voda")...

Poslano sa mog SM-J330F koristeći Tapatalk

[MmeTipfeler]

teo1 kaže:

Da, omaknulo mi je ono što sam napisao "na kraju". Nije da je to važan detalj. Bitno je da tražimo uzorke onakve kakve je lingvistički (kako se jezici uistinu ponašaju) i matematički (za kakve je mala vjerojatnost da se pojave slučajno) opravdano tražiti.

Kako nije važan, pobogu! Oštri hak dolazi u starogrčkome isključivo na početnom samoglasniku ili diftongu, a u latinskome se u riječima istoga korijena javlja početno s. S druge strane, i jedan i drugi jezik imaju završno s u pojedinim riječima i pojedinim oblicima, što glagolskim, a što imeničkim, te se tu dobro može pratiti usporedba. Ne razumijem o kakvim uzorcima govoriš: sve je to već odavno objašnjeno u komparativnoj lingvistici.

Greenberg, koliko znam, nije pobornik Nostratičke hipoteze. Nostratička hipoteza nije kontradiktorna metodama komparativne lingvistike. Mislim na Greenbergove globalne etimologije, dobivene metodom masivne usporedbe. Znaš, da je na praljudskom jeziku *čuņa značilo "nos", da je *?akwah značilo "voda" (iako čak ni latinski "aqua", po glavnoj struji indoeuropske lingvistike, ne dolazi od indoeuropskog korijena sa značenjem "voda")...

Kako nije pobornik? A što je s idejom o euroazijskoj jezičnoj natporodici? "Globalne etimologije, dobivene metodom masivne usporedbe" znači upravo to: pokušaj da se dokaže genetska srodnost mnogih (ako ne i svih) ljudskih jezika. Lingvisti su se oduvijek zanimali za jezično podrijetlo, jezičnu strukturu, organizaciju... Poznaješ li Fundamentals of Language, autori su Jakobson i Halle), mislim da je i kod nas prevedeno? Mislim ovdje na fonemičke uzorke i njihovo oblikovanje te na stvaranje jezgrenog sloga i osnovnog trokuta. Nikakvo čudo da se u raznoraznim jezicima pojedine riječi podudaraju iako sami jezici nisu međusobno srodni - vjerojatno sva dojenčad na svijetu proizvode zvuk mmmmm kad su gladna. Što i dalje ne znači da veza između označitelja i označenoga odnosno označenika nije arbitrarna.

P. S. Inače, latinsko aqua itekako potječe od ie. korijena - prouči to malo.
P. P. S. Što znači "praljudski jezik"? Služiš se pojmovima koji baš i nisu široko uobičajeni u lingvistici. Mene to pomalo, bez zamjerke, podsjeća na Tarzana.

[teo1]

MmeTipfeler kaže:

Kako nije važan, pobogu! Oštri hak dolazi u starogrčkome isključivo na početnom samoglasniku ili diftongu, a u latinskome se u riječima istoga korijena javlja početno s. S druge strane, i jedan i drugi jezik imaju završno s u pojedinim riječima i pojedinim oblicima, što glagolskim, a što imeničkim, te se tu dobro može pratiti usporedba. Ne razumijem o kakvim uzorcima govoriš: sve je to već odavno objašnjeno u komparativnoj lingvistici.



Kako nije pobornik? A što je s idejom o euroazijskoj jezičnoj natporodici? "Globalne etimologije, dobivene metodom masivne usporedbe" znači upravo to: pokušaj da se dokaže genetska srodnost mnogih (ako ne i svih) ljudskih jezika. Lingvisti su se oduvijek zanimali za jezično podrijetlo, jezičnu strukturu, organizaciju... Poznaješ li Fundamentals of Language, autori su Jakobson i Halle), mislim da je i kod nas prevedeno? Mislim ovdje na fonemičke uzorke i njihovo oblikovanje te na stvaranje jezgrenog sloga i osnovnog trokuta. Nikakvo čudo da se u raznoraznim jezicima pojedine riječi podudaraju iako sami jezici nisu međusobno srodni - vjerojatno sva dojenčad na svijetu proizvode zvuk mmmmm kad su gladna. Što i dalje ne znači da veza između označitelja i označenoga odnosno označenika nije arbitrarna.



P. S. Inače, latinsko aqua itekako potječe od ie. korijena - prouči to malo.

P. P. S. Što znači "praljudski jezik"? Služiš se pojmovima koji baš i nisu široko uobičajeni u lingvistici. Mene to pomalo, bez zamjerke, podsjeća na Tarzana.

Ne razumijem o kakvim uzorcima govoriš:

Isuse Kriste, mislim na uzorke tipa Grimmovog zakona ili da grčko 'h' odgovara latinskom 's'.

Kako nije pobornik? A što je s idejom o euroazijskoj jezičnoj natporodici?

Hipoteza o euroazijskoj jezičnoj nadporodici i hipoteza o nostratičkoj jezičnoj nadporodici nisu iste stvari. Štoviše, uopće ne slijede istu metodologiju.

Poznaješ li Fundamentals of Language, autori su Jakobson i Halle), mislim da je i kod nas prevedeno?

Ne, nikad čuo. I osim ako one nisu o tome zašto je pogrešno raditi izračune u toponimiji pomoću paradoksa rođendana i kolizijske entropije, nije ni važno ovdje.

Inače, latinsko aqua itekako potječe od ie. korijena - prouči to malo.

Indoeuropsli je, koliko znam, imao dvije riječi za vodu: *wodr (koja se koristila za stajaću vodu i deklinirala se kao neživo) i *h[sub]2[/sub]ep (za tekuću vodu, deklinirala se kao živo, i od tamo potjeću brojni hidronimi kao što su Serapia i Colapis).

Što znači "praljudski jezik"?

https://en.m.wikipedia.org/wiki/Proto-Human_language Tamo ćeš vidjeti te rekonstruirane riječi *čuņa i *akwa.


Poslano sa mog SM-J330F koristeći Tapatalk

[MmeTipfeler]

Ajmemajko! Jesi li ti uopće išta proučio od lingvističke literature? Bar ono osnovno. Čuo za bar za Paninija i de Saussurea? Matematiku (pa onda i statistiku) možeš u proučavanju jezika primijeniti samo u vezi sa zadanim leksičkim korpusom ili pak pojedinim sustavima (fonološki, morfološki, sintaktički, semantički), ali teško da ćeš s pomoću matematike izvesti kakvu etimologiju.

teo1 kaže:

Isuse Kriste, mislim na uzorke tipa Grimmovog zakona ili da grčko 'h' odgovara latinskom 's'.

Budući da ti je Wikipedija najdraža stranica i glavni izvor znanja, evo na što se odnosi Grimmov zakon: link (hrv.) i link (eng.). Nigdje nema ni spomena o oštrom haku. Koji ti ustrajno brkaš sa h.

Hipoteza o euroazijskoj jezičnoj nadporodici i hipoteza o nostratičkoj jezičnoj nadporodici nisu iste stvari. Štoviše, uopće ne slijede istu metodologiju.

A ne? Evo opet malo Wikipedije. Link prvi i link drugi.

Gle, daj da ti nešto objasnim, a već su ti i Shain i Hekatonhir isto rekli. Sve što pripada u jezičnu povijest, a nije nigdje zapisano, nužno je hipoteza. Koja se, kao i svaka hipoteza, može potvrditi ili opovrgnuti, i to uglavnom na osnovi usporedbe među jezicima, a ona je isto tako to neizvjesnija, što je riječ o starijim jezicima. I to još nezapisanima.

Malo pouke o lingvistici. Kažu Jakobson i Halle u spomenutom djelu da jezik odnosno govor nastaje ovako. Proučavali su dječji govor i utvrdili da su prva dva glasa koja dojenče izgovara p i a. Logično: jedan se proizvodi stiskanjem usnica, a drugi otvaranjem usta. Njihovu su opoziciju nazvali jezgrenim slogom. Sljedeća je faza cijepanje osnovnog suglasnika na p i t te stvaranje trokuta apt. Nakon toga slijedi rascjep osnovnoga trokuta na samoglasnički aui i suglasnički kpt. Tek poslije na red dolaze nazalni samoglasnici: m kao opozicija u odnosu na p.

(Nemam knjigu kraj sebe pa pišem napamet. Ako se netko bolje sjeća ili može zaviriti u Temelje jezika, neka me dopuni ili ispravi.)

Vidiš to ti je lingvistika, a ne p-vrijednost. I nagađanje što bi bilo kad bi bilo.

Odustajem od daljnjeg sudjelovanja u ovoj temi. Besmislena je i nepotrebna - niti si što objasnio niti dokazao. Sve se u prvom postu svodi na "mislim" i "čini mi se".

[teo1]

MmeTipfeler kaže:

Jesi li ti uopće išta proučio od lingvističke literature?

Ha, pročitao sam Kapovićev Osnovni uvod u indoeuropsku lingvistiku i Malloryjevu Enciklopediju indoeuropske kulture.

MmeTipfeler kaže:

Čuo za bar za Paninija i de Saussurea?

Koliko znam, Panini je bio neki tip još od prije Krista koji je u velike detalje opisao sanskrt. Još detaljnije nego što je Varon opisao latinski.
De Saussure je poznat po svojim tvrdnjama da rečenice u ljudskom mozgu imaju stablastu strukturu (koju je razradio Chomsky) te po tome što je u indoeuropskoj lingvistici predvidio laringealnu teoriju.

MmeTipfeler kaže:

Matematiku (pa onda i statistiku) možeš u proučavanju jezika primijeniti samo u vezi sa zadanim leksičkim korpusom

Posve krivo. U baš svakom dužem tekstu na engleskom jeziku najčešće slovo bit će 'e', a najčešći dvoslov 'th'.

MmeTipfeler kaže:

ali teško da ćeš s pomoću matematike izvesti kakvu etimologiju.

Istina, rijetko se događa. Ali mislim da se to događa s imenom rijeke "Karašica".

MmeTipfeler kaže:

Nigdje nema ni spomena o oštrom haku.

Naravno da znam da Grimmov zakon ne govori o debukalizaciji (prelaska 's' u 'h') u grčkom jeziku. Mislio sam, ako to nije očito (a nekako imam dojam da me namjerno straw-manaš), da je ta debukalizacija jedan od primjera, a da je Grimmov zakon drugi primjer.

MmeTipfeler kaže:

Odustajem od daljnjeg sudjelovanja u ovoj temi.

Možda i bolje. Samo ti slijepo vjeruj da statistika i informatika nemaju ništa za reći o hrvatskim toponimima. Toliko ne znaš o informatici i statistici da poričeš da su one uopće korisne. To je onaj prvi stadij Dunning Krugerovog efekta, kad poričeš da je vještina korisna. Zapravo, ima bolji opis što se s tobom događa: ti si u poziciji Darwina kada je komentirao na Mendelov rad: "Matematika je u biologiji ono što je skalpel u stolarevoj radionici, nema tamo što tražiti.". Danas to zvuči smiješno. Zapravo, zaboravi, ti nisi ni na toj razini, ti si na razini onih što su poricali indoeuropsku lingvistiku zbog svoje slijepe vjere u priču o Kuli babilonskoj i da lingvistika nema ništa za reći o tome. I žao mi je što u 21. stoljeću ima ljudi koji tako razmišljaju, kao da ih posljednjih nekoliko stoljeća razvoja znanosti nisu ništa naučila. Nema prave znanosti bez statistike.

[teo1]

Kao što sam napisao već na mnogo mjesta, pokušao sam izmjeriti kolizijsku entropiju sintakse hrvatskog i još nekoliko jezika, ovim programom:

#include <stdio.h>
#include <stdlib.h>
#include <ctype.h>
#include <time.h>
#include <string.h>

int main() {
    srand(time(0));
    FILE *input=fopen("text.txt","r");
    if (!input) {
        fprintf(stderr,"Can't open 'text.txt'!\n"),
        exit(1);
    }
    fseek(input,0,SEEK_END);
    int length=ftell(input),sum1=0,sum2=0;
    /*Variable "length" now contains the total number
    of characters in "text.txt".*/
    int alphabet[26]={0};
    const char *vowels="aeiou";
    for (int i=0; i<1000000; i++) {
        int tmp=rand()%length;
        fseek(input,tmp,SEEK_SET);
        char first=fgetc(input);
        tmp=rand()%length;
        fseek(input,tmp,SEEK_SET);
        char second=fgetc(input);
        if (isalpha(first) &&
            !strchr(vowels,tolower(first))
            && isalpha(second) &&
            !strchr(vowels,tolower(second))) {
                /*If both randomly chosen characters
                 from "text.txt" happen to be consonants...*/
                sum2++;
                if (first==second) {
                    sum1++;
                    alphabet[toupper(first)-'A']++;
                }
            }
    }
    printf("1/%f\n",(float)sum2/sum1);
    int max=0;
    for (int i=0; i<26; i++)
        if (alphabet[i]>alphabet[max]) max=i;
    printf("%c %f%%\n",max+'A',100.*alphabet[max]/sum1);
}

To sam radio tako da sam prvo otvorio Aspellov riječnik za provjeru pravopisa tim programom, zatim otvorio dugačak tekst na istom tom jeziku, te sam oduzeo entropije koje je taj program ispisivao (entropije sam, naravno, dobivao tako da izračunam negativni binarni logaritam od onog razlomka kojem je u brojniku jedinica, kojeg taj program prvo ispisuje).
Malo mi je zapanjujuće to što je entropija sintakse njemačkog jezika, koja iznosi log2(15)-log2(12)=0.3219 bita po simbolu, veća od entropije sintakse engleskog jezika, koja iznosi log2(13)-log2(11)=0.241 bita po simbolu. Iako ne znam u detalje gramatiku njemačkog jezika, iz onoga što znam, jako mi se činilo da njemački jezik ima jednostavniju sintaksu, ali da zato ima znatno kompliciraniju morfologiju. No, s tvrdim podacima se ne možeš svađati.
Zanimalo bi me vaše mišljenje, kako je taj rezultat moguć?

[Senex]

Njemačka sintaksa jednostavna? Možda Nijemcima.

[teo1]

Senex kaže:

Njemačka sintaksa jednostavna? Možda Nijemcima.

U usporedbi s engleskom sintaksom...

Poslano sa mog SM-J330F koristeći Tapatalk

[antilles]

reć da je njemačka sintaxa jednostavna u usporedbi s engleskom može jedino netko tko ne barata dobro ni jednim od ta dva jezika.

[teo1]

antilles kaže:

reć da je njemačka sintaxa jednostavna u usporedbi s engleskom može jedino netko tko ne barata dobro ni jednim od ta dva jezika.

Pa, sad, engleski jezik znam dosta dobro. Njemački ne baš, ali dovoljno da znam da ima znatno kompliciraniju morfologiju nego što ima engleski. A jezici s kompliciranijom morfologijom imaju jednostavniju sintaksu. To je jedan od osnovnih zakona lingvistike, zar ne?

Poslano sa mog SM-J330F koristeći Tapatalk

[Senex]

teo1 kaže:

Pa, sad, engleski jezik znam dosta dobro. Njemački ne baš, ali dovoljno da znam da ima znatno kompliciraniju morfologiju nego što ima engleski. A jezici s kompliciranijom morfologijom imaju jednostavniju sintaksu. To je jedan od osnovnih zakona lingvistike, zar ne?

Poslano sa mog SM-J330F koristeći Tapatalk

Evo, čini se da njemački ide protiv tvojih zakona lingvistike. Ima jako tešku sintaksu koja se uglavnom bavi glagolima, u glavnoj surečenici i svakoj normalnoj rečenici na drugom se mjestu mora nalaziti glagol, a u nekim surečenicama glagol mora doći na kraj, a u nekima ne. Također, glavni glagol ide na kraj rečenice ako ima pomoćni ili modalni glagol. Tu su još i odvojivi prefiksi i svašta nešto.
Njemačka je morfologija pomalo beskorisna, rekao bih, označava lica na glagolu, ali osobne su zamjenice obavezne i slično.
A ni hrvatska sintaksa nije nešto jednostavna, a ima bogatu morfologiju.

[Lee Champa]

Je l to neki citat iz Vicinog doktorata?

[Senex]

Lee Champa kaže:

Je l to neki citat iz Vicinog doktorata?

To meni?
Ne razumijem.

[lemonzoo]

@teo1.
Spojio sam ti dvije teme u zajedničku pa možeš ovdje o svim svojim teorijama.
Ako ne odgovara naslov teme, predloži bolji pa ću zamijeniti.

[teo1]

Senex kaže:

Evo, čini se da njemački ide protiv tvojih zakona lingvistike. Ima jako tešku sintaksu koja se uglavnom bavi glagolima, u glavnoj surečenici i svakoj normalnoj rečenici na drugom se mjestu mora nalaziti glagol, a u nekim surečenicama glagol mora doći na kraj, a u nekima ne. Također, glavni glagol ide na kraj rečenice ako ima pomoćni ili modalni glagol. Tu su još i odvojivi prefiksi i svašta nešto.
Njemačka je morfologija pomalo beskorisna, rekao bih, označava lica na glagolu, ali osobne su zamjenice obavezne i slično.
A ni hrvatska sintaksa nije nešto jednostavna, a ima bogatu morfologiju.

Zanimljive ideje. Hrvatska sintaksa je, naravno, znatno jednostavnija u smislu da je red riječi u većini slučajeva (osim ako i objekt i subjekt nisu srednjeg roda) slobodan te da se zamjenice mogu ispustiti, a to potvrđuju i rezultati mjerenja.

Poslano sa mog SM-J330F koristeći Tapatalk

[teo1]

lemonzoo kaže:

@teo1.
Spojio sam ti dvije teme u zajedničku pa možeš ovdje o svim svojim teorijama.
Ako ne odgovara naslov teme, predloži bolji pa ću zamijeniti.

Baš ne mislim da su ta dva threada na istu temu, ali dobro. Možda bi bolji naziv bio "Tumačenje rezultata mjerenja entropije dijelova gramatike" ili tako neksko. Nego, ako je uvredljivo reći nekome da pati od Dunning-Krugerovog efekta (što sam rekao u postu za koji sam dobio upozorenje), jeste li dali upozorenje i Hekatonhiru kad je on to meni rekao?

Poslano sa mog SM-J330F koristeći Tapatalk

[lemonzoo]

Možda i ne idu u istu, ali nema smisla da za svaku teoriju koja ti padne na pamet otvaraš temu. Razmisli o nazivu pa promijenim.

Što se tiče drugog. Kartoni se ne dijele uvijek isto za isto, to ovisi o kontekstu rasprave i drugim faktorima. Usto, nemoj komentirati moderiranje po temama jer ne želimo previše spama, za to imaš prijavu posta preko . Takvi se postovi brišu.
Ako to nije dovoljno dobro, pri dnu foruma imaš i PŽK.

[cirith]

teo1 kaže:

Zanimljive ideje. Hrvatska sintaksa je, naravno, znatno jednostavnija u smislu da je red riječi u većini slučajeva (osim ako i objekt i subjekt nisu srednjeg roda) slobodan (...)

Od sveg napisanog ovdje mene zanima samo ovo boldano. Daj mi kakav primjer, molim te. Još mi je prerano, hvala bogu i na tom.