Mišljenje o woke idejama

[black fairy]

Ma nema veze ovo s nijednim prajdom, ovo su neki fetišisti valjda. I meni su prije nekoliko godina probali prodati te fore s ovakvim slikama koje kao predstavljaju gay pride, skoro su uspjeli, ali brzo sam razotkrila te proračunate manipulatore.
A dolazak "konzervativnih revolucionara" ih je totalno razotkrio i pokazao kakvo je makijavelističko stanje uma kod takvih u pitanju.

Koliko zao moraš biti da tako nešto podvaljuješ, gdje im je savjest ili je tu u pitanju ona "cilj opravdava sredstvo" vrlo opasni ljudi ako se mene pita, posebno za naivce koji im vjeruju, čuvajte se takvih, ni zrnca dobrote i empatije kod njih nema.

[mravac8]

BolajiBadejo kaže:

Dobro i kakve to veze ima s nama i s HR? Mi imamo svi univerzalno zdravstveno, imamo bolovanje, godišnji, trudnice imaju gomilu porodiljnog, nezaposleni dobijaju naknade, djeca dječiji doplatak itd. Uopće nismo za usporedbu s Amerikom, gdje ako nemaš para moš krepat ka pas.

Mislim, jasno mi je zašto je njima woke priča napeta, ali kakve to veze ima s nama?

To su socijalna pitanja, socijalnim pitanjima ne bave se ni komunisti a ni wokeri.

Evo kako crkva u Hrvata definira wokere:

Mnogi su primijetili da woke ideologija, koja nejednakost promatra kao nepodnošljivo zlo uzrokovano rasizmom, seksizmom, homofobijom i slično, ima vjersku kvalitetu: definira dobro i zlo, objašnjava život i svijet i govori nam čemu bismo trebali težiti i kako bismo se trebali ponašati.

https://www.quovadiscroatia.com/woke...katolicanstvo/

Dakle, područje wokera je ideologija i pravo. Odnosno zakoni i društvene norme moraju poticati jednaka prava bez obzira na spol, rasu ili seksualno opredjeljenje.

I ne samo da u Hrvatskoj ima prostora za wokere već ima i u čitavoj Europi. Naime, i danas su žene za iste poslove manje plaćene od muškaraca. I bit će tako još barem desetljeće.

I u Hrvatsku dolaze radnici druge boje kože i trebali bi biti, za isti posao, jednako plaćeni kao i Hrvati. Treba li reći da je to u interesu i Hrvata?

Borba za slobodu i jednaka prava nije gotova i, na žalost, nikad neće biti gotova. Trebat će se uvijek iznova boriti.

[zime]

Tekst jedne bivse zrtve te bolesne ideologije:

Doktorirala sam na Ženskim studijama, ali više nisam woke. Pišem pod pseudonimom jer, ako bi moje kolege saznale za moje kritike na ovom polju, ne bih vise mogla pronaći zaposlenje u akademskoj zajednici. To sto se netko tko kritizira aksiome nekog područja studija osjeća prisiljen pisati pod pseudonimom, govori vam sve što trebate znati o autoritarnosti ove ideologije. Više ne vjerujem da temeljne ideje Ženskih studija i općenito kritičke socijalne pravde opisuju stvarnost, a niti nude analizu zasnovanu na činjenicama. Vidila sam ovu ideologiju izbliza i vidila kako troši, pa čak i uništava ljude, dok istovremeno dehumanizira svakoga tko se s njom ne slaže.
Tužno mi je to reći, ali vjerujem da će ideologija kritičke socijalne pravde - ako ne bude pobijeđena u ratu ideja - uništiti liberalne temelje američkog društva. Pod liberalnim mislim na načela koja uključuju, ali nisu ograničena na ustavnu republičku vladu, jednakost pred zakonom, propisan pravni postupak, predanost razumu i znanosti, individualnu slobodu i slobodu govora, tiska i religije. Budući da je ideologija kritičke socijalne pravde sada dominantna paradigma u američkim akademskim krugovima, ona se pretočila i u sve druge glavne društvene institucije, medije, pa čak i korporacije. Daleko od toga da je counter-cultural, kritička ideologija socijalne pravde sada je kulturni mainstream. Raznoliki spektar liberala, libertarijanaca, konzervativaca i svih ostalih koji, otvoreno rečeno, žele da američki ustav i dalje služi kao osnova našem društvu moraju se udružiti kako bi spriječili da ova ideologija uništi našu zemlju.
Postala sam woke oko 2003. godine, tako da imam gotovo dva desetljeća iskustva s ideologijom kritične socijalne pravde. Kao najstarija kći u radničkoj obitelji sa šestero djece, niti jedan od mojih roditelja nije imao fakultetsku diplomu, iako je moja mama pohađala neke casove na fakultetu. Moji srednjoškolski profesori naglasili su važnost odlaska na fakultet. Iako nisam bila sigurna koje će mogućnosti donijeti fakultetsko obrazovanje, odlučila sam da bi bilo najbolje da ga pohađam. Bila sam dobar, ali ne sjajna studentica, koja je postigla vrlo vrlo visoke ocjene u verbalnoj komponenti standardiziranih testova. Obožavala sam književnost i pisanje, pa sam zaključila da ću diplomirati englesku književnost, a zatim možda naći posao administrativnog asistenta i u slobodno vrijeme pisati. Za sedamnaestogodišnju djevojku koja nije bila posebno ambiciozna to je izgledalo kao pristojan plan. Barem je bilo bolje, pomislila sam, nego nastaviti raditi honorarno kao konobarica. I kombinacijom stipendija i rada s nepunim radnim vremenom, shvatila sam da ću moći završiti prvostupnički studij bez zadiranja u bilo kakav dug.
Kad sam 2000. počela pohađati fakultetske tečajeve, prijavila sam se za tečaj zapadne civilizacije i zaljubila se u grčku i rimsku klasiku, pa sam nastavila pohađati dodatne tečajeve ove vrste. Tečaj zapadne civilizacije dvadesetog stoljeća predavao je vrlo simpatičan i smiješan profesor ženskih studija. Mislim da studenti prve generacije fakulteta, općenito, ne znaju za politicku matricu po kojoj se formiraju sveučilišni profesori. Naivno sam pretpostavljala da su profesori među najpametnijim ljudima u zemlji, a nisam ni slutila da je profesorski kadar naginje skroz ideološki lijevo. Sad razumijem da su profesori kritičke socijalne pravde u stvari evanđelisti svoje vjere, a sveučilište je njihovo misijsko područje. Cilj im je osloboditi mlade studente - neiskusne, željne uspjeha - od bilo koje vjerske tradicije koju bi mogli imati, i zamijeniti to ideologijom kritičke socijalne pravde. I uglavnom to uspijevaju. Oni su, uglavnom, simpatični ljudi - energični, simpatični i brižni.
Moji prvi susreti s kritičnom socijalnom pravdom dogodili su se na tecaju feminizma, koji je, između ostalih, obuhvaćao djela Simone de Beauvoir, Betty Friedan, Angele Davis, Bell Hooks i Shulamith Firestone. Bilo je zanimljivo, ali Firestonov argument za uklanjanje biološke obitelji me alarmirao, jer sam se nadala da ću jednog dana imati i karijeru i djecu. Također, nisam vjerovala Firestoneovom argumentu da je majčinstvo samo po sebi opresivno. Svjedočeći vlastitim iskustvima moje mame sa šestero djece, znala sam da nije potlačena. To je odabrala slobodno jer je voljela djecu i osjećala je da je briga o njima, unatoč poteškoćama, korisna. Unatoč svojim rezervama prema Firestoneovoj knjizi, zainteresirala sam se za učenje o feminizmu i počela sam pregledavati još knjiga o ženskim studijama iz knjižnice. Kao mladi student, susret s idejama kritičke socijalne pravde osjećao se opojno, poput naleta na portal u novi svijet. Osjećala sam se kao detektiv, s mojom novonastalom kritičkom sviješću koja prvi put razumije društvo - sve ugnjetavanje, seksizam, rasizam, zla kapitalizma, i tako dalje. Osjećala sam se pravedno, kao da sam dio protukulturnog pokreta, prethodnice koja pomaže saviti luk moralnog svemira prema pravdi.
Profesorica ženskih studija, osjećajući da ima ministranta, potaknula je moj interes da se više uključim u feministicki aktivizam. Preko ljeta radila sam kao pripravnica u feminističkoj neprofitnoj organizaciji i upoznala puno ljudi s radikalne ljevice, uključujući anarhiste. Otprilike u to vrijeme prisustvovala sam nekoliko prosvjeda iz različitih razloga, ali nakon nekoliko godina s ovom ideologijom kao vodiljom, iscrpila sam se osjećajući stalni bijes. Dosadilo mi je fokusirati se na sve nepravde svijeta, a ne na ono na čemu sam morala biti zahvalna. Bio je to jadan život zasnovan na ogorčenju i osjećaju bespomoćnsti u borbi prtiv svjetskih problema.

[BolajiBadejo]

mravac8 kaže:

Dakle, područje wokera je ideologija i pravo. Odnosno zakoni i društvene norme moraju poticati jednaka prava bez obzira na spol, rasu ili seksualno opredjeljenje.

I ne samo da u Hrvatskoj ima prostora za wokere već ima i u čitavoj Europi. Naime, i danas su žene za iste poslove manje plaćene od muškaraca. I bit će tako još barem desetljeće.

I u Hrvatsku dolaze radnici druge boje kože i trebali bi biti, za isti posao, jednako plaćeni kao i Hrvati. Treba li reći da je to u interesu i Hrvata?

Borba za slobodu i jednaka prava nije gotova i, na žalost, nikad neće biti gotova. Trebat će se uvijek iznova boriti.

Meh.

Ako ti je do mijenjanja zakona, osnuj političku stranku pa se natječi za naklonost glasača na izborima. Ideologija je manje više isti k kao i religija. A država bi trebala biti sekularna. Nećeš ništa promijeniti vrišteći ljudima u facu. Možeš samo popiti šamar.

[Apemant]

black fairy kaže:

Ma nema veze ovo s nijednim prajdom, ovo su neki fetišisti valjda. I meni su prije nekoliko godina probali prodati te fore s ovakvim slikama koje kao predstavljaju gay pride, skoro su uspjeli, ali brzo sam razotkrila te proračunate manipulatore.
A dolazak "konzervativnih revolucionara" ih je totalno razotkrio i pokazao kakvo je makijavelističko stanje uma kod takvih u pitanju.

Koliko zao moraš biti da tako nešto podvaljuješ, gdje im je savjest ili je tu u pitanju ona "cilj opravdava sredstvo" vrlo opasni ljudi ako se mene pita, posebno za naivce koji im vjeruju, čuvajte se takvih, ni zrnca dobrote i empatije kod njih nema.

Svašta si ovdje nadrobila u 2 kratka pasusa... čini se da ciljaš na moj link koji pokazuje slike sa Up Your Alley Fair-a iz San Francisca, kojeg ja nisam ni nazvao 'pride' nigdje u svom postu, tako da nemam pojma o kakvom 'podvaljivanju' pričaš. To je festival koji se događa svake godine u San Franciscu, ništa ni manje ni više od toga. Ne znam ni na koje točno konzervativne revolucionare ciljaš, ovako na prvu bih rekao da je tvoja dijagnoza 'pretjerano trovanje lijevim medijima', no naravno, imaš pravo tražiti i second opinion, lol.

Usput, sačuvaj me leteće špageti čudovište kuge, gladi, rata i ljevičarske 'dobrote i empatije'.

[zime]

Moj polet na radikalnu politiku završio je otprilike kad sam započela magistarski program kreativnog pisanja. Usredotočila sam se na čitanje literature i djela mojih kolega, koja su bila složena i nijansirana, a ni najmanje ideološki motivirana. Nakon završetka magisterija, nekoliko sam godina predavala pisanje kao fakultetski predavač, a zatim sam se odlučila prijaviti za doktorat, u nadi da će mi doktorat povećati plaću. Jedan od najžešćih oblika licemjerja koje sam iskusila jest da profesori ljevičari tvrde da se zalažu za „socijalnu pravdu“, no akademski odsjeci koje oni vode zapošljavaju velik broj nedovoljno plaćenih instruktora, kojima je zatvoren put ka visokim placama i stalnom zaposlenju koje ovi radikali imaju.
Kad sam započela doktorat 2013. godine na visoko rangiranom sveučilištu, počela sam shvaćati da se nešto u vezi s mojim novim kolegama razlikuje od onoga što sam pamtila o svojim kolegama samo nekoliko godina ranije. Isprva sam to objasnjavala generacijskom razlikom, bila sam par godina starija od većine studenata, od kojih su mnogi nedavno završili dodiplomski studij. Doimali su se ljutito, samopravedno i odlučno, nedostajalo im je intelektualne poniznosti kojoj sam se toliko divila u prijateljima koje sam stekla u magistarskom programu. Sad shvaćam da su ti studenti bili "probuđeni". Provevši posljednjih nekoliko godina podučavajući pisanje učenike iz radničke klase, već neko vrijeme nisam bila izložena ideologiji kritičke socijalne pravde i iznenadila sam se kad sam vidila promjene koje je napravila u desetljeću od kada sam se prvi put s time susrela.
Shvatila sam da 'kritična socijalna pravda' više nije rubno intelektualno područje studija, već stvarna sila koja je preoblikovala sveučilište. Na početku svog programa prisjećam se panike zbog rasizma na sveučilištu, a mnogi su studenti na društvenim mrežama izdali zahtjeve administraciju za povećanje upisa manjina. Iako u potpunosti podržavam taj cilj, smatram da se takvi napori najbolje mogu posticii kroz mentorstvo i usmjeravanje perspektivnih mladih učenika koji počinju u osnovnoj školi, ne čekajući dok odrastu i onda pokušavajući nametati jednake ishode. Otprilike u to vrijeme postala sam izuzetno uznemirena kada su me, dok sam služila u odboru koji je dodjeljivao nagrade za pisanje, napali drugi članovi odbora zbog ocjenjivanja, jer nisam uzimala u obzir boju kože ili spol.
Ipak, sve dok Trump nije pobijedio na izborima 2016 mislim da nisam u potpunosti shvatila autoritarne aspekte woke ideologije. Krajem 2016. i početkom 2017. godine svjedočila sam šokantnom ponašanju svojih kolega, koji su počeli napadati republikance, bijelce, konzervativce i kršćane kao tlačitelje. Napali su slobodu govora, rekavši da neki ljudi ne zaslužuju platformu jer sudjeluju u "govoru mržnje". Tvrdila sam da ne postoji jasna definicija onoga što čini govor mržnje; i da ustav štiti sav govor, osim za poticanje na neposrednu nezakonitu akciju. Zbog toga sam napadnuta kao glupa, loša osoba, „desničar“. Na početku Trumpove administracije, jedan od mojih kolega rekao je da je političko nasilje opravdano kao odgovor na njegovu "zlu" politiku. Iako nisam ljubitelj Trumpa, protivim se nasilju - osnovnom principu za koji sam mislila da ga dijele svi Amerikanci. U tom kontekstu sam se razočarala u ideologiju u koju sam bila uronjena godinama.
Odlučila sam potražiti i pokušati razumjeti druga gledišta, pa sam čitala knjige autora kojima nikada nisam bila izložena, poput F. A. Hayeka, Ronalda Borka, Jonathana Haidta, Thomasa Sowella i drugih. Počela sam čitati i slušati konzervativne, klasično liberalne i slobodarske mislioce - ljude s čijim idejama se nikada nisam susrela u svim godinama takozvanog "visokog" obrazovanja. Slušala sam otvorenog uma i nisam vidila mržnju ovih mislilaca. Naprotiv, otkrila sam pažljivo obrazložene argumente utemeljene na dokazima koji su imali puno veće objašnjenje od svega što sam pročitala u literaturi o Kritičnoj socijalnoj pravdi.
Shvatila sam da ideologija kritičke socijalne pravde nije samo intelektualno beskorisna; ona je izravno opasna, a razlog zašto je zarobila toliko umova nije zbog snage njenih ideja, već zato što je uspjela ušutkati razumnija i vremenom provjerena načela. Da sam se susrela sa širokim spektrom ideja na dodiplomskom - i posebno na diplomskom - obrazovanju, bila bih pošteđena godina zarobljenosti u ideologiji kritičke socijalne pravde; Vjerojatno bih promijenila polje studija u nešto praktičnije; Brže bih sazrila u razumijevanju složene, a ponekad i tragične prirode ljudskog ponašanja; i razvila bih racionalnije, održivije razumijevanje kako živjeti u svijetu kao pristojna osoba, izvan uskog okvira aktivista za „socijalnu pravdu“. Da je ideologija kritičke socijalne pravde bila predstavljena u intelektualno raznovrsnijem obrazovnom okruženju, mogala bih pravilno procijeniti snage i slabosti argumenata kritične socijalne pravde. Na žalost, američka sveučilišta uglavnom nisu tržišta ideja, već puke zatvorene eho-komore.

[zime]

Očigledna je činjenica da sve civilizacije moraju svoje vrijednosti prenijeti na mlade; ako to ne učine, ili ako mlade podučavaju drugacijim vrijednostima, tada se civilizacija ne može održati. Velika je sramota što je prije par desetljeća izgubljeno bitno mjesto za prijenos civilizacijskih vrijednosti - akademska zajednica. Već 1951. godine William F. Buckley primijetio je da Sveučilište Yale više ne daje diplomce koji su bili predani temeljnim američkim vrijednostima. Napredak ideologije kritičke socijalne pravde u ovom je trenutku dobro dokumentiran, pa ovdje nije potrebno pratiti tu povijest. Dovoljno je reći da su naša sveučilišta toliko zaražena ideologijom kritične socijalne pravde da ih u ovom trenutku vjerojatno nije moguće spasiti.
Oni koji pokušavaju sačuvati postojeći sustav - u ovom slučaju očuvajući klasična liberalna načela američkog društva - prirodno su hendikepirani kad naiđu na ljude, čak i na malu skupinu, koji s fanatičnom predanošću nastoje taj sustav demontirati i zamijeniti s drugim društvenim poretkom. Nassim Taleb to dobro ističe u svom zapažanju o manjinskoj vladavini: „Dovoljno je da nepopustljiva manjina ... dosegne malu razinu, recimo tri ili četiri posto ukupne populacije, da bi se cijelo stanovništvo moralo podrediti njihovim preferencijama. " Dobra vijest je da je u ovom trenutku još uvijek moguće da još jedna frakcija isto tako predanih ljudi aktivno opire ideologiji kritičke socijalne pravde - ljudi koji gorljivo brane vrijednosti na kojima je utemeljena Amerika - može održati liberalni društveni poredak.
Međutim, ljudi predani liberalnim vrijednostima imaju mnogo značajnih nedostataka u ovoj borbi. Općenito su stariji, postali su punoljetni u doba prije nego što je ideologija kritične socijalne pravde bila dominantna i kada su snažne liberalne norme - posebno vrijednosti slobode govora i slobode opcenito prevladavale u cijelom društvu, dok je većina Milenijalaca i generacije Z jako woke. Liberali su predani prosvjetiteljskim vrijednostima argumentovanoj raspravi, traženju istine, znanstvenoj metodi, analizama zasnovanim na činjenicama i tretiranju ljudi kao pojedinaca, a ne kao skupine. Suprotno tome, "budni" gledaju na ove prosvjetiteljske vrijednosti kao na bijeli supremacistički projekt; wokizam napreduje prvenstveno kroz nedorečene taktike: kroz histrionska otvorena pisma koja optužuju ideološke protivnike kao traumatizirajuće, (pa čak i da prijete samom opstanku crnaca i nebijelih rasa) kroz cancel culture, flash mobove, kroz prosvjede koji ponekad prerastu u nerede i tako dalje. Još gore, učvršćuju ideologiju kritične socijalne pravde u akademskim krugovima, tvrtkama i društvenim medijima, filantropskim zakladama, korporativnim odjelima za ljudske resurse, saveznim i državnim upravnim birokracijama i Silicijskoj dolini. U kombinaciji s nadzornom tehnologijom - upućuje na pojavu sustava socijalnog sistema sličnog onome što postoji sada u Kini. Ukratko, liberali u bitku sa puskama ulaze naoruzani nozevima. Ali moramo se boriti. Nema drugog izbora.

[zime]

U akademskoj zajednici postoji toliko malo raznolikosti gledišta da studenti uopće ne shvaćaju da je ono što ih uče u stvari ideologija, a ne analiza zasnovana na činjenicama. Kao što je Niall Ferguson precizno rekao: „Sjevernoamerička akademska zajednica je u zagrljaju dvije gadne manije, postmodernog lova na vještice i Maove kulturne revolucije, u kojoj neumoljivi fanatici provode groteskna pokazna suđenja, u kojim nedužni pojedinci imaju svoju reputaciju, karijeru i zdrav razum uništen, a svi ostali se kriju prestravljeni da će biti sljedeći koji ce bit „otkazani“ (canceled). “(Izvor: objašnjenje iz nove knjige Quillette, Panics and Persecutions). Američki sustav javnih sveučilišta - osobito humanističke i društvene znanosti - rak je za društvo jer uči studente da mrze svoju zemlju i njene temeljne vrijednosti. To ne znači da ne bi smjele postojati akademske kritike zemlje. Suprotno tome, kritike pomažu poboljšati društvo. No, došli smo do točke kada jedva da je ostalo akademika koji bi prenijeli osnovna načela na kojima drzava postoji.
Ako želimo razumjeti zašto ova ideologija osvaja mlade, moramo razumjeti njezinu privlačnost. Američka kultura postaje sve sekularnija, što znači da sve više mladih nema vjersku tradiciju, a ideologija socijalne pravde, kako su mnogi raspravljali, popunjava tu vjersku prazninu. "Probuđeni" imaju mesijanski kompleks, imaju cilj prepraviti društvo u skladu sa svojim kultivistickim uvjerenjima, a svakoga tko se protivi njihovom projektu smatrati ne kao onog koji ima drugačiji svjetonazor, već kao nekog tko je doslovno zao.
Moja je intuicija da će se jednom kad se Kritična socijalna pravda sve više učvrsti kao dominantna kulturna ideologija - posebno zbog svoje totalitarne i cenzurne prirode - mladi ljudi instinktivno početi buniti i tražiti druge ideje.
Akademija Heterodox radi na isticanju nedostataka različitosti ideja u akademiji. Njihovo istraživanje pokazalo je da su profesori koji su ljevicari nadmašili konzervativne profesore u omjeru devet prema jedan. (Izvor: "Demokratski profesori premašuju republikanske za omjer 9 prema 1, prema novim podacima" | The College Fix). Kao rezultat toga, ljevičarska ideologija - najčešće kritična socijalna pravda - dominira akademskom intelektualnom kulturom, istovremeno odbori za zapošljavanje pažljivo odabiru samo jednu vrstu 'raznolikosti" među onima koje ce zaposliti na fakultetu (što znači samo iz skupine žrtava), pored onih koji se već slažu s njihovom ideologijom. Ako ljudi koji nisu woke strukturiraju svoje prijavne materijale i pišu uzorke na nacin kako bi se činilo da slijede ideologiju kritične socijalne pravde, ne vidim nikakav prodor za ne-ljevičarske znanstvenike da pronađu akademska mjesta. Nekolicina neljevičara iz akademske zajednice koji sjede u odborima za zapošljavanje moraja zauzeti stav - kao što je nedavno to učinio profesor Dorian Abbot sa Sveučilišta u Chicagu - koji je angažirao samo najkvalificiranije kandidate, bez obzira na njihov spol, rasu, boju kože , nacionalnost ili bilo koju drugu nepromjenjivu karakteristiku.
The complete destruction of traditional marriage and the nuclear family is the revolutionary or utopian goal of feminism." - Kate Millet
sta je garant toga da ove iste metode prisile, koju vlast danas koristi u vezi korone, nece sutra na isti nacin upotrijebit i u drugim situacijama i politickim interesima, npr u cilju nametanja wokeizma. Jednom kad vlast sebi uzme takvu slobodu ko ce je sprijecit da to ne ucini opet u sasvim druge svrhe

[zime]

BolajiBadejo kaže:

Meh.

Ako ti je do mijenjanja zakona, osnuj političku stranku pa se natječi za naklonost glasača na izborima. Ideologija je manje više isti k kao i religija. A država bi trebala biti sekularna. Nećeš ništa promijeniti vrišteći ljudima u facu. Možeš samo popiti šamar.

Marksizam je doslovno religija

[zime]

mravac8 kaže:

To su socijalna pitanja, socijalnim pitanjima ne bave se ni komunisti a ni wokeri.

Evo kako crkva u Hrvata definira wokere:

Mnogi su primijetili da woke ideologija, koja nejednakost promatra kao nepodnošljivo zlo uzrokovano rasizmom, seksizmom, homofobijom i slično, ima vjersku kvalitetu: definira dobro i zlo, objašnjava život i svijet i govori nam čemu bismo trebali težiti i kako bismo se trebali ponašati.

https://www.quovadiscroatia.com/woke...katolicanstvo/

Dakle, područje wokera je ideologija i pravo. Odnosno zakoni i društvene norme moraju poticati jednaka prava bez obzira na spol, rasu ili seksualno opredjeljenje.

I ne samo da u Hrvatskoj ima prostora za wokere već ima i u čitavoj Europi. Naime, i danas su žene za iste poslove manje plaćene od muškaraca. I bit će tako još barem desetljeće.

I u Hrvatsku dolaze radnici druge boje kože i trebali bi biti, za isti posao, jednako plaćeni kao i Hrvati. Treba li reći da je to u interesu i Hrvata?

Borba za slobodu i jednaka prava nije gotova i, na žalost, nikad neće biti gotova. Trebat će se uvijek iznova boriti.

Zamisli da podijelimo zaposlene zene u dvije istobrojne grupe, hoce li se pojaviti razlika u placama izmedu tih grupa kad se sabere njihova zarada?

[Apemant]

zime kaže:

Marksizam je doslovno religija

Bilo bi dobro da navedeš čije tekstove kopiraš ovdje. Nemoguće je natipkati toliko teksta za par minuta, a čini se pošteno navesti autora.

[mravac8]

BolajiBadejo kaže:

Meh.

Ako ti je do mijenjanja zakona, osnuj političku stranku pa se natječi za naklonost glasača na izborima. Ideologija je manje više isti k kao i religija. A država bi trebala biti sekularna. Nećeš ništa promijeniti vrišteći ljudima u facu. Možeš samo popiti šamar.

Ljudi imaju i biraju različite uloge u životu. Moja nije da se bavim politikom, kada već spuštaš razgovor na osobnu razinu i mene osobno.

Ja samo komentiram društvo u kojem živim. Ako nemaš ništa protiv.

[zime]

Apemant kaže:

Bilo bi dobro da navedeš čije tekstove kopiraš ovdje. Nemoguće je natipkati toliko teksta za par minuta, a čini se pošteno navesti autora.

Prvi tekst je moj, a drugi tekst je kao sto vidis tekst neke profesorice sa americkog sveucilista koja krije svoj identitet u strahu od woke odmazde, to jest gubljenja posla

[mravac8]

zime kaže:

Zamisli da podijelimo zaposlene zene u dvije istobrojne grupe, hoce li se pojaviti razlika u placama izmedu tih grupa kad se sabere njihova zarada?

Treba pitati poslodavce, oni su ti koji određuju koliku će kome plaću dati.

[BolajiBadejo]

mravac8 kaže:

Ljudi imaju i biraju različite uloge u životu. Moja nije da se bavim politikom, kada već spuštaš razgovor na osobnu razinu i mene osobno.

Ja samo komentiram društvo u kojem živim. Ako nemaš ništa protiv.

Ma nisam mislio na tebe osobno, sorry ako je tako ispalo

[zime]

mravac8 kaže:

Treba pitati poslodavce, oni su ti koji određuju koliku će kome plaću dati.

Pitanje je jednostavno, cudi me da nisam dobio odgovor, mozda je doslo vrijeme da se prestanem cuditi.

[BolajiBadejo]

mravac8 kaže:

Treba pitati poslodavce, oni su ti koji određuju koliku će kome plaću dati.

Nije to tako jednostrano. Radnik određuje kod koga i za koju plaću će prihvatiti posao.

Za tebe radnik kao da je neka maloumna retardirana osoba koju zli poslodavac prisiljava da nešto radi za sitnu paru umjesto da se jel očinski ponaša prema istom.

[mravac8]

zime kaže:

Pitanje je jednostavno, cudi me da nisam dobio odgovor, mozda je doslo vrijeme da se prestanem cuditi.

Dobio si odgovor. U našem društvu vlasnik tvrtke određuje koliku će kome plaću dati. Pa može sisastoj dugonogoj plavuši dati deset puta veću plaću nego mršavoj i ružnoj. Njegova tvrtka, njegova odluka.

Uostalom, ako ne znaš kako poslodavci donose odluke o plaći, raspitaj se malo.

[mravac8]

BolajiBadejo kaže:

Nije to tako jednostrano. Radnik određuje kod koga i za koju plaću će prihvatiti posao.

Stvarno? Radnik ode vlasniku u kancelariju i kaže: slušaj, stari, ja hoću 15 tisuća kuna plaće i gotovo.

Ili radnice Spara, Kauflanda .... pošalju e-mail gazdi u Njemačku: od slijedećeg mjeseca šaljite nam 13 tisuća kuna plaće.

[Apemant]

mravac8 kaže:

Stvarno? Radnik ode vlasniku u kancelariju i kaže: slušaj, stari, ja hoću 15 tisuća kuna plaće i gotovo.

Loš i nekvalitetan radnik (ili onaj bez ikakvih kvalifikacija, npr. koji radi nešto što doslovno bilo koji odrasli čovjek bez škole može raditi) to naravno ne može.

A glede tvoje nebulozne ideje da 'vlasnik određuje' koliko će nekog platiti, pozivam tebe da isprobaš tu teoriju. Probaj nekog 'radnika' koji ti radi nešto zaista bitno u firmi (i svjestan je toga), držati na zakonskom minimalcu. Javi ovdje kako je prošlo.