Čije su gusle?

[ramiro]

marval kaže:

Srbi su narod guslarski, a Hrvati narod tamburaški. Dok su Srbi izgrađivali svoje slavne epose, Hrvati su izgrađivali poskočice

Dokaz za to je da gusla živi i danas među Srbima
http://www.youtube.com/watch?v=vAyVeXmzt7k

Čak i na stadionima se svira
http://www.youtube.com/watch?v=epIFr1mlSkU

Kada su katolici i spevavali pesme u desetercu kao Andrija Kačić Miošić to je bilo samo podražavanje narodnih pesama iz srpskog zaleđa, što se vidi po njihovoj maloj umetničkoj vrednosti.

Sjećam se serije "Pozorište u kući" 80-tih. Na kraju zadnje epizode, probivši "četvrti zid", pojavila se urednica serije Dunja Lango (rođ. Figenwald, Hrvatica njemačkih korijena iz Zagreba). Zatim su svi u dnevnom boravku zaplesali užičko kolo.
Srbi prema "narodnoj kulturi" imaju, ajmo reći, prisniji odnos. U nekoj hrvatskoj tv-seriji o zagrebačkoj građanskoj obitelji nezamislivo bi bilo da opletu drmeš.
I jedino se o tome radi.

marval kaže:

Jedini koji je uspeo da se izrazi kvalitetno u narodnom desetercu kod Hrvata je Ivan Mažuranić, ali i dalje nije sigurno da li je zaista on napisao Smrt Smail Age Čengića ili ga je ukrao od Njegoša.

Nije dokazano ni da Srbi nisu iz San Francisca, evo nekidan je u Beogradu održan gay pride.

[ramiro]

Sadokann kaže:

Hrvati su narod i "tamburaški", i "mandolinski", i "guslarski".
Ova tema nema smisla, gusle su svirali i Hrvati i Srbi i Crnogorci.

U anketi se pita "čije su gusle i ojkanje". To je krivo postavljeno, kakve veze ojkanje ima s guslama?

[marval]

Sviraju ih i Albanci
http://www.youtube.com/watch?v=QOTuY7pTPkE
a najverovatnije je da im je poreklo negde iz azije. ‚

Ali kažem da se kod Hrvata taj instrument nikada nije primio u masama, jer je i katolička crkva suzbijala takozvanu narodnu kulturu u dinarskom zaleđu.

Meni nije jasno kako nema više ovakvih genijalnih pesama u rep izvodjenju:
http://www.youtube.com/watch?v=iqIHkzzN0gw

Zatim su svi u dnevnom boravku zaplesali užičko kolo.

Otkud znaš da je bilo užičko?

Nije dokazano ni da Srbi nisu iz San Francisca, evo nekidan je u Beogradu održan gay pride.

Prosto nijedna pesma Ivana mazuranica nema takav kvalitet i opet je cudno da je poznavao jezik Cetinja kojim je pisan ep. Postoje i jasne indicije jer je Njegos rekao da su mu u italiji ilirci ukrali jednu pesmu:
http://www.politika.rs/rubrike/Kultu...jegosa.lt.html

Cak je i kompjuterski dokazano:
http://www.youtube.com/watch?v=MEwohlyM7nM

[Dubrovčanin]

Zapisujem guslarske spjevove, zabavnije je učiti povijest u stihovima nego iz knjiga. Svojim sam rukama prvo zapisao pa pretipkao na svemrežu 73 spjeva (45 hrvatskih, 24 srpska, 3 romska, 1 bošnjački satirični). Uz to sam zapisao 20 harmonikaških četničkih pjesama iz Drugog svjetskog rata (Vetar duva, Snijeg pade, Oj kotari srpske Dalmacije; Marinkovci, Obljaj, Luka; Četrnaestog beše maja, Sa Rudnika i Avale, Kliče vila u svitanju dana, Oj Dinaro planino zelena, Moj Šatore, Sa Dinare kliče bijela vila, Od izvora Dinare planine, Jedne noći toga teškog mraka, Na Pađan'ma nekad davno, Moj Glamoču, Oj Grahovo, Marinkovci, Na Manjači, Širom Bosne, Navrh naše gore Malovana, Malo majki rodiše junaka).

* hrvatski: Ante Starčević, Čvorak, Pjesma o Cavtatu, Mornar, Unuka, Dvije cure, Djevojačka kletva, Razbolje se lijepa djevojka, Zaljubljeni par, Sveti Juraj, (guslarska), Konavoska, Prodaja, Ivan I. Tepšić-Veličanstvena proslava Banovine Hrvatske u Dubrovniku, Antun A. Tešija-Na rubu domovine, Ivan I. Tepšić-Krvava tragedija u Majkovima (pogibija Luke Kraljevića), Baldo Glavić-Remeta, Željko Šimić-Bjež' Srbine dolazi Oluja, Željko Keža-Hrvatsko pitanje u BiH, Oda visočanskom kamenu, Mediteranski mozaik, Pjesma o krađi kokoši u selu Stupi, Ivan Antosović-Hrvatski vladari, Jozo Karamatić-Smrt u Dallasu, Mile Krajina-Oluja, Željko Šimić-Kud pobježe Sanaderu Ivo Jadranka nova premijerka, Vlado Mikulić-Sastaše se hrvatske ustaše, Vlado Mikulić-Tko to mrzi 27. slovo?, Željko Šimić-Kako Srbi u logorim' muče, Željko Šimić-Krv se proli za Lijepu našu, Željko Šimić-Četnik nikad u zapadnu ne će, Mile Krajina-30. svibnja 1990., Stipan Grgić-Priznata Hrvatska, Tomislav Kovač Strukić-Uspostava NDH, Tomislav Kovač Strukić-Pokolj u Vukovaru i na Ovčari, (guslarska), (guslarska), Ivan Antosović-Hrvatska se na Kupresu brani, Ivan Antosović-Poglavnik je zavjet ispunio, Željko Šimić-Smrt Mate Bobana, Željko Šimić-Umro je Gojko Šušak, Željko Šimić-Smrt doktora Franje Tuđmana, Željko Šimić-Ustoličenje doktora Franje Tuđmana, Željko Šimić-Smrt doktora Andrije Artukovića, Vlado Kutle-Hrvatska legenda Ante Gotovina
* srpski: Zmija, Dušan car silni, Sveti Sava, Svatovska, Kraljević Marko, Veselin Dacić-Skender-bega Fata, Veselin Dacić-Fatimino krštenje, Veselin Dacić-Đeneral Ratko Mladić, Đorđije Koprivica-Vojvoda Pavle Đurišić, Đorđije Koprivica-Teče krvava Drina, Referendum u Crnoj Gori 2006.; Božidar Đukić-Oj, Srbijo prokleta nacijo; Đorđije Koprivica-Ostroška tragedija (pogibija Baja Stanišića), Đorđije Koprivica-Komita Spasoje Tadić, Radovan Šojić-Đeneral Ratko Mladić, Milomir Miljanić-A od Haga ne ostalo ni traga, Vlastimir Barać-Pokrsti se Almedina, Milomir Miljanić-Ultimatum Bosna i Hercegovina, Đorđije Koprivica-Pozdrav Romaniji, (guslarska), (guslarska), (guslarska), Vlastimir Barać i Svetolik Lazović-Nož, Milomir Miljanić-Đeneral Ratko Mladić
* ostali: (romska), (romska), (romska), Sajgonci-Oj Srbine opet si najeb'o

Postoji i zanimljiv spjev Vlade Kutle o zločinu Muamera Topalovića nad hrvatskim povratnicima Anđelićima 24. prosinca 2002. u Kostajnici kraj Konjica.

[Hildebrand]

Ne znam čije su gusle ali znam da im je ime slavensko ... A kad je slavensko, valjda su stari Slaveni imali neki sličan instrument čak i da ove "gusle" izvorno nisu slavenske. Pa se tako ime samo prenijelo ...

[Dubrovčanin]

Mile Krajina 1923.-15. listopada 2014.

U Osijeku je u 91. godini umro jedan od najvećih hrvatskih guslara Mile Krajina. Nema više onih desetaeraca koji zbore o Cetini, Sinju, alkarima, Gospi, Slavoniji, o Domovini Hrvatskoj. Popucale su strune na guslama s kojih su desetljećima gledali Kralj Tomislav ili Ante Starčević. Bile su i ostale takve samo kod jednoga koji je na taj način čuvao vjeru i tradiciju, a to je Mile Krajina.

Mile Krajina rođen je u Zasioku poviše Cetine, u obitelji od devetero djece. Teška vremena i ratne godine su se izmjenjivale e kao i države. Godine drugoga svjetskog rata Mile Krajina je proveo u domobranskim postrojbama, a samo puki slučaj otrgnuo ga je od puta koji je vodio s Bleirburga. Nakon toga života u dalmatinskoj Zagori nije bilo, škrta zemlja i siromaštvo odveli su ga 1946. godine put Slavonije, do Osijeka grada. Od tada počinje nova životna priča guslara, pučkog pjesnika, kemijskog tehničara, ljubitelja hrvatske povijesti, proizvođača rakije, nesuđenog drvodjelca te bivšeg vojnog ordinanca. Guslio je i pjevao domaće narodne pjesme od svoje 12. godine, a smatrao se nasljednikom svojeg duhovnog praoca Andrije Kačića Miošića. Svugdje ga se moglo vidjeti u drevnoj nošnji Cetinske krajine, štono su nosile dične arambaše Alke. Prošao je mnoge države svijeta kako bi pjevao o Hrvatskoj, a jedna od njegovih pjesama i počinje stihom ‘obišao crkve i oltare i slapove rijeke Nijagare’. Dani Alke i Velike Gospe, Brođanci, Vinkovačke jeseni, Đakovački vezovi samo su dio manifestacija na kojima je u svojoj cetinskoj nošnji i sa guslama pjevao puku.
Mile Krajina ostat će upamćen po povijesnom trenutku kada je nakon uspostave višestranačkog Sabora 30. svibnja 1990. godine, noseći bansku zastavu, išao na pozornicu na Trgu bana Jelačića ispred predsjednika Tuđmana, kardinala Franje Kuharića i saborskih zastupnika. Autor je nekoliko knjiga pjesama u desetercu te jedanaest albuma guslarske glazbe. Napisao je dvije knjige ‘Guslarske pjesme i pjesnički zapisi’ i ‘Hrvatske guslarske pjesme’. Ni ovogodišnja Gospa i Alka nisu prošle bez njega. Dođao je u svoj rodni kraj, guslio i družio se s prijateljima i rodbinom koja je ostala u Sinju i povrh Peruće. Oproštaj od rodnoga kraja bio je onako kako je sigurno i sam želio, a guslio je na kraju ‘Sinju grade zlatni buzdovane, od davnina junački megdane’.

[Dubrovčanin]

IVAN KNEŽEVIĆ - BOG VAS KLEO POGANI IZRODI

Je l' se ono Crna Gora mala srpska Sparta kroz vijekove zvala i nosioc srpskog barjaka nepokorna šaka od gorštaka je l' u srcu toga srpskog zdanja prvi župan veliki Nemanja tvorac srpskog suvereniteta ugledao svjetlost od svijeta je li Srbin postao najveći sveti Sava sin Nemanjin treći što izbavi ispod kape Rima Crnu Goru s ostalim Srbima. Pa postade svetosavska vjera za Srbina Crnogorca mjera zublja što je kroz vijekove sjala iz te Sparte srpskih ideala ječala su nemanjićka zvona sa obala moračkog kanjona. Jesu l' posle boja sa Kosova u vrletna kršna brda ova vaskrsnule na presto kameni mučeničke Lazareve sjeni i sječivo Obilića noža sa kojim je veliki velmoža za krst časni i za otadžbinu rasporio Muratu lubinu. Krstaš barjak Jugovića kuće prenesen je u ovo bespuće u manastir stari Ivanbega očuvaše Crnogorci njega u ovo granitno slobodno stijenje za buduće neko pokoljenje. Je l' istraga vladike Danila srpskom rodu Vaskrs najavila da se diže slobodarska buna da zasija nemanjićka kruna da se gone put Male Azije otomanske krvave gazije. Jesu l' vazda Crnogorci smjeli sa sabljama osvajače sreli gospodara slušali pastira iz ćelija starog manastira. Vijekovima oko toga zdanja bješe turskih na kocu lobanja nije grijeh vladika će reći ej zlo raditi od zla se braneći. Vječna borba bješe Gore Crne da svijeća srpstvu ne utrne sačuvaše u vjerne pestere iskru srpskog jezika i vjere vožd besmrtni kada diže raju u pitomom šumadijskom kraju san vjekovni pretvori u javu da svesrpsku stvorimo državu. Rade Tomov u carskome Beču za dužnost je imao najpreču da posveti voždu sa Oplenca svoje štivo Gorskoga vijenca. Rekao je hrabri knjaz Danilo kada bi se srpstvo sjedinilo on bi službu vršio stražara pred šatorom svesrpskoga cara. Je l' gospodar Petrović Nikola srbovao sa gorskog prestola stek'o zvanje cara od junaka ispod srpske krune i barjaka. Je li srpstvo vozdig'o cijelo u njegovo književno djelo na krvave stigao poljane đe se zemlje Nemanjića brane kćeri Zorki blagoslovi ruku kad je dade voždovom unuku. Sanjao je viteška vremena da povrati ključe od Prizrena pa na sablju Metohiji ode ispod skuta sultana i Porte. Kol'ko glava crnogorskih pade radi njega Gojković Senade gledala je vila spardanjola kad gospodar Petrović Nikola primi ključe od paše Esada na kapiji skadarskoga grada. Al' za stolom sile sa zapada pobjede nam izbrisaše tada car junaka jahao je hata pod prištima dva balkanska rata no gospodar s krvavih poljana pod teretom godina i dana razočaran u sinove svoje kao nekad Crnojević što je pusti sili germanskih krvnika Lovćen s grobom besmrtnoga strika i otiđe lađom u tuđinu i ostavi svoju đedovinu. Serdar Janko pred vojskom išeta da opere ljagu svoga zeta i germansku zaustavi silu na Mojkovcu srpskom Termopilu da bi srpska armada i kruna bespućima stigla do Soluna. A onda je mila braćo moja posle slavnog solunskog proboja podgorička skupština glasala za državu srpskih ideala. No poslije Drugog svjetskog rata orgija se crvenih dželata dočepala vlasti preko krvi a srpska se kruna obestrvi. Pol' vijeka plaća Crna Gora krvav danak crvenog terora jer Brozova horda kopiladi teški grijeh srpskom Spartom radi. Odriču se srpskog naciona a skrnave svetosavska zvona još hramove i oltare ruše nevjernici bez srca i duše. Marksističku teoriju pišu a tragove Nemanjića brišu i naciju izmisliše novu na Lovćenu na srpskome krovu. U svome su bezumnom djelu polubogu srušili kapelu a mjesto nje crvena Satana stavi samar Meštrović Ivana. A kada se Brozova palata sruši kao kula od karata novi ježi primiše naslijeđe pa postave granice i međe pored Crne Gore i Srbije puče bruka nove istorije. Ko to danas Crnu Goru vodi Bog vas kleo pogani izrodi je li Crnoj Gori vakat doša nema su čim izać' pred Miloša i pred druge srpske vitezove i pred slavne pretke i đedove. Je li njima danas na um palo da razbiju srpsko ogledalo da rasrbe besmrtne vladike i da ljube u ruku krvnike. Nastavljaju usijane glave svetosavsku crkvu da skrnave odriče se horda nevjernika ćirilice i srpskog jezika bogohule na mitropolita žešće nego u vrijeme Tita. Sad izrodi rasrbljeni mogu da prkose razumu i Bogu iz Crne Gore izgone sva znamenja i srpske ikone ko to danas vlada braćo mila sa prestola vladike Danila ko se ovo popeo i doša u stolicu besmrtnog Njegoša ko to sjedi sa kol'ko obraza na tron slavni od Danila knjaza bratske rane kosovske me bole ej nasljednik je Petrović Nikole. Đe se đede posijelo gorštačko čelo ravno i lice junačko sram te bilo Đukanović Milo što izdade nevaljali gade braću svoju u odlučnom boju odreče se srpstva i Srbije kad se bitka za Kosovo bije. Maroviću crni Svetozare što obruka svoje pretke stare izdajnička lisice podmukla Bože na vas anatema pukla. Đe to kreće izdajnička garda koju vodi Novak Kilibarda nosio je šajkaču na glavi a sad Popa Dukljanina slavi Vujanović ode preko mora do bijelih vatikanskih dvora i ponizno uđe kao kuče Benediktu da ljubi papuče. Vukovića Miška iz Plužina izdajnička slijedi družina a bratija nekršćena vrisnu dobili smo zemlju nezavisnu. Stići će ih prije il' poslije ostroškoga sveca Vasilije anatema ako ima Boga svetog Save, Petra Cetinjskoga pa će zvjerad tražiti manita oproštaje od mitropolita. Šta bi Mirko veliki vojvoda rek'o bandi plaćenih izroda slavni Stevan Krivokapić puca od jada bi u potomstvo buca. U toj crnoj crnogorskoj nesreći crnogorski umovi najveći apeluju akademske glave ej na krojače dolame krvave. Što se ono crni đavo leže srpskom Spartom kada je najteže kad na srpstvo graje sa svih strana ološ svjetskih ala i vrana crnogorski režim kriminala srpskom rodu priprema vješala odriču se kletve vladičine ej da tjeraju gubu iz torine. Srpstvo mrze a krvnike ljube dabogda se raspali od gube prigrlili ljute malisore evropejci nove Crne Gore a što će im svijet i Evropa ako u njoj srpstvo se iskopa zar ne vide kako malisori o nesreći rade Crnoj Gori. Godine je prošle njina puška usmrtila Jovanović Duška urednika srpskog lista Dana od njinih je izdanuo rana iz zasjede od ruke je njine život dao na oltar istine. Tome lavu iz srpskih Pipera u srcu je svetosavska vjera odzvanjalo do sudnjega časa dok ga ubi čopor divljih pasa. Pa u tome pomogla je njima strahovlada sramnoga režima trpi stege srpska Crna Gora od izroda i od malisora Rade Tomov rekao bi njima ne trebuje carstvo neljudima. Te dukljanske sramotne nakaze slavnu prošlost i vijekove gaze istoriju bacaju za pleći da bi mogli istini uteći šta je crnje no kad politika bude krojač pisma i jezika a neljudi od znanja i pera još je nova izmišljena vjera. Na Cetinje s dalekoga puta raščinjeni sveštenik doluta stolici se nada otprilike đe sjedaše sveci i vladike a sabor je srpskoga sinoda raščinio ovoga izroda no ga zakon sada posla njima da posluje u službi režima. Taj otpadnik od roda i vjere neće moći grijeh da im spere s njim se sada u vrletne gore rasrbljeni nevjernici zore i skrnave odložena đeca sveti ćivot cetinjskoga sveca. I presvete mošti sa Ostroga odmetnici od Hrista i Boga đe su nekad njegovana čojstva besprimjernog junaštva i čojstva đe je bilo žilište pravice pogibija draža od tamnice đe osveta liječila suzu tu sad zakon leži u topuzu. Đe junačka dizaše se groblja danas cvjeta trgovina roblja ta kosovska kolijevka stara ostala je danas bez glavara pa će platit' politiku ludu jednog dana na nebeskom sudu. A Gospode s nebeske visine oprosti im ne znaju šta čine svaka sila traje za vremena sijevnuće iskra iz kamena sultane je silne sa Bosfora nadživjela srpska Crna Gora a kamoli ovu šaku jada koja danas Crnom Gorom vlada.

[Sadokann]

Dubrovčanine,
nadam se da ćeš jednom objaviti zbirku eseja.

[Dubrovčanin]

ANĐELKO ČEŠKIĆ - OJ HRVATSKA ZEMLJO NAPAĆENA

Eeeeej gusle moje vaša pjesma sveta raduje nas već tisuću ljeta kraljevima pjevaste na dvoru i mornaru na sinjemu moru junacima u vojnom taboru pjevale ste u zimskim noćima kraj ognjišta našim djedovima. Sad bih htio da se zvuci vinu kroz Hrvatsku našu domovinu da poleti naša pjesma prava gdje god pravi Hrvat obitava kroz ravnicu preko strmih strana preko našeg plavoga Jadrana da zaori istoga momenta Lijepa naša svakog kontinenta sad počinjem od povijesnih dana od spomena naših velikana. Hrvat nikad ne biše uljeza još od doba Branimira kneza kojeg tuđa čizma ne osvoji on Hrvatsku s Vatikanom spoji zlatnim slovom papa zapisao svoj blagoslov Hrvatima dao uz prisegu kneza od Hrvata da ne vodi osvajačkog rata nikad ne će potamniti slava od prvoga kralja Tomislava dušmanina ljutog se ne boji sve hrvatsko on u jedno spoji južno brate od pučine plave pa na sjever do rijeke Drave sa istoka od prekrasne Drine pa na zapad do kršne vedrine to su međe od Hrvatske naše preci nam ih u naslijeđe daše. Spominjati naša je navika još dvojicu slavnih urotnika Petar Zrinski, Krsto Frankopane hrvatske su nezarasle rane tuđin im je odrubio glave za slobodu hrvatske države navrh liste naših velikana stoji ime Jelačića bana velikoga hrvatskog vladara što istjera oholog Mađara još Hrvatska slavi velikana svoga vođu Radića Stjepana jer se bori poput ljutog lava sva hrvatska ostvariti prava za počinak nikad nije znao skupštinu je krvlju zalijevao srpski kralj ga ljuto prevario ubojicu za njeg' pripremio Stjepan zadnju oporuku sprema sa Srbima dogovora nema za Hrvate Stjepan umro nije dokle Sunce po Hrvatskoj grije. Nakon ljuta Drugog svjetskog rata sto tisuća poklano Hrvata u sveopćem hrvatskom pokolju na blajburškom krvavome polju reklo bi se istini za volju pobjednici zarobljene kolju na prijevaru razoružavane poslije žive u jame bacane a svjedoke sa Križnoga puta slušati ih nevolja je ljuta za noć jednu preko Dravograda na tisuće logoraša pada još sudiše Alojza Stepinca pod imenom ratnoga zločinca taj pravednik k'o svetac nebeski u tamnici zlostavljan je zvjerski je l' moguće da su humanisti tako su ih zvali komunisti ova svoja krvava zlodjela nazivali viteška djela. Sad pjevajmo koji još smo živi oj Hrvati sokolovi sivi koji niste mučki pobijeni ili ognjem živim popaljeni koji niste prodani u roblje il' vam nije Crno more groblje nikad pustu ne imaste želju prodat' ime za neku fotelju širom svoje otvoriste oči da vam jezik krivo ne svjedoči dostojni ste hrvatskog imena pa ste zato i vrijedni spomena uz gusle vas pozivam na slogu ostanite vjerni dragom Bogu i Isusu njegovome sinu sačuvajmo majku domovinu. Apeliram braći Hrvatima svaki od nas četiri majke ima prva majka koja nas rodila a druga je domovina mila treća Gospa Isusova mati što kraljicom zovu je Hrvati a četvrta Crkva Isusova ogledalo hrvatskih sinova zbog svake smo propatili dosta al' nas opet evo živih osta hvala Bogu da je došlo vrijeme da hrvatsko spominje se ime da se pjesma naših velikana može pjevat' u pol' bijela dana povratnika evo slušam sada sa Bleiburga i sa Dravograda Bože mili uvijek je milina pod barjakom kad oženim sina.

Ej Hrvatska zemljo napaćena sloboda je tvojoj patnji cijena što sve nisi od svoga postanka od postanka do današnjeg danka pretrpjela za svoju slobodu za boljitak hrvatskom narodu pravdu su ti iskrojili suci suroviji nego gorski vuci tvoju djecu svijetom rastjerali a ostale u tamnicu dali tvoju povijest ružno sakatili tek povoljno sebi ostavili tako krnja stvorena je slika i istina lažnog pobjednika tvojoj pjesmi ukrali su zvuke ponudili očaj i jauke. Hrvatsko se ime ne smije čuti cijeli narod da pokorno šuti za vrijeme bivše strahovlade mili Bože što tirani rade za hrvatsku slobodu i prava nebrojeno odsjekoše glava na tisuće godina tamnice zbog hrvatske obične pravice odležaše hrvatski sinovi uništit' nas bili su snovi naše pismo i naš jezik mili vrlo ružan nama su zborili hrvatskim ga nemaš pravo zvati jerbo narod nismo mi Hrvati braćo moja to je prava bruka da nam nude nekakvoga Vuka kad hrvatski mi smo govorili mnogi drugi divljaci su bili. Cijelim svijetom agente su slali i Hrvate redom ubijali tko se nađe na UDBA-inu spisku taj osvane mrtav na pločniku al' godina išla za godinu sad gledamo pravo u istinu jer zemlja se zaklinjala Bogu na njoj tajne ostati ne mogu sad se vidi tko su ova lica što poriču hrvatskih granica svoje lice bradama kriju poriču nam vjeru i naciju da tko znao nije ni u puku ubojice još krvavih ruku ruše međe od Hrvatske naše u baštinu što nam preci daše neka nema nikad živa mira svatko onaj tko ih bude dira ili Hrvat ili susjed koji neka međa na svom mjestu stoji nek' ne rastu nikom zazubice za hrvatsko more i ravnice guste šume, rijeke i planine druge čari naše domovine nitko nikad ne će nas slomiti kad Hrvatsku treba obraniti. Našu povijest, vjeru i naciju Hrvati se na svome ne kriju a svi oni što su nam zavidni govore nam da smo genocidni al' nek' povijest o svakome kaže tko je pošten a tko teško laže Hrvat nije tuđe krvi žedan nego pošten i na svome vrijedan nit' ikoga ikad napadao al' za svoje umirati znao poručujem našim dušmanima da Hrvata još na svijetu ima mudrih vođa i pametnih glava što se bore za hrvatska prava a i povijest rasvijetliti znaju argumente u glavi imaju sposobni su dokazati svijetu na balkanskom ovom vjetrometu svoj na svome narod je hrvatski u sustavu živi demokratski odlika je roda hrvatskoga prava vjera u pravoga Boga za križ časni i hrvatsku slavu nismo jednu izgubili glavu. Otac treba narediti sinu da sačuva svoju domovinu a svu braću rasute Hrvate pozovimo da se doma vrate mučenike zovu mučenici vraćajte se ljudi izgnanici dogorjele treba palit' svijeće i hrvatsko zasaditi cvijeće na grobove naših pokajnika nestalima dići spomenika za vas rastu sve hrvatske gore i hrvatsko za vas šumi more za vas raste slavonska pšenica i hrvatska za vas pjeva ptica a sa naših tisuću zvonika odjekuje pjesma povratnika nije braćo što je bilo prije naše sunce sad slobodno grije. Zimska bura nije ona stara nit' oluja domovinom hara slobodno se naš barjak vijori Lijepa naša na sve strane ori ni u snu se nije moglo sniti da će Hrvat svoj na svome biti da u ove historijske dane pjesmom slavi svoje velikane preci mole svakog svoga sina iz pepela da se digne domovina.

[Dubrovčanin]

VESELIN DACIĆ - DESETERAC GUSLAMA

Ej sveto ime gusala se sreta još u štivu Staroga zavjeta od psalama i cara Davida njihova se struna ne pokida starije su od Hristovog groba a čuju se do današnjeg doba pa su gusle otkad je svijeta ej srpska harfa Novoga zavjeta. One srpsko sačuvaše ime kroz vijekove pomute i plime kroz najteže istorijske damuše galile su napaćene duše pa su gusle i krsna svijeća srpska luča kroz crna stoljeća i duhovna srpska vertikala epska pjesma uz zvuke gusala. Ječale su gusle javorove u kraljevske i carske dvorove slušali su moćni faraoni dok iskonski glas gusala zvoni prkosiše sjeci zaborava kroz vremena teška i krvava historija kazala je manje ej no guslarsko usmeno predanje. Jer u ropstvu kad smo izdisali istoriju nijesmo pisali niti na nju polagali pravo kroz robovsko vrijeme krvavo. Uz iskonske zvukove gusala historija srpska se pjevala i štivo se prenosilo njeno sa koljena na drugo koljeno teklo vrelo sa oca na sina ej pod peštera i lednih pećina. Kome gusle ovjenčaju ime pokoljenja ponose se njime kome gusle vijenac ispletu besmrtan je na ovom svijetu kome gusle potvrde vrline taj će živjet' i pošto pogine ali kome osvjedoče mane on je mrtav i kad živ ostane. Do danas je najviša sramota kada čovjek umre za života a gusle su vijekovima mjera ko je vjera a ko je nevjera. Sve su naše vrline i mane u guslarskoj pjesmi opjevane sva viteštva i srpska preganuća otrgle su gusle od bespuća i čuvale usmene knjige sve izdaje i naše podvige. Kako kome guslari zagude tako njemu pokoljenja sude sveukupna istina o nama sabila se u srpskim guslama i one su naša mjera časti dok njih bude nećemo propasti niti slavu zaboravit' staru ej dok nam gusle vise o duvaru.

ĐORĐIJE KOPRIVICA - ČESTITKA POVODOM ROĐENJA SINA

Ej zdrav si brate čestitam ti sina živio ti stotinu godina pratila ga sreća đe god bio nikome se s puta ne sklonio a najbolji bio među đake im'o sreće, zdravlja i nalake. Lijep bio kao gorska vila svaka mu se želja ostvarila sa njime se bratstvo ponosilo što radio sve mu srećno bilo svak' ga prim'o za druga i brata svuda mu se otvarala vrata u čelu mu sopre mjesto bilo i u zdravlje njegovo se pilo. Račun'o se u najljepše momke uzdisale za njime đevojke ej vazda ljude poštenju učio a visoke škole izučio države ga priznavale strane osjećao svjetske velikane svu zemaljsku kuglu obišao sve jezike govoriti znao. Spašavao ljude od nevolje obnavljao svete bogomolje bio čuvar srpskoga imena bio ponos bratstva i plemena bio čovjek velikog ugleda svuda bila njegova pobjeda. Vazda gusle držao u krilo sve mu zdravo i veselo bilo đe god doš'o mase mu klicale a pogani pred njim uzmicale i veliko bogatstvo stekao i sve bilo kako je rekao. Bistrim umom svijet zadivio slavu stek'o i dugo živio u mlade se dane oženio im'o porod kakav poželio potomstvo mu veliko ostalo pa i ono čuveno postalo ej zdrav si brate sve ti srećno bilo što nazdravih sve se ostvarilo.

ĐORĐIJE KOPRIVICA - ZDRAVICA MLADOŽENJI

Zdrav da si nam mladoženjo vjenčanje ti srećno bilo svako dobro u životu sretalo te i pratilo da sa svojom vjerenicom u složnome živiš braku svaka svojta od srca ti želi dobru sreću svaku ženidba ti srećna bila neka mlada dična bude a ti dobri glas nosio k'o i do sad među ljude a nevjesta u svom domu svakome će primjer biti i njome ja se nadam svi ćemo se ponositi. Dobro će se pokazati u novome domu svome od dobre je porodice pa joj ima doć' po kome a kumu ponosnomu nek' je srećno kumstvo ovo i dabogda dogodine da nam bio kum ponovo k'o što danas mladence je u hram sveti vjenčavao a sina im molim Boga dogodine krštavao. U obadva doma ova naše kumstvo srećno bilo tu se pilo i pucalo i uvijek se veselilo a starome svatu neka čin svatovski srećan bude ima čim se ponositi kad ovakve sabra ljude on je svoju odabranu četu mudro predvodio i sa njome hajdučki dobar šićar zadobio a vojvoda od svatova pomog'o je starom svatu a sad jedan do drugoga za sopru su obilatu. Barjaktar je od svatova sa barjakom čuda stvara nije boljeg u zemane prošle bilo barjaktara a kakva su dva đevera nadaleko ljepših nije a nevjesta među njima Bože mili divna li je. Reklo bi se da je vila sa planine dolećela takvog stasa i ljepote nećeš naći u pet sela blago tebi mladoženja kad te takva sreća prati te ovakav divni cvijet umio si odabrati a još uz to Bogu hvala oženi se na vrijeme pa veselja takvog do sad ne zapamti naše pleme. Po sto puta nek' je srećno vjenčanje i veselje da vam Gospod Bog pomogne i ostvari vaše želje da vas svaka sreća prati a nevolja da razmine i dabogda da vam sina čestitamo dogodine.

[Dubrovčanin]

JOZO RADOŠ-MARIĆ - DUVANJSKI JUNACI

Ej poletjela nagorkinja vila svoja bijela raširila krila svu bogatu Bosnu preletjela pa je stala povrh Duvna ravna ej planine visokoga Vrana. Gdje će svoja odmoriti krila na pećini Tomića Mijata gdje no jele rastu i borovi gdje se legu vuci i orlovi gdje orlovi plavim nebom kruže gdje se vuci i medvjedi druže na vitu se jelu naslonila pa je sama sebi govorila vita jelo sestro moja mila ja sam vila koja ima krila pa sve gleda s Vrana planine na Duvanjsko polje i širine oko njega visoke planine te polje ravno i široko kano plavo u djevojke oko oko njega sela poredana k'o djevojci đerdan oko vrata najljepše si kad grane proljeće i procvjeta mirisavo cvijeće miris cvijeća i cvrkuti ptica a kroz polje vijuga Šuica bujna trava i cvijeće šareno k'o perzijski ćilim izvezeno. Sve to gleda posestrina stara pa se s vitom jelom razgovara vita jelo sestro moja mila ja sam vila koja ima krila kad se vinem nebu pod oblake događaje mogu vidjet' svake pamtim Duvno iz starih vremena kakva u njem' živješe plemena vita jelo i to moraš znati u Duvnu su živjeli Dalmati onda zatim dođoše Hrvati tu hrvatski rastu praunuci po Duvnu su begovali Turci zato Duvno kroz svoja vremena i promijeni četiri imena. Delminium u doba Dalmata Tomislavgrad u doba Hrvata to je ime kralja Tomislava u povijesti velikoga lava Županj-potok nazvaše ga Turci koji biše krvožedni vuci još kroz povijest i naslijeđe slavno opet nosiš svoje ime davno onda jeli progovara vila čuješ jelo sestro moja mila rasti evo nebu pod oblake ja ću stare dozivat' junake no u jeli pogovora nema zemlji savi grane i zadrijema. Onda vila tiho progovara s Tomislavom kraljem razgovara Tomislave naša uzdanice podigni se iz ledne grobnice pa uzjaši hata pomamnoga pravo dođi do Duvna ravnoga tebe zove vila posestrina dosta vakta i zemana ima gdje no svoju uveliča slavu kraljsku krunu kad stavi na glavu a Tomislav iz ledne grobnice glas prepozna vile posestrice gromkim glasom vili odgovara vilo moja posestrino stara. Iz grobnice rado bih ustao i do Duvna hata dotjerao da obiđem uspomene stare spomenike, crkve i oltare al' ne mogu moja bijela vilo oštro mi se koplje prelomilo a i bojno sedlo istrunulo svijetli mač mi hrđa uhitila to ti kažem posestrino mila bilo mi je crklo davnih dana ja sam starac nisam za megdana već mi kaži vilo iz oblaka ima li još mojih potomaka čuvaju li uspomene stare ej i grade li crkve i oltare. Pa mu vila na to odgovara još se čuva uspomena stara dosta tvojih ima potomaka što spominju velikog junaka rado slušam o tebi stihove kad zazvone gusle javorove i kad guslar uz gusle zapjeva gdje crvena se krvca prolijeva tad se sjetim Simeona cara i njegovih silnih Bugara što ih razbi na bojnome polju i njihovu sruši samovolju i njihovu sruši prijestolnicu uspostavi veliku granicu tada primi kneza Zahariju od Bugara obrani Srbiju i dandanas zapisano ima u analim' Popa Dukljanina u analim' Pop Dukljanin piše ej da Hrvatska tad najjača biše uspomenu veliku ostavi da te narod i dandanas slavi.

Kad te riječi vila izgovori Tomislav joj na to odgovori pođi zbogom moja sestro mila poslušaj me tvojih ti krila nemoj mislit' da te za to karam nego hoću kosti da odmaram sestro vilo Duvno mi pozdravi da se u njem' spomenik napravi kad je riječi razumjela vila s Tomislavom razgovor svršila. Tad se vinu na lagana krila i odleti uvela joj ruka na grob sveti slavnoga hajduka na grob klekne izmoli krunicu i molitvu reče zadušnicu nije Mijat k'o ostali ljudi osvijetli ga snaga i probudi tiho zbori nagorkinja vila ej pa doziva Tomića Mijata. Probudi se Tomiću hajduče ej mene želja tvome grobu vuče i granulo rano je proljeće prolistala gora a i cvijeće već se čuje cvrkut lastavica i na grani kuka kukavica Sunce žarko s istoka žari i priroda svoje daje čari evo nama dana Jurjevdana vrijeme ti je do planine Vrana da obiđeš pećinu i stijenu nekadašnju kuću primitivnu gdje si vino pio s hajducima ej i s mrkim drugovao vucima. Još obiđi klance i bezdane gdje si turske ček'o karavane prekidao lance i sidžile i plijenio paše i vezire gdje je crna iskopana raka i gdje kosti leže od junaka gdje se uvijek čuje preko dana neugodno graktanje gavrana urlik vuka i rika jelena Vran planina kako je zelena sve to vila reče i spomenu dok se Mijat u grobu okrenu. Oštrim glasom Mijat se odziva što me budiš dopanula muka jer sad nije vrijeme od hajduka sad ćeš pričat' gdje je Tomić bio ej kada sam se ja junak probudio kad si bila povrh Vran planine i kraj moje kamene pećine kraj pećine oronula stijena kud se moja skupljala družina je li itko jelu posjekao pod kojom sam ja junak odmarao i gledao malo na Vitinu i poznato Duvno i širinu sa srčanim durbinom u ruci kud se kreću Osmanlije Turci sve mi pričaj vilo nagorkinjo od svih vila najljepša boginjo nasmija se nagorkinja vila kad glas začu Tomića Mijata pa Tomiću priču nastavila oj Tomiću prođoše vremena nestadoše age i begovi nije vrijeme kao što je prije ne hode ovdje turske haračlije nema više turskog šerijata pa da sude Tomića Mijata turska sila davno je prestala al' je povijest o tebi pisala pa se čuva do današnjih dana da se nisi bojao sultana nit' njegovih vezira ni paša ni krvnika turskih orijaša. Svoj krajini na branik si stao i turskome caru dodijao i tako si provodio dane mnogima si stao na megdane sve što biše u protekle dane o tebi su pjesme opjevane i pećina usred mrkog Vrana u junačkim pjesmam' opjevana ti si ponos duvanjskome kraju guslari te pjesmam' proslavljaju tvoje selo Brišnik na kamenu što ponosno prkosi vremenu kud prođoše oluje i bure Brišnik pamti svakakve torture strašnih dana i krvoprolića ali Brišnik još ima Tomića najviše ih sliči gorskom vuku legendarnom Tomića hajduku Tomića se koljeno ne ruši onda vila razgovor završi na kraju mu vila progovori u miru se Božjem odmori crna zemlja nek' ti bude laka ej narod slavi velikog junaka.

[Dubrovčanin]

ŽELJKO ŠIMIĆ - ZVONIMIR BOBAN OD MRAČAJA DO MILANA (1999.)

Eeeeej gusle moje moj javore bijeli zagudite da se sva'k' veseli vesel'te se po svijetu Hrvati uz gusle ću sada opjevati hrvatskoga najmilijeg sina što ga dade naša domovina što na svijetu zna mu ime svatko staro, mlado i dijete nejako. Veseli se ti majko Marijo što te Isus darom podario najljepšim darom ovog svijeta evo više od trideset ljeta ej sretan budi i oče Marinko što ti poda ponosa toliko što ti dade Mariju i ovo momka lijepa sa dva oka plava što ga dobi sa ženom Marijom na svijetu majkom najsretnijom ej vi rodiste vječnu uspomenu u Imotskom gradu na kamenu divna momka lista naše grane Zvonimir je ime mu Bobane. Još Bog dade vašemu djetetu desnu nogu najskuplju na svijetu iz sela mu majka Zmijavaca Dalmatinka lijepa Hrvatica k'o djevojka Šarić se je zvala a udajom Boban je postala sva'k' to znade odakle je otac hvaljen kršni momak Hercegovac kršan momak herceg-zemlje drage iz ponosne Bobanove Drage otklen biše i Mate i Ranko nitko Hrvat ne može bit' tako to općini pripada Grudama gdje no nema Srba ni islama znajte ime ovome mladiću to Marinko Boban zvan Perkiću u Marije i oca Marinka još sin Dražen i kćerka Ivanka. Čujte braćo iz cijeloga svijeta legendu ću pjevat' nogometa na čast majci i ocu Marinku opjevat ću ja njihovu diku jer otkad je hrvatske nacije nogometaš takav bio nije niti ga je porodila nana kao što je Zvonimir Bobana oj Imotski grade u Zagori oči svoje sad i ti otvori opjevat ću legendu tvog kraja nogometnog krilatoga zmaja otrgni se iz dubokog sana pjesmu slušaj Zvonimir Bobana. Ej na tisuću devete stotine a šezdeset i osme godine osmog travnja u cik same zore duboko se uzburkalo more a na nebu zvijezda zatreperi Bobanovoj Mariji materi dobi sina moja mila diko majka Mara i otac Marinko kraljevsko mu ime odmah daše Zvonimirom dijete nazvaše čim je dijete na dvi noge stalo balun desnom nogom je šutalo ni četiri ne bi mu godine vjerujte mi ovo su istine baluna će prije zaigrati nego ručak majka će mu dati šest godina on još ne navrši ocu veli u školu me piši znam pisati i znam čitati ostalo ću lako svladati tako poče školu pohađati učenik će najbolji postati u desetoj godini kad bio prva mjesta odmah osvojio prvak biše u tenisu stolnom te u šahu i igri balunom igrat' poče u rodnome kraju runovićkom u timu Mračaju tu je Zvone krštenje primio tu je svoje noge izoštrio Mirko Jozić izbornik Hrvatske primi Zvonu u redove članske član postaje od svoje nacije mitske mlade selekcije jer u Zvoni on vidi genija da ga nema hrvatska nacija. Tada Zvone ide iz Mračaja do trenera Krešića Sergija Krešić se za Zvonu zanima u Hajduka učlani ga tima ali Zvone za Zagrebom pati k'o da mu je tamo draga mati pošto Hajduk njega ne zanima ode tražit' srcu dražeg tima četrnaest godina još nema mali Zvone u Zagreb se sprema Maksimir ga privlačio tamo Zagreb lijepi i u njem' Dinamo Ivan Šušak tu mu put utire Dinamu ga da u pionire. Tu je jednu godinu trenira i još jednu tu u juniora šesnaest i pol godina kad ima mjesto mu je kod prvoga tima i u prvu momčad ga postave tad počeše redat' mu se slave kad sedamnaest navrši godina seniorska on posta družina savršeno on balun poznaje prve lige stalni član postaje. Od osamnaest i pol godin' dana dobi ime timskog kapetana nek' je jasno momcim' i curama najmlađega otkad je Dinama to je Ćiro Blažević mu dao jer talenta u njem' prepoznao Bože mili da je kome stati na Dinamov stadion gledati kako Zvone balunom barata čudi li se i majka i tata čudila se i publika cijela od Imotskog do Zagreba bijela gdje god Zvone nastupa i grabi svaki njegov ljubimac ga prati gdje god igra tu je radi njega stadion pun do mjesta zadnjega sva'k' navija i staro i mlado pjevaju mu oj hrvatska nado. Za nj navija sva Hercegovina Dalmacija sve do grada Knina Slavonija sve do Vukovara za nj navija fratar sa oltara najveća mu navijačka snaga grad Imotski Bobanova Draga u Sovićim' svako dijete malo na košulji svojoj napisalo na leđima od Dinama slova na grudima slika Bobanova gol zabiti njemu je u modi kud naumi tuda i pogodi jer kad Zvone dohvati baluna na nogam' je sve na stadionu svatko gleda našega idola svatko veli gledaj sada gola tako Zvone golove zabija zavoli ga hrvatska nacija kuće nema nit' u zgradi stana da nemaju sliku od Bobana. Gledao sam ja u školi djecu Zvonu lijepe i na bilježnicu te na knjigu i svoju pernicu nijedna mu noga nije kriva što propusti desna čeka lijeva što bi Pelé za svoju naciju to bi Zvone za Jugoslaviju nogom igra za Jugoslaviju srce bije za hrvatsku naciju duša mu je u Zagrebu gradu Dinamo mu daje vječnu nadu da postane legenda najveća nogometaš ovoga stoljeća a tisuću devete stotine osamdeset i sedme godine u Čileu na prvenstvu svijeta za nepunih tad dvadeset ljeta braneć' boje od Jugoslavije dostojanstvo hrvatske nacije srebrnu je osvojio loptu kao drugi igrač na svijetu.

Eeeeej u doba bivše Jugovine dvaput biše igračem godine u Dinamu biše deset ljeta tu ga mase zavoljele svijeta neki u njem' vidješe idola neki meštra za postići gola neki u njem' sebi našli brata neki lice poštenog Hrvata jer je Zvone jednostavan momak a kroz život prošao je gorak. Zvone živeć' u Zagrebu gradu za suprugu probra Leonardu živi s njome u sretnome braku posjećuje oca a i majku a tisuću devete stotine devedesete biše godine u godini svibnja trinaestoga sva'k' nek' pamti nadnevka ovoga kad Crvena beogradska zvezda iz četničkog srbijanskog gnijezda odigrati utakmicu treba sa Dinamom našim iz Zagreba Crvena je zvezda režirala u Zagrebu napravi skandala beogradska navijačka banda Maksimir će demolirat' tada utakmica ni počela nije nered pravi banda iz Srbije što li rade tada dragi Bože pokidaše tribine i lože ne dadoše u Zagrebu mira Maksimir se cijeli demolira. Ej policija tu prisutna bila Srbim' ništa nije učinila navijači tada Dinama ne će trpjet' više ovog stanja na stadion masa pohrlila policija tad se uključila staše tući našu braću milu modrice im praviti po tijelu sve to gleda Zvonimir Bobane stasit momak ljuti Imoćane krv kroz žile poteče mu jače kao tigru kad na žrtvu skače izdaleka Zvone se zaleti policajcu srpskom se osveti kopačkom ga u glavu udara žrtvu svoju na zemlju obara taj udarac Zvone našeg brata nagovještaj Domovinskog rata mnogi kažu živio nam sine da te ne bi nikad domovine. Ne biše mu tada mirovanja biše Zvone dugo bez igranja ali Zvone zbog ovog ne žali ostvariše mu se ideali neka znade Srbin Beograda što je Hrvat iz Imotskog grada koji oca ima Hercegovca dragu majku još iz Zmijavaca k'o ovakve roditelje ima njemu svaka odgovara klima ljeti može pod gunjom spavati bosom nogom zimi snijeg gaziti kad ga zmija ujede ljutica to njezina osjete djeca. Ej sad poslušaj moj premili sine devedeset i prve godine puška puče Srbin rat započe zamisli se Zvonimirov oče il' će Zvonu na bojište poslati ili vani da može igrati da bi svojoj pomog'o naciji Zvoni nađe tim u Italiji otolen će pomoć' rodu svome svoj Hrvatskoj i svom Imotskome Silvio ga kupi Berlusconi za nj se daše silni milijuni kupi Zvonu našega Bobana da mu brani boje od Milana to Europe biše osvajači u Europi klub tada najjači onda Zvone sa klubom Milana prvenstva su četiri osvajana a prvenstvo ostalo još jedno otkad Zvone i to osvojeno jednom prvi u svijetu su bili sa Zvonom su i to osvojili proslavljeni od svoje nacije triput slave kupa Italije. Ej dokle Zvone igra u Milanu otac skuplja četu odabranu obraniti Krbavu i Liku otpor dati Srbinu četniku sve što je rat bjesnio dalje Zvone pomoć svoj Hrvatskoj šalje odjećom, hranom i novcima Zvone pomoć šalje Hrvatima Nuštra grada mjesnom svećeniku Zvone pomoć poslao veliku da u Nuštru crkvu popravljaju i dragom se Bogu tu klanjaju za popravit' na njoj što god fali Zagrebačkoj posla katedrali put asfaltni kroz selo Bobane od istočne do zapadne strane tu je Zvoni rodio se ćaća što zatreba sve to Zvone plaća zvonik sredi svetoga Ilije što je pravljen nekad davno prije lijepim darom ovoga mladića sredila se crkva u Pejića i još crkvu darova dabome u majčinu mjestu rodnome još je Zvone izdvojio para puno lira još više dolara najljepšemu svome transparentu s igračima najboljim na svijetu sa Gullitom i van Bastenom i Rijkaardom i Zvonom Bobanom na tom piše u ljubavi bratskoj stop neka je ratu u Hrvatskoj. Na prvenstvu cijeloga svijeta u Francuskoj što bi prošlog ljeta k'o kapetan hrvatske momčadi Zvone Boban Hrvatsku nagradi nacija ti tvoja kaže hvala treće mjesto Hrvatskoj si dava tako Zvone uvijek se zalaže domovini Hrvatskoj pomaže iako sad u Milanu žive ponosan je na hrvatske njive ponosan je na svoju Hrvatsku, herceg-zemlju, na ćaću i majku ponosi se svojom grudom dragom Imotskim i Bobanovom Dragom ponosan je na Franju Tuđmana prijatelja od Zvone Bobana a najviše ponosi se time što je Hrvat Zvonimir mu ime dragi Zvone legendo svijeta ti igraču našeg kontinenta ja ti želim od duše i srca da te dobro posluži desnica da te služi k'o da je još nova da stotine zabiješ golova na tvom putu nek' te sreća prati pozdravljaju braća te Hrvati pozdravlja te i majka i tata pozdrav primi od seke i brata pozdravlja te moje selo malo pozdravlja te struna i gudalo pozdravlja te guslar domovine Željko Šimić iz Hercegovine.

[Dubrovčanin]

VLADO MIKULIĆ - KORNATSKA TRAGEDIJA

Moj galebe ptico moja mila što su tvoja polomljena krila što su tvoja raščupana pera i što tebe na jade natjera pa mi reci sada ptico mila jesi li se jadu dosjetila neka čuju svi naši Hrvati tragediju kakva se ne pamti pa da uzmem gudalo u ruku i opjevam hrvatskome puku ja ne pjevam što se meni pjeva to nemili događaj zahtjeva kad zacvile ove zlatne niti naciju ću cijelu rastužiti a i jecaj zlatne strune ove opjevat će hrabre vitezove. Što stradaše jednog kobnog dana na otoku našega Jadrana to je Kornat mjesto tragedije bit će tema tužne melodije crni danak naše domovine dvi tisuće i sedme godine osmi mjesec oko dvanaest sati i povijest će o tome pisati i predzadnjeg u mjesecu dana otvori se opet nova rana zbog žalosti hrvatskoga soja sada plače domovina moja dok još ratne zacjeljuju rane tuga ne će da nas se okane pa tog vedrog i sunčanog dana prvi poziv dođe od mještana prvi poziv oko dvanaest sati panika je jer gore Kornati poziv šalje jedna Kornatarka telefoni zvone bez prestanka. Jer im vatra do kuća dopire pa se ovdje od straha umire ovoj ženi Marija je ime a Šimac je njezino prezime vatrogasce iz Zadra poziva da im kaže što se tamo zbiva iz uvale zvala je Kržnjana preplašena i sva uzdrhtana dozivala nekoliko puta da ih bijesna vatra ne proguta žena plače i kanader traži da se malo stihija ublaži na sve strane širi se panika vapaj, jauk i velika vika i zadarski zovu policajci na Kornatu sve lošiji znaci vatrogasce oni pozivaju sve što vide to im kazivaju Suhoj Punti sve je vatra bliže ali pomoć niotkud ne stiže pa ne možeš gledat' od užasa Bože mili ima li nam spasa. Zemlja suha a vode nimalo sve je živo na noge ustalo netko viče kuće ostavljajte samo malu djecu spašavajte ako naši anđeli izgore što će nama otoci i more crni dim se plavim nebom vije i ljuta se zmija sada krije bez zastoja i imalo dvojbe vatrogasne dižu se postrojbe zbornom mjestu grada Šibenika dvadest i tri stižu jurišnika svi su mladi, lijepi i stasiti idu oni vatru pogasiti helikopter ih je dočekao zapovjednik upute im dao svi prepuni volje i elana sve do jedan bez ikakvih mana svi se oni brzo ukrcaše i opremu svoju utrpaše helikopter prepun jurišnika podiže se iznad Šibenika i uputi prema Kornatima zapaljenim našim otocima gledaše ga dok nije zamaka i vesela lica u momaka hrabra srca u naših heroja što ih čeka mila Gospe moja spustiše se sa visokog neba smrt prokleta u blizini vreba u dvi grupe podijeljeni biše i zadaće konkretne dobiše. Prvoj grupi biše odrednica u uvali zvanoj Kravljačica šestoricu tamo ostaviše a ostali dalje produžiše njih sedamnaest put su nastavili i na jednom mjestu se spustili helikopter tu ih sve ostavi i let brzi po vodi nastavi i cisterna vodom napunjena na vrh velog brda je spuštena i opet se helikopter vrati da bi ljude mog'o ukrcati Josip Klarić i s njim još trojica tu ostaše kao izvidnica jer htjedoše teren izviditi ne sluteći što će dalje biti njih trinaest sve u stilu svome prema brdu krenuše velome a i voda sad ih čeka tamo pa da mogu do nje stići samo al' zbog juga koje puše jako nisu mogli spuštat' se nikako pa se niže spustiše zbog vjetra na daljini jednog kilometra među njima prekinu se veza pa skupina za skupinu ne zna svi su hrabri, brzi i stasiti tko god treba hoće udariti Bože mili tko bi tada reka da ih ovdje smrt nemila čeka. Klarić Dino skupinu predvodi čovjek treba da se za to rodi a i školu završi visoku da bi bio doista u toku otac mu je vatrogasac bio a stric gaseć' požar poginuo puni snage i junačke krvi svaki hoće udariti prvi na golemu vatrenu stihiju svi odreda udariti smiju al' priroda od svega je jača ona ima puno pomagača kad udari vatreni tornado on ne bira ni staro ni mlado brzi vjetar vatru potpiruje i ona se svugdje proširuje nađoše se oni u obruču a oko njih plamenovi suču al' se nisu riješili predati jer ih tako odgajala mati dim sve gušći a kisika malo a i snage braćo ponestalo i odjeća na njima se pali još junaci nisu posustali strahota je bilo pogledati kad im koža poče otpadati zapaljeni ne mogaše više tako jadni dušu ispustiše šestorica sada ih je manje al' se dalje komplicira stanje loša veza pomutnju napravi pa se ona i ne uspostavi. Veliki je Kornat bez signala pa je šansa za akciju mala ni upomoć nisu mogli zvati nisu mogli vezu održati i kanader stalno je gasio al' je negdje tamo dalje bio veze slabe ništa se ne čuje a i pomoć što se potražuje pa pozivi stižu iz Vodica a samo je jedna letjelica istog dana u sedamnaest sati počele su dojave stizati iz Divulja zrakoplovne baze gorskoj službi dojave dolaze i toj gorskoj službi spašavanja ne zatreba nikad puno zvanja helikopter brzo se upali a još brže u nj se ukrcali Stipe Božić u najkraćem trenu u pomoć im na Kornate krenu a što reći ovome heroju kad bi glavu žrtvovao svoju i sa njime još dva spasioca što ga vole k'o rođenog oca.

Kad stigoše mjestu tragedije nitko tugu ne može da skrije plakala bi i nacija cijela kada vidi ispečena tijela nema više vatre ni plamena njihova su tijela usamljena među njima preživjelih biše šestorice nema živih više ranjene su odmah prebacili u bolnicu da bi ih spasili strašne rane za miloga Boga opekline stupnja visokoga. Jezivo je pogledati tijela jer zdravoga nema nigdje dijela po bolnici panike su prave jer im treba spašavati glave na nogama sestre i doktori svaki junak za život se bori pa ga sada treba rezat' živa odstraniti izgorjela tkiva neke žurno za Zagreb spremaju što će biti ni sami ne znaju Hrvatska je na nogama cijela mole Boga da im spasi tijela a što reći za liječnike naše što mogaše sve od sebe daše šestoricu tada ne spasiše jer im spasa nije bilo više njih dvanaest vječno se oprosti Gospe moja velike žalosti još ostade jedan preživjeli Bože dragi milost mu dodijeli taj se mladić Frane Lučić zove a rane su velike njegove dvadest i tri sad su njemu ljeta ne daj Bože njemu s ovog svijeta. Svi za njega Bogu se molimo sve najbolje njemu poželimo kanaderi po Grčkoj pomažu po Hrvatskoj mrtva tijela slažu repetitor da je bio tada možda žalost ne bi bila sada i zeleni nekad grješke prave nek' se sada time pozabave i sa njima naši ekolozi s njima skupa u istoj su lozi jer sada se nešto drugo krije što bi bio uzrok tragedije zamršeni zapovjedni lanac a na kraju strada vatrogasac nismo suci da tome sudimo zato krivnju sudu prepustimo nek' sudovi naše domovine svojim putom dođu do istine da utvrde stvarne činjenice zbog kojih su kobne posljedice obitelji svoju tugu nose a sa njima vječno se ponose bez obzira koga okriviti ne možemo mrtve povratiti trebamo se zahvaliti svima pokoj vječni neka bude njima spomenut ću ime najmlađega Marko Stančić baš upravo njega mladi momak od šesnaest ljeta smrt ga uze sa ovoga svijeta silnu zemlju pogodi nesreća smrt nam uze ovoga mladića. Ona nema srca ni milosti Bože mili velike žalosti i crna bi zemlja zaplakala kad bi mogla i kada bi znala drugi momak godinu stariji pokoj duši Karlu Ševerdiji a godina sedamnaest je njemu dragi Karlo hvala ti na svemu i idući momak po starini Josip Lučić što rano preminu žalosno je ali je istina mladić ima devetnaest godina još dvojica od devetnaest ljeta otišli su sa ovoga svijeta prvo ime Skočić Gabrijele Vodice ga oplakuju cijele gasio je požar od malena smrt ga uze mlada i zelena drugo ime Strikoman Hrvoje pokazaše sve vrline svoje od junaka pa do ministranta smrt nemila uze našeg brata spomenut ću i oca i sina i obitelj časnu Crvelina život uze i sinu i tati vatra ljuta otočja Kornati sin je Ante a otac Ivica a stradaše skupa obojica i još jedno ime Crvelina dvadest treća njemu je godina Tomislav je njemu slavno ime sva Hrvatska ponosi se njime. I iduće preminulo lice Dino Klarić otac dvoje djece smrt nemila oca im uzima ne brine ju što će biti s njima Marinović Ivan idući je još se momak oženio nije uskoro je to trebalo biti al' se nikad ne će ostvariti roditelji oplakuju sina i sa njima družica jedina slijedi ime Knežević Marinka iz Bora je pokraj Šibenika najstariji među stradalima smrt i njega zauvijek uzima još jednoga izgubismo sina dragog Antu Juričev-Mikulina dvadest i tri godine mu biše među nama njega nema više skoro tri je tjedna bitku bio i na kraju dušu ispustio tragedija slavnih Vodičana pogodila Alfirev Gordana profesora našeg cijenjenoga i tajnika društva vodičkoga jer njegovih biše čertvorica a bili mu k'o rođena djeca. Pa donese najgoru odluku zar da na se diže svoju ruku objesi se i život prikrati ne mogavši tugu izdržati na pol' koplja dižu se zastave na sve strane osmrtnice plave ruže bijele i buketi bijeli a Šibenik potonuo cijeli i njegova sva mjesta okolna tragedija zadesi ih kobna i šest dana državne žalosti Bože dragi grijehe im oprosti Hrvatska ih cijela oplakuje i vijest tužna daleko se čuje cvile majke i očevi cvile oplakuju svoje najmilije djeca plaču vrati nam se tata sestre svoga oplakuju brata i supruge muževe voljene gledajući onako spaljene kad zacvile i dida i baka nema onog tko ne bi zaplaka. Nakon što su prošli kroz golgote zla sudbina uze im živote uze mladost da nikog ne pita uze cvijeće koje ne procvjeta zla sudbino što nam radiš ovo uz njih stoji ime Isusovo uz njih stoje i anđeli bijeli i narod im naš hrvatski cijeli tužna glazba jako odjekuje plač i jecaj daleko se čuje to je bilo teško zamisliti i vječno se od njih oprostiti svi umiru u vječnom spokoju napustiše domovinu svoju za koju su žrtvovali tijela koja im je od sveg' draža bila pa molimo i narod i vlasti odati im visoke počasti nek' imena naših žrtvenika budu uzor mladih nasljednika. Bože dragi kad ih takve stvori sad im vrata od raja otvori neka dvori raja nebeskoga prime duše roda junačkoga pokoj vječni Bože im podari nek' ih prate anđeli čuvari mi njihova sahranimo tijela hrvatska im zemlja laka bila.

[Dubrovčanin]

MILE BAKOVIĆ - DUVNO POLJE KOLIJEVKA HRVATA

Festival gange i gusala, München 1993.

Eeeeej Duvno polje pokraj Rame ono čuva uspomene davne oko polja gradine kamene u ilirsko doba sagrađene cijelo polje selim' urešeno u prastaro doba naseljeno oko sela goletne planine niz je šuma pašnjaci, doline pod planinom šume zimzelene od tuđinske ruke uništene od sjevera kada vjetri pušu šuma nema da to čuvaju s istoka Vran planina stala u mnogim se pjesmama opjevala sa sjevera Ljubuša se slila lijepu Ramu od Duvna sakrila sa zapada Kamešnica zasjela lijepo Livno s Duvnom razdijelila s južne strane malo uzvišenje nisko gorje i tvrdo kamenje Grabovica diže se tu dolje sakrila je slavno Roško polje. Oko polja uvale malene zaseocim' mnogim naseljene ljute gore dinarske gomile Jadransko su more zaklonile slavnog polja povijest je bogata još od doba Ilira Dalmata krška ravan i visoka gora šume guste rodna rosna polja i bogati pašnjaci zeleni visokim brdima okruženi Dalmati se oko polja kuju prijestolnicu svoju utvrđuju čuvaju ih neprolazne gore i krševi uz Jadransko more al' zaludu mnoga utvrđenja oko Duvna što su sagrađena Rimljani ih silno napadaju na Privali Gradac razaraju Delminium jako utvrđenje doživljava svoje pustošenje Rimljani ga vatrom zapališe i na silu njega osvojiše kad Rimljani Duvno osvojiše u njem' mnoge zgrade sagradiše načiniše brojna utvrđenja i još mnoga zdanja uljuđenja doživljava Duvno bogaćenje u najviše visine se penje tako rimski mir i blagostanje za četiri stoljeća ostane dok se jave postrojbe Mongola navaljujuć' put Jadranskog mora Rimljani su velik otpor dali dok ne dođu pogani Avari Rimsko Carstvo strašno razrušiše Dalmaciju svu opustošiše sve od Save do Jadranskog mora nema više rimskoga otpora. Završetkom stoljeća šestoga na pustoši područja rimskoga Hrvati se jugu pomicaše a pogane Avare straše od područja cijele Dalmacije rodno gnijezdo u Duvnu se svije župani se u njem' sastajaše Županjcem ga od tada prozvaše ravno polje goji ures cvijeća slavnoj lozi Trpimirovića u kojoj se kralj Tomislav rodi da hrvatsku zemlju oslobodi uzda se u hrabrost i poštenje rimskog pape krunu i znamenje predanim radom svijet osvaja sva Hrvatska njemu se pripaja kralj mađarski Arpadom se zvaše na slavenske zemlje udaraše sve ravnice u prah pretvorio i Moravsku zemlju osvojio dinarskim se brdima primicaše knez Tomislav na branik mu staše čvrstim lancim' u brdim' ih veže te Mađari preko Save bježe car bugarski srpskom zemljom hara svu Srbiju u pustoš pretvara na Hrvatsku zemlju navaljuje knez Tomislav poraz ne poštuje tad Bugari propast doživješe Hrvatskoj se nikad ne vratiše još Tomislav svu Hrvatsku kuje te najviši sabor najavljuje na ravnici polja duvanjskoga uskrsnuće roda hrvatskoga. Sva moguća hrvatska plemena na Duvanjskom polju okupljena koliko je na svijetu Hrvata svakome su obilježja data žarko Sunce kol'ko ima zraka toliko je na polju barjaka a puno se i trudi i pati treba svaki barjak obasjati mili Bože lijepe blagodati cijelo polje izvezli Hrvati sva Hrvatska tu je okupljena po plemenim' mnogim razređena svi banovi divnih banovina Tomislava dižu do visina jarko Sunce polju se udvara blago grije vrućinu ne stvara tiha bura sa sjevera bila da se ne bi magla nadvisila crna Zemlja jarko Sunce kori što zastade na visinam' gori nasred neba kao da je stalo ne bi li se polja nagledalo a ni ona sama nije znala okretati dalje se prestala dragi Bože kakva je milina Duvno polje gledati s visina izvezli ga Šuica i utrina a resi ga trava djetelina bujna trava gusta i zelena poslovima poljskim izrešena a gospoda hrvatska je cijela Tomislavu darove donijela svećenici Rima tu se slili darove mu blistave donijeli od važnoga poslanika svoga zlatni znamen roda hrvatskoga zlatna kruna kralju posvećena u najljepšu crkvu postavljena u kojoj su svijeće upaljene mnoge svete moći postavljene cijela crkva lijepo urešena raspelima divnim okićena knez Tomislav poklanja se svima te pobožno svetu pričest prima najvišem se prijestolju primiče pred svim svijetom na koljena kleče pa krunitelj ispred kralja staše te ga svetim uljem pomazaše kraljevskim ga mačem opasaje svoje žezlo u ruku mu daje onda krunu i svetu i pravu Tomislavu postavlja na glavu Hrvatska se kraljem orodila svećenstvo svete pjesme pjeva dok krunitelj svete knjige čita kralj Tomislav vedro nebo pita plavo nebo bi li moglo i ti u vedrine svoje uknjižiti za sve vijeke istina poznata da je Duvno kolijevka Hrvata vedro nebo ne zna govoriti al' zna vedrinu više polja viti božanstveno nebo se otvara Tomislavu znakom odgovara na visinu čudo potvrđuje trobojnicu svijetu prikazuje služba Božja kraju se primiče cijeli narod na koljena kleče sad svečano iz crkve izlaze pitomljena polja pronalaze kralj Tomislav na konja se penje te kraljevsko kaziva znamenje na sve strane mačem se zaklinje da će hrabro branit' kraljevine da će Boga uvijek veličati da nikoga ne će napadati da će pravda i sloboda cvati da će vječno živjeti Hrvati. Nakon toga božanstvenog čina cijeli sabor vijećanje počima svo pučanstvo složno potvrđuje i zakone zemlji uređuje banovine svuda otvaraju i stabilnu državu stvaraju cijeli narod na polju ostaje Tomislavu povjerenje daje da će vjerno svom kralju služiti i Hrvatsku zemlju učvrstiti svi vladari kralja veličaju i svoje mu obećanje daju da će mu se vjerno poklanjati da ga nikad ne će napadati kralj Tomislav pametno kraljuje i granice zemlji učvršćuje pa Božja volja se nastavlja ode nebu a zemlju ostavlja sin Krešimir krunu preuzima Božju mudrost pokazuje svima tako slavno kraljevat' nastavlja a ni oca svog ne zaboravlja opet Božja volja nepobitna uzima ga s ovoga svijeta nejaki mu sinovi ostaju nedorasli krune se primaju tako naša zemlja plemenita na najljepšoj točki ovog svijeta od tuđina opet napadana i za neko vrijeme raskopana al' se uvijek junaci rađaju opet svoje svome povraćaju grad Županjac nema svoga cvijeća nit' kraljeva Trpimirovića ravno polje uz Bosnu pristaje i u novom kraljevstvu ostaje. Novi kralji bića hrvatskoga nisu bili roda prethodnoga nit' Županjcu ugleda daju u Jajcu se Turcima predaju i hrvatska država nam slavna sa svih strana vječno napadana najstrašniju propast doživljava kad se Turska sa Balkana javlja turska sila milost ne imade sva Hrvatska u tugu zapade sa istoka Turci navališe lijepu našu zemlju osvojiše divnu zemlju brutalno prelaze islam šire a kršćanstvo gaze čudan zakon silom naturaju Oca mole Sina ne poznaju porušiše crkve posvećene napraviše džamije zelene u njima se naša braća mole i kulturu istočnjačku vole teška kruta bijaše vremena mnoga naša braća poturčena protiv svoga naroda se dižu što je sveto hoće da pobrišu petnaesto stoljeće se piše Duvno polje Turci osvojiše uzalud Sunce polje obasjaje kad kršćanstvo u tami ostaje domove im lijepe otimaju u male ih kuće zatvaraju ni prozora ne smiju imati da ih može Sunce obasjati plodnu zemlju više ne imaju siromašni kmetovi postaju Turci novi zakon postavljaju mjesto Sunca Mjesec veličaju niti rade nit' polje poznaju u debelom hladu uživaju u toj bijedi i teškom očaju rodno mjesto mnogi napuštaju uzimaju obitelji cijele najviše se u primorje sele gdje na vlasti ne imat' Turčina mole Boga i njegova sina da se svjetlo u Županjac vrati da slobodu dobiju Hrvati. Tako teška stoljeća prolaze nešto bolja vremena dolaze jedna majka sina porodila cijelo Duvno od zla izbavila rodno mjesto Brišnik mu se zvaše majka sina Duvnu darivaše on ne hrani mile roditelje nego pravdi postavlja temelje te duvanjska legenda postaje Tomić Mijat ime mu se daje svako srce udara hrabrije kad se sjeti Mijata delije Turci gube mnoge pokrajine i u Duvnu dolaze promjene redom Turci Duvno napuštaju poturčenim zakon ostavljaju sad begovi Duvnom upravljaju i svoj narod natrag vraćaju ta Kopčića obitelj prozvana još odavno islamizirana za kršćanstvo malo blaži bili mnogi narod duvanjski vratili spominju ih mnogi uzoriti da su bili ljudi plemeniti poturčeni što su tada znali s kršćanima mise su slušali od Kopčića tog turskoga kraja nije bila zlostavljana raja ako neka možebitna svađa i rođenoj braći se događa. Austrija kad je dolazila povlaštenje Turcim' ostavila a iako Turci propadaju još u Duvnu utjecaj imaju Austrija stabilna država red i službu brzo uspostavlja i velika sigurnost dolazi mnoga mladež u škole polazi i zakone brzo postavljaju po selima planove crtaju uljuđenost stvaraju u gradu okreću ga kulturnom Zapadu prometnice kroz Duvno prolaze modernija vremena dolaze za vremena carstva velikoga bilo puno svijeta poslušnoga kršćanstvo se brzo osvješćuje stara povijest opet se poštuje hrvatska se društva osnivaju i kulturu staru obnavljaju tad duvanjski ljudi načitani u odbore što su izabrani pozivaju sve Hrvate svijeta da se povijest hrvatska pročita i krunidba kralja hrvatskoga sred širokog polja Duvanjskoga prošlo ravno tisuću godina teret dobi naša domovina da se crkva u Županjcu pravi i najviši događaj proslavi. Tog vremena Austrija pada srpski režim u Duvnu zavlada proslava se nešto usporava al' uskoro ideja se javlja da se crkvi temelji udare a fra Mijo kupi milodare taj svećenik glasa visokoga po svem svijetu roda hrvatskoga osvješćuje pamet u Hrvata siromašna ali i bogata svega svijeta kupi prijatelje da kraljevski spomen utemelje na krunidbu Tomislava kralja slavna povijest da se sad proslavlja svo hrvatstvo iz tame ustaje Županjcu se sveto ime daje Tomislavgrad prijestolje Hrvata srpski režim konačno prihvaća sva Hrvatska za prava se diže srpski režim propada sve niže tad grobnicu od Duvna pravi da hrvatski narod obezglavi.

[Dubrovčanin]

Velika se skupština saziva sve hrvatske čelnike poziva teški zločin potajno se snuje Stjepan Radić neka prisustvuje tad ubiše Radića Stjepana teška rana Hrvatskoj zadana radi nje se mnoge smutnje množe to se teško preboliti može sloboda je svih Južnih Slavena na najniže grane dovedena u svijetu se komunizam stvara Rusko Carstvo okrutno obara Marx i Engels uvode mu daju Lenjinu ga u srce pridaju od Lenjina Staljin preuzima te slobodu svima oduzima. Cijele zemlje u okove veže te provodi progone najteže partija se strahovito širi da slavenske narode pomiri sad su opet svi Južni Slaveni u partijske okove svezeni ta okrutna ideja partije sve narode u obruč da zbije tim oružje grdno se otkriva ruskim stilom komunizam ziva koji Staljin na sjeveru kuje i po cijelom svijetu raspiruje sva Hrvatska u mukama gori al' se Duvno ne da da pokori nego uvijek gleda do visina moleć' Boga i njegova sina u najteže vrijeme Staljinovo veliča se ime Isusovo sa zulumom turskim zamućene boljševizam donosi promjene prvo što im u srcima blista u narodu da ne bude Krista svo privatno dobro uništiti u proklete kolektive zbiti tako ljudski razum umrtviti da se može lakše pokoriti partija se nerazumno kreće neradnike na vrhove meće sve neljudske zadaće provode koje narod siromaštvu vode od Turaka ideje primaju a odbori begovi postaju mjesto mlijeka turske kave piju vino spale valjalu se smiju dvorske lude po gradu stvaraju da se lakše smiju, zabavljaju jadni narod po selu se pati Boga moli rada se prihvati u tom smislu posla ne nalaze te u druge gradove odlaze gdje se Tito za Boga priznaje tu se kredit veliki izdaje naša mladež iz doma istrgana bježala je preko oceana ostaviše svoju djedovinu naseliše svu svjetsku širinu mnogobrojni seoski mladići kriomice morali su ići a koje je savjest podržala bolje nije UDBA pohvatala ostaviše dobra u svom kraju da se nikad doma ne vraćaju napustiše gangu i pjevanje stalno broje i noći i dane uvenuše snovi mladalački ne čuju se glasi djevojački niti kakve vajde izmišljaju radost prođe očaji nastaju. Ne imaju vjernih prijatelja nit' seoskog dječjeg veselja samo srce u grudim' se steže sve je tuđe ništa ih ne veže rodno mjesto u mislim' gledaju nema snijega da se pogrudaju može sniježak nekako i pasti al' ga ne zna bura premještati tužne pjesme oni su pjevali i uz pjesme suze prolijevali sjećajuć' se zavičaja svoga stalno mole i Gospu i Boga da sloboda u Duvno se vrati da se mogu svoga nagledati do kada će suze prolijevati pjevajući živjeli Hrvati mnogi mogu noći mirno stati ali svoje ne mogu poznati cvijeće može u vrtu stati al' ne može onako mirisati noćca može svugdje vedra biti al' ne može zemlju ohladiti pa da snivaš snove mladalačke da te bude pjesme djevojačke nema više ljubavi da sija mnoge cure tuga obavija ali dugo nisu izdržale za nedrage momke se udale nepoznatoj ženi šalje para pa s njome on obitelj stvara kako li su roditelji stari bez rođenih sinova ostali crno nose u zemlju gledaju pokoreni prava ne imaju danonoćno mislit' ne prestaju kud im djeca po svijetu lutaju kada će ih očima vidjeti hoće l' svoju vjeru napustiti tko se Hrvat u tuđini piše domovina ne viđa ga više pisma sinu ne smiju pisati što ga UDBA ne će pročitati mili Bože je l' udbaši znaju kako majke srce raskopaju svaka majka koja je ostala crnom kapom glavu omotala tamno runo stavila na lice po uzoru Marije djevice često lijega a nikad ne spava oči plačne stalno boli glava dugotrajni nemili užasi mnogim majkam' živote ugasi ako jesu tugu preživjele cijeli život crno su nosile. Tako teška vremena prolaze Duvnu bolji dani ne dolaze cijela sela poželjela rada pa im zato izmislila vlada po cijelom svijetu se razlaziti sami sebi posao nalaziti Europom svud se potucaju i poslove svake prihvaćaju svakojaka progoni ih muka puno bijede, boli i jauka mlade žene same ostavljaju a nejaku djecu ne poznaju u tom jakom neredu i jadu sveta vjera otvara im nadu svećenici svud po svijetu rade vjerni narod od zla da ograde koji vjeru u Boga imaju redovito doma se vraćaju stalno pateć' u tuđemu kraju obitelji svoje odgajaju i bogatstva velika donose vlastodršci sve više prkose devize im mnoge otimaju i preko njih raskošni postaju pa sve više kao ateisti ponose se što su komunisti Božju milost oni ne poznaju sva bogatstva duvanjska prodaju mnoge škole oni otvaraju po marksizmu mladež odgajaju uz darove i druge ucjene dolaze im đaci do ocjene mladi momci ne vide izlaza pa im život služi pro prolaza niti uče niti škole vole radit' ne će a zabavu vole. Kafići se mnogi otvaraju neradnici tim se zabavljaju roditelji često u očaju više svoju djecu ne poznaju koliko je na livadi cvijeća toliko je u gradu kafića cijela mladež duvanjskog kraja u kafićima pada do očaja dan od noći dijeliti ne znaju noću budni a danju spavaju cijelo Duvno mori teška rana jer je mladež mnoga zatrovana zatrovana neradom i drogom turskom kavom, gasiranom sodom i nikotin razni uživaju žestokim se pićima odaju kad se zatim od svega umore mlade oči same se zatvore polumrtvi do svijesti dolaze iz kafića mora da izlaze jer će Sunce zemlju obasjati a oni ga ne mogu gledati onda ide brzoj limuzini što zaradi ćaća u tuđini limovi im mnogi isparani dok su bili dugo parkirani znakovima raznim urešeni dijelovi im mnogi razbijeni brzi motor prati novu modu toga trena pokrene im nadu odušci se mnogi otvaraju u brzine najviše ih daju jakom mukom dovezu se kući po kauču padnu u obući jadna majka što ga je rodila cijele noći na prozoru bdjela cijele noći nešto umorena glava joj je mislim' napunjena san je teško može prevariti polumrtva tad mora raditi sin ne može pomoći joj dati i ne može iz sobe ustati kad se Sunce zaklonu obara tad on oči umorne otvara pa on onda bezvoljno ustaje majka jelo na brzinu daje onda lijepe riječi progovara treba majka da mu dade para kad ponovno do para dolazi na brzinu od kuće odlazi taj običaj stalno se obnavlja rodbina se mnoga zaboravlja. Naši fratri u cijelome kraju tešku ranu na srcu nosaju s Božje strane upute im daju i mladeži oči otvaraju oni s njima gorki pelin piju kad istinu govorit' ne smiju jer dok mlade vjerom prosvjetljaju mnogi za to žrtvama postaju još im mnoge davaju pokude njih pravedne po zatvoru sude Duvno Turci davno napustiše al' prašinu tamnu ostaviše a nju vjetar i sad raspiruje i ljudima oči zasljepljuje komunizam zlu se pripaja te Hrvate guši do očaja mnoga turska slavna pustošenja u navikam' još ukorijenjena pa ne može se stvarnost da prihvati da je Duvno što su i Hrvati. Jarko sunce sinu sa zapada Duvnjacima ukaza se nada boljševički okovi pucaju i slobodni narodi postaju slavno Duvno listom raseljeno slobodarskim duhom zadojeno mnogi ljudi Duvna plemenita javljaju se iz cijeloga svijeta pa hrvatske stranke osnivaju i u njima čelnici postaju bijeli Zagreb s ravnim Duvnom diše svakog dana vidi se sve više slavno gnijezdo od sviju Hrvata ta zadaća od Boga mu data da Hrvatsku zemlju veličaju svim Hrvatim' srce otvaraju svi Hrvati u svem svijetu znaju staro gnijezdo u srcu nosaju ne će nikad nikom živu dati te jaslice svete raskopati u kojim je kruna posvećena od rimskoga pape upućena svijetla kruna kralja Tomislava svim Srbima slobodu je dala od bugara kad su ucviljeni i po cijeloj zemlji progonjeni kad je doš'o kraj života njima kralj Tomislav u krilo ih prima ako Srbi u Duvnu postoje gledaju ga kao mjesto svoje samo neki što su usiljeni protiva su svakoj uspomeni svaki Duvnjak što u njemu živi Tomislavu treba da se divi i svi oni što su raseljeni ti ne smiju bit' zaboravljeni ne gledajmo samo na bogate svi što žele nek' se Duvnu vrate svih Duvnjaka ne bi mala vjera australska kad bi se vratila. Muslimani u našemu kraju hrvatskome svijetu pripadaju što no mi smo skupa glasovali zastupnike svoje izabrali pa ako smo pravi demokrati jedni druge moramo štivati poštivati kulturu i vjeru te s njihovim živjeti u miru svi imamo iste dogovore najmračnije skinuti zastore svoje oči dobro otvoriti zapadnom se svijetu pripojiti primit' vjere napustit' idole koji vjeru u Boga ne vole niti cijene blagodati rada što je dika modernog Zapada ne će trebat' lutati po svijetu tražit' kruha ne veličat' Titu nemojmo se u laži uzdati nek' istina u narod se vrati neka ljubav istine procvjeta i Zapadu otvorimo vrata da budemo s njim ujedinjeni u kulturnom svijetu zastupljeni cijela sela u plamenu gore žele svoja srca da otvore svoju prošlost hoće upoznati svome mjestu sveto ime dati koje mu je povijest zaklonila za vremena slavu mu sakrila i ptica je na grančici znala bojažljivo pjesmice pjevala Duvno moje neka ti je slava u tebi je kruna Tomislava. Grančica je bujna procvjetala Tomislavgrad kad je ugledala sada ptice slobodno pjevaju Hrvatima srce otvaraju davna povijest po svem Duvnu blista za spomenik treba biti mjesta nasred Duvna grada Tomislava nek' naraste ona bujna trava nek' ponosno ruže procvjetaju da Hrvati svog se nagledaju kralj Tomislav neka polje gleda da ga nikom pokriti ne da i još jedna slavnog polja glava nek' ne skriva uvenula trava učinit' mu pravdu za nepravdu vratiti mu jabuku, livadu da se srce otope od leda još nas Tomić iz pećine gleda nek' slobodno gleda Duvno svoje neka slova napisana stoje u duboko neka su urezana da se vide s visokoga Vrana na Brišniku učinimo pravdu neka kosi jabuku, livadu nek' se sjeća Tomića Mijata neka bude srce od Hrvata Zagreb ima bana Jelačića Tomislavgrad Mijata Tomića svaka majka nek' rodi Mijata jer je Duvno prijestolje Hrvata.

[Dubrovčanin]

MARKO ČOLAK - U POSUŠJU K'O U KRAGUJEVCU

Ej Bože mili Gospode jedini znaš što bit će u Hercegovini Sunce sprži grožđe i voćnjake potop hara očeve i majke što no djecu uzdanicu svoju prepustiše kafanskom odgoju danas nema duhana ni krave samo im je stalo do zabave još će cure uhvatiti zeca u Posušju gdje no pjeva Ceca u subotu u večernje sate Ceca dođe zabavljat' Hrvate u Posušju ispod Radovanja naša mladež tu se Ceci klanja. Bože mili kad bi bila sreća pa ustati fra Grgu Martića da pogleda okolinu bližu Radovanju i Martića križu pogled baci na okolinu svoju Rastumači i mjestu Osoju ti su uvijek živjeli Hrvati gdje se ganga zna dobro pjevati gdje su gusle i diple svirale cure momcim' jabuke bacale danas to je u drugome planu druga glazba zauze kavanu mladež po kafićima skače i dimove duboko uvlače tuku viski ili štok-colu k'o i oni što idu u školu a uvečer do u kasne sate što žalosno za sve je Hrvate vrag odnio glazbu i kafiće čemu uče cure i mladiće Ceca srpsku pjesmu zaorila mladež kao da je pobijesnila znoj probio momke i djevojke Ceca pjeva pjesme srbijanke. Tako pjeva sve do zore rane i veseli mlade Posušane Brijeg Široki i naše Gruđane i sve drugo što dođu sa strane ovome se mi nadali nismo Ceca gradi bratstvo i jedinstvo koje punih pedeset godina jad zadaše našim Hrvatima ne znam bi li Thompson doći smio ej bi li ga MUP odmah uhitio ali može u nas doći Ceca il' iz Niša il' iz Kragujevca ne treba joj ni osobna karta pjesmuljcima neka je bogata nek' je suknja sve više koljena što skromnije nek' je odjevena a kakva je pjesma važno nije samo nek' je rodom iz Srbije do čega smo došli braćo mila povijest naša nije upamtila zlo vrijeme srpske kraljevine ni zlo vrijeme Juge Titine da nam Srbin u Posušju pjeva koga samo proglasiti kriva neka zna tko god znao nije na tisuću godina i prije kad bi moćni care Simeone htio Srbe pokoriti one kralj Tomislav Simeonu prijeti i sve Srbe ondašnje zaštiti pod okrilje svoje ih stavio od sigurne smrti ih spasio sve od tada do ovoga vremena sa Srbima imamo problema jer kada su malo ojačali Hrvatsku su našu osvajali živa s njima ne imasmo mira dok Tuđmana to isprovocira zapadno od Karlobaga ustade se domovina draga Tuđmanovi Bljesak i Oluja srede Srbe kao rad slavuja. Vrijeme dođe razmišljam u sebi dođe Srbin da ga nikad ne bi u Posušju k'o u Kragujevcu Ceca pjeva našem Hercegovcu Ceca pjeva do jutarnjih sati slušaju ju svi mladi Hrvati koji doma stižu u svanuće otac, majka budni su kraj kuće oni cijele noći ne spavaju a najgorem uvijek se nadaju cijelog dana u nedjelju svetu naša mladež leži u krevetu misa prođe i lajanje kučka ustaje se negdje oko ručka kad ručaju opet u kavani eto tako prolaze im dani. Zato molim sve naše moćnike i sadašnje i bivše politike da se Ceca u Srbiju vrati u Posušju pjevat će Hrvati tuđa glazba neka njoj da sreće neka naše ne truje kafiće neka naša zemlja bude prosta Srba nam je zadovijek dosta goni Srbe iz naših kafića naše sunce našu zemlju grije bježi Ceco do svoje Srbije.

[Dubrovčanin]

MARKO ČOLAK - TUŽNA SUDBINA NESTALE ANTONIJE BILIĆ

Ej pjevao sam pjesme svakojake veselio očeve i majke veselio starce, omladinu i cijelu našu domovinu ali pjesma koju pišem sada bit će puna čemera i jada otkad moja ruka pjesme piše takve ne će napisati više čim mi na um ovaj zločin padne suza počne a ruka mi stane ovo nitko opjevao nije otkad Sunce Dalmaciju grije život jedan kako se uguši i netko ga odnese na duši. Kraj Drniša blizu mora sinja uguši ga Dragan Paravinja koji jednu mladu srednjoškolku izmrcvari i baci u rijeku evo prođe godina i više ej netko zločin i zaboraviše. Zločin još zaboravila nije tužna majka Bilić Antonije čije oko uvijek puno suze jer joj kćerki život netko uze drniško je selo Kričke malo gdje je ove djevojke nestalo što ju tužna oplakuje majka moleć' Boga svakojega danka da ne luta na adresu krivu da ju nađe mrtvu ili živu opisat ću ovo u tančinu Antonije Bilića sudbinu slušaj majko slušaj curo mlada Antonija Bilić kako strada sedmi lipnja dvi i jedanaeste na čikolskom mostu ovo dijete vozilo je cura stopirala kako bi se doma prebacila ona doma željela što prije a do sela slabe su linije dan je bio jedan od najvrućih odredila stopom doći kući brzo stići ćaći i materi da ne misle što im je s kćeri jer je uvijek redovita bila kasno doma nije dolazila. Kad ju je jedan momak ugledao šleperom je pored ceste stao sve od puta Drniša do Splita vozač stao Antoniju pita kojim smjerom želiš curo veli on bi iš'o kudgod ona želi a kad cura s njime je sjela majka više nije ju vidjela istog dana kad cura nestala u potragu policija stala brzo zatim odmah pala sumnja da je vozač Dragan Paravinja evo što je na sudu rekao sudski vještak kad ga upitao na raskrižju puta kad sam bio Split-Šibenik što je vodio s lijeve strane djevojka je stala ja zamijetih da je stopirala u suprotnom smjeru sam vozio kad bi blizu ja sam usporio cura lijepa, zgodna, privlačita kraj nje stadoh pa ju odmah pitah vidim da te nekud vozit' treba hoćeš curo sa mnom do Zagreba a djevojka kad ju upita veli hoću ali pravac Splita nakon toga nije se vidjelo ja na putu okrenuh vozilo stadoh kraj nje otvorih joj vrata meni uđe cura nepoznata odmah priča od mene je pala al' se cura nije upuštala.

Ej čini mi se da za priču nije iz auta išla bi što prije a ja brzo auto ustavih s desne strane ja vrata zabravih cura tada štekavicu hvata vozačeva da otvori vrata željela je pobjeć' iz auta al' ovoga ne uspjeva puta. Cura tada stade me psovati više ne će sa mnom putovati kad sam htio dalje ju voziti pored mene htjela je skočiti htjela skočiti kroz vrata moja vidim cura poštenoga soja nogu mi je stala udarati a namjere moje stalno prati kad udarat' poče u kabinu ja nastavih vozit' ka Solinu okrenuh se na širokom putu i za Zagreb zauzeh ja rutu tijekom vožnje uspio sam stati i djevojku u krevet strpati u kabini što je iza sica djevojci sam često se primica silov'o ju, tuk'o i gnjavio dok ju nisam s dušom rastavio od Drniša kad krenem Krstinju u teškom je ona bila stanju na jednome mjestu pored Krke rijeke ovdje stadoh zbog potrebe neke iz kabine iznesoh djevojku bacih ju u rijeku Krku. S ograde tijelo sam pustio i poslije ga nisam vidio ali mario ja nisam nimalo je li tijelo u rijeku palo il' je negdje na mostu zastalo. Sve do danas njeno tijelo traže al' nikakav dokaz ne pomaže da su ovo doista istine pramen kose traže u Antonije što se nađe negdje kraj volana u autu Paravinje Dragana Paravinju još ne osudiše vele dokaz za ovo ne biše odvjetnici Dragana braniše vele iskaz da iznuđen biše vele da ga policija tukla dok priznanje iz njega izvukla a tijelo Bilić Antonije ni dandanas pronašlo se nije. Pretraženi brda i doline Krka rijeka i njene dubine nigdje traga Bilić Antonije k'o da nikad postojala nije strašan zločin ovaj netko krije obitelji Bilić Antonije svakog dana stalno mole Boga za spas tijela mrtva il' živoga Paravinju ne zaboravljaju a grijeh teški ne opraštaju al' nam reče onaj gore s neba grijeh se svaki oprostiti treba svi očenaš izmolimo sada za djevojku koja 'vako strada cure moje kada stopirajte ne sjedajte koga ne poznate kad prst digneš ti se sjeti prije što doživi Bilić Antonija.

SLAVKO MILARDOVIĆ - FRANJO TUĐMAN

Festival gange i gusala, München 1992.

Oj gusle moje mirodijo stara opjevajmo hrvatskog vladara spomenimo njegove vrline što učini za spas domovine odavno je imao u planu komunizam srušit' na Balkanu za nepune dvi godine dana odvoji se Tuđman od Balkana diljem svijeta ugovore sklopi pripadosmo zapadnoj Europi. Franjo Tuđman roda hrvatskoga sokolova srca junačkoga sivi sokol kad raširi krila veseli se domovina cijela da se manje vrše atentati Tuđman viče živjeli Hrvati Franjo Tuđman roda hrvatskoga dar najveći junačkoga srca ne boji se kad se na njeg' puca samo takvog srca treba biti komunizmu se suprotstaviti Hrvatima ispuniti želju komunizam srušit' u temelju. Srpski teror pod noge obori i Hrvatsku neovisnu stvori ali Franjo Tuđman se odluči i hrvatskom narodu poruči oj Hrvati braćo diljem svijeta stvar je jako oštra i napeta zato svima ja dajem na znanje da je loše i kritično stanje nit' možemo umrijet' ni živjeti a Srbija opasno nam prijeti. Beograd nam odnese devize zapast ćemo u još teže krize sve devize odnesoše naše i plaćaju njima mitingaše vjerujte mi brzo će se čuti njihov miting da dobru ne sluti Srbi mračne imaju namjere u Srbina nikad nema vjere zato braćo dok nam je na vrijeme da čim prije riješimo probleme od Srbije da se odijelimo i s bandom zadovijek raščistimo da hrvatske osnujemo novce za obranu gardu i mupovce sami sebi osnujemo vladu da nam nitko ne smeta u radu. Glasovi su trideseti svibnja najljepšega proljetnoga bilja tad po gori ptičice pjevaju a Hrvati državu stvaraju ako sada to ne učinimo od Srbije mi ju odijelimo vječno ćemo Srbim' robovati za Hrvate ne će nitko znati zato srce tko hrvatsko ima da mu na njem' leži domovina svatko roda i hrvatske vjere bake, djeda, oca i matere voli žrtve za Hrvatsku dati il' Srbima vječno robovati. Kad Hrvati vođu razumiše ne htjedoše ništa čekat' više u Europi iz zemalja sviju glasovat će za demokraciju i sa sviju šest kontinenata brojno mnoštvo skupi se Hrvata zrakoplove vidiš i vlakove svi Hrvati idu na glasove svuda vidiš male limuzine svi dolaze na prag domovine domovini banuše na vrata pozdravljaju svog Tuđmana brata ej Tuđmane naš rođeni brate hvala kad si pozvao Hrvate baš kada je kritično stanje svi smo došli na glasovanje samo jer Hrvatska nas zove evo svi smo došli na glasove jednoglasno smo za tvoju stranku i za našu budućnost hrvatsku.

[Dubrovčanin]

VLADO KUTLE - POVIJEST ŠIROKOG BRIJEGA

Ej samo jedan brijeg na svijetu ima najslavniji što je Hrvatima svetijega brijega nigdje nije osim onog iznad Kalvarije gdje je Isus mukam' umirao na Golgoti mladi život dao ta dva brijega Hrvatim' su samo od njih drugih svetijih nemamo. Ovdje riječ je o Širokom Brijegu i njegovom povijesnome slijedu znameniti brijeg je postao franjevački red ga je prozvao na njem' Božji fratri siromasi da se vjera u narodu spasi u zlo doba turske vladavine za križ časni kada Hrvat gine teška bila stoljeća su ova puna krvi i turskih progona na tisuću i četiri stotine osamdeset i treće godine dogodi se tragična istina kada pade i Hercegovina pod tuđinca azijskog Turčina gdje ostade stotine godina samo to se zamisliti može što Hrvatim' dogodi se Bože turske čete brijeg su zauzele svoje ljude na sve strane sele ej starog grada potresna je slika na Širokom ispod Makovnika kad je cijelo selo odselilo groblja predaka ostavilo kojih nitko sjećati se ne će jer potomstvo na sve strane kreće a takvih je na tisuće bilo pred Turcima odmah iselilo mladi, stari pred Turcima bježe jer svoj obraz sačuvati teže. Blago Turci sebi prisvajaju od vlasnika kmetove stvaraju u ropstvo će mnoge odvoditi zarobljene silom poturčiti udavače silom silovati prve noći sa njima spavati na taj način begovi se slade odvodeći mladoženjam' mlade dokle Turci provode zulume hajducim' su pune naše šume na stotine hajduka je bilo cijelo vrijeme s Turcim' se borilo od planina Brijega Širokoga sve do Rame i do Imotskoga tu su momci Mijata Tomića harambaše Roše i Šimića koji zemlju svoju nisu dali s Turcima su stalno ratovali djevojke su najviše stradale silnicima se otimale ej primjerice Diva Grabovčeva ljepotica k'o iz bajki snova Turčinu se mlada nije dala mučenički smjelo umirala umrla je od krvničkih rana na domaku Čvrsnice i Vrana na Kedžari u grobu počiva osta na nju uspomena živa divan spomen ove dive mlade kao uzor potomcim' ostade kolike su djevojke stradale kolike su u sužanjstvo padale ej to je povijest kraja ovoga to je slika Brijega Širokoga. Zatim fratri neumorno rade i s narodom baziliku grade cijeli brijeg su s vrhom poravnali marljivo su mladići radili pa kopaju i odvoze stijene ne diraju prije braka žene ej brijeg je ovaj slavu dostigao gimnaziju kad je sazidao ona biše do ovoga rata uzor školstvu naroda Hrvata franjevci su profesori bili i vrhunsko znanje prenosili slušalo ih na stotine đaka sa svih strana hrvatskih momaka tu su mnogi svećenici bili ostali se zvanjem proslavili Brijeg Široki stoljetnog uzrasta sa simbolom od starine hrasta gdje se mnoge mise održaše fratri briješkim simbolom ostaše i do naših najnovijih dana svih granata a i brijeških rana kad su crkvu velebnu gađali na stotine granata joj dali. One strašne četrdeset pete kad Širokom sa svih strana prijete tri mjeseca tu se bitka bije Široki se pokorio nije u Hrvatskoj postala su vrata onog prvog domovinskog rata sedmog dana mjeseca veljače titoisti najavljuju nedaće engleskim tuku tenkovima na stotine poginulih ima u borbama Brijega Širokoga najslavnijeg brijega hrvatskoga partizanski borci redom lete i gađaju branitelja mete ej Široki se grčevito bori gimnazija u plamenu gori ranjenici na sve strane ječe dok franjevci na koljenim' kleče moleć' Boga da Široki spasi al' kada su uzalud uzdasi kao da je i Bog sam zaspao i Širokom pomoć nije dao ni od kuda pomoći ne stiže partizanska gamad samo gmiže među prvim fratre ubijaju kuće pale, sve živo gađaju danima su dobro odvozili Briježani su opljačkani bili i bez stoke i bez imovine zaviše nam narod u crnine. Branitelji mnogi izginuše preživjeli brijeg napustiše bez obrane cijeli Mostar pade od AVNOJ-a branit' se ne znade malo borbe na Ivan planini gdje se Ante rodi u Gradini da bi bijeli Zagreb sačuvali ni u njemu otpor nisu dali ej cijela vojska Austriji kreće Hrvatska se više branit' ne će na Bleiburgu znamo što se zbilo Križnim putem što se dogodilo pobiše nam na tisuće stotina bez suđenja il' kakva iskaza preživjeli brijegu se vraćaju po šumama borbe nastavljaju to zakleti ratnici su bili po šumama svi izginuli njihova su ostala imena na križare trajna uspomena ej to je vrijeme gerilskoga rata nakon sloma države Hrvata na stotine je bilo mladića s prisegom Ante Pavelića. Nezavisnoj državi Hrvata iz vremena Drugog svjetskog rata posebno se ističu imena iz krvavog gerilskog vremena ej što se tiče Brijega Širokoga i razdoblja ratnog gerilskoga ime slavnog Benke Penavića, Vinka Škrobe i Bože Mandića koji bojnik po činu je bio i gerilce elitne vodio usred zime na Čvrsnici pada na brijegu mu bijeli grob je sada gdje su Vinko, Benko i ostali udbaši im kosti sakrivali na mostu su izloženi bili zasjedama kad su ih ubili na tom mostu križ je od kamena ali nema križarskih imena koja treba jednom uklesati i dostojnu uspomenu dati križarima iz onog vremena nek' ostane na njih uspomena Brijeg Široki mjesto je ratnika bez dostojnog do sad spomenika Brijeg Široki nije brijeg mali za Hrvatsku toliki su pali. Kroz svu povijest do današnjih dana kada pjesma ova je spjevana tijekom svakog obrambenog rata za Širokog bilo je Hrvata što su teške bojeve vodili i u prvim redovima bili sjetimo se Brijega Širokoga i podviga kraj mjesta Pologa na početku Domovinskog rata najnovije obrane Hrvata Hercegovci posvuda su bili domovinom cijelom krv su lili Blago Zadro Vukovar braniše ta legenda sa Širokog biše iz Mamića ponosnoga sela rodila ga Hrvatica smjela vukovarski branitelj je bio sa svojima život izgubio Širokog je ova zemlja dala hrvatskoga prvog generala s ratnicima svojim tamo leži na Dunavu pobjede bilježi ej grad Vukovar u borbama strada slično biše kraj Mostara grada iz onoga Drugog svjetskog rata i tamo je bilo nas Hrvata grad Vukovar svoje ime nosi i uporno tuđincu prkosi nigdje borbe takve nije bilo s nadmoćnom silom se borilo ej tri stotine biše na jednoga branitelja roda hrvatskoga takav odnos povijest ne poznaje vukovarska legenda ostaje.

[Dubrovčanin]

Ej biše dosta tu Hercegovaca tih probranih hrvatskih boraca s drugima Vukovar braniše sve do slavnog Glavašević Siniše Široki se od Pologa slavi kad jugoarmiju zaustavi tri su dana s tenkovima stali Briježani im proći nisu dali pobjeda je tu izvojevana Domovinskog rata prvih dana. Vidjelo se da će krvi biti Hrvati se ne će pokoriti Gojko Šušak o tom svemu znade kad ministrom on ratnim postade Tuđmanu je bio ruka desna jer suradnja bila im je tijesna Tuđman ga je k'o sina volio s njim odluke ratne donosio prije Bljeska i prije Oluje pobjeda se u tajnosti kuje hrvatska se silna vojska sprema kakve do sad u povijesti nema hrvatskoga viteškog naroda prostorima ispod našeg svoda skoro tristo tisuća vojnika Domovinskog rata to je dika svi su bili duha junačkoga u grudima srca hrvatskoga ubojito oružje imali u pobjedu svoju vjerovali na čelu im sin Brijega Široka kratke riječi i oštroga oka ministra je ratnog prava slika a prvi je do svog vrhovnika slavnog Franje doktora Tuđmana kom Hrvatska bijaše odana strateg takav dugo bio nije na čelnome mjestu Kroacije. Taj Zagorac Hercegovce voli za Gojkom ga Šuškom srce boli kad je Gojko u grob odlazio vrhovnik je u suzam' molio nije mog'o ustaviti suze za Gojkom ga i bolest oduze u Daytonu kad su nastradali Ameri ih tamo opkolili o tom mnogi sigurno govore sredstava je danas pravo more al' u to ne ćemo vjerovati jer smo narod pošteni Hrvati kroz povijest smo i naivni bili ali Boga uvijek voljeli koji nas je od propasti čuv'o davao nam i vode i kruha dao nam je polja i planine sve ljepote naše domovine posebice ta Hercegovina zemlja sunca, smokava i vina zemlja djece, dječje radosti mislili ste hrvatske mladosti Hercegovci i kada su gladni veseli su nikad nisu jadni na nogama čarape su bijele a tko takvu čistoću ne želi naša ganga do neba se čuje kroz planine naše odjekuje ej cure momke zavoditi znaju divne žene kada se igraju djecu vole to se uvijek znade nek' ih bude koliko Bog dade nikada se potomstva ne plaše koje časno odgajati znaše u hrvatskom duhu i u vjeri makar bili svjetski proleteri. Uzrečica ona stara veli Herceg-Bosna cijeli svijet naseli dok nikada sebe ne raseli sinovi joj zdravi i veseli. Tako naše lijepe Hercegovke vi i dalje zavodite momke mamite ih svojim pogledima i zanosnim nježnim osmjesima nigdje momcim' vi ne dajte mira nek' ih vaša živost provocira drage cure kada se udate potomstvo nam hrvatsko rađajte a momci su čili Hercegovci najhrabriji narod a i borci poštenjem cure osvajajte svoje žene dostojno čuvajte nek' kroz Široki Lištica nam teče nek' pred Bogom potomci nam kleče ispred Krista i majke njegove nek' se brijeg mučeničkim zove u crkvi je tridest mučenika četrdeset pete stradalnika na grobnici od svetoga Ante umiraše da spase Hrvate tu se nižu njihova imena za sve dane budućih vremena ne ćemo ih nikad zaboravit' dok nas bude mi ćemo ih slavit' da na brijegu za njih mjesta ima postati će oni blaženima mučenici s križem umirali zašto ne bi sveci postali. Ovakvih ljudi na svijetu nije gdje Lištica iz kamena vrije gdje se brda u visine dižu gdje turisti sa svih strana stižu mi imamo što pokazat' svijetu tu najveći grb nam je na svijetu šesto dvadest i pet kilograma na grbovu brdu grb blista to hrvatska svetinja je čista a izvana taj grb smo donijeli sačuvati mi smo ga uspjeli na njem' polja crvena i bijela sadržana u njem' povijest cijela hrvatskoga roda i poroda on je simbol hrvatskog nam hoda s desne strane brdo Čabuljino ... ... na njem' žive ta dva prezimena od davnine povijesnih imena na tom brdu gomila velika križ je na njoj i Gospe slika tu postoje bunkeri iz rata nezavisne države Hrvata al' nažalost rata posljednjega sve do pada Širokoga Brijega kamen od tih bunkera stiže jer se od njeg' spomen-dom podiže na sve strane dižu nam se međe okupatori na Široki reže tridesetak sela poredano da ih sada tu ne nabrajamo brijeg je širi nove kuće dižu sa svih strana Hercegovci stižu i Široki u grad pretvaraju da Hrvati središte imaju s gimnazijom na brijegu ovome nek' se vrati vlasniku pravome franjevci su svijetom prosili gimnaziju dok su izgradili to je djelo slavnog fra Didaka franjevačkog velikog junaka spomenik mu na vrh brijega stiže Franjo Tuđman s Gojkom ga podiže. Ej Didak uvijek svoj Široki gleda svim burama poviti se ne da ništa drugo napušteno nije tu je studij akademije tu je bilo naših studenata Širokoga k'o i svih Hrvata Širokoga planovi su vojni bez ratova i tuđinskih bojni nadajmo se da ćemo procvjetati na Širokom da ćemo ostati ono što smo kroz stoljeća bili od kada smo ovdje doselili u vremena Klukasa vladara kad državu hrvatsku nam stvara ej to se šesto dvadest šeste zbilo hrvatsko se čudo dogodilo na prostoru istočnog Jadrana ostadosmo sve do naših dana za ovu zemlju moramo se tući u svom domu i u svojoj kući tuđinci nas mnogi napadali branitelji mnogi otpadali Hercegovci svoj su obol dali i nikom se nisu ni predali ej Brijeg Široki u tome prednjači od svih drugih mi smo bili jači stalnu snagu vjera nam je dala Marija nas stalno pomagala zato ona našom zemljom šeta središte smo sada cijelog svijeta ovom zemljom kraljica nam mira prisutnošću svojom dominira stalno bdije iznad naših gora s boravkom usred Međugorja ne bojmo se vjernici Hrvati Marija će vječno s nama stati na prostoru svete zemlje ove donosit će milosti nam nove svi imajmo u nju pouzdanje ne bojmo se za buduće stanje. Ej primi život sveto evanđelje ispunjene bit će naše želje i kad Isus bude dolaziti s nama on će među prvim biti podići će mrtve iz grobova naraštaje predaka i sinova na zemlji će kraljevstvo imati i Kristovim ono će se zvati ej tako bit će na tisuće ljeta do završetka svijeta nastavimo životom živjeti kako uči naš spasitelj sveti znojimo se znojem lica svoga čvrstom vjerom u Isusa Boga hvaljen bio Isus i Marija ej živjela nam hrvatska nacija.

[Dubrovčanin]

IVAN ANTOSOVIĆ - ZAVJETNA PRIPREMA

(Atentat na kralja Aleksandra I. Karađorđevića)

Eej bijele vile daj da zapjevamo zašto ne bi kad ovako znamo zar ne znate da nam zora sviće probudimo u gori slaviće ti ćeš pjevat' ja ću cvijeće brati s čime ćemo braću dočekati dočekati našu braću milu poglavnika i družinu cijelu pa da dođu u našu državu i donesu hrvatsku zastavu. Dragom rodu zahvaliti valja kad nam smače Aleksandra kralja a kralj nije neg' zmaj od proždera što ga Jure ubi kraj jezera što no narod nemilice ždere i od njega velik porez dere zmaj bi Jurin zadovoljan bio kad bi ovcu djevojkom pojio a Aco je zvijer opasnija on ničime zadovoljan nije petnaest godin državom je vlad'o smače ljudi stotinu hiljada. Od stotine i veća je svota to mi nije zapjevat' sramota jadne majke u nevolji ciče krv pravedna prema nebu viče ti si Bože pravica jedina molimo te smakni dušmanina što je naše sinove pobio Mačeka nam u rešt postavio Pavelića na smrt osudio. Vidi Ante da spasenja nema on se odmah inozemstvu sprema u susjednu bježi Italiju pokoriti mladu dinastiju kratko vrijeme tamo boravio srpskom kralju pismo naresio i u pismu 'vako govoraše Aleksandra kralja pozdravljaše čuj Aleksa srpska krvopijo što si moje Hrvate pobio što si mene na smrt osudio pobježe ti od Hrvata ptiću slavno ime Ante Paveliću koji će ti glavu kidisati u Hrvate nemoj mi dirati iz zatvora pusti mi Mačeka jer i tebe crna smrt već čeka prva zgoda kad se pruži Anti Ante će ti sve ovo naplatit'. Dan pon danu zeman po zemanu nad Hrvatskom žarko Sunce svanu vrijeme dođe Paveliću Anti da on pođe Hrvate kajati pa kada je društvo sakupio družini je braći govorio društvo moje, moji mili janjci doć' će vrijeme da se kocka baci dušmanina sad ubiti valja od Srbije Aleksandra kralja koji nam je dodijao bio i hrvatske sinove pobio dočekati kralja na ulici Francuskoj će doći Republici u Marseilleu ako ne uspije u Parizu mora da s' ubije kocku baca Paveliću Ante odmah prva na Kelmana pade i još pade na dvojicu drugu što pođoše po tom svetom dugu. Tri pajdaša sve su dobro prošli i kradom su u Francusku došli zdravo, zdravo do Marseillea grada tu će čekat' srbijanskog gada kralj se krije preko Crne Gore i evo ga na Jadransko more parobrodom bio namislio do Marseillea putovati htio Božja ga je sudbina odvela u Francusku brodom do Marseillea. U Marseilleu siđe s parobroda tu ga mnoga dočeka gospoda tu ponizno skidaju klobuke dok se s gostom hvataju za ruke čudna straža i to nije šala i ministar vanjskih posala sva'k' pozdravlja narod kako valja sam ministar Aleksandra kralja. Zdravo Aco kralju od Srbije s Hrvatima kaži kako ti je il' će ostat' kao što i prije il' se odsjeć' k'o od nas Belgija Aleksa se na Barthoua smije pa mu veli to moguće nije sva'k' se mora meni pokoriti kao janje mora miran biti sam Pavelić i klete ustaše jedino mi oni dodijaše stalno prijeti, atentate šalje doć' će i on u zmajeve žvalje to govori u auto sjede i još mnoge nastavi besjede al' ne znade da valjade poći i na račun dragom Bogu doći. Kad kralj pođe narod viknu slavno jedno momče tu se nađe glavno što u ruci aparat nosiše k'o da kralja slikati hotiše a u drugoj ures cvijeća nosi i samokres da Acu pokosi tri je reda straže preskočio na autu on se ustavio ustavi se autu sa strane iz topčela kad na tvit priane zdravo kralju ures cvijeća pruža i samokres pun mirisnih ruža u brzini k'o munja s nebesa on opali svoga samokresa četiri hica kralja pogodiše a sva četiri smrtonosna biše. On Barthoua ubit' nije htio već kazancu rane zadobio kao časnik na konju jahao golom sabljom momka udario on se smota i na zemlju svali oko sebe tri hica opali Prosingera teško je ranio i nije ga na mrtvo ubio a Francuzi boje se ustaše na ležeću u njeg' zapucaše sad za kraljem tuda svi plakaše mladog momka u stranu bacaše da mu bilo prvu pomoć dati na životu mog'o je ostati ne bi se sva krvca izlila a da mu je pomoć priskočila. Sada Srbi oko njega rade kakvu tajnu hoće da izvade kaži braći lijepo ime svoje pomoć' ćemo roditelje tvoje kaži braći tko ti je platio Aleksandra što si pogubio to je junak kojeg ne zna nitko sve ih gleda mrko napoprijeko vi cigani za Boga ne znate što mi mirno umrijeti ne date nisam srpskog izdajničkog roda nit' sam život za dinare prod'o smrt sam htio dati krvoloku sad umirem bez suze u oku više braćo riječi ne izusti zatim zinu i dušu ispusti. Tri su dana s kraljem tuda bili na parobrod dok su ga odnijeli taj parobrod Dubrovnik se zove što će s kraljem Splitu da doplove brod tad krenu niz morsku pučinu a zastavu podigoše crnu tiho more a valovi mali oko broda veselo skakali valovi veselo žubore i mrtvome Aleksi govore da si kralju narod milovao i svakome dao isto pravo ne bi danas im'o smrtne rane ni haljine krvlju poštrapane. Vesel'te se i ptice u gori i tko zna da hrvatski govori veseli se ti grade Zagrebu i još kosti Radića u grobu veseli se nad Splitom Marjane svi vrtovi i zelene palme vesel'te se otoci na moru sve od Istre pa prema Kotoru tko se šeta i po vama skita Aco ode kvragu s ovoga svijeta.