Shizofrenija - opća tema

[strangepeople]

Shizofrenija je teska psihicka bolest koju zavisi od osobe do osobe koja ce moci zivjeti i raditi s obitelji i ostvarivati prijateljske veze do osobe koja ce zbog svog poremecaja ostati u krevetu nemocna tj. nece moci voditi brigu o sebi.

[Bobi2]

Znam da mi nitko na forumu ne moze postaviti dijagnozu, ali vjerujem da sam prije 8 godina imao psihozu.
Citajuci vidio sam da ima vise vrsta psihoza, pa ako neto nesto vise zna o tome moze li mi reci prema ovim simptomima koja bi ovo mogla biti?

Ovo je c/p s druge teme.

Subota vecer: popio 5 ecstasya i nakon toga sam malo spavao. Kad sam se probudio osjecao sam se totalno tjeskobno i depresivno i vidio sam da nije nesto uredu.

Nedjelja vecer: pusim 2 jointa i to me totalno odvalilo. Nakon 15 minuta odlazim kuci. Kad sam bio u sobi vidio sam susjeda kako prolazi s autom kroz ulicu i mislio sam kako me izaziva i namjerno prolazi nakoliko puta. Nakon mozda 30 min sam zaspao.

Ponedjeljak jutro: dolazim normalno u skolu i kad je poceo sat profesorica se nesto zezala i svi su se smijali, nisam mislio meni, ali mi je bilo neugodno. Ja sam se okrenuo i pogledao u jednog decka i bilo mi je cudno sto gleda u mene. Poslije sam otisao kuci i vise nikad nesto tako bilo.

Jedino sam poslije nekoliko godina kad s nekim pricam crvenio se i znoio. Uvijek sam bio povucen samo nakon toga malo vise i kad sam idem ulicom bilo mi je neugodno i osjecao sam se nesigurno i sl.

Nakon opisanog slijedi depresija, tjeskoba, anksioznost, povucenost. Poslije sam sve rijedje isao u skolu i na kraju se ispisao, pa se poslije opet upisao u drugu. Nisam htio ici jer sam se tada i prije toga druzio s drustvom s kojim sam hodao po partijima i gutao ecstasy, 15-tak puta LSD, heroin, a trava skoro svakodnevno i u drustvu su bili face oni koji su padali na godinu, a jos dvojicu izbacili iz nekoliko skola.

Nakon toga kad sam pusio travu kao da mi je pao imunitet na nju i malo mi je trebalo da se puno napusim. I 20-tak dana nakon toga vjerovatno jos jedna psihoticna epizoda. Mastrubiranje mi je uvijek bilo tabu i cesto sam osjecao krivnju sto to radim. Kad sam htio mastrubirati prepao sam se da me rodica ne vidi kroz prozor pa otisao u manju prostoriju i pomislio sto ako me sad netko snima kako ovo radim. Iako sam svijestan da to nije istina ipak sam se prepao i posumljao pa pogledao da nije mozda kamera iza jedne kutije. Nakon mastrubiranja nemam takve strahove. Ovo je bilo jos 2 puta iza toga. Slicno tako nekoliko godina poslije, ali samo za vrijeme mastrubacije sam pomislio kad sam bio na moru.

Nakon toga opet sam jadnom popio 5 ecstasya, pa 2, pa 3 i poslije toga nije nista bilo.

Oko 5 mjeseci iza prve epizode kad sam bio u prepunom busu skolaraca (mojih vrsnjaka) osjetio sam nemir i strah. Voznja je trajala oko 1 sata i dvije djevojke su sjedile iza mene i cijelo vrijeme pricale nesto, ali pred kraj puta sam pomislio da nesto o meni pricaju. Nakon izlaska iz busa i prolaska napetosti znam da nisu nista pricale nego da sam se samo bezveze uzbudio, ali ipak sam na trenutak posumljao.

Godinama poslije bio sam povucen, crvenio se kad pricam, teze otpocinjao komunikaciju, posebno s djevojkama i sl.

[dresden doll]

Bobi2 kaže:

Znam da mi nitko na forumu ne moze postaviti dijagnozu, ali vjerujem da sam prije 8 godina imao psihozu.
Citajuci vidio sam da ima vise vrsta psihoza, pa ako neto nesto vise zna o tome moze li mi reci prema ovim simptomima koja bi ovo mogla biti?

Ovo je c/p s druge teme.

Subota vecer: popio 5 ecstasya i nakon toga sam malo spavao. Kad sam se probudio osjecao sam se totalno tjeskobno i depresivno i vidio sam da nije nesto uredu.

Nedjelja vecer: pusim 2 jointa i to me totalno odvalilo. Nakon 15 minuta odlazim kuci. Kad sam bio u sobi vidio sam susjeda kako prolazi s autom kroz ulicu i mislio sam kako me izaziva i namjerno prolazi nakoliko puta. Nakon mozda 30 min sam zaspao.

Ponedjeljak jutro: dolazim normalno u skolu i kad je poceo sat profesorica se nesto zezala i svi su se smijali, nisam mislio meni, ali mi je bilo neugodno. Ja sam se okrenuo i pogledao u jednog decka i bilo mi je cudno sto gleda u mene. Poslije sam otisao kuci i vise nikad nesto tako bilo.

Jedino sam poslije nekoliko godina kad s nekim pricam crvenio se i znoio. Uvijek sam bio povucen samo nakon toga malo vise i kad sam idem ulicom bilo mi je neugodno i osjecao sam se nesigurno i sl.

Nakon opisanog slijedi depresija, tjeskoba, anksioznost, povucenost. Poslije sam sve rijedje isao u skolu i na kraju se ispisao, pa se poslije opet upisao u drugu. Nisam htio ici jer sam se tada i prije toga druzio s drustvom s kojim sam hodao po partijima i gutao ecstasy, 15-tak puta LSD, heroin, a trava skoro svakodnevno i u drustvu su bili face oni koji su padali na godinu, a jos dvojicu izbacili iz nekoliko skola.

Nakon toga kad sam pusio travu kao da mi je pao imunitet na nju i malo mi je trebalo da se puno napusim. I 20-tak dana nakon toga vjerovatno jos jedna psihoticna epizoda. Mastrubiranje mi je uvijek bilo tabu i cesto sam osjecao krivnju sto to radim. Kad sam htio mastrubirati prepao sam se da me rodica ne vidi kroz prozor pa otisao u manju prostoriju i pomislio sto ako me sad netko snima kako ovo radim. Iako sam svijestan da to nije istina ipak sam se prepao i posumljao pa pogledao da nije mozda kamera iza jedne kutije. Nakon mastrubiranja nemam takve strahove. Ovo je bilo jos 2 puta iza toga. Slicno tako nekoliko godina poslije, ali samo za vrijeme mastrubacije sam pomislio kad sam bio na moru.

Nakon toga opet sam jadnom popio 5 ecstasya, pa 2, pa 3 i poslije toga nije nista bilo.

Oko 5 mjeseci iza prve epizode kad sam bio u prepunom busu skolaraca (mojih vrsnjaka) osjetio sam nemir i strah. Voznja je trajala oko 1 sata i dvije djevojke su sjedile iza mene i cijelo vrijeme pricale nesto, ali pred kraj puta sam pomislio da nesto o meni pricaju. Nakon izlaska iz busa i prolaska napetosti znam da nisu nista pricale nego da sam se samo bezveze uzbudio, ali ipak sam na trenutak posumljao.

Godinama poslije bio sam povucen, crvenio se kad pricam, teze otpocinjao komunikaciju, posebno s djevojkama i sl.

A da prestaneš uzimat droge?Možda bi ti se stanje popravilo..a ne kak si spržen još se ideš do kraja sjebat

[Bobi2]

dresden doll kaže:

A da prestaneš uzimat droge?Možda bi ti se stanje popravilo..a ne kak si spržen još se ideš do kraja sjebat

Opisano je bilo prije 8 godina i vise se ne dogadja.

[bezsmisla]

Bobi2 kaže:

Znam da mi nitko na forumu ne moze postaviti dijagnozu, ali vjerujem da sam prije 8 godina imao psihozu.
Citajuci vidio sam da ima vise vrsta psihoza, pa ako neto nesto vise zna o tome moze li mi reci prema ovim simptomima koja bi ovo mogla biti?

Ovo je c/p s druge teme.

Subota vecer: popio 5 ecstasya i nakon toga sam malo spavao. Kad sam se probudio osjecao sam se totalno tjeskobno i depresivno i vidio sam da nije nesto uredu.

Nedjelja vecer: pusim 2 jointa i to me totalno odvalilo. Nakon 15 minuta odlazim kuci. Kad sam bio u sobi vidio sam susjeda kako prolazi s autom kroz ulicu i mislio sam kako me izaziva i namjerno prolazi nakoliko puta. Nakon mozda 30 min sam zaspao.

Ponedjeljak jutro: dolazim normalno u skolu i kad je poceo sat profesorica se nesto zezala i svi su se smijali, nisam mislio meni, ali mi je bilo neugodno. Ja sam se okrenuo i pogledao u jednog decka i bilo mi je cudno sto gleda u mene. Poslije sam otisao kuci i vise nikad nesto tako bilo.

Jedino sam poslije nekoliko godina kad s nekim pricam crvenio se i znoio. Uvijek sam bio povucen samo nakon toga malo vise i kad sam idem ulicom bilo mi je neugodno i osjecao sam se nesigurno i sl.

Nakon opisanog slijedi depresija, tjeskoba, anksioznost, povucenost. Poslije sam sve rijedje isao u skolu i na kraju se ispisao, pa se poslije opet upisao u drugu. Nisam htio ici jer sam se tada i prije toga druzio s drustvom s kojim sam hodao po partijima i gutao ecstasy, 15-tak puta LSD, heroin, a trava skoro svakodnevno i u drustvu su bili face oni koji su padali na godinu, a jos dvojicu izbacili iz nekoliko skola.

Nakon toga kad sam pusio travu kao da mi je pao imunitet na nju i malo mi je trebalo da se puno napusim. I 20-tak dana nakon toga vjerovatno jos jedna psihoticna epizoda. Mastrubiranje mi je uvijek bilo tabu i cesto sam osjecao krivnju sto to radim. Kad sam htio mastrubirati prepao sam se da me rodica ne vidi kroz prozor pa otisao u manju prostoriju i pomislio sto ako me sad netko snima kako ovo radim. Iako sam svijestan da to nije istina ipak sam se prepao i posumljao pa pogledao da nije mozda kamera iza jedne kutije. Nakon mastrubiranja nemam takve strahove. Ovo je bilo jos 2 puta iza toga. Slicno tako nekoliko godina poslije, ali samo za vrijeme mastrubacije sam pomislio kad sam bio na moru.

Nakon toga opet sam jadnom popio 5 ecstasya, pa 2, pa 3 i poslije toga nije nista bilo.

Oko 5 mjeseci iza prve epizode kad sam bio u prepunom busu skolaraca (mojih vrsnjaka) osjetio sam nemir i strah. Voznja je trajala oko 1 sata i dvije djevojke su sjedile iza mene i cijelo vrijeme pricale nesto, ali pred kraj puta sam pomislio da nesto o meni pricaju. Nakon izlaska iz busa i prolaska napetosti znam da nisu nista pricale nego da sam se samo bezveze uzbudio, ali ipak sam na trenutak posumljao.

Godinama poslije bio sam povucen, crvenio se kad pricam, teze otpocinjao komunikaciju, posebno s djevojkama i sl.

To ti je cista shizofrenija, ja sam isto konzumirala i ecstasy i spid i lsd i koku....mislim i prije toga sam imala takve osjecaje da me svi promatraju kad idem ulicom i da me tracaju u busu...mislila da ce droge to sakriti ali nisu bilo je jos gore...jedino sto nikad nisam imala osjecaj da me netko snima kamerom. Ali recimo imam osjecaj kad nekad procitam nesto u novinama da je to bas ispalo zbog mene. Cudne brije uglavnom...mislim da je to shizofrenija ali necu si jos priznat...budem jos malo razmislila

[Bobi2]

bezsmisla kaže:

To ti je cista shizofrenija, ja sam isto konzumirala i ecstasy i spid i lsd i koku....mislim i prije toga sam imala takve osjecaje da me svi promatraju kad idem ulicom i da me tracaju u busu...mislila da ce droge to sakriti ali nisu bilo je jos gore...jedino sto nikad nisam imala osjecaj da me netko snima kamerom. Ali recimo imam osjecaj kad nekad procitam nesto u novinama da je to bas ispalo zbog mene. Cudne brije uglavnom...mislim da je to shizofrenija ali necu si jos priznat...budem jos malo razmislila

Prije drogiranja nisam imao nista slicno, a sto se tice snimanja, to je bilo 3 puta za vrijeme mastrubacije i nikada nisam bio uvjeren da me netko snima nego sam posumljao. Ono znam da to nije istina, ali sam posumljao i mislio sta ako.

[KORANA2]

outoftheblue kaže:

Potpuno si u pravu. Zamisli kod mene nitko nema. Opaljeni su ali ne bolesni.
Ne želim ni imati dijete jer ne želim da pokupi što od mene.

Strašno,živim s bratom shizofreničarom i kad ne pije lijekove(kao sada)agresivan je i svi smo u strahu za život....mislim da zatakve ljude koji su uz to i radno nesposobni treba napraviti ustanovu gdje če se družiti(I GDJE NEĆE PRESTAJATI PITI TERAPIJU,I GDJE NEĆE UGROŽAVATI TUĐE ZDRAVLJE)...jer konkretno moj brat i kad pije lijekove nije dobro....ali makar ne strahujem za život....bio je jednom hospitaliziran kad je skoro ubio mlađeg brata...i puste ga nakon 2 tj...kao sad je dobro...moš mislit...dobro je kad je 2tj.bio drogiran ....a de nek živi doktor s njim tjedan dana pa da vidim kako će reći da je dobro....

[zoa25]

pOgledaj film "Genijalan um"-jedini na svijetu koji se sa shizofrenijom borio bez lijekova, i uspio shvatiti da su halucinacije samo njegove da ih drugi ne vide nego samo on..ako si "lud"mozes biti i genijalan..

[loreto]

zoa25 kaže:

pOgledaj film "Genijalan um"-jedini na svijetu koji se sa shizofrenijom borio bez lijekova, i uspio shvatiti da su halucinacije samo njegove da ih drugi ne vide nego samo on..ako si "lud"mozes biti i genijalan..

da,da genialan um je odlićan film s ruselom crowom......nako drugog puta sam ga svatio......malo je težak za svatit.....

gdje si bubač.....ne javljas se ....sto je sto se dogodilo.......kaje s tobom......ni metak te ne moze ni super nova sustič kad se skrivaš......čuo sam se sa žacom ....ni njemu se nisi javila....kaj si se uobrazila nisu li te divljaci pojeli....javi se...javi se....


evo već nekoliko tjedana uzimam valeral ljek.....piše da je kod nemira ,napetosti,stresa i nesanice.....nije loš ljek....nije sad da ga promoviram ali djeluje odlično...uz normabel od 2 mg....ali 2......evo ja još uzimam normabel od 2mg....i to je dobra kombinacija....koliko sam primjetio da samo 2 mg normabela djeluje osvjezavajuče za mene+ valeral.....ovo ima opustajuče djelovanje na mene....izbacio sam alkohol totalno....samo voda i sokovi......ne gazirano puno kolu treba izbjegavat i kofein u velikim količinama....mada misllim da stalno imam halucinacije....sve dok sam preokupiran nečim i misi skrenem na nesto drugo dobroje....mada nekad cujem isto...ali ponekad.....ne mogu nikako da svatim koji su razlozi svega tega...kaze doktorica psihijatrica,,,ne vračaj se na staro....nego daj da vidim sto se sada događa.....u ovim trenucima dok pisem.....kako se misao probija kroz zrak do mene,nekad moje misli nisu moje....zasto bi dopustio da se neka misao ko zacarana vrti po mom mozgu...gdje je rešsnje...svega tega...misao začarana moze biti o svemu...bilo koja...zašto su nekad misli začarane u krugu......događa li vam se da osjetite ubod ko iglice...a da niste sigurni sto se dogodilo......znate zasto ,gledao sam na tv i o psihozama citao...necu vas strašit...ali ima tu nećega koje mi je neshvatljivo a događa se.....to su halucinacije OPIPA......one su nepomljivo teske za izdržat...ali onaj koji ima vjeru je moze izdražat i ko je borac kao ja....tesko je nekad kkad se vjera izgubi...a halucinacije opipa su jake...vazda postoji resenje.....ili duhovnik ili borba pa ko izdrzi i izađe kao pobjednik.......pazite halucinacije opoipa su teske.......ima borba protiv tega......evo razmislite malo o ovome.......baj

[piskavac]

loreto kaže:

a halucinacije opipa su jake...vazda postoji resenje.....ili duhovnik ili borba pa ko izdrzi i izađe kao pobjednik.......pazite halucinacije opoipa su teske.......ima borba protiv tega......evo razmislite malo o ovome.......baj

Kakve su prirode te halucinacije. Osječaš li kao da te netko ili nešto naprosto pipa/opipava, ili osječaš to kao štipanje? Osječaš li taj "opip" samo na koži li kao da te netko/nešto pipka ili štipa iznutra?

[Ryuuza]

piskavac kaže:

Kakve su prirode te halucinacije. Osječaš li kao da te netko ili nešto naprosto pipa/opipava, ili osječaš to kao štipanje? Osječaš li taj "opip" samo na koži li kao da te netko/nešto pipka ili štipa iznutra?

Pa piše čovjek da osjeti ubode iglica

[zana11]

KORANA2 kaže:

Strašno,živim s bratom shizofreničarom i kad ne pije lijekove(kao sada)agresivan je i svi smo u strahu za život....mislim da zatakve ljude koji su uz to i radno nesposobni treba napraviti ustanovu gdje če se družiti(I GDJE NEĆE PRESTAJATI PITI TERAPIJU,I GDJE NEĆE UGROŽAVATI TUĐE ZDRAVLJE)...jer konkretno moj brat i kad pije lijekove nije dobro....ali makar ne strahujem za život....bio je jednom hospitaliziran kad je skoro ubio mlađeg brata...i puste ga nakon 2 tj...kao sad je dobro...moš mislit...dobro je kad je 2tj.bio drogiran ....a de nek živi doktor s njim tjedan dana pa da vidim kako će reći da je dobro....

I ja živim s bratom koji ima F20.0, ali on redovito uzima terapiju. Mogu reći da je život s njim ugodan, on ima neke svoje rituale i navike koje meni baš nisu jasne, ali nikoga ne ugrožava pa ni samog sebe. Npr. ide rano spavati, rano ustaje i sam odlazi u grad na kavu kada drugi idu na posao, obožava gledati filmove i u stanju je jedan film pogledati i tri puta u danu, prijatelji ga ne zanimaju, posebno ne vršnjaci, uživa u pušenju cigara itd... Ponekad bih voljela da je drugačiji, ali uglavnom ga svi mi prihvaćamo. Malo zna zaboljeti kada vidimo da njegovi vršnjaci rade ili studiraju, a on leži i gleda filmove, ali šta je tu je. Ipak je najbitnije da nema psihotične ispade i da ne pati. Jer, nitko nije kriv što mu se nalijepila takva boleština.

[KORANA2]

zana11 kaže:

I ja živim s bratom koji ima F20.0, ali on redovito uzima terapiju. Mogu reći da je život s njim ugodan, on ima neke svoje rituale i navike koje meni baš nisu jasne, ali nikoga ne ugrožava pa ni samog sebe. Npr. ide rano spavati, rano ustaje i sam odlazi u grad na kavu kada drugi idu na posao, obožava gledati filmove i u stanju je jedan film pogledati i tri puta u danu, prijatelji ga ne zanimaju, posebno ne vršnjaci, uživa u pušenju cigara itd... Ponekad bih voljela da je drugačiji, ali uglavnom ga svi mi prihvaćamo. Malo zna zaboljeti kada vidimo da njegovi vršnjaci rade ili studiraju, a on leži i gleda filmove, ali šta je tu je. Ipak je najbitnije da nema psihotične ispade i da ne pati. Jer, nitko nije kriv što mu se nalijepila takva boleština.

Najgore mi je od svega gledati ga kako propada a za njim i mama......
Prestrašna bolest.....a imam osjećaj da nitko nije previše zainteresiran da mu se pomogne.....

[zana11]

KORANA2 kaže:

Najgore mi je od svega gledati ga kako propada a za njim i mama......
Prestrašna bolest.....a imam osjećaj da nitko nije previše zainteresiran da mu se pomogne.....

I meni je bilo užasno gledati kako mama propada, jer tata se, naravno, iz svega toga pokupio i stvorio novu obitelj. No, najteže je prošlo, tata je otišao, a mama i brat su pronašli neki svoj ritam života, ona mu se posvetila i uistinu ga voli i pomaže mu, mislim da su brat i mama postali prijatelji. Istina, društvo ne pomaže ljudima u takvim situacijama, jedino obitelj može pružiti podršku i utočište. Mislim da je kod vas slična situacija, ima vas dovoljno da rasporedite brigu i razumijevanje, kada se jedan umori, neka uskoči drugi. Zaštiti i mamu i brata jer tvoj brat je žrtva, a ne krivac. Pronađite psihoterapeuta koji će vam pomoći da navedete brata na to da želi piti lijekove, a vama će pomoći da naučite živjeti u novoj situaciji. Mislim da postoje i besplatni psiholozi koji se bave obiteljskim krizama, a rade za Caritas. Raspitaj se tamo gdje živiš, u mom gradu to postoji i nama su puno pomogli.
Moja obitelj se nakon prvotnog šoka, pa zatim potpunog raspada, počela izdizati kao Feniks, naučili smo i prihvatili živjeti s F20.0.
Ja svog brata obožavam, divim mu se kako se nosi s toliko teškom bolešću i zahvalna sam na prilici da mu pomognem.
Je li tvoj brat završio školu, radi li, kako provodi vrijeme?

[KORANA2]

Završio je za stolara i radio je,ali i kada radi ne traje dugo...Jako se udebljao jer cijeli dan spava,i stvarno mu je preteško se pokrenuti.....ja mu stalno pronalazim nekakve poslove,ali obično traje dan,dva,jer tko god ga vidi misli da je lijen,jer je usporen strašno tako da ništa od toga......cijeli dan provede u krevetu gledajući tv....

[zana11]

Postoji dobra knjiga o svemu tome, autor je Hans-Jurgen Luderer, a naslov Shizofrenija-kako naučiti nositi se s bolešću(korisne informacije za bolesnike i članove njihove obitelji). Teško je gledati voljenu osobu bez volje, ali to i je ta bolest. Njima treba pomoći na način da im se da motiv. Mi smo brata svaki dan vodili u šetnju, sada mu je to postalo normalno pa svaki dan ide sam u šetnju. Puno smo svi oko njega čitali, sada je i on počeo puno čitati, moj muž crta pa je povukao i mog brata u crtanje, muž sjedi satima i crta, a brat uspije pola sata itd... S njima je kao s djecom, umjesto abecede treba ih naučiti da budu za nešto zainteresirani. U početku je teško, ali kasnije to postane dio njihova obrasca. Želim tebi i tvojoj obitelji puno sreće. I samo optimizam, nije svijet propao, to je samo bolest!!!!

[zana11]

Da, zaboravila sam napisati da je najbitnije da ti brat počne piti lijekove, ako treba strpajte ga u bolnicu. Znaš kako to ide, nazoveš policiju i hitnu, kažeš da je agresivan i prema vama i prema sebi itd. Nije to lijep način za pomoći nekome, ali kada je to takva odvratna procedura. Moj brat je na taj način bio hospitaliziran i ostao je 3 tjedna u bolnici. Otada redovito uzima lijekove, ali u početku ga je mama strogo kontrolirala, a sada mu je to postala navika.

[loreto]

gdje je bubi.........sto je nemate....

ma činjenica je a znam po sebi....da se tesko uključit u neke aktivnosti...ja stalno pokušavam ali ne ide....činjenica je da postoji neka obojnost prema poslu i radnim aktivnostima....ne znam zasto je to tako....ali kad nesto započnem ne dovrsim.....neka obojnost prema svemu...naročito poslovima....nekad se ne mogu pokrenut...to je dio takve bolesti...još ako ne nalaziš od prijatelja i roditelja pomoč....znate teška je ovo bolest...naročito za se uključit u aktivnosti neke......koji je razlog temu sam ja ne znam i zasto...mogu sjedat uz laptop i dopisivat se i surfat...a ostalo nikako da krenem nesto kreativno radit......zasto je gubitak temu ni sam ja neznam....u biti sto se vrti po mozgu...da ne ostvarim te aktivnosti....sto u biti stopira sve to....da li su to neke misli čudnih ljudi ili je samo kemija koja ne da da se aktivnosti ostvare....ni sam nisam siguran ili postoji visa sila da ne da da se nesto pokrene u mom životu.......ili me čaraju....pa izgubis volju i za ono malo sto želim......vjerovatno je to kod sviju...čito sam knjigu od luderera....točno piše o tem....zasto i zbog čega ne znam....sto to utiče na nase aktivnosti da nam ne dopusta da razvijamo se dalje...nego nas ograničava.......ma grozno.......kod ovog svega imam volju za druzenjem i izllascima...ali nemam za stvaralastvo......grozno.....

[KORANA2]

zana11 kaže:

Da, zaboravila sam napisati da je najbitnije da ti brat počne piti lijekove, ako treba strpajte ga u bolnicu. Znaš kako to ide, nazoveš policiju i hitnu, kažeš da je agresivan i prema vama i prema sebi itd. Nije to lijep način za pomoći nekome, ali kada je to takva odvratna procedura. Moj brat je na taj način bio hospitaliziran i ostao je 3 tjedna u bolnici. Otada redovito uzima lijekove, ali u početku ga je mama strogo kontrolirala, a sada mu je to postala navika.

HVALA...

[~TamijA~]

Može li mi iko reći neke oblika šizofrenije i dijagnoze istih....Hvala