Tehnički detalji prastarih računala

[leonardo10]

Što se pak PC strane biznisa tiče, prva 1000 serija iz 86-87 bila je drugačija od tipičnog PC-a, sa skoro AT performansama (8086/8 s 512K RAM), napajanjem kroz monitor, ASIC-ovima umjesto standardnih SSI čipova, i dodatnim grafičkim načinima, te GEM GUI-em. Bila je zaista velika vrijednost za novac i vrlo uspješna.

Već 2000 serija bila je manje originalna, ali je Amstrad i dalje bio jaki brand. No brand dobiva veliki udarac kad im Seagate isporučuje lošu seriju diskova, od čega se nikad nisu potpuno oporavili, iako su proizvodili (sve manje originalne) PC-eve sve do debelo unutar Pentium ere.

Jedan originalan pokušaj bio je korištenje svoje prepoznatljivosti na tržištu kućnih računala, na način da ponude stroj koji kombinira PC sa Seginom 16-bitnom (68000 baziranom) Mega Drive konzolom - ni to nije nešto uspjelo.

Tako je krajem 90-ih Amstrad kao proizvođač računala već bio bivši… Bilo je još pokušaja u appliance domeni pa su nudili i “e-mailer” tj. uređaj koji je u formi telefona nudio mail komunikaciju bez cijene i komplikacije kompletnog računala, isto bez većeg uspjeha.

Tako da su se vratili korijenima tj. tv / audio elektronici, koja je sada uključivala i satelitske prijemnike i prodani Sky-u da proizvode prijemnike za njih.

[leonardo10]

C&A su Commodore i Atari koje bih opet popratio skupa - obje su Tramieove firme, ili Minerove ako hoćete, a i ciljale su slična tržišta.

One recimo prijelomne 1987. firme koriste zapravo isti dizajn (čipset, recimo) kao i 1985. Atari u Mega ST osim promjene form factora dodaje i blitter, a Commodore u A2000 opciju bržih procesora. No jezgra sustava - chip RAM propusnosti 7-8 MB/s ostaje nepromijenjena. To je dakle vrijeme kad Archimedesimov chipset ima 25.6 MB/s, te izlazi VGA koja samo za video ima 12.6 MB/s, a najavljene su još jače kartice (8514 za PC, razne za Mac II). Već tada ovi produkti nisu ništa posebno u grafici koja im je jedna od glavnih aduta.

U Commodoreu je još uvijek Jay Miner i on predlaže radikalan upgrade, tzv. Ranger chipset. Neki kažu da je dizajniran (što god u smislu spremnosti za proizvodnju to točno značilo), neki kažu da nije došao dalje od nejasne wish liste.

Iz onog što se piše po Internetu, dâ se zaključiti da je trebao biti baziran na VRAM tj. dual port memoriji - stalno drvim po važnosti CPU+video bandwidtha što upravo VRAM nastoji adresirati - no svejedno mi se za nasljednika originalne Amige to čini problematično.

VRAM je tada vrlo novi produkt, izumljen u IBM-u i prva mainstream (uvjetno) primjena je grafička kartica za njihovu RT radnu stanicu. Kad se čita recimo Wikipedija tamo tvrde da je VRAM bio popularni tip memorije za grafičke kartice. Osobno se ne bih s time složio, po meni je to niche tehnologija koja je na kraju imala promjenu samo u nekim high-end sustavima, imalo širu primjenu imala je samo početkom devedestih.

Uzmimo recimo ATI - on u to vrijeme ima dvije serije kartica - mainstream Wonder koristi isključivo DRAM, a samo skupe Mach kartice ili DRAM ili VRAM. Brze Video7 kartice također skoro sve DRAM. Čak ni IBM ne koristi VRAM u svojoj VGA.

[leonardo10]

Postoji još jedan razlog zašto mislim da Ranger pristup ne bi bio nešto uspješan - u praksi je teško izvući maksimum performansi iz VRAM-a (trebalo bi vući podatke sukladno arhitekturi čipa, umjesto zahtjevima aplikacije), i skupoća VRAM-a nije bila baš skroz popraćena dobitkom u performansama.

To pogotovo za Amiginu varijantu planarne organizacije memorije, gdje su različite ravnine daleko (adresno gledano) jedna od druge, a VRAM maksimizira propusnost kod linearne organizacije, koja je jako daleko od onog što Amiga koristi (a navodno je Ranger trebao pratiti istu logiku). Da bi se karakteristike VRAM-a prilagodile Amiginoj organizaciji video memorije potrebni su jako veliki bufferi unutar čipseta koji ga poskupljuju.

Po meni, Amiga je ionako trebala prijeći na 32-bita široku memoriju (kao match za 68020 kao logičan korak u smislu procesora), a dodatno poboljšanje bandwidtha umjesto skupim VRAM-om postići korištenjem page modea, slično kao kod Archimedesa (a i kasnijih VGA kartica), budući isti taman tada postaje puno brži od random pristupa uvođenjem nibble i FPM načina rada.

Kad već Commodore nije odlučio izbaciti Rangera, Atari bome jest svoju VRAM grafičku radnu stanicu - ATW, baziranu na Inmos transputeru i Atariju ST kao I/O procesoru.

Grafika je bila bazirana na spomenutom VRAM i imala mogućnosti poput 1024x768 u 256 boja iz palete od 16M. Cijena od 8000 USD naviše (VRAM, jel’). Proizveo se u količini od 350 komada, malo čak i za high-end radnu stanicu, ali i bitno više od nula komada za Ranger.

[Velo C. Raptor]

Amiga A3000/A4000 jest mogla koristiti fast page mode. Al problem je sto su A3000 i A4000 bile rijetke i vecinu instalirane baze su cinili sustavi sa 68000 ili 020 procesorima, tako da nije imalo puno utjecaja.

[leonardo10]

Amiga 3000 je mogla koristiti fast page mode prema “fast” RAM-u, i to je odlično. Ali “chip” RAM dio niti je koristio 32-bitnu sabirnicu, niti ikakav page mode. Ni za procesor, ni za blitter, ni za isčitavanje slike. Propusnost ostala na nivou A1000 iz 1985 - 7,2 MB/s ukupno. Jer je i čipset ostao u osnovi isti.

I tu je po meni problem, a ne u instaliranoj bazi. A3000 je (osim Zorro III, novog OS i slično) u osnovi ista kao stare Amige sa nekakvim akceleratorom, a grafika - koja bi kao trebala biti forte platforme - je sad već debelo zaostala za konkurencijom, već tri godine stari obični VGA i 8 MHz Archimedes je šišaju, a tada u smislu grafike postoje i SVGA/XGA, Archimedes sa 12 MHz busom, Mac II kartice i - Atari TT.

[Velo C. Raptor]

Kod AGAe je chipram konacno 32 bita.

[leonardo10]

Too little, too late… upravo dolazim na to.

[leonardo10]

Meni je svakako impresivno kako je manji Atari uspio izlaziti s toliko produkata - ili prije, kako veći Commodore nije izlazio s ničim vrijednim spomena. Dosta toga dizajnirano je van Atarija, a Atari je proizvodio i stavljao na tržište, takav aranžman bio je djelomice za ATW gdje je transputer dio i OS razvila jedna britanska firma, ali grafika je Atarijeva.

Osim tog ATW, Atari je izašao s prijenosnom igraćom konzolom s kolor LCD-om (!) naziva Lynx - koji su za Epyx dizajnirali Amiga ljudi (Mical, Needle), na kraju im se priključio i sam Jay Miner. A kad smo kod prijenosnika treba spomenuti i “džepni” PC, Atari portfolio.

Sam ST, nije dobio jednu nego dvije (!) generacije laptopa i desktopi su sve vrijeme inkrementalno poboljšavani. Nakon blittera u Mega, dobija poboljšanu STE varijantu koja u Mega verziji ima i 16 MHz CPU. Tih 16 MHz je postignuto korištenjem cachea, a pristup memoriji je kao i prije - po 250 ns dodjeljivano procesoru i ostatku čipseta. Bez page modea.

U skladu s tim ni STE grafika nije imala na raspolaganju više od 4 MB/s i poboljšanja su se svela na povećanje palete boja i hardverski scrolling (ajde, i zvuk je bio bolji). Premalo da bi se za STE isplatilo prilagođavati softver, tako da softvera za njega gotovo i nema, a ST bez tih poboljšanja ne može konkurirati Amigi.

Amiga je pak svoj čipset poboljšala još manje, STE vs ST je rekao bih veći napredak nego ECS u odnosu na OCS. Commodore je veća firma od Atarija, C64 se bolje prodaje nego Atarijevi 8-bitnici uključujući konzole, ali je - valjda zbog lošijeg vođenja - nesposoban izbaciti stvarno novi proizvod.

[leonardo10]

Pod novim proizvodom ne smatram ni Amigu 3000. Koja je tu razlika u odnosu na A2000 sa akceleratorskom karticom? Maknut 68000 koji se ne koristi? Novi firmware? Što ostaje? Zorro III sabirnica i flicker fixer? Kućište?

Podsjećam, godina je 1990. Te godine Acorn izlazi izlazi sa strojevima sa ARM3 sposobnim za 800x600, nategnuto čak i u 256 boja. Apple je prije A3000 izašao sa IIfx, sa 68030 na 40 MHz, L2 cacheom, par 6502 za I/O, grafičkim karticama po izboru, uključujući akceleraciju i 16M boja. Vani su PC-evi sa 80486, SVGA ili čak akceleriranim karticama. Ničemu od toga A3000 nije konkurentna performansama - da, Amiga ima recimo blitter, ali kad procesor ima cache te jednostavne bitblt funkcije vrši podjednako brzo, limit je propusnost memorije.

Ponečemu od gore navedenog moguće konkurira cijenom. No Problem je što Acorn ima jeftinije ARM2 Arcove, s boljim grafikom i tek malo sporijim procesorom, Apple ima bitno jeftiniji LC sa sporijim procesorom, ali boljom grafikom, PC s podjednako brzim 386 procesorom i VGA (a i Soundblasterom) može se također kupiti za puno manje od A3000. Ako kupujete nešto za grafiku, ima i jeftinijh opcija.

Dakle, Amiga je kak’ ti multimedijalna platforma, ali Commodore nije updatirao čipset - i dalje 16-bitni, na niskom taktu, bez page modea - što znači prvenstveno grafiku (veći chip RAM i flicker fixer nisu vrijedni spomena), ali također ni zvuk, pa nema ni HD floppyje bez trikova (Chinon drive koji se može vrtjeti i na 150 rpm, a sigurno je koštao više od običnog), a sve kao posljedicu te činjenice. Poboljšana je brzina procesinga (kad se ne pristupa chip RAM-u, jel’) ali tu Commodore nema ništa originalno kao Acorn s ARM-om, nego koristi iste procesore kao Apple i ostali, i vrlo brzo nakon izlaska već zaostaje sa PC-em.

Velo kaže da je problem A3000 što nije bilo softvera za nju - ali o kojem sofveru pričamo? 68030 se skoro uvijek koristila kao brza 68000 - a mogla se dodati i u A2000 (pa i u A500). Po meni, problem nikako nije procesor, već što ga ostatak A3000 nije pratio - znalo se čemu je Amiga namijenjena, po čemu je A3000 bolja?

[Velo C. Raptor]

A3000 je originalno trebala biti puno boljih perfomansi, ukljucujuci i Motorolin DSP kao koprocesor u serijskoj opremi. Trebala je biti i UNIX masina u suradnji sa Sunom, koji je htio licencno prodavati A3000UX kao entry level UNIX workstation.

Al management je, naravno, zajebao stvar.... do te mjere, npr, da A3000 nije(u svom originalnom desktop kucistu) mogla koristiti Video Toaster jer nije mogao stati, fizicki, unutra! Ljudi bi rezali kuciste da stave VT unutra. Ne treba ici dalje od toga.
Teoretski, vec 1991 je mogao izici chipset koji je bio napredniji od onoga sto je na kraju bila AGA. Ali, opet, management nije htio ulagati u nove tehnologije, a i u rijetkim slucajevima kad jest, to je bilo vrlo siromasno i opet sa stednjom u vidu(AGA ima neka ogranicenja jos od OCSa). To je filozofija kojom se Commodore vodio jos od Tramielovih dana. A pod Ghouldom i njegovim CEOima, bilo je samo gore.

Jednu stvar koju je Amiga imala kao prednost nad drugim sistemima je tada Amiga OS. Windowsi nisu mogli konkurirati do 3.x verzije, MacOS bio i ostao sranje, ostali manji OSovi vecinom nisu ni bili vrijedni puno spomena. Unix je tada jos uvijek bio izvan domene kucnih korisnika.

BTW, ako nekome ne treba pristup amiginom chipsetu za potrebe igranja, moze se reci da je A3000 u vecini stvari bolja od A1200 pa cak i A4000(za razliku od 4000, ima integriran scandoubler/flickerflixer i SCSI)

[leonardo10]

U njihovu obranu, video toaster je izašao nakon A3000, ali da - bilo kakva teoretska kartica koja je mogla stati u A2000 trebala je moći i ovdje… ne znam da bi AGA godinu ranije bila neki veliki game changer, trebalo je nešto bitno bolje.

Loše vođenje (uključujući “Read my lips - no new chips!” adaptaciju Busheve izjave o porezima) sam spomenuo, ali s obzirom na “tehnički detalji…” iz naslova ipak bih spomenuo i nedostatak vizije samih inženjera.

Za OS se slažem, ali u to doba nije to bilo toliko bitno, PC je cvao na inferiornim OS platformama.

[Velo C. Raptor]

pa bilo je planirano bolje od AGAe. Problem nisu bili inzinjeri, koji su, realno, cinili cuda sa dostupnim resursima.
Cak i AGA nije losa ako je stroj dovoljno jeftin. Jer to su rane 90te i mi sad gledamo na kompjutere kao nesto posve normalno i dostupno skoro svima(vecina ljudi u djepu nosi nesto sto bi ranih 90ih proslo za superkompjuter). Ja sam '92 jos uvijek bio na C64 i da mi je netko dao A1200 za slicnu lovu kao C64 prije 5-6 godina, ja bi bio vrlo sretan.
Commodore je, cak i kad su poceli vidno zaostajati za PCom, jos uvijek imao sanse da nadje svoju trzisnu nišu(CD32 i A1200 su se vrlo solidno prodavali, svim tehnickim zavrzlamama unatoc), ali, za divno cudo, Commodore nije povukla u provaliju Amiga, vec biznis sa PC klonovima i katastrofalno loš managment koji je svojim ponasanjem i odlukama doslovno sabotirao Amiga platformu na svakom koraku(primjer, recimo, jedna njemacka tvrtka najavi RTG graficke za Amigu 1990, a ovi im zaprijete tuzbom jos po svim Amiga magazinima prosire informaciju da ce Amiga izbaciti svoje graficke kartice i da ne kupuju od Nijemaca jer ce Amigine biti puno bolje - naravno, graficke nikad nisu izisle niti je koliko znam bilo plana za njih).

U Hrvatskoj(i vecini istocne Europe) ranih 90ih da je netko prodavao nesto slicno A2000, u kombinaciji sa monitorom i pisacem(commodore je sve to sam proizvodio) za pristupacnu sumu novca... to bi bio hit. A kamoli AGA

[leonardo10]

Dobro, ti gledaš iz naše lokalne perspektive. Kod nas je zbog male kupovne moći drukčije… u Rusiji je jako popularna alternativa PC-evima bilo nekoliko modela spectrumovih klonova

Kod Amige pričamo ipak o platformi koja je počela kao igraća konzola i čija je kupovina za ozbiljne primjene (osim niche video aplikacija) u to doba već gotovo sulud potez, naprednom OS-u unatoč. I onda jedino igra kućno tržište koje također migrira na PC i još se dodatno smanjuje revitalizacijom konzola koja je počela pojavom NES.

Cijela istočna Europa nije baš toliko značajno tržište za takav tip produkta… Commodore je već ranije gotovo izgubio USA, a sad je već postao nekonkurentan i u svojim nekadašnjim tvrđavama, Njemačkoj i UK.

Uz svo uvažavanje lošeg vođenja firme ja ću svejedno spomenuti što su po meni upitne inženjerske odluke.

[Velo C. Raptor]

Pa nisu svi ni na Zapadu imali za novi PC. Izmedju 286 PCa i Amige 500, ja bi radje uzeo Amigu
A znamo ni da procesorska snaga nije bila toliko losa, danas klonovi Dooma i sl postoje za Amigu 500. Samo sto je lakse tada(a i sada) bilo napraviti igrivu grafiku sa jacim procesorom i brzom sabirnicom, to stoji.
iako je prodaja bila slabija, jos uvijek su to bili dobri brojevi u doba A1200 i CD32. Da se te platforme uhvatio netko sposoban, bili bi imali sanse za prezivjeti. To je, naravno, IMHO.

[leonardo10]

A pogledajmo manju firmu, Atari, gdje je sad osnivač Commodorea. Oni 1990. izlaze s Atarijem TT. No, podsjećam, imali su i ST-STE update koji je rekao bih veći od OCS-ECS i potpuno novi “blossom” video u ATW.

I za razliku od Amige gdje je ostao isti, oni su video bandwidth povećali četiri puta. Mono rezolucija sad je 1280x960, Amiga takve može sanjati. A video bandwidth povećan četiri puta, na 16 MB/s.

Kako? Pa jednostavno, širina pristupa za video povećana je na 32 bita (uz korištenje interleavinga efektivno na 64 bita). Da, za tako nešto trebao je potpuno novi čipset, no Atari ga je uspješno izbacio.

Moguće je da je to trajalo dulje nego što su očekivali, jedna naznaka je što je sabirnica na 16 MHz a procesor na 32 MHz, a jedini cache između je sićušnih 2x 0,25K na samom 68030. Dodatno, za razliku od Amige, TT je u minimalnoj imao samo “chip” (“ST”) RAM, a “fast” (“TT”) RAM se trebalo dodati (tu nije bilo velikih komplikacija), no i kod pristupa njemu TT je u prosjeku bio sporiji od A3000 u 25 MHz varijanti.

I tako su se stvari okrenule, sad Atari ima bolju grafiku, a Amiga nešto bolji CPU. Nije da je ijedan od ovih sustava imao nekog velikog uspjeha na tržištu, volumeni su neusporedivo manji od onih za kućne ST ili A500. Amiga 3000 nije bila dovoljno “Amigasta”, a Atari sigurno nije imao brand koji bi ga uveo bilo u tržište UNIX radnih stanica koje je ciljao, bilo u poslovno okruženje.

[Velo C. Raptor]

I A3000 i TT su mogli biti dobri UNIX ulazni sistemi, da su radjeni od malo bolje vodjenih kompanija. Nije da bi ih to trziste komercijalno spasilo, ali moglo je pomoci.
TT je svakako bio odlican sistem za svoje doba i dobra baza za buducnost, ali nisu nista napravili sa njim dalje. Falcon je bio dorada STa, ne TTa, i opet, ne bi imao nesto puno drugacije rezultate na trzistu, ali nekako bi mi bilo logicnije da su isli na TT+. A Commodore je u biti osakatio A3000 u iducoj generaciji, jest da su dodali AGAu, ali otisao je SCSI i flickerfixer/scandoubler(to je jos kod A1200 donekle razumljivo, ali kod A4000 koju se prodavalo za profesionalne zadace bas i ne - iznimka j ultra rijetka A4000T koja je imala SCSI).

Sad kad gledam 30 godina kasnije, osobnog sam misljenja da je od svih tih kompanija Amiga imala realne sanse za prezivjeti da se povijest odigrala malo drugacije. Mozda ne na desktopu, ali mogla je prezivjeti. Atari sumnjam... kod njih je i desktop i konzola bio fail, iako mislim da su sa Lynxom bili na tragu dobre prenosive konzole i da je dozivio jos koju evoluciju, mogao je mozda spasiti bar dio firme.

Ono sto je Amiga trebala napraviti jest, uraditi cost cutting gdje je chipset isao sve na jednom chipu(planirano, ali ne uradjeno) i onda nakon toga polako izlaziti iz tog biznisa i ici na RTG grafiku(eventualno prodavati bazne modele samo sa osnovnom grafikom). UZ malo sminke i dorade klasicni AmigaOS je mogao durati do kasnih 90ih, ranih 2000ih, kad je bilo vrijeme za nove temelje(inace, jedna od firmi koja je kupila Amiga IP krajem 90ih je planirala bazirati novi AmigaOS na QNXu ali i to je sabotirano). I napraviti mobilni PDA/konzolu ili slicno koji bi u biti bio mobilna A500/A1200 i to bi, mislim, islo jako dobro - krajem 90ih je to bilo moguce napraviti tehnicki za trzisno prihvatljivu cijenu).
CD32 je mogao biti odlican biznis sve negdje do kraja 90ih kad bi se polaganom evolucijom rezalo cijenu proizvodnje. Da su stavili 030 na istoj frekvenciji imao bi i fast pageing i bio potpuno kompatibilan sa svim igrama, a to ne bi puno kostalo. Prodaja je u Europi u biti bila solidna i taj proizvod je mogao nekoliko godina biti zlatna koka za Amigu.

[leonardo10]

Što će AGA-i scan doubler, pa ona može na VGA frekvencije, hsync/vsync su programabilni?

Problem AGA je što je pixel clock ograničen na 28 MHz (što ograničava rezoluciju na oko VGA, 800x600 traži bar 36 MHz, 1024x768 oko 60 MHz), a to je vjerojatno do ograničenja prozvodnog procesa čipova (RAMDAC te brzine je netrivijalan), i nužnog oslanjanja na OCS timinge (budući su neki čipovi čak reusani), pa je sve moralo biti višekratnik 14 MHz… moglo bi se povećati nekim PLL-om i vanjskim shifterom koji bi generirao mono signal kako to rade neki Archimedesi (pa i TT), ali gro Amiginih grafičkih mogućnosti u tom high-res mono načinu ne bi bilo dostupno.

Po meni, Commodore je mogao poživjeti još koju godinu prodajući AGA sustave, ali zapravo je bio na putu na propast negdje od pojave A3000 u tom nepoboljšanom obliku. Da bi preživio prodajući OS… teško. Ne bih rekao da je baš toliko dobar.

A to što su u Atariju mislili da će konkurirati svojim radnim stanicama Sunu, HP-u, Compaqu, pa i Appleu… no comment. Nije ni Acorn s puno pogodnijim strojevima. Za neke segmente tržišta odgovarajuća podrška pa i percepcija bitniji su od performansi. Plus TT je jednostavno pokušavao biti previše toga, i posljedično ispao skuplji nego što je trebao biti.

Ja vidiš baš mislim da bi bilo bolje da su umjesto TT-a napravili nešto poput Falcona ranije, ali ni to ih ne bi spasilo, zapravo su začuđujuće dugo opstali na tržištu na kojem se tad rapidno smanjivao broj platformi. Kužim da je UNIX bio smatran načinom da se negdje uguraju i tako spase, pa zato TT, ali to jednostavno nije bilo realan scenarij.

[Velo C. Raptor]

Mislim ds AGA ne moze na VGA zaslone sama po sebi, tj moze, ali ista drugo osim Workbencha se ne moze prikazati bez scandoublera.

Po meni, Commodore je mogao poživjeti još koju godinu prodajući AGA sustave, ali zapravo je bio na putu na propast negdje od pojave A3000 u tom nepoboljšanom obliku. Da bi preživio prodajući OS… teško. Ne bih rekao da je baš toliko dobar.

Nisam mislio da prodavaju OS, vec da prodavaju kompletne sisteme. Iako su mogli i OS licencirati za potrebe digitalnih kioska, mobilnih uredjaja i sl. Ako su htjeli...

A ja sam vec naveo, nije Amiga prouzrocila bankrot Commodorea, vec PC divizija. Da je Amiga gubila trziste, jest, ali svejedno se solidno prodavala i imala je svoju publiku i imala je potencijala i bila je profitabilna.

A to što su u Atariju mislili da će konkurirati svojim radnim stanicama Sunu, HP-u, Compaqu, pa i Appleu… no comment. Nije ni Acorn s puno pogodnijim strojevima. Za neke segmente tržišta odgovarajuća podrška pa i percepcija bitniji su od performansi. Plus TT je jednostavno pokušavao biti previše toga, i posljedično ispao skuplji nego što je trebao biti.

Dosta kompanija tada je ulazilo na trziste UNIX radnih stanica, jer je bila fina marža. Ali nitko od njih nije pozivio dugo(SUN recimo jest, ali ne prodajuci workstatione).

Ja vidiš baš mislim da bi bilo bolje da su umjesto TT-a napravili nešto poput Falcona ranije, ali ni to ih ne bi spasilo, zapravo su začuđujuće dugo opstali na tržištu na kojem se tad rapidno smanjivao broj platformi. Kužim da je UNIX bio smatran načinom da se negdje uguraju i tako spase, pa zato TT, ali to jednostavno nije bilo realan scenarij

ST je bio ogranicen 16 bitnom sabirnicom. TT je bio ispravan potez, ali njima je trziste vec polako nestajalo. Nisu nikad ni imali trzisnu poziciju kao Amiga.

[leonardo10]

AGA je mogla generirati i TV (cca 16 kHz) i VGA (cca 32 KHz) scan rate. Zbog većeg bandwidtha mogla je generirati i stare TV rezolucije uz VGA scan rate (duplo veći BW potreban), ali od toga je malo vajde ako je legacy SW direktno mijenjao sadržaje registara kad je postavljao rezolucije, ili bio ovisan o točnom timingu pristupa memoriji ili registrima. Posljedica “presinhronog” OCS dizajna (od Coppera nadalje).

Još pred puuuno godina sam u nekim projektima zabranjivao korisničkom softveru da radi takve stvari. Sustav bi ignorirao pristup mnogim registrima ako je zadnja instrukcija bila iz user memorije, a dopustio ako je to radio OS (koji onda sakrije točnu HW implementaciju - možeš raditi poprilične promjene hardvera bez straha od nekompatibilnosti). Nego bi se moralo koristiti nešto poput VDU komandi u Acorn MOS, tko zna kako to funkcionira.

Kad sam spomenuo Falcona, naravno da nisam mislio sa su u Atariju trebali napraviti nešto sa 16-bitnom sabirnicom* - pa stalno tupim o važnosti propusnosti memorije A nije sve ni u širini sabirnice , postoji interleaving, page mode…

(*) zapravo nije baš tako jednostavno i Falcon je uglavnom imao veći bandwidth od A1200… više u postu o Falconu.

TT je imao ajde SCSI, ali također i Apple Talk, povelik RAM i hard, FPU… Kad bi se te stvari izbacile i stavile u ST form factor (kao s Falconom) to bi bio vrlo zanimljiv stroj. Čak i sa 68020 umjesto 68030 - MMU treba za Unix, za TOS (ili MiNT) ne treba.

Nije trebalo ni učetverostručiti memorijsku propusnost, 320x200 u 256 ili 640x200 u 16 boja sa STE poboljšanjima (4096 paleta, fini scrolling, PCM zvuk…) bilo je sasvim dosta da se konkurira Amigi i VGA PC-evima. 1 ili 2M chip RAM i 1.44M floppy kao startna konfiguracija, a hard disk i fast RAM kao opcije.

TT je bio nasljednik “business” Mega ST(E), a Atari je puno više uspjeha imao s “consumer” kompaktnim strojevima i to je tržište zapostavio, praktično prepustio Commodoreu. Prilično malo firmi (neovisno o tome čime se bave) uspješno je i u B2C i u B2B segmentu, a tranzicija u drugi segment je teška… najmanje u tehnici, ali marketing, prodaja, podrška… sve je bitno različito. Čak i pravna služba, nabava… traže promjene.

Naravno, na toj istoj platformi s dodavanjem harda, fast RAM-a, FPU, možda i bržim CPU (Mega STE je imao cache između procesora i duplo sporije memorije), u propisnom kućištu moglo se napraviti i nešto poput TT-a. Navodno je TT kasnio na tržište jer se čekao port UNIX-a, ovaj “Falcon-like” consumer produkt je trebao samo dorađeni TOS.

[leonardo10]

Što dalje? Commodore razvija AGA, a Atari Falcona i sad - uvažavajući sve probleme s upravljanjem u Commodoreu koje Velo opetovano spominje (vrhunac je dovođenje lika pod imenom Bill Sydnes koji je, osim što je ubio neke obećavajuće projekte, upropastio A300/A600 skoro kao i jedan projekt na kojem je radio skoro desetljeće ranije, IBM PCjr) - ipak bih razmotrio neke dvojbene inženjerske odluke.

Počnimo sa planar vs chunky. Amiga je “total planar” design, bitplaneovi su potpuno odvojeni i svaki može početi bilo gdje u memoriji. ST je “semi planar” - postoje bitplaneovi, ali se u memoriji nalaze isprepleteni jedan iza drugog, dakle adresiranje video memorije je linearno, i broj tih planeova je fiksan (za određenu rezoluciju).

VGA je sa mode 13h uvela pravi “chunky” gdje se 256 boja umjesto za razbacanih adresa, adresira linearno, i svakom pixelu je pridružena samo jedna vrijednost boje, umjesto osam u planarnom slučaju.

VGA je bitno spomenuti jer je nasljednik EGA, koja je planarni dizajn. VGA je izbačen 1987. od giganta kakav je IBM, no u roku o šest mjeseci već postoji prvi klon čip, a u idućoj godini još nekoliko njih, od firmi manjih od Commodorea. Od nekih od njih kupuju EGA i VGA čipove ili kartice za svoje PC kompatibilce, dakle da teoretski nisu u stanju sami napraviti chunky grafiku mogli su je naručiti.

A jesu, jer je lakše napravity chunky nego dodati dodatne bitplaneove - svaki novi bitplane znači dodatno spremanje podataka iz RAM-a u grafičkom čipu - za 64 boje prvo treba dohvatiti šest riječi (16-bitnih u OCS/ECS slučaju), privremeno pohraniti, i kombinirati, što sve troši tranzistore. 256 boja u chunky jednim pristupom memorije, bez dodatne pohrane i kombiniranja, sa svakom dohvaćenom 16-bitnom riječi generiraš dva piksela, i to je to.

Naravno, moguće su i kombinacije, pa se tako mogu koristiti dva ili tri chunky ekrana za dual plafield, broj boja koji nije 4/16/256/64k… ali i to je opet efikasnije od čiste planar izvedbe.