Darovito dijete

[cvijetić]

putnica kaže:

to dijete je imalo svoj sistem racunanja, mnozenja, koji ni ja ne kuzim (oni koji znaju shvatit ce o cemu se radi), istrazivala je galaksije i rimsku povijest od drugog razreda, dok su vrsnjaci bili na prelazenju preko ceste i stranama svijeta, ali kako nas obrazovni sustav ne podnosi dijete koje iz matematike napise samo rezultat, vec do njega treba doci postupkom koji mora biti za sve isti, a njoj je taj postupak bio nejasan ili dosadan, postupno je pocela zazirati od matematike...

dijete o kojem ja govorim je pripremljeno da u školi treba poštovati pravila tj. metode i sisteme računanja i rješavanja problema i to je prihvaćeno bez problema
to je jedan primjer.

putnica kaže:

ovoj maloj samopouzdanje je padalo protekom skolovanja, jer je bilo sve vise podrucja, a prelaskom u vise razrede i profesora koji su tezili tom ukalupljivanju, sto je rezultiralo i nekim padom ugleda u razredu (kad si cetiri godine odlikas, a onda u petom i setstom razredu pocnes padati, pojede te grupa iznad koje si bio po znanju, pa ste recimo bili ravnopravni, jer su oni u socijalnim vjestinama bili brzi i bolji)

očito si dala dobar primjer djeteta koje nije pripremljeno na svakidašnji svijet i okolinu.
sa svakim djetetom, natprosječno inteligentnim ili prosječnim treba razgovarati i raditi i pripremati ih za život jer inteligencija sama po sebi je za d... ako ju osoba ne zna iskoristiti.

[supher mali]

teniska loptica kaže:

darovito je?

nauči ga da prihvati činjenicu da su ljudi u prosjeku glupi, da pametni/inteligentni/kreativni/daroviti ne prolaze uvijek najbolje

time ćeš mu mnogo pomoći, jer će s tim činjenicama sudariti prije ili kasnije

govorim iz iskustva (više na pm, ako te zanima)

pa ako ga usmjeri dobrim pravcem u kojem se moe proslaviti da. rijedak slucaj ali moguce je... da samo tnas koliko se elita trudi oko svojih ruznih klipana pa nista od tog... ha ha

[cvijetić]

Mag kaže:

Dijagnosticirano darovito dijete...jel to misliš na rješavanje testa inteligencije kod lokalnog pedijatra? Kak se to dijagnosticira i tko to dijagnosticira?
Ja mislim da znam hrpu DAROVITE djece..

Mag, u primjeru koji ja govorim,vrlo rano su ,čini mi se psiholozi koji se isključivo bave takvom djecom, radili testove inteligencije.
koliko znam pedijatri se i ne običavaju baviti time.

Mag kaže:

Darovitost uopće ne treba za posljedicu imati probleme tipa ovih nabrojanih...no često je super probleme djeteta staviti pod okrilje darovitosti i iznimnosti.

slažem se!

[mea37]

darovitost je mjerljiva testiranjem (ne bi ulazila u detalje jer nisam psiholog), ali postoji skala bisto, veoma bisto, iznimno bistro i darovito....
sad mi svoju curicu psihologu iz sasvim drugog razloga, a kod procjene licnosti (koju valjda radi svaki psiholog), posebno je zainteresirala psihologa koji je onda napravio cijeli niz testiranja...
dakako da smo mi bili svjesni da nase dijete nesto odskace u odnosu na djecu nasih prijatelja, ali i mi smo visoko obrazovani tako da se na to nismo osvrtali, i onda nam je to testiranje otvorilo oci...
naime tko ocekuje da njegovo dijete u dobi od 5 god zna tablicu mnozenja a da je nikad nije vidjelo, ili da najnormalnije racuna razlomke a da niti ne zna sto je razlomak i jos drugo....
i ovo sto govori putnica je zaista tako..naime, ona sve radi na neki svoj nacin...npr. kod slaganja 3D kockica po zadanom motivu, suprug, ja mladje dijete slazemo na isti nacin, a ona na drugi a dobiva isti rezultat cak i crta drugacije npr. pticu crta od noge...
i koliko nam je drago da imamo tako iznimno dijete toliko nas je strah odgovornosti koju imamo prema tom dijetetu, jer je svakom roditelju najvaznije da je njegovo dijete sretno, a ona cesto zna biti ozbiljno zamisljena, povucena i postavljati pre teska pitanja....
zanimalo me samo da li takva djeca u kasnijoj dobi pocnu biti malo vise samopouzdanija

[mea37]

i odusevilo me u pocetku kad je cvijetic napisala - moje dijete nema problema

[mea37]

ispričavam se zbog cijelog niza pogrešaka u pisanju zbog brzine, nadam se da je razumljivo

[Lali Puna]

nisam ni približno stručna i upoznata da bih mogla dati neki bolji savjet, ali za iznadprosječno inteligentno dijete je jako važno da ga se uči radnim navikama. budući da im u školi uglavnom ide a da doma ne moraju ništa ili skoro ništa učiti, teško steknu radne navike pa kasnije imaju problema s tim

[putnica]

Mag kaže:

Dijagnosticirano darovito dijete...jel to misliš na rješavanje testa inteligencije kod lokalnog pedijatra? Kak se to dijagnosticira i tko to dijagnosticira?
Ja mislim da znam hrpu DAROVITE djece.

Darovitost uopće ne treba za posljedicu imati probleme tipa ovih nabrojanih...no često je super probleme djeteta staviti pod okrilje darovitosti i iznimnosti.

ne, radi se o posebnim testiranjima koja se provode kod skolaraca, cini mi se vec u prvom razredu, ali se ne sjecam, mozda i u drugom. rade prilagodjene testove inteligencije koji otkrivaju specificnosti djece.

takva djeca se u redovnim skolama upucuju na grupu "Bistrici", gdje rade pod vodstvom za to posebno educirane uciteljice.

mea37 kaže:

i ovo sto govori putnica je zaista tako..naime, ona sve radi na neki svoj nacin...npr. kod slaganja 3D kockica po zadanom motivu, suprug, ja mladje dijete slazemo na isti nacin, a ona na drugi a dobiva isti rezultat cak i crta drugacije npr. pticu crta od noge...
i koliko nam je drago da imamo tako iznimno dijete toliko nas je strah odgovornosti koju imamo prema tom dijetetu, jer je svakom roditelju najvaznije da je njegovo dijete sretno, a ona cesto zna biti ozbiljno zamisljena, povucena i postavljati pre teska pitanja....
zanimalo me samo da li takva djeca u kasnijoj dobi pocnu biti malo vise samopouzdanija

da, na to sam upravo mislila: potrebno je djetetu njezno objasniti da je drugacije (tipa: ok ti razmisljas ovako, i to je dobro, a ja ovako. svi su u pravu), jer objektivno jest, ali i da ce morati prihvatiti to ucenje po knjigama kao izazov. to ih zna zbuniti i uciniti da se osjecaju nesigurno.

s druge strane mislim da se trebate savjetovati s djecjim psihologom, da ne upadnete u zamku da previse zakomplicirate preteskim diskusijama. vidjeti u kojem dijelu odgoja je djecu potrebno podrzavati, a u kojemu mu omoguciti jednostavnost i lakocu objasnjenja i pristupa zivotu.

[cvijetić]

putnice, mislim da se testiranje može napraviti i prije školske dobi, trebalo mi provjeriti u Bistrićima.
Mea37, jako je bitno kakvu će učiteljicu dobiti tvoje dijete i u kakvu školu će ići. moglo bi joj biti dosadno, ali ukoliko ima pozitivnu učiteljicu koja joj je voljna dati dodatnih sadržaja sve bi moglo biti super.uvijek će dobiti nešto novo, izazovno a neće se osjećati sputano
raspitajte se za obližnje škole, koja je bolja, kakvi su profesori, kakve dodatne aktivnosti i radionice nude.
u kojem ste kvartu?

[Lubenic@]

Leonee kaže:

Znam ja jednog decka.. Hm.. Od skoro 40 god ...
Nevjerojatno inteligentan, zavrsio 2 ili 3 fakulteta (), mislim 3.. Od toga 2 tehnicke znanosti :MIG:..
Necu sada nabrajati primjere kako je on sve pametan, nego samo kako danas zivi..
Nije ozenjen, nema curu, macku, psa.. jako je sutljiv, plah,.. Radi u jednoj firmi nevjerojatno obican posao, cistu operativu.. koji je na nivou za srednju skolu (ako I srednju).
Ugl, svi se cude I svi ga zale.. .. On je, umjesto netko kome se treba diviti, zapravo cudak kojeg svi gledaju sa zaljenjem..
Neznam kako je doslo do toga, ali vjerujem da se desilo nekakvo krivo "poticanje" od okoline u mladosti

Edit: I da.. Svi ga nagovarali da promjeni posao, salje cv.. A njegov odgovor je da ne zeli, jer ovdje mu je ok I on je zadovoljan.. ..

Ja znam jednog dečka, ima 28god. u osnovnoj je preskorčio jedan ili možda čak 2 razreda, u srednjoj bio odlikaš bez puno učenja, išao na 2 fakulteta i istovremeno radio, oba faksa završio u najranijim rokovima... sad radi na odličnom mjestu, ima curu i živi s njom, jako je društven i zanimljiv - i što je meni zanimljivo -po njemu se "nevidi" da je "drugačiji".
Hoću reći, dok smo bili mlađi i izlazili zajedno, nikada ali nikada se po njemu nije vidjelo da je pametniji od nas ostalih... da nisam čula od drugih nebi nikada skužila...

Što sam u biti htjela reći, nisam nikada s njim pričala o tome ali dečko je živio na selu, roditelji mu nisu imali novaca - vjerujem da su znali da imaju inteligento dijete i hvala Bogu to su odmah u osnovnoj školi prepoznali ali mislim da se njega nije motiviralo na nekakav poseban način...

slažem se s putnicom
"potrebno je djetetu njezno objasniti da je drugacije (tipa: ok ti razmisljas ovako, i to je dobro, a ja ovako. svi su u pravu), jer objektivno jest, ali i da ce morati prihvatiti to ucenje po knjigama kao izazov. to ih zna zbuniti i uciniti da se osjecaju nesigurno"

[trapava]

moje dijete je zavrsilo 4 razred osnovne skole, matematiku i Engleski je ucila za 6-ti, bas prije dva dana je imala testiranje u 5 razredu da vide kud ce s njom i sad cekamo rezultate iz matematike, engleski bi trebala biti testirana ovih dana posto je skola tek pocela.

U skoli smatraju da je naprednija od svojih vrsnjakaja, ne vidim nista drugacije na mom dijetetu nego na drugoj dijeci, ponasa kao i sva ostala dijeca.
Ne vidim da bi joj to sto je naprednija moglo predstavljati problem

[nemam pojma]

Budući da i sama spadam u grupu "natprosječno inteligentnih", mogu reći neka svoja iskustva. Da li će ti pomoći, ne znam.

Moji roditelji su bili svjesni da imaju posebnije dijete, međutim nisu obraćali pozornost na to. Sve moje molbe za školu sviranja (sama sam naučila svirati sintisajzer i nastupala sa školskim zborom, a sintić mi je kupila baka) i dodatno učenje jezika (koji me i dan danas fasciniraju), su odbili, jer kao nema potrebe. Nisu mi dozvolili da upišem školu koju sam htjela, nego onu koju su oni mislili da je bolja. Rezultat je iznimno nesigurna osoba s nizom zdravstvenih problema, većinom psihosomatskih.

Zadnjih par godina se izvlačim, treniram mozak i učim neke stvari koje nisam mogla dok sam bila pod njihovom paskom. Samopouzdanje mi se malo popravilo.

Ono što sam htjela reći je da mislim da takva djeca znaju i sama šta žele i možda bi bilo dobro da slušate njene želje i blago ju usmjeravate. I obavezno neki sport (po njenoj želji), jer većina takve djece ima i višak energije koji se najbolje ispuca tako.

I još nešto, nikada joj nemojte lagati.Ona će znati, možda vam neće ni pokazati, ali će izgubiti povjerenje u vas.

[omane]

mea37 kaže:

Zanima me ima li tko od vas dijagnosticirano darovito dijete i kako se s tim nosi? Naime pročitala ja dosta literature o takvoj djeci i uvijek ispadne da takva iznimna djeca imaju probleme...Koje ima vaše? Možda slične mojemu...nesigurnost, eneureza, preosjetljivost...i kako mu pomažete?

samo u svakoj njegovoj fazi istraživanja budite na njegovoj strani i pomozite mu naći odgovore i sve će biti ok i neće biti problema ali ne zaboravite da je dijete i kroz svu tu inteligenciju navodite ga na igre i zabavu bez obzira šta trenutno proučava. kad naš sin zaglavi u nekoj fazi mi to prekinemo putovanjem na vikend i promjenimo te teške teme neprilagođene njegovom uzrastu(iako on sve zna) jer tada knjige zamijenimo sportom(odlazak na bazene, utakmice, izlet u prirodu) i kada se vratimo počinjemo ispočetka jer on u svojoj glavi ima uvijek novu temu.
Ali nama je problem to što je on iskren i direktan i ne ustručava se i nepoznate ljude pitati što ga zanima onda mi moramo objašnjavati kako je on pametan i bla bla pa svi misle da se pravimo važni a zapravo kraj njega i mi puno učimo. inače ima pet godina

[kiraspa]

Leonee kaže:

Znam ja jednog decka.. Hm.. Od skoro 40 god ...
Nevjerojatno inteligentan, zavrsio 2 ili 3 fakulteta (), mislim 3.. Od toga 2 tehnicke znanosti :MIG:..
Necu sada nabrajati primjere kako je on sve pametan, nego samo kako danas zivi..
Nije ozenjen, nema curu, macku, psa.. jako je sutljiv, plah,.. Radi u jednoj firmi nevjerojatno obican posao, cistu operativu.. koji je na nivou za srednju skolu (ako I srednju).
Ugl, svi se cude I svi ga zale.. .. On je, umjesto netko kome se treba diviti, zapravo cudak kojeg svi gledaju sa zaljenjem..
Neznam kako je doslo do toga, ali vjerujem da se desilo nekakvo krivo "poticanje" od okoline u mladosti

Edit: I da.. Svi ga nagovarali da promjeni posao, salje cv.. A njegov odgovor je da ne zeli, jer ovdje mu je ok I on je zadovoljan.. ..

pa evo i sa 40 godina se takvoj djeci događa isto što i u djetinjstvu, ako je tom dečku njegov život prihvatljiv zašto bi morao mjenjati poso i živjeti po tuđim pravilima. mislim da u životu nisu mogućnosti mjerilo sreće.

[simple mind]

kiraspa kaže:

pa evo i sa 40 godina se takvoj djeci događa isto što i u djetinjstvu, ako je tom dečku njegov život prihvatljiv zašto bi morao mjenjati poso i živjeti po tuđim pravilima. mislim da u životu nisu mogućnosti mjerilo sreće.

mislim da nije stvar u tome da bi čovjek morao živjeti po tuđim pravilima - naravno da ne bi!
ali je šteta kad netko ima velike (ili čak ogromne) kapacitete i potencijale, a ne koristi ih. mislim da je šteta prvenstveno zbog njega.
jer kad se odlučio studirati (i završiti!) 2-3 fakulteta vjerojatno to nije radio zato da bi jednom u životu radio na radnom mjestu za srednju stručnu spremu.
btw, po opisu mi ne djeluje kao da je stvarno zadovoljan

[SophiaX]

Nedavno sam čula slijedeću priču:
Prijateljica mi ima koji sada ima 16 god. Kada je imao 20 mjeseci vozeći se u kolicima kraj parkirališta znao je prepoznati imenovati sve marke automobila. "Mejcedec! Audi! Fijać.. Opej! ...itd " otprilike dvadesetak marki. Nitko nije mogao objasniti kako to malac zna i, pogotovo, kako je to naučio. S tri i pol godine je čitao sasvim dobro. Sa sedam se upisao na karate i sa 11 i pol je već imao smeđi pojas. S 12 je odustao od karatea jer ga je frustriralo to što mora određeni broj godina čekati da bi dobio crni. U školi je, naravno nizao petice i prva mjesta na državnim i županijskim natjecanjima: iz zemljopisa, povijesti, matematike... Otkrio je rano da ono za što njegovim vršnjacima treba nekoliko dana da nauče, on savlada za dva čitanja. Odustavši od karatea, počeo je trenirati atletiku. Ubrzo je počeo osvajati prva mjesta. Pobjeđivao je redovito na državnim i međunarodnim mitinzima. Tada je došao u gimnaziju. Priopćili su mu da ih ne zanimaju razlozi njegova odsustvovanja s nastave- upravo da je Olimpijada u pitanju, nepristupanje testu iz kemije u našoj se školi kažnjava jedinicom. Staru slavu i uspjehe neka ostavi u osnovnoj školi, uostalom morao bi biti sretan što se upisao u našu gimnaziju- ovdje konkuriraju 95% samo superodlikaši. Kada se javio da ispravi jedinicu, dobio je dvojku, usprkos tome što je odgovarao bolje od učenika koji je dvadesetak dana ranije dobio peticu: "Jer ovo nije fakultet, pa da na ispitu odgovaraš, ovdje se cijeni i nagrađuje samo redoviti i naporan rad. A to što si ti pametan i imaš IQ 150 znači samo da trebaš za peticu naučiti dvaput bolje nego onaj prosječan!"Klinac se isfrustrirao i odlučio napustiti ideju o fakultetu: srednju će završiti, jer to može i lijevom nogom, s minimalno truda, bavit će se onim što ga veseli, dok može, a dalje...

Nadarene, "iznadprosječno inteligentne i talentirane" djece ima oko 1-3 % u populaciji, dakle manje nego one druge vrsti djece s posebnim potrebama, tjelesnim i intelektualnim. Žalosna je priča našeg šklskog sistema i našeg društva uopće, da takvu djecu, "koja dvoznamenkaste brojeve množe u vrtiću", ne samo ne prepoznaje i ne njeguje, nego i zanemaruje, a ta bi populacija trebala biti onaj evolucijski klin koji svakom društvu osigurava napredak i opstanak onih preostalih 97-99% pučanstva jedne države. Ta, napredna, "superinteligentna", "genijalna" djeca, zaista jesu ujedno i djeca s posebnim potrebama, jer osim kognitivnih iznimnih sposobnosti, po svemu ostalome, a naročito po svom emotivnom i često i socijalnom napretku i zrelosti, to su sasvim obični, ili čak i ispodprosječni šestogodišnjaci itd. Bogatija društva odavna su prepoznala važnost brige za takvu djecu. U Americi je posve normalno da netko od npr. petnaest godina ujutro predaje kvantnu fiziku studentima na fakultetu, a popodne igra videoigrice i nateže se s mamom oko nepospremljene sobe , preglasne muzike i nepojedenog graška. Da, takvoj djeci treba jako puno pomagati u socijalnom i emotivnom sazrijevanju, da bi bili što spremniji "suočiti se sa životom", ali im isto tako treba omogućiti da namire svoju veliku potrebu za saznanjima, i omogućiti im da se neisfrustrirani, rastući u sretnom i toplom emotivnom okruženju bave onim što žele i da dosegnu i ostvare svoje pune kapacitete i vrhunce svojih životnih i intelektualnih mogućnosti. Nažalost, Hrvatska ne nudi baš ništa svojim nit malim, nit velikim genijalcima, osim mogućnosti da jedamput u toku školovanja preskoče razred, a i to se, upravo zbog nesrazmjera emot. i intelekt. razvoja, često pokazalo kao dvosjekli mač. Hrvatska ima samo jednu osobu koja se sustavno bavi nadarenom djecom (Jasna Cvetković-Lay), a i to na nivou udruge građana! Onda se čudimo odljevu mozgova. Žalosno je, ali istinito, mentalno zaostalo dijete dobit će u Hrvatskoj 20 puta više pažnje nego pametno i nadareno, koje će i prije učiteljice kakva je ova koja se "samo smješka takvim ambicioznim majkama koje mašu kojekavim nalazima psihologa, Bistrićima i inima", najvjerojatnije isfrustrirati već u vrtiću. Privatne škole trebale bi , svojim malenim razredima i individualnim pristupom, omogućiti barem dio neophodne pažnje takvoj djeci, kakv je , po svemu sudeći i Kikičin sin. Nažalost, i privatne škole rade po istim nastavnim planovima i programima kao i državne, a kvaliteta nastave, kao što rekoh ranije, jako varira i ovisi o pojedinoj učiteljici. Sigurno je i da ima državnih škola i učiteljica u njima koje bi malome "Kikiću" pružile više za znatno manje love, problem je samo kako ih naći? Lutrija je i jedno i drugo. Sigurno je da će ti ravnateljica u priv. školi "predizborno" obećati sve što u tom trenutku želiš čuti, samo da položiš tu upisninu. Nadam se da si, draga Kikica, napravila dobar izbor i da se nećeš pokajati. Uostalom, uvijek se možete prepisati u svoju "kvartovsku" školu. A o nadarenoj djeci, ovo zaslužuje poseban topić koji ovom prilikom otvaram za raspravu

[Leonee]

..Vec postoji tema o nadarenoj djeci.

Najvjerojatnije u toj srednjoj skoli ga nisu dozivili kao nadprosjecno inteligentnog.
Mnogi roditelji govore da su bas njihova djeca inteligentna I najvjerojatnije jesu.. Ali ne nadprosjecno. Kao sto si napisala to je jedan mali mali postotak populacije.

Moj maleni od 17mj npr .. zna razliku auta, kamiona, traktora, busa.. Prije je to bilo samo brmbrm.. A sada je avto, bs,... Zna cak pokazati na parkingu kada ga se pita koji je crveni a koji zuti auto!.. Ali ja ga ne smatram nadprosjecno inteligentnim, vec dijete koje voli aute, kamione, bagere.. Pa od tuda I toliki "napredak".

[Manch]

Moj maleni rođak je isto tako oko 20 mjeseci znao razlikovati sve aute. Ali nije natprosječno inteligentan, što kaže Leonee, samo ga neke stvari zanimaju više...

[SophiaX]

[QUOTE=Leonee;21844371]..Vec postoji tema o nadarenoj djeci.

Najvjerojatnije u toj srednjoj skoli ga nisu dozivili kao nadprosjecno inteligentnog.
U pravu si- očito ga nisu doživjeli kao natprosječnog, usprkos tome što je s 15 god član kadetske reprezentacije Hrvatske u atletici, nekoliko godina je već vlasnik smeđeg pojasa u karateu, osvojio je nekoliko prvih mjesta na državnim natjecanjima znanja u osnovnoj školi, a naravno ima i IQ 150 i član je MENSa-e. Vjerojatno u takvoj školi imaju takve djece desetak u svakom razredu. pa im je već pun kufer njihovih neopravdanih izostanaka s nastave i klatarenja okolo po svijetu, umjesto da doma bubaju latnske deklinacije. Drže se one- "Škola je na 1. mjestu!"
Problem je ovog jeteta što živi u malom, pogrešnom gradu u pogrešnoj državi, izabrao je sport koji nije ni nogomet ni tenis, pa da donosi bogate sponzore, a nema ni Antu Kostelića niti Vlašića za oca pa da iz njega napravi zvijezdu.
I tako nikome nije potreban, nit on sam nit njegova nadarenost- ni školi, ni gradu ni državi u kojoj živi.
Prosječno mrzi iznadprosječno, a naša je škola upravo skrojena da bi prosječnima u njoj bilo ugodno. Prosječni su i đaci, učitelji jedva da dosižu prosjek. Desetljećima smo imali negativnu selekciju u profesorskim zanimanjima, od vrtića do faksa.
Btw, tražila sam na forumu topić o ovoj temi , ali ga nisam uspjela naći, zato molim, ako znaš da postoji , pomozi i stavi link

[blablica]

a da ga presele u drugu školu?
off- kostelić i vlašić nisu htjeli napravit zvijezde od djece