Razumijem autoricu. Koji glup osjećaj, dođeš u knjižnicu nešto posuditi, ili u knjižaru nešto kupiti, i od one hrpetine knjiga, koju god uzmeš u ruke ... njeh, nije to to.
Nema veze što se radi o vrhunskim djelima, opjevanim, nagrađivanim, prepručenim... jednostavno, ne ide. Ili je tema, ili stil pisanja,
ili osjećaj koji ti stvara, ili te 'nešto' nervira ... Ja sam od onih koji ne čitaju (samo) zbog radnje, nego to mora ući u mene.
A malo je takvih knjiga. Mogu reći i da neke teme ne mogu čitati danas, a za par mjeseci će doći vrijeme. Ili se treba pogoditi s mojim
stanje psihe.
Užasno je teško na taj način nešto naći, i baš znam biti nesretna, jer mi je čitanje važno ko i disanje. Zato često čitam više knjiga
odjednom jer me ne zanima svaki dan ista tema. Možda je u tome tajna uspjeha... ne tražiti jednu, nego više njih.
Zadnja koju sam progutala doslovno je 'Narcis i Zlatousti' od Hesse-a. A prije nje, duuuugo mi se nije dogodilo nešto takvo.
Sad čitam (između tri knjige), 'Medvjed i slavuj' od Katherine Arden i mogu reći, prva knjiga nakon xy vremena koja mi je legla od a do ž.
|