Forumski filmski ljetopis, vol. 2024

[Trendi]

Koroshi no rakuin (1967) - japanski film o ubojicama. Film počinje odlično, vidi se da ovo neće biti tipični krimi film. Sviđa mi se rani intezitet i ritam filma. Kako film odmiče, uvodi se dosta likova i film postaje... Pa, neobičan zbog čega je i dobio dosta velik kult obožavatelja, ali ovaj put neobično mi se i nije previše svidjelo. Cijenim Suzukijev eksperiment, ali ovo jednostavno nije bilo za mene. Ostalo što sam gledao od njega, bilo je bolje. Suzuki je inače vrlo utjecajan redatelj na Tarantina, Kitana i još nekoliko. ★★½

Hadaka no shima (1960) - Shindo mi ima nekoliko dragih filmova pa je došao red na ovaj koji me uvijek nekako zaobilazio. Ovo je jednostavnim terminom, očaravajući film. Nema puno kompliciranja, život na otoku, kako se prije živjelo i film ostavlja specifičan osjećaj melankolije kao kad pročitate strip Miguelanxa Prada. Opisati film u dvije rečenice: šutnja pomaže u prevladavanju jezičnih barijera. Osjećaj gubitka i borba duše da ga prevlada utjelovljuje cijelo čovječanstvo. Ovo je možda i najpodcjenjenije remek djelo japanskog filma 60ih. U samome vrhu. ★★★★★

[Puky Lee]

S1m0ne (2002)

Rijetko koji film toliko vrišti od neuvjerljivosti, a da je i dalje zabavan na ne skroz treš način. Dobro, realno, film nosi Pacino, a iako se satirizira Hollywood, tema AI generirane glumice danas se ne čini toliko nevjerojatnom.

Ono što je nevjerojatno je kako Pacinov lik uspije zajebat cijeli stadion od par desetaka tisuća ljudi puštajući hologram, a da pritom nitko od zaluđene mase u svojem fanatizmu zbog mistične glumice koju nitko nikad nije vidio uživo nikad ništa ne posumnja.

Tu su i novinari koji mu prisluškuju pozive i čak ga prate satelitom samo da bi imali ekskluzivu, dok se ovaj sve dublje zapetljava u svoje vlastite laži, što dodatno pojačava farsu

Mislim,očito je da se film sprda i iz samog sebe, tako da su mu loše ocjene dali oni koji su cijelu stvar valjda shvatili preozbiljno. Ono kad se više smiješ načinu na koji su proveli ideju u djelo nego onome što proizlazi iz sadržaja, a da pritom ne facepalmaš.

[Tomislav B]

American fiction (2023. r i s Cord Jefferson)

Poznati ozbiljni književnik, crnac, koji piše odlične romane ne može naći izdavača, te kuburi s parama.
Primjećuje da su bijeli izdavači željni samo klišeiziranih crnih tema.
Samo geto, droga, abortusi, nepismeni crnci progonjeni od bijele policije... To se traži i čak, proglašava "dubokim".

Zgađen time, glavni lik na brzinu napiše najklišejskiji šund roman o crnčugama- mafijašima, piše nepismeno, nazove ga "Fuck", potpiše pseudonimom, razglasi da je on, autor, u stvari bjegunac od policije...
I postigne golem književni uspjeh. Lova, filmska adaptacija, nagrade...

Svidio mi se ovaj film, već kao premisa.
I stvarno, počne super... ali jao- kako film odmiče, ispada da je u stvari film samo djelimično o temi- u stvari je to napola film o njegovim obiteljskim zavrzlamama i odnosima...

E sad, možda je autor to i želio- da priča bude "meta": baš kao što su izdavači u filmu željni "priča o "crnčugama", mi, publika, gladni smo urnebesne satire na trenutnu licemjernu "woke" visoku kulturu, a dobijemo većinom obiteljsku dramu nalik bjelačkim TV pričama iz života.

Film postane nevjerojatno zabavan kada se bavi satirom, ali malo dosadnjikav kada je o svakodnevnim odnosima.

Sve u svemu, dobar film koji je malo lošiji no što se na osnovu trailera čini. Gledati.

(Ima odličan prikaz procesa pisanja- on tipka, a u sobi u kojoj tipka su likovi koji na licu mjesta izvode tekst, pa povremeno pitaju autora: "Što sad da kažem?" ili "Mogu ja to izreći i bolje". Baš fora. Šteta što ima samo jedna takva scena.)

[rokurota]

Trendi kaže:

Hadaka no shima (1960) - Shindo mi ima nekoliko dragih filmova pa je došao red na ovaj koji me uvijek nekako zaobilazio. Ovo je jednostavnim terminom, očaravajući film. Nema puno kompliciranja, život na otoku, kako se prije živjelo i film ostavlja specifičan osjećaj melankolije kao kad pročitate strip Miguelanxa Prada. Opisati film u dvije rečenice: šutnja pomaže u prevladavanju jezičnih barijera. Osjećaj gubitka i borba duše da ga prevlada utjelovljuje cijelo čovječanstvo. Ovo je možda i najpodcjenjenije remek djelo japanskog filma 60ih. U samome vrhu. ★★★★★

jedan od omiljenih filmica..gledam ga svako ljeto narocito kad vani przi

[ElRey1]

nook kaže:

El laberinto del fauno

Ponovila sam ovaj film nakon skoro 15 godina, traje 2h a proleti kao da traje 1h, sjećala sam se da ima više fantasy scena nego što ustvari ima, dosta toga se vrti oko vojnika, uvjerljivo najbolji Del Torov film i vjerojatno dosta blizu savršenom filmu bez mane, što se mene tiče.

Posebno je kraj efektan, mozda jedan od najjacih bas pogađa, i muzika i poruka, na prvo gledanje ostavlja jak utisak. Slozio bi se s ovim o savrsenom filmu, i meni 10 od 10.

Najbolji antiratni film svih vremena.

[Tomo1972]

American fiction (2023.) - dobro je ovo, sviđa mi se, može u Top10 filmova godine (ove godine rekao bi da to ni nije neki uspjeh). Ima zabavnih momenata, pogotovo kad podbodu wokeovce. Ne smeta mi to što se dotiče dosta tema iz svakodnevice, treba i na to podsjetiti. Gluma je dobra, ali nista wow za pamcenje. Jedino mi je kraj bzvz, trebali su su odlučiti za jedan i bok 9/10

[nook]

A Matter of Life and Death

Ovaj film je čini mi se bio ispred svog vremena, baš zanimljive ideje ima, tjera na razmišljanje, i u kontekstu godine kad je snimljen stvarno super izgleda, pogotovo one nebeske stepenice. Ima i nekih stvari koje su zastarjele, pogotovo kad su ljudi kao "zamrznuti", ali ništa što bi odvratilo od filma.
Zadnjih 20 minuta i suđenje mi je dignulo film na novu razinu.

Smiješna scena kad David Niven, koji izgleda kao da ima skoro 40 godina, kaže da ima 27

Ako niste gledali preporuka, nisam ni spomenula da je pola filma crno-bijeli, a pola u boji, što isto daje dodatnu čar.

Baš vidim sad ovog redatelja, prije par tjedana sam pogledala Peeping Tom, koji je isto on režirao, nisam ni znala. Još jedan film koji je ispred svog vremena, odličan

[stumper]

Robot dreams

Nešto kao Past lives, ali bolje, kažu hipsteri. Kužim, isti razum vs. osjećaji djir, ali preciznije, dinamičnije, neočekivano neobične strukture predvodjene vrlo konkretnim emotivnim momentom, savršeno realiziranim u toj split screen sekvenci koja mi je izmamila suzicu. U tom smislu i izbor muzike je fenomenalan. Fazon sa dvije kazete mi se jako svidio. 

The Mask

YouTube algorithm brought me here. Djelo komičara i social media persone, Connera O'Mallieya. Meni potpuno nepoznatog, pa sam mislio da gledam jedan od onih satiričnih internet-tainment dokumentaraca o stvarnoj osobi. O nekom cringe masteru, fenomenu društvenih mreža... I nisam ništa posumnjao do kraja. To je pobjeda ovog videouratka, što je to savršena prevara - koju možeš cijeniti i više kada znaš da je to, so there you go... 

American fiction

Ni 'vamo ni tamo. Krivo mi je što sam pogledao do kraja očekjući da se to sve nešto što smo detektirali u vezi bjelačkog pogleda na black experience i kulturnu aproprijaciju nadraste ili razvije u nekom novom smjeru. Ili da uspije u svom meta nastojanju da ti likovi dobiju tretman kakav zaslužuju i da ih vidimo onakve kakvi oni uistinu jesu... Umjesto da bude toliko klišetirano, a do kraja i napušteno (?):

Tomislav B kaže:

mi, publika, gladni smo urnebesne satire na trenutnu licemjernu "woke" visoku kulturu, a dobijemo većinom obiteljsku dramu nalik bjelačkim TV pričama iz života.

...ostaje prilično površno i konfuzno što se s tim u stvari hoće i što smo na kraju dobili. Djeluje mi kao cop-out kombinacija.

[horatius]

nook kaže:

A Matter of Life and Death

Ovaj film je čini mi se bio ispred svog vremena, baš zanimljive ideje ima, tjera na razmišljanje, i u kontekstu godine kad je snimljen stvarno super izgleda, pogotovo one nebeske stepenice. Ima i nekih stvari koje su zastarjele, pogotovo kad su ljudi kao "zamrznuti", ali ništa što bi odvratilo od filma.
Zadnjih 20 minuta i suđenje mi je dignulo film na novu razinu.

Smiješna scena kad David Niven, koji izgleda kao da ima skoro 40 godina, kaže da ima 27

Ako niste gledali preporuka, nisam ni spomenula da je pola filma crno-bijeli, a pola u boji, što isto daje dodatnu čar.

Baš vidim sad ovog redatelja, prije par tjedana sam pogledala Peeping Tom, koji je isto on režirao, nisam ni znala. Još jedan film koji je ispred svog vremena, odličan

Powell i Pressburger. A ok, valjda svatko ima poneku rupu. Doduše, ovo je rupetina

[Skiner]

INDIGO KRISTAL (2023)

Srpski film o krimosu koji izlazi iz zatvora i vraća se u svoj kraj i pokušava da se uklopi u sredinu. Film je urađen u crno bijeloj tehnici i gledljiv je, mada sve je to već viđeno, klinci dileri, droga na svakom koraku, lokalni boss itd. Cijelo vrijeme sam čekao da se nešto konkretno desi. 6/10

[Cahit]

Nyad (2023)

Film o prvoj osobi koja je preplivala od Floride do Kube.

Korektno, ali nekako isforsirano. Film koji ću zaboravit nakon nekoliko dana.

6/10

[Aciha]

Cahit kaže:

Nyad (2023)

Film o prvoj osobi koja je preplivala od Floride do Kube.

Korektno, ali nekako isforsirano. Film koji ću zaboravit nakon nekoliko dana.

6/10

ako išta, mogli su barem stavit kaskadera da pliva, tj. profi plivača/plivačicu a ne ovu nekoordiniranu babu. kad gledam dva sata plivanja, onda očekujem da barem uživam u (tehnici) plivanju. međutim, čak ni to nemamo u ovom filmu, eventualno onih par originalnih snimaka osobe po kojoj je snimljen film.

[Tomo1972]

The End We Start From (2023.) - dosadnog li filma u pm, ocjena samo zbog Jodie Comer 3/10

[Trendi]

Maboroshi no hikari (1995) - prvi film Hirokazua Koreede. Ovo je jedan od najjačih redateljskih debija koje sam ikada vidio. Priča uobičajenog života, teške japanske drame. Scena pogrebnog marša koji se spušta između mrtvog stabla i živog, sa snijegom koji se spušta sa živog stabla na mrtvo stablo, po mom je mišljenju jedan od najboljih kadrova u povijesti kinematografije. Nježno i srcedrapajuće. Savjetovao bih svima koji su zainteresirani da ne čitaju ništa o filmu ★★★★½

Suzhou he (2000) - dobro što je ovo, kineski Vertigo još jedan debitantski film redatelja Lou Yea. Samu rijeku prikazuje kao metaforu života, njezine vrtloge i podvodne tokove. Melodramatično, atmosferično i izvrsno odglumljeno pogotovo od strane Zhou Xun a i zbog nje sam pogledao film jer je jedna od jačih glumica 21. stoljeća. Neke scene je redatelj malo previše ubrzao, točnije pred kraj ali ajde nije neka prevelika zamjerka ★★★★

[nook]

The Iron Claw

MISLIM DA TEŠKO MOGU NEŠTO NAPISATI BEZ SPOILERA, TAKO DA, SVE SU SPOILERI DOLJE

Nisam ništa znala o ovom filmu, o ovim likovima, koji su stvarni likovi. Tako da, dok se prvo sranje dogodi, malo se ton filma promijeni, i nakon toga ide iz tragedije u tragediju. Problem je što tako brzo ide, skoro ni ne poznamo previše likove, a kad ih više nema nema uopće vremena za procesuirati to, ili neke emocije, već smo na idućoj sceni, ili čak na idućoj smrti. Na kraju nisam osjećala ništa, nije me bilo briga previše.
Glumci su dobri s ovim što imaju, odradili su svoj posao najbolje što su mogli, ali mislim da scenarij nema dovoljno mesa, vjerojatno i vremena, da ih sve dovoljno dobro razradi. A puno toga se dogodi kroz dobar period godina.

Čitam sad malo o njima, bio je i još jedan brat koji se ubio, ali zbog tempa i repetitivnosti je izbačen iz scenarija, da film bolje teče. Ali to nije previše pomoglo filmu, previše mana ima scenarij, bio bi bolji kao dokumentarac možda, ili čak mini serija.

Svejedno, dosta gledljivo, ali ne na nekoj velikoj razini

[Skiner]

The Figo Affair: The Transfer that Changed Football (2022)

Dokumentarac o prvom super transferu koji je promijenio fudbal zauvijek. Priča iz nekoliko uglova i teško je utvrditi pravu istinu. O Figu ne treba puno pričati, ali Florentino Perez me iznenadio. Onaj menadžer je zmija. Tačno se sjećam onog prvog njegovog gostovanja na Camp Nou, kao i čitave frke kod transfera. Bio je to šok i za nas ovde a kamoli špance. 7/10

[Cahit]

Aciha kaže:

ako išta, mogli su barem stavit kaskadera da pliva, tj. profi plivača/plivačicu a ne ovu nekoordiniranu babu. kad gledam dva sata plivanja, onda očekujem da barem uživam u (tehnici) plivanju. međutim, čak ni to nemamo u ovom filmu, eventualno onih par originalnih snimaka osobe po kojoj je snimljen film.

A ima i jedva primjetnog forced diversitya. Stručnjakinja za kubomeduze u filmu je azijatkinja, a na kraju kad pokažu stvarne snimke likova - bjelkinja.

[Sveti Germain]

The Greatest Night in Pop (2024.)

Dobra zabava, dojmovi:

- Dan Akroyd pristaje u tom studiju ko Turudić u DORH-u
- Cindy ko Tajči na Zlatnom studiju od prije par dana
- Dylan trauma života
- izoperirani pedo je valjda najtalentiranija osoba koja se rodila u 20. stoljeću, razina je više od muzičkih genija poput Wondera i Jonesa
- Huey mi je uvik bija drag, a sad je još draži
- ako je neka osoba sinonim za pasivnu agresiju to je Paul Simon
- Willie Nelson kriminalno podcijenjen
- dionice Tine Turner i Kim Carnes je trebalo zamijenit
- pjesmu su samo trebali otpjevat Jackson i Diana Ross i bila bi top
- Richie se trebao kandidirat za pricidnika, bija bi bolji od Obame
- Geldof = A. Vučić
- Prince ugroženi šupak, al nije da nismo znali

[Mr Smoogj]

Sveti Germain kaže:

- izoperirani pedo je valjda najtalentiranija osoba koja se rodila u 20. stoljeću, razina je više od muzičkih genija poput Wondera i Jonesa

Ako mislimo na istog Jonesa - nema šanse. (A ja ne mislim na Quincyja.)

[MagicRat]

Sveti Germain kaže:

- izoperirani pedo je valjda najtalentiranija osoba koja se rodila u 20. stoljeću, razina je više od muzičkih genija poput Wondera i Jonesa

Bar 10 talentiranijih ljudi je bilo te noći.