Forumski filmski ljetopis, vol. 2024

[Basta]

House of Gucci (2021)

Netko je u komentarima spomenuo film, pa ajde da pogledam. Užasna montaža, upravo užasna, loš tempo scena, naglasak kao u parodiji, glumci kao da su od drva, sve nekako ukočeno i sporo. Gledam ove filmove i pitam se gdje je nestao Ridley Duelistsa, Blade Runnera, Aliena.

[Smileyi]

Basta kaže:

House of Gucci (2021)

Netko je u komentarima spomenuo film, pa ajde da pogledam. Užasna montaža, upravo užasna, loš tempo scena, naglasak kao u parodiji, glumci kao da su od drva, sve nekako ukočeno i sporo. Gledam ove filmove i pitam se gdje je nestao Ridley Duelistsa, Blade Runnera, Aliena.

Meni je bio dosta dobar film. Pogotovo Lady Gaga u ulozi Patrizie.

[593]

dream scenario. jedina mana filma je neuvjerljiva naivnost glavnog lika. osim toga je ovo bilo predivno iskustvo koje ce se pamtiti
VIII

[FeetF1]

Puky Lee kaže:

Lako je gledati tu scenu s perspektive današnjih mogućnosti, ali ta scena je efektna i zbog toga što nije sve eksplicitno prikazano..

Excatly!

Pogledao Leto kad sam naučila da letim (2022.).
Sofija (Klara Hrvanović) sa svojom bakom dolazi u posjet rođacima na Hvar. Tek je zakoračila u tinejdžerske godine, pa joj prvi dani
u rustikalnoj atmosferi prolaze u traženju wi-fi signala kako bi ostala u kontaktu s prijateljima i slala im updateove preko društvenih mreža.
Sofija traži društvo svojih vršnjaka te se dosađuje sa starijima koji se, kako ćemo vidjeti, kao i djeca, svađaju i pokušavaju uspostaviti neke davno prekinute veze.

Sofija na Hvaru:



Rustikalna atmosfera:



Sa snimanja:


Ovo je prikaz knjige (film je snimljen prema romanu Jasminke Petrović).
Izdvojio sam najbitnije. (Nema spoilera.)

Roman napisan u formi dnevnika koji piše trinaestogodišnja Sofija tijekom ljetovanja koje s babom provodi na Hvaru kod babine sestre nona Luce, svojom nenametljivom mudrošću kojom pruža uvide u kompleksnost svijeta i života, negdje je suštinski poveziv sa Sofijinim svijetom. Potrebe tinejdžera (za vršnjacima, pripadnošću, zabavom, ljubavlju) i njihovi problemi (nesigurnost, dosađivanje); odnos starih i mladih (kontrastno postavljeni likovi babe i none predstavljaju dva modela ponašanja odraslih prema mladima).
(...)
Let je ujedno i metafora Sofijine želje za slobodom i pronalaženja vlastitog identiteta, a susreti i doživljaji tijekom ljeta nose za njeno sazrijevanje važne poruke o ljubavi, razumijevanju, opraštanju i nadilaženju bola. Jednako bitna stavka za ovaj roman jest i humor koji proizlazi iz tinejdžerskog samosažaljenja i osjećanja junakinje da se „smara“ s dvije babe dok se svi drugi bolje zabavljaju. Preuveličavanje i žalbe na nepravednost života, ironična, ali i autoironična perspektiva bliski su mladim čitateljima kao i poznavanje njihova žargona. Vješto korištenje bodulskog dijalekta i kombiniranje sa srpskim jezikom postaje izvor verbalne komike i komičnih situacija koje ovom djelu daju posebnost i svježinu, a samoj junakinji autentičnost.

Link

Film je dinamičan, i kao što je u gornjem prikazu rečeno, obiluje humorom.
Što se jezičnih doskočica tiče, Sofija uporno govori o 'aestetici' misleći pritom na estetiku, a koristi i izraz 'oh my goshness'
te upija lokalni dijalekt.
Njena baka se pak previše brine za nju - kako ne bi izgorjela na suncu, primjerice, na lice joj stavlja ogromnu količinu kreme za sunčanje (cijelu kilu, što bi se reklo), na što Sofija, naravno, radi grimase. Isprva joj propisuje i što će nositi, koliko dugo smije ostati na plaži i sl. No, kako baka obnavlja stara poznanstva, tako i Sofija ima sve više slobode i pronalazi nove prijatelje...

Imdb

Redatelj o filmu:

- Želeo sam da snimim jedan ovakav film i da se na neki način operem od svojih prethodnih ostvarenja, gde je bilo dosta psovki. Kada sam čitao scenario i dobio ponudu da radim ovu priču, bio sam uplašen, jer to nije moj fah. To vam je kao da date Džonu Vejnu da za promenu glumi Indijanca - započinje priču Andrić.
(...)
Žarko Laušević igra deo hrvatske porodice. Kako je izbor pao na njega?

- Tražili smo hrvatskog glumca, ali nismo uspeli da nađemo dramskog umetnika tih godina, jer je tamo deficit tog godišta na tržištu. I jednom trenutku je producent Milan Stojanović predložio da uzmemo srpskog glumca. On se setio Lauševića. Meni se ideja dopala. Mnogo ga volim kao glumca, ali se mi nikad nismo sreli, iako sam u poslu 30 godina. Laušević je veliki glumac i jedino je tražio da mu smanjimo broj replika. Glumci odbijaju da igraju kad imaju malo replika. Međutim, on je tražio da mu smanjimo ne zbog izgovora, nego zbog lika. Žarko je odlučio da je on toliko u svojim mislima da veoma malo govori. To je kao kad je Marlon Brando u "Apokalipsi" tražio da mu se ne vidi lice. To je bio njegov uslov da bude u tom projektu. Isto je tako dobro ispalo i ovo s Laušem.

Link

[nook]

House of Gucci je teško smeće od filma, tko bi to uopće preporučio?

How to Have Sex

Realistično snimljen i odglumljen, film u kojem se "kao" ništa ne događa, ali krupni kadrovi i facijalne ekspresije fenomenalne glavne glumice pričaju drugu priču. Skriva anksioznost, razočaranje, tugu, sram, žaljenje, nekad i sve u isto vrijeme, i samo čekate kad će se raspasti.
Realan i životan film s kojim se mogu poistovjetiti, ne prikazuje seksualni napad kao nešto crno ili bijelo, a takav je i kraj - siv.

[Ajutokintumi]

nook kaže:

House of Gucci je teško smeće od filma, tko bi to uopće preporučio?

JA! preolako se razbacuješ pogrdim epitetima, podsjećaš me na billy the kida, i on je okidao bez puno razmišljanja.

greške iz povijesti su se ispravljale i prije, i opet će

[593]

la nuit du 12. dobar je film, ali to sto nam na pocetku filma napisu da je ovo prica o nerijesenom slucaju je retardirano. i jel stvarno bila potrebna paralelna radnja o detektivu kojeg je zena ostavila? ne mogu to povezati s glavnom radnjom.
VII

[Tomo1972]

Tek jučer odgledao prvi film u ovoj godini - Baby face (1933.), jako dobar, Barbara Stanwyck po običaju nosi film izvrsno, ali prebrzo se sve događa, neke stvari samo prelete, fali pokoja akcija da bude top film ovako 8/10

A civil action (1998.) - ova eko-sudska drama je počela izvrsno, onda se razvodnila u sredini da bi na kraju zbrzali kraj pa me zapravo uopće nije briga za sam slučaj i likove u njemu. Travolta mi je uzasan, ne znam zašto, neuvjerljiv mi je. Duvall izvrstan, ali nekako klasična/zaboravljiva uloga od njega, nije mi baš za nominaciju za Oscara 6/10

[Pandaemonium]

Leave the world behind - više psihiloški triler nego išta drugo, sa par jako napetih i dobrih scena. Sam Esmail je odličan redatelj i meni se njegov stil jako sviđa, ali je priča hit and miss što bi se reklo. Na momente previše ide u klišeje, kao da se boji biti do kraja čudan.

Black Christmas - klasik

Blood Red Sky - iznenađujuće dobar horor u avionu. Ništa revolucionarno, ali ugodno za ušuškati se i pogledati prije spavanja.

Barbie - konačno pogledala. Trebalo mi je par dana da mi se slegne dojam, s obzirom na hype nisam sigurna što sam očekivala od njega. Nije mi dovoljno radikalan i previše je površan da bi bio stvarno feminističko ostvarenje kakvim su ga paradirali, s druge strane nije baš ni neka satira, nije ni kritika društva jer su svi negativci simpatični moroni. Dosta je meta i to mi je kul (sve moguće verzije barbie igračaka koje su ili likovi ili se spominju u povijesnom kontekstu Mattela, uključenje Ruth Handler u filmu...), ali ne vidim se da ću ga ikada više pokrenuti. Čini mi se da je ovo film za djevojke i žene koje vole barbike i imaju povijest s tom lutkom, sudeći po kritikama prijateljica koje su bile te Barbie girlies (njima je film odličan, podjednako curama koje bi se okarakterizirale kao feministice i onima koje se ne zamaraju posebno tim temama, tako da mislim da nije fulao politički undertone). Mislim da film nije loš i ima svoju publiku, samo to očito nisam ja. Očekivala sam nešto više kao Promising young woman koji mi je jedan od dražih filmova općenito i gledala sam ga više puta.

Jurassic park - ovo je moj Barbie, još jedan klasik

Children of Men - dosta dobar i napet distopijski drama triler

[Ajutokintumi]

gledao dream scenario negdje do pola, do ona dva prdeža. nemam ja vremena za ovo, neki drugi bolji filmovi već čekaju u redu

[Tomo1972]

How to have sex (2023.) - gledam skupinu britanskih turista kako se ponašaju kao debili, zapravo sad tek kužim Dalmatince zašto pizde, tko bi ovo trpio. Prenaporan film s glupim (valjda se sad tako mladi ponašaju) dijalozima koji se tek u drugoj polovici sjetio da bi trebao imati i neku radnju pa su uveli ono najpredvidljivije. No, brzo je opet postao dosadan. Glavna glumica ima prenaporan smijeh i glas, ko da slušam Indiru. Za razliku od onog smeca od Aftersuna, ovaj bar ima normalnu kameru i redateljicu koja zna kako se snima film, doduse da mi je ona prevara od glumca u glavnoj ulozi i ja bi mu sakrio facu 3/10

[logoff]

good luck to you, leo grande

umorovljena profa odluci okusati srecu s mladim muskim eskortom. film je simpatican na neki nacin, njihova komunikacija je gledljiva ali prica je fejl. zena nije nikad dozivjela orgazam, sto godina bila u braku s muzem koji je umro i sama ne zna sto da ocekuje od susreta s eskortom. nakon sto kroz vlastitu introspekciju decec posluzi kao psiholoska pomoc, pa saznamo da je i on ostecen kao klinac, kroz par susreta dodje do seksa i svi sretni i zadovoljni. u tako kratkom vremenu nekome reinventat libido je stvarno cudesno. a i poprilicno sam siguran da starije zene koje placaju tipove za seks i druzenje ne funkcioniraju poput doticne, pa je sve to dosta nategnuto u cilju da se zadovolji ideja filma.



thanksgiving

eli roth u akciji.
crni petak, napad pomahnitale mase na shoping centar. dogode se smrtni ishodi sto za godinu dana pokrene ubojicu u osvetnicki pohod na krivce kaosa jer mu je stradala bliska osoba. tvist u fimu ko je pocinitelj. neke scene su napete pa je s te strane bar ok to odrezirano, ali sve u sve film je glup.

btw, lik gine gershon brzo nastrada u filmu. to je steta, zena je i dalje komad

[593]

eileen. nelose ostvarenje, ali nesto je falilo da kazem da je dobar.
VI

[Tomo1972]

Evo sad odgledao Eileen i nemam pojma što reći- niti mi je loš niti dobar, nekako nije dosadno ni negledljvio, a opet ni nešto turbo zanimljivo i drugačije 6/10

[593]

los delicuentes. uzivancija! autor te vodi na putovanje i nemas pojma koja je zadnja stanica. malo se baca na rumunjske fore, sto ne bi ocekivao od argentinskog djelca.
VIII

[Pandaemonium]

Pogledala sinoć Infinity Pool napokon. Ne mogu reći da sam oduševljena samim filmom, ali sam definitivno malo istraumatizirana Mia Goth je kraljica. Mali Cronenberg obećava, bilo je nekoliko baš jako upečatljivih i trippy scena, i cijeli film je dosta atmosferičan.

[Xenoborg]

Zvjezdane staze u tami

Ovaj je film pobrao dosta negativnih kritika, ja sam nisam bio previše oduševljen kopiranjem Khana, ali nakon zadnja dva gledanja na TV-u ne mogu dovoljno izraziti oduševljenje njime!

Vizualno spektakularan i dinamičan, a opet sadrži hrpu sjajnih stvari koje Zvjezdane staze čine posebnom franšizom. Obitelj, žrtvovanje, prijateljstvo, odlične glumačke interpretacije, razni kamei poput Muddova broda i Nimoya...

Rekao bih da je najbolje šta smo dobili od Zvjezdanih staza još od kraja Enterprisea 2005. i da je golema šteta šta nismo dobili više nastavaka. Kako je Abrams, uz, naravno, dobre scenariste, uspio ovdje napraviti fantastičan rimejk, a onda 2015. isporučio sramotnu kopiju Nove nade, pojma nemam.

10/10.

[stumper]

R.N.M.

Tendenciozan naslov novog Munđiujevog filma. Asocira na Rumuniju, ustvari je skraćenica za magnetnu rezonancu, naši su ga prveli: R.M.N Stanje nacije. Dok je trajao bio mi je mid, ali sad razmišljam... Čovjek, narodski rečeno, prosto zna izrežirati scenu, i sve je to vrlo gledljivo, svih 2 h. Iščekuješ što će se desiti - ništa posebno se ne desi, naravno, u tome i je poanta, sve je to nekakav happenstance, ali se do kraja nagomila u nešto... To je moj lični, osobni te personalni dojam o Munđiuu, ali za nas koji se kužimo u filmove puno je važnije: koliko je on i dalje relevantan? Pa, trudi se biti izabravši uvijek aktualnu temu Petog dana: porast nacinalističkog sentimenta u EU kao tekući izazov politike mobilnosti radne snage i kapitala. Naravno, Munđui to civilizirano razlaže, ne namećući stavove, on je above it... Ovo je zapravo bazirano na stvarnom slučaju pa se može reći da se trudi ne odstupati od fakata. Neki će reći wikipedijin-članak film. Mada to ne želi biti; ima tu dugih uživljavalačkih kadrova, ima čak i mindfuck ending... Samo što je ponekad baš ona desktop papirna zastavica EU na komodi u officeu pekare u zabiti Rumunije.

[logoff]

afire

drag mi je petzold pa mu gledam kroz prste iako i nema previse razloga za to, uradak mi je ok. destrukcija kroz ljubav i ljubomoru koju gura kroz film lik pisca s sumskim pozarom kao punchom mi je dobro legla koliko god je sve to nekako nedoreceno.


delikventi

tri sata bez preskakanja, ponosan sam na sebe. taman artsy da ne davi,
zgodna prica bez krajnje poante je lijepo sjela na film.

[bigdog]

society of the snow (2023)

baš se vidi da su išli napravit realni film o toj katastrofi jer ovo ide odmah u glavu, znači puko ljudsko preživljavanje od početka do kraja