Sto godina samoće (Gabriel Garcia Marquez)

[Sabina-Ri]

Za mene je ovo remek djelo,nije potrebno crtati obiteljsko stablo jer se čita u dahu, i baš kao što sam negdje pročitala u recenziji-''roman pun čarolije''.Al kad vidim da se ovdje ljudi jave i blebnu takve budalaštine o knjigama...ono,crtaju karte i obiteljska stabla da skuže knjigu...pa drž' se rađe sapunica na tv-u,topla preporuka.

[black.dahlia]

@terry_sokic
Lijep post.

Čitala sam to pred sto godina () i sjećam se samo streljačkog voda s prve stranice i onog lika koji s cirkusom dolazi u Macondo, a kad mu postave pitanje, od lika ostane lokvica katrana koja se puši na zemlji.

Tu me Marquez dobio za sva vremena. Nemam pojma koje pitanje ni koga su tražili, znam da su tražili nekoga.

I ona cura koja je nosila vreću kostiju svojih roditelja (?) okolo. I kamo god ih metne, one se čuju. Haha, čuju se, bilo živi, bilo da su im samo kosti. Nemoš to ušutkat da se kruniš.

Je, rekli su mi da se to zove "magični realizam". Ja nisam imala pojma da se tako zove.

Mislim da ću ozbiljno počet kopati po starim hrpama knjižurina da to nađem i opet pročitam. Rijetko remek djelo.

[Zorée]

ja sam ovu knjigu čitala kad sam bila puno mlađa, nije to djelo za jednu 16 godišnjakinju.
ostala mi je u dobrom sjećanju, ali puno nejasna.
mislim da ću je opet pročitat.

[AmarieZgb]

Sabina-Ri kaže:

Za mene je ovo remek djelo,nije potrebno crtati obiteljsko stablo jer se čita u dahu, i baš kao što sam negdje pročitala u recenziji-''roman pun čarolije''.Al kad vidim da se ovdje ljudi jave i blebnu takve budalaštine o knjigama...ono,crtaju karte i obiteljska stabla da skuže knjigu...pa drž' se rađe sapunica na tv-u,topla preporuka.

Ovo je ipak malo prekriticno, rekla bih. Ova knjiga je specificna, kao sto su specificne i navike ljudi koji citaju knjige i nacini razmisljanja i shvacanja onoga sto citamo.

Meni nije trebalo obiteljsko stablo uz knjigu, ali jesam svako toliko zastala ili se pak vracala odredjeni broj stranica unazad kako bih se podsjetila o kojem Aurelianu, Arcadiu i slicno se radi.


----

Inace, jedna stvar mi je ostala nejasna iz ovog romana pa ako netko moze dati pojasnjenje ili svoje misljenje. Zasto se Amarantha nije htjela udati za Pietra Crespia, nakon sto je Rebecca posla za Jose Arcadia?!

[Paradisaea]

"Sto godina samoće" je kultno remek-djelo. Obožavam tu knjigu. Ona je razlog zbog kojeg sam pročitala sve Marquezove knjige. I najbolja je, uz "Ljubav u doba kolere".

[vanhaver]

AmarieZgb kaže:

Ovo je ipak malo prekriticno, rekla bih. Ova knjiga je specificna, kao sto su specificne i navike ljudi koji citaju knjige i nacini razmisljanja i shvacanja onoga sto citamo.

Meni nije trebalo obiteljsko stablo uz knjigu, ali jesam svako toliko zastala ili se pak vracala odredjeni broj stranica unazad kako bih se podsjetila o kojem Aurelianu, Arcadiu i slicno se radi.


----

Inace, jedna stvar mi je ostala nejasna iz ovog romana pa ako netko moze dati pojasnjenje ili svoje misljenje. Zasto se Amarantha nije htjela udati za Pietra Crespia, nakon sto je Rebecca posla za Jose Arcadia?!

Ne znam jel se dobro sjećam, prije par godina sam knjigu pročitala, mislim da joj je dosadio

[EineKleineMaus]

Ja trenutno čitam Ljubav u doba kolere i sve si nekaj mislim da odjezdim sutra kupiti i Sto godina samoće. Pročitah to na faksu prije nekoliko godina, ali na ekavici...Oduševio me roman!
A kasnije sam se navukla i na Isabel Allende. Iako, od cijele trilogije (Kći sreće, Portrt u sepiji i Kuća duhova) Kuća duhova mi je najslabija. Možda je do nezgrapnog prijevoda.
Ima li ona svoju temu?

[AmarieZgb]

AmarieZgb kaže:

Inace, jedna stvar mi je ostala nejasna iz ovog romana pa ako netko moze dati pojasnjenje ili svoje misljenje. Zasto se Amarantha nije htjela udati za Pietra Crespia, nakon sto je Rebecca posla za Jose Arcadia?!

vanhaver kaže:

Ne znam jel se dobro sjećam, prije par godina sam knjigu pročitala, mislim da joj je dosadio

ja nisam ni priblizno stekla takav dojam... jer, ako se sjecas, kad je on pocinio samoubojstvo ona si je sprzila ruku namjerno ili tako nesto, koju je onda omotala (crnim?) rupcem, ili cime vec, kao trajni podsjetnik na tu ljubav (a nisam shvatila da je prestala voljeti)..... i znam da je u jednom trenutku bila sva sretna (ili sam ja krivo uhvatila ) zbog vjencanja, a vec u sljedecoj recenici ga je odbila i onda koju recenicu poslije ovaj si presudio....

[Betty Mo]

AmarieZgb kaže:

Ovo je ipak malo prekriticno, rekla bih. Ova knjiga je specificna, kao sto su specificne i navike ljudi koji citaju knjige i nacini razmisljanja i shvacanja onoga sto citamo.

Meni nije trebalo obiteljsko stablo uz knjigu, ali jesam svako toliko zastala ili se pak vracala odredjeni broj stranica unazad kako bih se podsjetila o kojem Aurelianu, Arcadiu i slicno se radi.


----

Inace, jedna stvar mi je ostala nejasna iz ovog romana pa ako netko moze dati pojasnjenje ili svoje misljenje. Zasto se Amarantha nije htjela udati za Pietra Crespia, nakon sto je Rebecca posla za Jose Arcadia?!

Slažem se ovo za preveliku kritičnost određenih ljudi kad se jave oni koji nisu to pročitali i shvatili na isti način kao spomenuti. Zašto svatko kome ova knjiga nije sjela mora automatski biti na razini sapunica ili čega već? Takvi te komentari prije mogu gurnuti natrag nego izdići na neko postolje ''Odabranog'' koji ima rijetku i nerazmjernu intelektualnu (nad)moć da razumije ovakvu knjigu. Čemu takvo omalovažavanje i zatvoreno razmišljanje?


A što se tiče ovog pitanja oko Amarante baš sam se sjetila da sam sinoć pročitala jedan zanimljivi ulomak koji se odnosi na nju, evo prepisat ću.

(Ursulini dojmovi)

Amaranta, naprotiv, čije ju je tvrdo srce plašilo, čija ju je koncetrisana gorčina ogorčavala, pokazala se na posljednjem ispitu kao najnežnija žena koja je ikada postojala i Ursula je shvatila sa jasnoćom punom sažaljenja da nepravedne muke na koje je nekada stavljala Pjetra Krespija nije diktirala volja za osvetom, kao što su svi verovali, niti je tiho mučenje kojim je uništila život pukovnika Herinelda Markesa bilo izazvano zlobom koju joj je nametnula gorčina, kao što je ceo svet verovao, nego su te obe činjenice značile smrtnu borbu između bezmerne ljubavi i nepobedivog kukavičluka, i na kraju je pobedio nerazumni strah, koji je u Amaranti uvek izazivalo njeno izmučeno srce.


Eto, nije čak ni ulomak nego rečenica Inače me pomalo živcira to pisanje imena onako kako se čitaju u djelima na ekavici


Uglavnom, došla sam na ovu temu jer sam upravo završila čitanje knjige, zanimali su me dojmovi ostalih, primijetila sam da je knjiga ostavila dosta utiska. Ja sam ju pročitala cijelu, u nekim dijelovima mi je bila super, u nekima dosadna i prenaporna tako da mogu reći da ću joj dati drugu priliku u dogledno vrijeme. Mislim i da joj nisam pristupila na pravi način, ali kad budem imala više vremena, svakako ću je pomnije iščitavati.
Također me je neprestano obuzimao taj motiv prolaznosti. Sve prolazi, a opet sve ostaje na mjestu, što se još jasnije vidi kad krenu Ursulina sjećanja o vlastitim sinovima isprepletena sa životima njenih praunuka ili šukununuka, više ni sama nisam sigurna

Sve u svemu, vidi se da je dosta kvalitetno djelo i ne čudi me zbog uspjeha kojeg je postiglo, ali eto, mene se nije naročito dojmilo. Ali k'o što rekoh, bit će prilike.

[kevin love]

Sta zapravo predstavljaju Buendie i njihova sudbina po vama?