Ispovijed i sve o istoj - skupna tema

[todaytonight]

blago tebi, arna ak ti imas tako malu nemastovitu i nekretaivnu listu grijeha pa kad ih jednom ispovijedis i obecas da ces se popravitii i da neces vise grijesiti, ti stvarno onda, ispada, nemas sto ni ispovijediti vise.
moji su grijesi neiscrpni

ti kao moj sin, ulijeni se duhom i neda mu se promisliti na svoje grijehe pa jednostavno zakljuci da nist nije zgrijesio, grrrrr, gad mali

ali svejedno je dobro otici na ispovijed iak milsis da nema sto reci, pa kad kazes na jedvicejade jednu stvarcicu, a ono te duh bozji kroz svecenika pocne podsjecati podpitanjima, i eto ti. sjetis se, i bude ti drago jer si nekaj naucila o sebi

ne mora pokora uvijek biti ocenas, ja jednom bila dobila za pokoru da odem i mami operem sudje
da, da, radije se sjecam toga svoga teen doba, tu je bilo mesa za ispovijed

[Kamelot]

Zbunjeni1 kaže:

Imam nekoliko pitanja u vezi svete ispovijedi nadam se da mi možete pomoći. Zanima me dali osoba koja je samo krštena (nema ni jedan drugi sakrament) ima "pravo" na ispovijed? Postoje li "zabranjene teme" o kojima nesmiješ razgovarati? I koliko to obično vremenski traje, tj. jesi li ograničen vremenski ili? I kojim riječima se započinje sveta ispovijed? Hvala unaprijed na pomoći tj. odgovorima ako ih bude bilo.

Sve što ti većina kaže, NE OBAZIRI SE!

Ispovjediti se može SVATKO ako vjeruješ...! Čak i neke katoličke spike su NEBITNE! Bitno je da SRCEM želiš očistiti svoje srce. Na ispovijedi smiješ reći sve, bez obzira na sve.

Ako te bilo što oko toga zanima, obrati mi se na PP, rado ću ti pomoći...!

[arna]

todaytonight kaže:

moji su grijesi neiscrpni

E vala, sama ih stvaraš pa ih sama moraš i nadilaziti. Znaš kak se ono veli: pomozi si, pa će ti i bog pomoći.

todaytonight kaže:

ali svejedno je dobro otici na ispovijed iak milsis da nema sto reci, pa kad kazes na jedvicejade jednu stvarcicu, a ono te duh bozji kroz svecenika pocne podsjecati podpitanjima, i eto ti. sjetis se, i bude ti drago jer si nekaj naucila o sebi

Meni za to služi savjest, direktna veza, ne trebam posrednika.

[todaytonight]

arna kaže:

Meni za to služi savjest, direktna veza, ne trebam posrednika.

to si i ja mislim vec jedno vrijeme jer uopce ne ispovjedam svoje namisli o tome sta bi sve moglo biti da Nemruthici dam svoju atresu, ali mi ta ista savjest govori da grijesim kad milsim da sama mogu nadici da me zeza. svecenik bi me ziher oslobodio tog ponora pakla. lakse bih nadisla svoje inhibicije

a si ti sigurna da bas sama nadilazis svoje?

[arna]

todaytonight kaže:

a si ti sigurna da bas sama nadilazis svoje?

Bome, nema nikog drugog tko bi to uradio umjesto mene. Zar ti misliš da netko drugi može živjeti tvoj život, ili bilo čiji tuđi život? Pa ako ne može, a ne može, tko bi onda mogao biti odgovoran i ispravljati nečije grijehe ako ne taj koji ih i čini.
Sve ostalo ti je zavaravanje protivnika.

[daki_ki]

moj savjet, nabavi si bibliju i čitaj. to ti je bolje za duhovno zdravlje. A ak vec vjerujes u Boga onda valjda znas da te čuje pa mu se ispovjedi kao prijatelju.
ja sam nasao ovo zapisano u bibliji a nije mi ni jedan svecenik citirao te tekstove nikad:

(1. timoteju 2.5) : Jer je jedan Bog, i jedan posrednik Boga i ljudi, čovjek Krist Isus. (vidis isus je umro za tvoje grijehe a ne svecenik)
(rimljanima 8.34) :Tko će osuditi? Krist Isus, koji je umro, pa još i uskrsnuo, koji je s desne strane Bogu, koji nas i zagovara.
(matej 23.9) : I ocem svojim ne zovite nikoga na zemlji, jer je jedan otac vaš, koji je na nebesima!(otac je bio i ostao vjerski naziv za svećenika)

(1 ivanova 2.1) : Dječice moja, ovo vam pišem, da ne griješite. I ako tko sagriješi, imamo zagovornika kod Oca, Isusa Krista, pravednika
(1 ivanova 1.9) : Ako priznajemo grijehe svoje, vjeran je i pravedan, da nam oprosti grijehe i očisti nas od svake nepravde.

imas li jos kakvih pitanja?

[Meadow]

Ja imam pitanje za vjernike:

ako se ide za pretpostavkom da se trebaju poštovati zapovijedi i da se uvijek treba imati na umu i dobrobit drugoga (osoba s kojima smo u kontaktu), i da je to važna moralna vertikala vjernika --- onda mi nije jasno, u čemu se to manifestiraju ti grijesi koje treba ispovijedati? Što se to 'krši' od tih zapovijedi, i zašto se krši ako se zna da se ne smije kršiti?

Zar stvarno uvijek ima nešto za ispovjediti?
Evo što meni pada na pamet ovako na prvu, pa mi nije jasno gdje su ti grijesi. Npr. uzmimo par zapovijedi:
nemoj lagati, nemoj ubijati, poštuj roditelje, nemoj bludničiti, ne budi zavidan drugima, nemoj psovati.

To nije ništa drugo doli obično i najnormalnije ponašanje koje bi trebali svi posjedovati, bez obzira na religijsku (ne)pripadnost.

I onda me zanima, što vi to ne poštujete, ili? Koji je materijal na repertoaru u ispovjedaonici?
Čini mi se da je posrijedi paradoks.

[idealist]

http://www.youtube.com/watch?v=U-jTAJNLBZ0 ,preporučujem i ovog svećenika za nekoga tko se želi ispovijediti nakon dužeg vremena ili zazire od ispovijedi ,ispovijeda u katedrali od osam do nekih 11 ,12 h .Ciril Čus ,slovenc blizu granice s Hr,hrvati idu masovno kod njega ,zuji u prazno i odjednom to to i to te muči to to ito radi da se oslobodiš,ja osto paf ,bio skroz nesvjestan toga Telefon župnijskega ureda, [email protected].
02 / 769 21 01

Preporučujem pročitat koje svjedočanstvo o ispovijedi ili pitat nekoga tko živi vjeru što njemu znači ispovijed.

[daki_ki]

ja kao vjernik se neispovjedam u ispovjedaonici, a vjerujem da svatko ima pravo da se ispovjeda kako želi, imam ispravan odnos sa Bogom i cistu savjest. Ispovjedam se Isusu Kristu i pokajem za ucinjene grijehe kad god osjetim potrebu i shvatim da sam pogrijesio..


Smatram da za čistu savjest je neophodno imati usku zajednicu sa Bogom kao i sa ljudima oko nas. Jer u 10 zapovjedi prve 4 se odnose na Boga a drugih 6 na nase bližnje.

Zato da bi imali ispravan horizontalan odnos ja-ti mora postojat i taj vertikalni odnos ja-Bog , jer ako nema vertikalnog odnosa onda je horizontalni odnos apsurdan.

[Apemant]

Meadow kaže:

Ja imam pitanje za vjernike:

ako se ide za pretpostavkom da se trebaju poštovati zapovijedi i da se uvijek treba imati na umu i dobrobit drugoga (osoba s kojima smo u kontaktu), i da je to važna moralna vertikala vjernika --- onda mi nije jasno, u čemu se to manifestiraju ti grijesi koje treba ispovijedati? Što se to 'krši' od tih zapovijedi, i zašto se krši ako se zna da se ne smije kršiti?

Zar stvarno uvijek ima nešto za ispovjediti?
Evo što meni pada na pamet ovako na prvu, pa mi nije jasno gdje su ti grijesi. Npr. uzmimo par zapovijedi:
nemoj lagati, nemoj ubijati, poštuj roditelje, nemoj bludničiti, ne budi zavidan drugima, nemoj psovati.

To nije ništa drugo doli obično i najnormalnije ponašanje koje bi trebali svi posjedovati, bez obzira na religijsku (ne)pripadnost.

I onda me zanima, što vi to ne poštujete, ili? Koji je materijal na repertoaru u ispovjedaonici?
Čini mi se da je posrijedi paradoks.

Ja doduše nisam već jaaaako dugo bio na ispovijedi - ali od ovog što si nabrojala, jedino nisam nikog ubio, a i to je dvojbeno, ako ubijanje muha i komaraca uzmemo u obzir.

[Agica]

Meadow kaže:

Ja imam pitanje za vjernike:

ako se ide za pretpostavkom da se trebaju poštovati zapovijedi i da se uvijek treba imati na umu i dobrobit drugoga (osoba s kojima smo u kontaktu), i da je to važna moralna vertikala vjernika --- onda mi nije jasno, u čemu se to manifestiraju ti grijesi koje treba ispovijedati? Što se to 'krši' od tih zapovijedi, i zašto se krši ako se zna da se ne smije kršiti?

Zar stvarno uvijek ima nešto za ispovjediti?
Evo što meni pada na pamet ovako na prvu, pa mi nije jasno gdje su ti grijesi. Npr. uzmimo par zapovijedi:
nemoj lagati, nemoj ubijati, poštuj roditelje, nemoj bludničiti, ne budi zavidan drugima, nemoj psovati.

To nije ništa drugo doli obično i najnormalnije ponašanje koje bi trebali svi posjedovati, bez obzira na religijsku (ne)pripadnost.

I onda me zanima, što vi to ne poštujete, ili? Koji je materijal na repertoaru u ispovjedaonici?
Čini mi se da je posrijedi paradoks.

Ti si postavila pitanje paradoksalno, trebala bi malo pojasnit da bi ti se moglo odgovorit.
koja je prva premisa, druga?Koje je konkretno pitanje?
Mozda je samo do mene al fakat treba pojasnjenje

[Apemant]

Agica kaže:

Ti si postavila pitanje paradoksalno, trebala bi malo pojasnit da bi ti se moglo odgovorit.
koja je prva premisa, druga?Koje je konkretno pitanje?
Mozda je samo do mene al fakat treba pojasnjenje

Ona se čudi kako to da vjernici nisu bezgrešni.

Jer, njoj se čini da je biti bezgrešan normalno stanje pristojnog, časnog čovjeka.

Pa joj nije jasno kako netko može 'griješiti', iako je to nedavno ispovijedio - tj. ako već misli da je to 'loše', zašto i dalje to radi.

To zapravo ni meni nije jasno, kak' možeš uporno radit jedno te isto i onda to ispovijedat. Osim što se ne slažem s njenom prešutnom idejom da su 'dobri ljudi' ionako već skoro pa bezgrešni.

[Agica]

Apemant kaže:

Ona se čudi kako to da vjernici nisu bezgrešni.

Jer, njoj se čini da je biti bezgrešan normalno stanje pristojnog, časnog čovjeka.

Pa joj nije jasno kako netko može 'griješiti', iako je to nedavno ispovijedio - tj. ako već misli da je to 'loše', zašto i dalje to radi.

To zapravo ni meni nije jasno, kak' možeš uporno radit jedno te isto i onda to ispovijedat. Osim što se ne slažem s njenom prešutnom idejom da su 'dobri ljudi' ionako već skoro pa bezgrešni.

haha
komično
na stranu ispovjed- ja uopce se ne mogu sjetit koliko sam stvari ucinila, pozalila i ucinila opet
čovjek zaboravi zasto je to greška, ili ne moze odlit da ucini neke greške opet...neke greške su bas dobre
slično kao ono kad se probudis u nedjelju ujutro i ne sjećaš se pola večeri, a drugu polovicu zelis zaboravit i kazes: ''Nikad vise neću pit...''
yes, do iduće prigode
al svakako kad se aumulira kritični broj ''nikad vise necu'' postoji opravdana mogucnost da tako i bude.

Tako je i sa ispovjedi...meni je zao sta slazem nekog, nikad ne idem za time da si je sam kriv, zao mi je ak bjesnim- pa nije problem u ljudima oko mene nego u meni i mom bjesu al opet doci ce prigoda kad cu pokusat izbjec svoj bijes sa jednom laganom lazi i opet ce mi bit zao sta sam lagala i sta sam svakako pobjesnila na kraju i sta sad- idemo na ispovjed malo se proispitat, priznat si grešku, donjet odluku makar da cu objektivnije uočavat svoje pogreške i tak...korak po korak do bezgrešnosti

[Meadow]

Apemant kaže:

Ona se čudi kako to da vjernici nisu bezgrešni.

Apemantiću, si se opet bavio trolidbicom?

Jer, njoj se čini da je biti bezgrešan normalno stanje pristojnog, časnog čovjeka.

A sad ozbiljno:
pa u neku ruku -- da.
Ne sad bezgrešan u smislu da nitko nikada nije pogriješio, ali veliki dio ovoga što se manifestira kroz 10 zapovijedi, može se lako izbjeći tako da se riješe situacije koje te u prvom redu i dovode do toga da učiniš prekršaj.

Tipa, nemoj psovati. Pa što većina ljudi stalno iznova psuje?
Ja imam drugačiji dojam, ne susrećem baš prostake.
Onda ovo, poštuj roditelje. OK, nastojiš uspostaviti normalan i zreo odnos, uzajaman prije svega. Ako ne ide, odmakneš se i bok. Gdje je tu prostor nepoštivanju?
Onda ovo o zavisti. Tu je potpuno nebitno što se klasificira kao grijeh, a puno je bitnije da osoba riješi zašto je uopće došlo do zavisti i da poradi na sebi da se riješi te negativne crte.

I onda recimo, jednom pogriješiš u ovome gore navedenome.
I staneš, i razmisliš, i rješavaš to.

I kako onda opet dođeš do početka?
Znači da uopće nisi riješio kako spada. A ako se čovjek ispovjedi i kaže da više neće griješiti, onda bi tu još više trebao biti ustrajan da riješi samu srž problema koja ga navodi u prekršaj. A ne se stalno ispovijedati uvijek za iste stvari. Zar to nije začarani krug?

To zapravo ni meni nije jasno, kak' možeš uporno radit jedno te isto i onda to ispovijedat.

E pa ovo, to mi nije jasno.
I još zamisli, svaki put ideš kod istog svećenika. Pa jel taj čovjek ikada kaže: 'Jesi li ti osvijestio razloge zbog kojih stalno ponavljaš iste pogreške?', ili te samo pošalje da se izmoliš, a za tjedan, dva - ista priča?

Osim što se ne slažem s njenom prešutnom idejom da su 'dobri ljudi' ionako već skoro pa bezgrešni.

Nije ovdje toliko poanta u dobroti, koliko je u korektnosti spram sebe i drugih. Tu ne trebaš biti dobar, koliko uviđavan. I ako jesi uviđavan, i ako si još povrh svega, osoba koja ima dobro izbalansiran set vrijednosti u smislu komunikacije i bontona, onda ti se neće dogoditi 'Ne spominji Božje ime uzalud' i neće ti se dogoditi da psuješ, a kamoli još Boga. Meni nije jasno zašto bi jedan vjernik išao psovati Boga (najsvetiju stvar, po njemu, jel).

Agica kaže:

Ti si postavila pitanje paradoksalno, trebala bi malo pojasnit da bi ti se moglo odgovorit.
koja je prva premisa, druga?Koje je konkretno pitanje?
Mozda je samo do mene al fakat treba pojasnjenje

Mislim da sam OK objasnila.

Zanima me koje se to zapovijedi od navedenih, najviše krše?
I zašto se ponavlja prijestup, umjesto da se osvijesti vlastito loše ponašanje?

Jer ovdje nije toliko ni poanta u grijehu kako ga vidi KC, već uistinu u lošem ophođenju.

[dominik01]

Meadow kaže:

Apemantiću, si se opet bavio trolidbicom?


A sad ozbiljno:
pa u neku ruku -- da.
Ne sad bezgrešan u smislu da nitko nikada nije pogriješio, ali veliki dio ovoga što se manifestira kroz 10 zapovijedi, može se lako izbjeći tako da se riješe situacije koje te u prvom redu i dovode do toga da učiniš prekršaj.

Tipa, nemoj psovati. Pa što većina ljudi stalno iznova psuje?
Ja imam drugačiji dojam, ne susrećem baš prostake.
Onda ovo, poštuj roditelje. OK, nastojiš uspostaviti normalan i zreo odnos, uzajaman prije svega. Ako ne ide, odmakneš se i bok. Gdje je tu prostor nepoštivanju?
Onda ovo o zavisti. Tu je potpuno nebitno što se klasificira kao grijeh, a puno je bitnije da osoba riješi zašto je uopće došlo do zavisti i da poradi na sebi da se riješi te negativne crte.

I onda recimo, jednom pogriješiš u ovome gore navedenome.
I staneš, i razmisliš, i rješavaš to.

I kako onda opet dođeš do početka?
Znači da uopće nisi riješio kako spada. A ako se čovjek ispovjedi i kaže da više neće griješiti, onda bi tu još više trebao biti ustrajan da riješi samu srž problema koja ga navodi u prekršaj. A ne se stalno ispovijedati uvijek za iste stvari. Zar to nije začarani krug?


E pa ovo, to mi nije jasno.
I još zamisli, svaki put ideš kod istog svećenika. Pa jel taj čovjek ikada kaže: 'Jesi li ti osvijestio razloge zbog kojih stalno ponavljaš iste pogreške?', ili te samo pošalje da se izmoliš, a za tjedan, dva - ista priča?


Nije ovdje toliko poanta u dobroti, koliko je u korektnosti spram sebe i drugih. Tu ne trebaš biti dobar, koliko uviđavan. I ako jesi uviđavan, i ako si još povrh svega, osoba koja ima dobro izbalansiran set vrijednosti u smislu komunikacije i bontona, onda ti se neće dogoditi 'Ne spominji Božje ime uzalud' i neće ti se dogoditi da psuješ, a kamoli još Boga. Meni nije jasno zašto bi jedan vjernik išao psovati Boga (najsvetiju stvar, po njemu, jel).


Mislim da sam OK objasnila.

Zanima me koje se to zapovijedi od navedenih, najviše krše?
I zašto se ponavlja prijestup, umjesto da se osvijesti vlastito loše ponašanje?

Jer ovdje nije toliko ni poanta u grijehu kako ga vidi KC, već uistinu u lošem ophođenju.

Ispovjed predhodi svetoj pričesti. Samo onaj tko pred svećenikom prizna grijehe može blagovati tijelo Kristovo. Ne znam da li može, u posebnoj situaciji, sam ispovjediti grijehe. Ako ne stigne na ispovjed, i pričestiti se...nitko nije bezgrešan. Grijeh činimo mišlju, djelom i propustom. Tj. i ne čineći dobro kad smo u prigodi. Na to smo pozvani

[šišćevap]

Meadow kaže:

Ja imam pitanje za vjernike:

ako se ide za pretpostavkom da se trebaju poštovati zapovijedi i da se uvijek treba imati na umu i dobrobit drugoga (osoba s kojima smo u kontaktu), i da je to važna moralna vertikala vjernika --- onda mi nije jasno, u čemu se to manifestiraju ti grijesi koje treba ispovijedati? Što se to 'krši' od tih zapovijedi, i zašto se krši ako se zna da se ne smije kršiti?

Zar stvarno uvijek ima nešto za ispovjediti?
Evo što meni pada na pamet ovako na prvu, pa mi nije jasno gdje su ti grijesi. Npr. uzmimo par zapovijedi:
nemoj lagati, nemoj ubijati, poštuj roditelje, nemoj bludničiti, ne budi zavidan drugima, nemoj psovati.

To nije ništa drugo doli obično i najnormalnije ponašanje koje bi trebali svi posjedovati, bez obzira na religijsku (ne)pripadnost.

I onda me zanima, što vi to ne poštujete, ili? Koji je materijal na repertoaru u ispovjedaonici?
Čini mi se da je posrijedi paradoks.

A čuj, najveći sveci su sebe smatrali grješnim ljudima i kajali se za svoje grijehe i nesavršenosti iako bi mi laički gledano za njih rekli da su bezgrješni.

Ista je stvar sa svakim čovjekom. Što više spoznaješ Boga to više spoznaješ i svoje svakodnevne grijehe (koji se ne svode samo na puke laži ili psovke). To ne znači da treba biti bolesno skrupulozan nego jednostavno shvatiti da nisi savršen i da griješiš, ali da se moraš truditi biti bolji. Najgore je kad čovjek sam za sebe misli da nema grijeha, da je savršen i da se nema za što kajati.

Ima jedna dobra usporedba: Što više približiš staklo svjetlu to se bolje vidi nečistoća na staklu, i lakše ju je odstraniti. A kad ga odmakneš od svijetla, onda se ono čini čistim, iako nije takvo. Mislim da je to to...

[sizif 7]

Zbunjeni1 kaže:

Imam nekoliko pitanja u vezi svete ispovijedi nadam se da mi možete pomoći. Zanima me dali osoba koja je samo krštena (nema ni jedan drugi sakrament) ima "pravo" na ispovijed? Postoje li "zabranjene teme" o kojima nesmiješ razgovarati? I koliko to obično vremenski traje, tj. jesi li ograničen vremenski ili? I kojim riječima se započinje sveta ispovijed? Hvala unaprijed na pomoći tj. odgovorima ako ih bude bilo.

Vidim da su ti mnogi objasnili kako se pristupa ispovijedi pa bih i ja da se malo nadovežem. GRIJEH je veliki teret koji pritišće dušu i potreba je da ga se izbaci iz sebe. Smisao ispovjedi je da se kroz kazivanje svojih grijeha ispovjedniku (svećeniku) izbace iz nutrine sebe grijesi. Kad pristupiš ispovjedi najbolje je da iskrena srca svojim riječima izrekneš sve što si sagriješio npr. ako si nekoga uvrijedio nešto mu nažao učinio. Smatraj svećenika kao nekog od povjerenja kome možeš sve reći jer on to neće nikome ispričati. U ispovjedi nema rasprave sa svećenikom nego samo mu pričaš svoje grijehe ili odgovaraš ono što te pita. Na kraju svećenik moli za odrješenje i onda eventualno tebe uputi na molitvu koju izmoliš pred svetim oltarom. Znaš i sam da ono najskrivenije u tvojoj duši(nutrini) a što te opterećuje nije lako izreći nekome (ispovjediti,povjeriti) ali vidjećeš koje ćeš nakon toga olakšanje i mir osjetiti. Amen !

[todaytonight]

dominik01 kaže:

Ispovjed predhodi svetoj pričesti. Samo onaj tko pred svećenikom prizna grijehe može blagovati tijelo Kristovo. ...nitko nije bezgrešan. Grijeh činimo mišlju, djelom i propustom. Tj. i ne čineći dobro kad smo u prigodi. Na to smo pozvani

ti govoris mojim jezikom


uvijek se moze biti bolji i bolji
samo se prisjetimo, ne samo djelom vec i svojim mislima - smrtnih grijeha srdzbe i gnjeva, oholosti i ponosa, pozude, lijenosti, neumjerenosti, zavisti, pohlepe

neke od grijeha ucinimo ponovno, dok ih nismo spremni prevazici
meni je trebalo par puta da ispovijedim svoju srdzbu na svoje dijete, o kako sam bila svjesna da je to grijeh i kako mi je bilo zao, i onda opet drugi puta "Opet sam se srdila."
a lijepo mi svecenik kaze da to nije dobro niti za mene, niti za dijete, a i Marija onda place jer moje je dijete razumno bice.

jos mi lijepo u ispovjedaonici Duh nadoda da sam isla linijom manjeg otpora i da mi je lakse bilo ljutiti se nego se prisjetiti da se djetetu treba najprije strpljivo objasniti sto ga ceka ako bude po cijeli dan igrao playstation, i da ja zapravo moram biti jaca i odlucnija kao roditelj i da malca trebam kazniti oduzimanjem mu privilegije igranja playstatioonom na par dana - a ne srditi se i derati se na drago djetesce

eto ti ponavljanja grijeha ... a tek ljenost kao grijeh ... opustimo se u zivotu i zaboravimo se, dok nas ona ne pocne gristi iznutra i dok nas ne natjera na druge grijehe

da ne bi bilo zabune, da ne shvate neki krivo: u ispovjedaonici nema tavrljanja i nema puno price niti detalja
to je do tebe koliko si versiran sa Duhom Bozjom i koliko mozes 'cuti'. ako se dobro sepremis, onda u hipu 'cujes' mnogo toga

treba se sto cesce ici na ispovijed, svecenik te uvijek na nesto drugo podsjeti
i tko kaze da se ide istom sveceniku? uopce nije vazno kojem. ne ide se sveceniku, ide se Bogu na ispovijed
svecenika je sam Isus apointirao da to radi, tako pise u Bibliji

onaj koji milsi da je bezgresan, taj nije dobro promilsio na svoje grijehe, tome je vec grijeh kad tako sto tvrdi. a placa za grijeh je smrt tj odvajanje od sveg najveceg i najmilijeg dobra, od Milosti. bezgresan je samo Isus Krist, a mi smo samo svak na svom Putu

[Meadow]

šišćevap kaže:

A čuj, najveći sveci su sebe smatrali grješnim ljudima i kajali se za svoje grijehe i nesavršenosti iako bi mi laički gledano za njih rekli da su bezgrješni.

Ono što meni tu ne štima jest recidivizam.
Ako skopčaš da neko ponašanje nije OK, zašto ga radije ne promijeniti, već - ponavljati? Čemu kajanje bez konkretnih rješenja? Možemo li u tom slučaju uopće govoriti da se radi o iskrenom kajanju?

Ista je stvar sa svakim čovjekom. Što više spoznaješ Boga to više spoznaješ i svoje svakodnevne grijehe (koji se ne svode samo na puke laži ili psovke).

OK, možeš li nabrojati par tih svakodnevnih grijeha?

[dominik01]

Meadow kaže:

Ono što meni tu ne štima jest recidivizam.
Ako skopčaš da neko ponašanje nije OK, zašto ga radije ne promijeniti, već - ponavljati? Čemu kajanje bez konkretnih rješenja? Možemo li u tom slučaju uopće govoriti da se radi o iskrenom kajanju?

OK, možeš li nabrojati par tih svakodnevnih grijeha?

Jesi li se kad ispovjedila i pričestila ?