Kazaliste - sto se zadnje gledali

[BlackHunter8]

Nedavno sam gledao operu Nikola Šubić Zrinski u HNK pa toplo preporučujem.
Jedino što me zbunjuje je što u operi Nikola ima kćer Jelenu, a ako se ne varam, u stvarnosti ju nije imao? Evo, ne znam, ali opera je vrh, a mogu reći i da mi ovo ne izlazi iz glave već mjesecima

https://www.youtube.com/watch?v=fT74y9fLkIk

[NinoM]

Gruntovčani

Dobra predstava se do kraja, u tom trenutku zaista poželim zadaviti onoga tko je režirao tu scenu.

Ne znam što da mislim, dramaturški je neobjašnjiva, ritam se raspada, emocija propada.

Može li predstava sa lošim završetkom i dalje biti dobra predstava?

[Acha]

NinoM kaže:

Gruntovčani

Dobra predstava se do kraja, u tom trenutku zaista poželim zadaviti onoga tko je režirao tu scenu.

Ne znam što da mislim, dramaturški je neobjašnjiva, ritam se raspada, emocija propada.

Nisam gledala i vjerojatno necu, ali me sad bas zanima. Da li mozes opisati tu zadnju scenu?

Ovo ce sad zvucati kao da je iz doba dinosaurusa , ali kao jako jako mala sam jednom prigodom gledala Smiljku Bencet (originalnu Regicu) uzivo u skecevima o Regici. Jos uvijek se sjecam.

NinoM kaže:

Može li predstava sa lošim završetkom i dalje biti dobra predstava?

Naravno da moze, ako se upravo tako definira – dobra predstava s nedobrim zavrsetkom.

A ako se pitas zasto se pitas to pitanje istrazi peak-end theory psihologa Daniela Kahnemana.

Nisi pisao, da li si uspio pogledati onu izvedbu Rimini Protokoll teatra s ljudima s touretteovim sindromom? Kakvo ti je misljenje o njoj?

[samotna šetačica]

NinoM kaže:

Gruntovčani
Može li predstava sa lošim završetkom i dalje biti dobra predstava?

Naravno da predstava s lošim završetkom može biti dobra predstava: to samo znači da nije - najbanalnije rečeno - za 5*.

Mene silno zanima, već te danima hoću pitati: kako je izgledalo iskustvo kazališta post-lockdown?

[NinoM]

Acha kaže:

Naravno da moze, ako se upravo tako definira – dobra predstava s nedobrim zavrsetkom.

A ako se pitas zasto se pitas to pitanje istrazi peak-end theory psihologa Daniela Kahnemana.

Nisi pisao, da li si uspio pogledati onu izvedbu Rimini Protokoll teatra s ljudima s touretteovim sindromom? Kakvo ti je misljenje o njoj?

Morat ću dublje prokopati tu temu
Nisam, posao i studij su me odveli nekim drugim putevima
Budem pokušao pronaći snimku toga (vjerujem da ju mogu preko profesorice dobiti)

samotna šetačica kaže:

Mene silno zanima, već te danima hoću pitati: kako je izgledalo iskustvo kazališta post-lockdown?

Pomalo apsurdno. Prvi ulazak u kazalište bio mi je na ispitu kolega s diplomskog studija i bilo je... kriptično. Maske, razmak,... sve je bilo nadrealno, i osjećaj kazališnog iskustva bio je daleko drugačiji. Možda je to samo do mene.
Budući da i radim u kazalištu, vidjeti poluprazno gledalište je pomalo depresivno. Mjerenje temperature gledateljima, scenci s maskama, ekipa biljetera koji izgledaju kao nadrealna skupina liječnika
I dalje mi je čudno, ali navikavamo se na novu stvarnost.

[samotna šetačica]

Nino, hvala ti, tako sam nekako i očekivala.
Strašno mi fali kazalište, ali takav crossover između depresivnog i nadrealnog mi zapravo nije previše tempting...

Kod mene još uvijek nema pomaka, ništa do daljnjeg.

[Acha]

NinoM kaže:

Morat ću dublje prokopati tu temu
Nisam, posao i studij su me odveli nekim drugim putevima
Budem pokušao pronaći snimku toga (vjerujem da ju mogu preko profesorice dobiti)

Ako uspijes odgledati molim te napisi svoj komentar.

I takodjer, ako stignes naravno, i dalje me zanima zadnja scena Gruntovcana

Da su ostala normalna vremena u ovo vrijeme bih bila u Zagrebu pa bih odgledala nesto lokalno. Skoknula bih i do Rijeke nesto odgledati. Ali nisu

[Muspelheim]

Kafka na žalu u postapokaliptičnoj atmosferi u HNK. Cca petina kapaciteta na parteru, svi s maskama. Čudna predstava, moram pročitati Murakamija pa je pogledati ponovo.

[Joshua]

Kaj si u ovi U HNK-u podivljali? Kakve su im to predstave? Zadnje dve kaj sam pogledal došlo mi da se rasplačem. U prvoj su bacali brdo krumipira ,a u ovoj drugoj neke odreske. Nisam zadovoljan. Loše je to jako. Pa HNK bi trebal biti nekaj drugo ipak ,a ne neko eksperimentalno moderno kazalište. Doduše ok ajde kad bi to imalo neku kvalitetu ne bi me smetalo tolko ali ovo zaista ne drži nikakav nivo. Tematika je dosta jaka i trebalo bi ipak to bolje nekak slagati. Prva predstava je bila Gdje se kupuju nježnosti i od nje sam ipak očekival puno više. Na kraju sam dobil realno ništ. Mislim da ni zakleti feministi ne mogu biti zadovoljni sa njom. Druga je bila mačka na vručem limenom krovu. Klasik. Ne znam. Ispalo mi je to dosta nekontroverzno za današnje vrijeme. Ako je smisao da golotinja nekog intrigira u današnje vreme onda sam valjda previše ostario i golotinja mi predstavlja samo neki jefitni pokušaj. Teturajući pijanci također. Isto tak kad već sve se prilagođava i modernizira zakaj onda lepo se ne promene i izvorna imena likova tak da pašu ovom našem podneblju?

[eutow]

Joshua kaže:

Pa HNK bi trebal biti nekaj drugo ipak ,a ne neko eksperimentalno moderno kazalište.

Nisi upoznat s politikom intendantice zadnjih 6-7 godina? Tako jest, eto. Neki se i žale, pogotovo kad na oltaru intendantičinog kazališnog projekta bude žrtvovan poneki operni pjevač, ali aparatura je aparatura, ne da se to mrdati.

[Joshua]

eutow kaže:

Nisi upoznat s politikom intendantice zadnjih 6-7 godina? Tako jest, eto. Neki se i žale, pogotovo kad na oltaru intendantičinog kazališnog projekta bude žrtvovan poneki operni pjevač, ali aparatura je aparatura, ne da se to mrdati.

Ne nisam upućen u političke borbe. Znam da se nekaj svađaju. Naišal sam na članke u štivima o tome ali izbjegavam čitati bilo kaj vezano uz politiku. Šteta.

[eutow]

Joshua kaže:

Ne nisam upućen u političke borbe. Znam da se nekaj svađaju. Naišal sam na članke u štivima o tome ali izbjegavam čitati bilo kaj vezano uz politiku. Šteta.

Nisam mislio na taj tip politike, nego politiku kao način vođenja bilo kakve institucije. A trenutni sukobi oko HNK samo su manjim dijelom politički (u smislu lijevi vs. desni).

[Joshua]

eutow kaže:

Nisam mislio na taj tip politike, nego politiku kao način vođenja bilo kakve institucije. A trenutni sukobi oko HNK samo su manjim dijelom politički (u smislu lijevi vs. desni).

Aha kužim. A ništ nadam se da bu se nekak posložili i da bum zadovoljniji jao kao prosječan gledatelj!

[Joshua]

Veliku zvijerku sam nedavno gledal i zaljubil se u Marka. Oduševio sam se skroz na kroz pa sam išel gledati i sve ostale njegove predstave iz njegovog kazališta! Jednostavno sam se zaljubl u njegovu glumu. Osečam se ko neki klasični grupie! Pišao sam od smijeha!

[Johny]

Evo sam pogledao Revizora u HNK i predstava mi je samo potvrdila da HNK zadnjih godina zaista zna sj***ti predstave/opere režijom. Od izvrsne Gogoljeve komedije, oni su uspjeli napraviti ćužpajz od kojeg se čovjek može samo izrigati. Od komedije nije bilo ni k, a jadni pokušaji smiješnoga kad glumci padnu ili promaše stolicu su naprosto grozni. Da ne spominjem zombi slugu koji grize i siluje jadnog Osipa ili Bopčinskog i Dopčinskog koji se skidaju ili pak doktora Hibnera koji je predstavljen kao glava u velikoj tegli za zimnicu.
Glumci su još i dobri, ali adaptacija komedije je užasna. Da je redatelj kojim slučajem došao na poklon na kraju, tražio bih trule rajčice za gadjati ga. Ovako sam im reda radi udijelio Nancy Pelosi pljesak.

Od sada u HNK samo na balete.

[Trebor01]

@Johny, mogu samo potvrditi tvoju kritiku. Jedna od najgorih predstava koju sam gledao. Izmasakrirali su Revizora. Izgubio sam volju za predstavama HNK-a.
Mislio sam da je Carmen bila iznimka, ali očito je da imaju nekih problema sa adaptacijama.

[eutow]

@Trebor01
@Johny

Mene iskreno čudi što ste to primijetili tek sada. Kao što sam gore napisao, D. Vrgoč sa svojim pajdašima vodi HNK već solidan broj godina (od 2014.), s odavno uhodanom praksom biranja pseudoeksperimentalnih redatelja i pogotovo maltretiranja opernih produkcija.
Mora se priznati, imali su ponekih zbilja odličnih predstava ("Ljudi od voska" od Matišića u Kicinoj režiji, "Zaljubljen u tri naranče" Prokofjeva u Dolenčićevoj režiji), ali one su iznimka.

Redatelj ovog "Revizora", konkretno, Sergej Potapov, gostovao je relativno nedavno (rujan 2019.) u HNK s adaptacijom Gogoljevog "Tarasa Buljbe", u izvedbi teatra "Baltijskij dom" ("Baltička kuća"). Tada je očito Vrgočici/Buljanu zapeo za oko, pa su ga doveli da evo napravi nešto baš za HNK. Dvojben uspjeh "Revizora" me ne čudi (kritičarske ocjene koje sam čitao variraju), jer je "Taras", kojeg sam gledao ("Revizora" još nisam) bio jedna od tek dviju predstava u životu s koje sam otišao tijekom pauze. Tuplju, idejno neartikuliraniju predstavu još nisam vidio. Nizale su se doslovno prikazane scene iz romana, bez da se prikaže apsolutno ikakva ideja ili stav. Pompozne deklamacije nacionalizma i ratobornosti nikako stilski (a zato ni vrijednosno, etički) nisu bile diferencirane od prikaza strahota rata, tek tako sve kao na pokretnoj traci niže se da vidimo, samo da je bučno i eksplozivno. Sve što je redatelj pridodao je tek začinjavanje priče nekakvom šamanskom motivikom koja veze nema sa sadržajem.
Dakle, odlično se uklapa u već mnogogodišnji plan vođenja HNK. Dovedi zvučno strano ime pod svaku cijenu, samo da nam smućka nešto blago provokativno i "inovativno". (Npr. Delbono i Nekrošius su nam ostavili osobito grozne slučajeve, u usporedbi s kojima Potapov zasigurno nije gori.) Uz to, napravi jednu hit predstavu u sezoni za širu publiku (npr. Tri zime, Ljudi od voska, Tko pjeva zlo ne misli, i sumanuto ispromovirani Orašar), pa se u isto vrijeme možeš hvaliti i "umjetničkim" i financijskim uspjesima.

Inače, ovdje je dobra i temeljita kritika Carmen: http://klasika.hr/index.php?p=article&id=2815
a ovdje Revizora: http://www.kazaliste.hr/index.php?p=article&id=2918

[Joshua]

Nažalost iako sam bio razočaran sa prethodno odgledanim predstava u HNK-u i ja sam odlučio bio otić na Revizora.

[Inconnu]

Proces Kafka @ Teatar &TD

http://itd.sczg.hr/events/i-penovic-proces-kafka/

Pisala sam već ovdje o Penoviću i njegovom malom glumačkom kolektivu, čiji rad pratim s guštom i entuzijazmom kakav već dugo nisam osjetila kad je riječ o kazalištu. Očito ima nešto u toj njihovoj međuigri, kemiji, smislu za humor i području dramaturškog interesa i još su otprilike moja generacija tako da mi njihov rad jako dobro leži.
Morala sam se psihički pripremit saznavši da se radi o trosatnoj predstavi, pa me nasmijala replika neurotične gospoje u ulozi Lane Barić (razigrana, luda, izvrsna u obje uloge) kad se izdere na Jozefa K: Ti si sigurno jedan od onih koji prije predstave pitaju koliko traje!
Predstava je...duhovita. Ljudi su se cerekali i smijali svake dvije minute, što mi se činilo malo pretjeranim - ja se fakat od srca smijem, al ne volim osjećaj da 'moram' svaku foru popratiti smijanjem, naročito jer oni ne bacaju fore koje su same sebi svrha.
Ima tu svega, Kafke, Monty Pythona, zdravog apsurdizma i povremenih comic relief skečeva poput onog s tosterom i 'tiger king' sucem, ali većina takvih epizoda se ipak nepotrebno razduže i na kraju postanu zamorne, pa mi je i upliv onog tipičnog stereotipiziranja napornog strica seljač'ne kako bi se cijeloj besmislenoj birokratskoj trakavici dao i poznati balkanski pečat bio malkice razočaravajuć, ono, nije baš razina 'humornih' serija Nove TV, ali čemu uopće ići u tom smjeru. Trajanje predstave mi nije baš opravdano, mislim da ne bi izgubila na efektu da se neke scene skratilo i 'obuzdalo', a bilo bi dinamičnije i kompaktnije.

Glazba je fantastična, kao i povremene pjevačke eskapade glumaca.
Glumci standardno dobri i raspoloženi, ali ipak mi odskaču Matija Čigir i Bernard Tomić - kod prvog mi se sviđa što nema baš nikakve samodopadnosti i razmetanja u glumi, a kod drugog me fascinira što mi je u svakom liku uvjerljiv i duhovit, uvijek s laganim ironijskim odmakom, ali nikad prekarikaturalan.

Zapravo mi je odličan ovaj osvrt pa ga linkam jer nemam što puno dodati i skoro sa svime se slažem.

Mislim, što da kažem, ako volite Kafku i ako vas je ova ekipa bar jednom oduševila, pogledajte. Iako nisam oduševljena, može se reć da sam uživala, jer se kod ove ekipe vidi da obožavaju to što rade i ta energija ne može ne prijeći i na vas.

[Joshua]

Kad svijeće dogore.

Morao sam otić pogledati i nisam se razočarao. Komorna je drametina kakva i treba biti s jednim vrhunskim glumcem koji nosi solo cijelu predstavu i ostalo dvoje su skroz nepotrebni. Posebno ženska uloga koja je po mom skromnom sudu lakrdija. Mislim da gluplju žensku ulogu dosad vidio nisam. No dobro očito je to tako zamišljeno i ne mogu cjepidlačiti previše. Isto tako Grgić odrađuje svoj dio ali već drugi put ga gledam kako se tetura po pozornici i nije mi to nekaj interesantnoga. No zato Popović kao i obično svojom pojavom i glasom razvaljuje i stvarno sam uživao ga promatrati na pozornici. Dojma sam da sam gledao monodramu kolko je bio dominantan na pozornici i kako je pisana ta uloga za njega.