Otkrila sam da mi je muz kockar

[dangerz0ne]

Khalessi7 kaže:

Evo ovako, prije godinu dana otkrila sam da mi muz kocka. Radilo se o 5000 eura, kupili smo kucu nekoliko mjeseci prije toga, to je trebao biti novac za renoviranje. O soku necu ni pricati, 100 posto sam mu vjerovala do tada, nikada ne bi ni pomislila na takvo sto od njega. Otplacivali smo to cijelu godinu, radio je od jutra do mraka i nedavno smo otplatili. Da bi mi jucer priznao da je opet prokockao isti iznos.
Znam da nemam drugog izlaza osim razvoda, prosli put sam pala na plakanje, molenje, necu nikad vise, vis te mi sve ne mogu bez vas ( imamo 9.godisnjeg sina), i ja sam budala presla preko toga, koliko se moze prijeci jer povjerenja od tog dana nema ni trunke. Nije prosao dan da nisam pomislila sta radi i radi li to opet.
Ne zelim tako provesti zivot niti zelim da moje dijete tako provede zivot.
On je divan otac, dijete ga obozava i zato mi se srce i kida najvise, ali ovakav zivot nema smisla, iskreno osjecam veliki strah od svega toga i sto bi me u buducem zivotu moglo docekati.
Ono sto me zanima je, ako bi netko mogao napisati tko ima iskustva s tim, tko je to prosao, moze li stvarno prestati, iako znam, svjesna sam da vec znam odgovor.

1. Može li prestati?
Muž ti je ovisnik. Treba mu psihijatar. Ne treba mu psiholog, SOS telefon, prijateljsko rame za plakanje, pop, forumski savjeti (uključujući i ovaj moj), plakanje. Čovjek je bolestan, i ta se bolest MOŽE izliječiti. Međutim, ako si ti već odlučila napustiti muža zato jer je bez novaca, šanse da sam sebi pomogne su ravne nuli. Nazvati Vrapče, tražiti savjet, hitan prijem i liječenje.

2. Priznao ti je da je prokockao, što to znači?
Znači da je još uvijek u izliječivoj fazi. Onog trenutka kada ga napustiš, maknula si i oca iz života svog sina. Sin će ti također trebati psihjatra kroz nekoliko godina jer će podsvjesno razmišljati zašto žene napuštaju njegovog tatu ako je bolestan. Neće te to pitati dijete. Ali će sebe pitati, dijete od deset godina, plakati noćima dok ti ne vidiš ili si na poslu. Odlučiti će biti kriminalac da mu nikada ne ponestane novaca, pokušati će na taj naćin "pomoći" tati, da i njega otac razumije ako ga već mater ne može.

3. Vas dvoje ste sve tvom mužu na svijetu, da li je to istina?
Je. U ovom trenutku ste vas dvoje tvom mužu doista sve na svijetu. Je, muž ti je banani, u problemu, u mulju iz kojeg se ne može sam izvući. Je, govono je i seronja da je te novce prokockao. Ali je tvoj muž i otac tvojeg djeteta. Od vas dvoje preostalih iz tvoje obitelji, nijedno nije bolesno. Zdrava si, kao i sin. Ti si puniljetna, sin nije. On bi htio pomoći ocu, ali ne zna kako. Ljubav je to. Možda to ne razumiješ, možda razumiješ, ali ako se razvedep od muža to sigurno neće sinu pomoći. Ni mužu. Sad je samo pitanje da li možeš živjeti s pitanjem tvojeg sina za osam godina kada postane punoljetan i pita "Zašto nisi tati pomogla dok je bio bolestan?"

4. Ne želiš tako provesti život, a kako želiš da tvoje dijete provede život?
Još bolje, pitaj sebe kako želiš provesti život. Danas ili sutra može se tebi nešto dogoditi. I tko će onda brinuti o tebi, sin od deset godina? Kažeš da ti je muž divan otac, ne govoriš da je sjajan muž. To je jasno, većina ljudi se nakon nekog vremena zasite jedno drugoga. Zasitila si ga se, tko i ne bi kada je još i kockar. Imaš sve razloge za ga se riješiti. Samo, pitaj se hoće li to riješiti tvoje probleme i hoćeš li time biti sretnija osoba. Pitaj se što ćeš dobiti s time. I konačno, pitaj sebe jesi li svjesna da će ti dijete provesti život bez oca. I da će hteti razumjeti svog oca, za razliku od tebe.

5. Iz mog iskustva znam dosta ovisnika o kocki, čak i postoji genetska predispozicija. Moguće je da će ti sin naslijediti taj gen, i da će jenog dana isto prokockati sve kada postane punoljetan. Ovisnost o kocki se može izliječiti, trajno. Treba puno liječenja i treba podrška obitelji. Zasad koliko se vidi tvoj muž nema podršku svoje obitelji, ima samo svog maloljetnog sina koji mu želi pomoći. Ovisnost od kocki je slabija od ovisnosti o heroinu i alkoholu, ali jača od ovisnosti o cigaretama ili kavi. Tvoj muž je još blagi slučaj, izlječiv, ima puno gorih. Samo o tebi ovisi hoćeš li mu pomoći, čak ni njegovi roditelji ne mogu mu pomoći.

6. Znam čak dvije žene koje su se borile za svoje muževe da ih izbave od ovisnosti kocke. Obje su bile uspješne u konačnici. Jenda je uspjela nakon samo dvije godine borbe, druga nakon više od pet. To je postupak koji traje, nije nimalo lak. Lakše je pobjeći ili napustiti. Muža, ženu, roditelje, prijatelje, to ljudi vide na televiziji pa misle da je to tako. Samo pravi ljudi ustraju uz svoje i pomognu drugu (bračnom) u nevolji. U konačnici, s brakom si to potpisala.

Ali eto, ovo je samo moje mišljenje. Ne moraš da ni pročitati, a ako ti ne paše odgovor ne moraš ni odgovoriti. Na tebi je odluka.

[Coeli]

lastman kaže:

Znam ih nekoliko koji su prolupali, propili se, navukli na drogu, kad im je umrla žena, ostavila ih, ostali bez posla, a znam i neke koji su prolupali bez nekog posebnog razloga, situirani ljudi. Kroz godine se nakupi tereta na čovjekovim leđima i mnoga od tereta i nastradaju. Padaju mi na pamet i neke žene koje su poludile ili se propile nakon raspada braka/veze.

Svi mi malo stariji znamo za takve slučajeve, mora proć neko vrijeme, ne baš kratko, da bi se to moglo vidjeti. Uglavnom, htjela sam reći da to što netko izgleda kao uzoran suprug/otac ili uzorna supruga/majka, ne znači da nema svoju mračnu stranu koja samo čeka priliku da izađe na površinu. I onda svi ostanu iznenađeni jer otkud sad to?
U biti, svi imamo neke svoje vragove, kosture iz ormara, pitanje je samo koliko ih možemo držati pod kontrolom.

[Alaine Zanna]

Sophsy kaže:

A valjda prioritet.
Stvar je da u jedno ipak ulaziš svojom odlukom, postoji trenutak kad biraš hoćeš li ili ne.
Dok za bolest ali baš nikad ne biraš, ne postoji trenutak u kojem si ju izabrao, nemaš mogućnost okrenut se i reći "ne, hvala"

Naravno. Ideja da je perpetuirano trazenje dopaminsko-adrenalinskog kicka "bolest" je eticki vrlo problematicna. Da bi nesto bilo (mentalno) oboljenje, datu individuu mora onemogucavati u svakodnevnom funkcioniranju, sto smo vidjeli da nije slucaj iz primjera iznesenih na temi i u zivotu. Ovo je klasicno pleasure seeking ponasanje. Ako ga proglasimo "bolescu", onda bolescu mozemo proglasiti i prebrzu voznju, koja pociva na istim premisama i svakodnevno odnosi zivote. Na istom kicku se zasniva i ovisnost o seksu, samo nema ovako devastirajuce posljedice (za razliku od prebrze voznje) pa nitko ne vristi da je u pitanju " bolest".

Kockanje moze biti iskljucivo drustveno oboljenje, kojem podlijezu individue koje su (istina) emocionalno i/ili intelektualno nezrele, nerijetko i opterecene potisnutim traumama (sto mislim da je slucaj sa autoricinim muzem, zbog oca alkoholicara), ali nije bolest kao takva. Jer ako je naglasena sklonost kockanju bolest, onda je to i pretilost. Neki se zalazu da jeste, as we speak. Gdje je granica? U najgorem slucaju kockari su zrtve agresivnog kapitalizma u kom su ljudi proizvodi koji se u svakom trenutku trebaju izmanipulirati. Nebitno da li je u pitanju Dubai cokolada, Prada parfem, latest Iphone, Audi, kockarnica, kokain, fentanil, trgovina djecom i ljudima. Izvor je uvijek isti.

A sve je tako jednostavno rjesivo. Ograniciti uloge, zabraniti agresivno reklamiranje i glamuriziranje kockarnica, podici svijest o posasti kockanja kroz svjedocanstva zrtava. Vrijedi i za prehrambenu industriju/raznorazne korporacije/online stranice za upoznavanje, koje postaju sve opasnije i pretvaraju se u multi billion industry za izvlacenje novca naivnim, uglavnom zenama, ili priliku seksualnim predatorima/pornografsku industriju/you name it. Think!

[Stela]

blues4lady kaže:

Žena je pisala da ne spava od brige, to je taj famozni mir, ne pričam o fizičkom nasilju.

Ljubav je bezuvjetna samo prema maloj djeci, teško da je tako prema lažljivom muzu.
Gle, moj stav je kad se kockanje samo spomene, baj baj, pa pa. Ima žena kojima to ne smeta, ima žena koje boli kurac ima li muz ljubavnicu, ima nas svakakvih

Tema je na javnom forumu. Ovoj zeni očigledno smeta i svjesna je u čemu je. Naravno da će odlučiti sama sto će napraviti, možda joj forum treba za potvrdu, da je ok ostati, ali i otići.

Ja sam tim “mars van iz kuće lažljivo govno. Imamo malo dijete”. Tata može biti i s druge adrese, ne bi bio ni prvi ni zadnji.
Ti si tim podrške i razumijevanja.
Ništa nisi napisala na temu odgovornosti prema djetetu, životu malodobnog djeteta s ovisnikom i te slične fore.

Prema kome ta žena ima odgovornost? Djetetu ili mora imati suludo puno razumijevanja za lažljivog muza u ime čega točno? Ljubavi? A di je ljubav bila kad je 10k eur isparilo….

I da ima neku drugu fizičku bolest (npr.karcinom), a ne mentalnu, ne bi spavala od brige. I tada bi joj isto rekla: ostavi bolesnika, spasi sebe i dijete?

dangerz0ne kaže:

1. Može li prestati?
Muž ti je ovisnik. Treba mu psihijatar. Ne treba mu psiholog, SOS telefon, prijateljsko rame za plakanje, pop, forumski savjeti (uključujući i ovaj moj), plakanje. Čovjek je bolestan, i ta se bolest MOŽE izliječiti. Međutim, ako si ti već odlučila napustiti muža zato jer je bez novaca, šanse da sam sebi pomogne su ravne nuli. Nazvati Vrapče, tražiti savjet, hitan prijem i liječenje.

2. Priznao ti je da je prokockao, što to znači?
Znači da je još uvijek u izliječivoj fazi. Onog trenutka kada ga napustiš, maknula si i oca iz života svog sina. Sin će ti također trebati psihjatra kroz nekoliko godina jer će podsvjesno razmišljati zašto žene napuštaju njegovog tatu ako je bolestan. Neće te to pitati dijete. Ali će sebe pitati, dijete od deset godina, plakati noćima dok ti ne vidiš ili si na poslu. Odlučiti će biti kriminalac da mu nikada ne ponestane novaca, pokušati će na taj naćin "pomoći" tati, da i njega otac razumije ako ga već mater ne može.

3. Vas dvoje ste sve tvom mužu na svijetu, da li je to istina?
Je. U ovom trenutku ste vas dvoje tvom mužu doista sve na svijetu. Je, muž ti je banani, u problemu, u mulju iz kojeg se ne može sam izvući. Je, govono je i seronja da je te novce prokockao. Ali je tvoj muž i otac tvojeg djeteta. Od vas dvoje preostalih iz tvoje obitelji, nijedno nije bolesno. Zdrava si, kao i sin. Ti si puniljetna, sin nije. On bi htio pomoći ocu, ali ne zna kako. Ljubav je to. Možda to ne razumiješ, možda razumiješ, ali ako se razvedep od muža to sigurno neće sinu pomoći. Ni mužu. Sad je samo pitanje da li možeš živjeti s pitanjem tvojeg sina za osam godina kada postane punoljetan i pita "Zašto nisi tati pomogla dok je bio bolestan?"

4. Ne želiš tako provesti život, a kako želiš da tvoje dijete provede život?
Još bolje, pitaj sebe kako želiš provesti život. Danas ili sutra može se tebi nešto dogoditi. I tko će onda brinuti o tebi, sin od deset godina? Kažeš da ti je muž divan otac, ne govoriš da je sjajan muž. To je jasno, većina ljudi se nakon nekog vremena zasite jedno drugoga. Zasitila si ga se, tko i ne bi kada je još i kockar. Imaš sve razloge za ga se riješiti. Samo, pitaj se hoće li to riješiti tvoje probleme i hoćeš li time biti sretnija osoba. Pitaj se što ćeš dobiti s time. I konačno, pitaj sebe jesi li svjesna da će ti dijete provesti život bez oca. I da će hteti razumjeti svog oca, za razliku od tebe.

5. Iz mog iskustva znam dosta ovisnika o kocki, čak i postoji genetska predispozicija. Moguće je da će ti sin naslijediti taj gen, i da će jenog dana isto prokockati sve kada postane punoljetan. Ovisnost o kocki se može izliječiti, trajno. Treba puno liječenja i treba podrška obitelji. Zasad koliko se vidi tvoj muž nema podršku svoje obitelji, ima samo svog maloljetnog sina koji mu želi pomoći. Ovisnost od kocki je slabija od ovisnosti o heroinu i alkoholu, ali jača od ovisnosti o cigaretama ili kavi. Tvoj muž je još blagi slučaj, izlječiv, ima puno gorih. Samo o tebi ovisi hoćeš li mu pomoći, čak ni njegovi roditelji ne mogu mu pomoći.

6. Znam čak dvije žene koje su se borile za svoje muževe da ih izbave od ovisnosti kocke. Obje su bile uspješne u konačnici. Jenda je uspjela nakon samo dvije godine borbe, druga nakon više od pet. To je postupak koji traje, nije nimalo lak. Lakše je pobjeći ili napustiti. Muža, ženu, roditelje, prijatelje, to ljudi vide na televiziji pa misle da je to tako. Samo pravi ljudi ustraju uz svoje i pomognu drugu (bračnom) u nevolji. U konačnici, s brakom si to potpisala.

Ali eto, ovo je samo moje mišljenje. Ne moraš da ni pročitati, a ako ti ne paše odgovor ne moraš ni odgovoriti. Na tebi je odluka.

Lijepo napisano. Vezano uz točku 6. znam samo jednu ženu koja se trudila pomoći svom nesretniku. Nije uspjela. Nakon par godina je "spašavala" i sebe i djecu jer ovisnik nije pronašao načina pomoći sam sebi.

[blues4lady]

Stela kaže:

I da ima neku drugu fizičku bolest (npr.karcinom), a ne mentalnu, ne bi spavala od brige. I tada bi joj isto rekla: ostavi bolesnika, spasi sebe i dijete?


Lijepo napisano. Vezano uz točku 6. znam samo jednu ženu koja se trudila pomoći svom nesretniku. Nije uspjela. Nakon par godina je "spašavala" i sebe i djecu jer ovisnik nije pronašao načina pomoći sam sebi.

Nevjerovatno je da se uopće bolest poput raka usporediti s kockanjem

[lastman]

blues4lady kaže:

Nevjerovatno je da se uopće bolest poput raka usporediti s kockanjem

Jel se uplašila pauka, zmije, ima alergiju, prehladila se, kockala, budi me u ponoć da idem 2 km dalje podići nepokretnu mamu kad padne iz kreveta i leži na podu u bolovima (rak kostiju), idem u bolnicu prije hitne da pripremim posebna nosila/ krevet i to u sred "kovid krize"...meni je to isto. Tu sam da pomognem. Jedina razlika je što on (muškarac kockar) možda i nije tako dobar prema svojoj ženi kao moja žena prema meni? Tu ulazimo u ono ocjenjivanje braka 1-5. Ako je brak u raspadu i baja još kocka zajedničkom lovom, je.i ga, druga je to priča.

[Coeli]

Lastmane, sori ali malo je bedasto uspoređivati nesreće koje se dogode našim voljenima i u kojima oni nisu imali izbora, sa situacijama u kojima jesu imali izbora a svjedno su pokleknuli, i to dvaput.

Ajmo reći da ti žena nacugana napravi prometnu, nek bude i reativno lakša pa je nastradao samo lim, ali svejedno će to - ne samo nju, nego vas oboje, stajati ne baš malo. Jasno, ozbiljno ćeš porazgovarati s njom i pitati je koji joj klinac bi da vozi pijana. Nakon tog ćeš očekivati da je to ozbiljno shvatila, ako si filozof i optimist, možda ćeš čak smatrati da je dobro što sad mora dodatno rintati da bi pokrila trošak kazne i popravka dva auta jer će iz toga nešto naučiti za ubuduće.

A onda se ispostavi da nakon godinu dana opet napravi isto.

Recimo da alholičarka nije jer inače ne pije, samo je blesava i neodgovorna, a ta neodgovornost košta i tebe i nju i vašu djecu. Koliko šansi joj treba dati da se sabere? Razumiješ li da to ide na račun cijele obitellji, ne samo njezin?

[Stela]

blues4lady kaže:

Nevjerovatno je da se uopće bolest poput raka usporediti s kockanjem

Ovisnost bilo koje vrste (alkohol, droga, kocka) vidim kao mentalnu bolest. I ne samo ja. https://mentalnozdravlje.zagreb.hr/v...nosti-postoje/
Osoba koja ti je bila sve 10 godina ima problem. Mislim da joj treba pomoć ukoliko to želi. I zbog "minulog rada" zaslužuje da joj pomognem, ako ne zbog njega, zbog našeg djeteta koje treba zdravog i odgovornog tatu. Jer, jednog dana, ako tata ode tako daleko i krene zaduživanje kod lihvara, i moje dijete ima problem

[blues4lady]

Stela kaže:

Ovisnost bilo koje vrste (alkohol, droga, kocka) vidim kao mentalnu bolest. I ne samo ja. https://mentalnozdravlje.zagreb.hr/v...nosti-postoje/
Osoba koja ti je bila sve 10 godina ima problem. Mislim da joj treba pomoć ukoliko to želi. I zbog "minulog rada" zaslužuje da joj pomognem, ako ne zbog njega, zbog našeg djeteta koje treba zdravog i odgovornog tatu. Jer, jednog dana, ako tata ode tako daleko i krene zaduživanje kod lihvara, i moje dijete ima problem

Ne vidimo ovo na isti način. Ovisnost je bolest, medjutim to je nešto sasvim drugačije od bolesti koje su se “razvile ili dobile”

Ovo konkretno može jako ružno utjecati i na ženu i na dijete i u mom svemiru to je nedopustivo.
Da, okrutna sam i mislim da nikog nisam u stanju voljeti toliko da mu dozvolim da me uvali u egzistencijalne probleme. U mojim ocima ljubav nije dovoljna, a velika je šansa da bi kod mene konkretno i u potpunosti samo isparila.

Da se razumijemo, pišem iz pozicije nekoga tko je riješio puno tudjih (obiteljskih) problema.
Sto ljudi, sto čudi štaš.
Kocka je eliminacijski element, prije nego se ostane bez love i imovine.

[blagotebi]

Nekad i somatski bolesnici odbijaju tretman i ne surađuju. Primjer osoba ima dijabetes a odbija se odreći masnog mesa, krušine, fešti s masnom hranom, odbija šetati svaki dan. Možeš se ti truditi do beskraja, ona to odbija. Ako pitaš stručnjaka ili savjetnika, oni će ti reći “ne možeš pomoći onom tko ne želi pomoć”. Aj objasni mi kojom metodom bi natjerao nekog da šeta poslije jela, ako on to ne želi? A ta stvar mu je jako bitna za tretman.

[cajna_mjesavina]

Stela kaže:

Ovisnost bilo koje vrste (alkohol, droga, kocka) vidim kao mentalnu bolest. I ne samo ja. https://mentalnozdravlje.zagreb.hr/v...nosti-postoje/
Osoba koja ti je bila sve 10 godina ima problem. Mislim da joj treba pomoć ukoliko to želi. I zbog "minulog rada" zaslužuje da joj pomognem, ako ne zbog njega, zbog našeg djeteta koje treba zdravog i odgovornog tatu. Jer, jednog dana, ako tata ode tako daleko i krene zaduživanje kod lihvara, i moje dijete ima problem

Slažem se s tobom.
Autorica je to već učinila. Oprostila mu je, trudila se skupa s njim da se novac namakne.
Očito ne zarađuju mnogo kada su tih 5000 EUR koje je on prokockao štedjeli godinu dana i odricali se svega.

Suprug je nakon toga imao recidiv i opet prokockao novi novac, a s time i njeno več narušeno povjerenje.

Dakle, smatraš da opet treba prijeći preko svega i zaboraviti?
Kako da mu sada opet vjeruje kad se kunuo i živim i mrtvim da neće više nikada?

Kažeš, dijete treba zdravog i odgovornog tatu? Nažalost, ovaj čovjek to nije.
Da li se sad svi troje trebaju utopiti zajedno s njim?

Koliko šansi misliš da treba dobiti? Beskrajno ili imaš neki broj?
Ovo bi konkretno bila treća šansa...

Kao dijete oca koji je napravio oko 5 puta sranje (od toga se 2 puta i liječio) i majke koja je 4 puta prešla preko svega, smatram da ovdje pomoći nema. Jednostavno, ti gaziš samog sebe i daješ toj osobi povjerenje i novu šansu iznova i iznova, a kockar na kraju opet proćerda pare. To uništava tu ženu, djecu i kompletnu familiju.

Zašto bi cijela obitelj roboala njegovoj neodgovornosti i nezrelosti?

Ja sam za damage control - spasiti što se spasiti da. U ovom slučaju mentalna, materijalna i emocionalna stabilnost i zdravlje autorice i djeteta.

[Alaine Zanna]

Naravno cajna_mjesavina. Tvoje rijeci imaju posebnu tezinu jer dolaze iz pozicije zrtve.

Stela kaže:

Ovisnost bilo koje vrste (alkohol, droga, kocka) vidim kao mentalnu bolest. I ne samo ja. https://mentalnozdravlje.zagreb.hr/v...nosti-postoje/
Osoba koja ti je bila sve 10 godina ima problem. Mislim da joj treba pomoć ukoliko to želi. I zbog "minulog rada" zaslužuje da joj pomognem, ako ne zbog njega, zbog našeg djeteta koje treba zdravog i odgovornog tatu. Jer, jednog dana, ako tata ode tako daleko i krene zaduživanje kod lihvara, i moje dijete ima problem

U neoliberalizmu tj. korporatizmu u kom zivimo, sa kamerama koje te snime 15-150 puta svaki dan, telefonima koji takodjer daju pristup tim korporacijama, neces mi reci da drzave nisu u stanju zauzdati probleme narkomanije, alkoholizma, kockanja, djecje pornografije, Black Axe globalnog kriminala (apsolutno zastrasujuceg) koji izmedju ostalog izvlaci bilijune $ naivnim zenama na dating stranicama, itd, itd?

Ali ne zauzdavaju. Zasto?

Kad dokucis odgovor na ovo pitanje, sve ce postati jasnije. Korporacije koriste mrkvu (zavodljivo obecanje profita bez znoja) i stap (kamatare koji u najblazem slucaju lome noge duznicima). S druge strane, ovisnici su navuceni na nepredvidivost ovih igara, a ne na dobitak per se. Tek kada izgube velike svote novca, krenu u 'chasing the losses' sto je kognitivna greska naravno i upadaju u rupu bez dna. Do tada im je bitan samo slijedeci high, plus moraju ulagati sve vece svote novca da bi ga postigli. Da su ove zlocudne 'igrice' predvidive, postale bi dosadne i ne bi bilo nerazumnih koji im podlijezu. Njihova ideja kad pokusaju vratiti izgubljeno, je da ce nakon x broja gubitaka stici dobitak, sto nije istina jer se ove 'igre' zasnivaju na promjenjivom omjeru ojacavanja impulsa, pa ovisnici nisu nista bolji od Skinnerovog misa koji pritisce prekidac sve dok ne dobije hranu. Kod kockara je moguce da se to ne desi nikad, jer broj ponavljanja do nagrade nije odredjen.

Ti u ovoj konstelaciji odnosa preporucujes empatiju autorici koja ima malo dijete i u nezavidnoj je financijskoj poziciji? Ona moze pokazati empatiju i nakon razvoda (jer dijete), ali ostanak s njim je zivot u neizvjesnosti i strahu - dok je ziva. Ako je to i naznaka zivota, onda nista.

To sto ove osobe imaju slabu kontrolu impulsa, sto su krajnje neodgovorni ih ne cini bolesnicima nego stetocinama. Na Razvodima imas temu o suprugu koji je zbog neke zenske krenuo piti i epilog je da je u saobracajki usmrtio covjeka, pa je sad u zatvoru. Ako idemo na emotivno rasudjivanje, mozemo autorici te teme takodjer preporuciti empatiju jer je taj covjek potpuno unisten, vise od autoricinog muza na ovoj temi. Zrtve kockara su nevidljive, ali podjednako devastirajuce (samoubojstva I/ili ubojstva bliznjih) u najgorem slucaju.

Svi u jednom trenutku moramo preuzeti odgovornost za vlastite postupke i imati kontrolu impulsa. Zasto bi kockari bili izuzetak? Treba krenuti s kampanjom za zatvaranje kockarnica, kao sto je uspjesno uradjeno npr. u Albaniji, od svih zemalja. S druge strane, od ovisnosti o kockanju u Srbiji se lijece i djeca.

Do uspjesne kampanje, kockari bi placali vlastitu terapiju, da se nesto pitam. Ne zato sto nemam empatije (imam je vise od prosjecne osobe), nego zato sto bi tako dobili pouku o zivotu. Svi bismo se zabavljali 24/7 (ne kockom naravno), no biramo odgovornost prema sebi i drugima jer drugi nacin za obicne smrtnike ne postoji. Sorry guys, life on this planet is not a game, far from it.

[lastman]

Napisao sam i izbrisao post. Mislim da mi je dosta kockara. Odjavljujem se. Ženi sretno pa i da se on izliječi.

[MMachéte]

blagotebi kaže:

Nekad i somatski bolesnici odbijaju tretman i ne surađuju. Primjer osoba ima dijabetes a odbija se odreći masnog mesa, krušine, fešti s masnom hranom, odbija šetati svaki dan. Možeš se ti truditi do beskraja, ona to odbija. Ako pitaš stručnjaka ili savjetnika, oni će ti reći “ne možeš pomoći onom tko ne želi pomoć”. Aj objasni mi kojom metodom bi natjerao nekog da šeta poslije jela, ako on to ne želi? A ta stvar mu je jako bitna za tretman.

Necemo nastaviti s ovim tretmanom lijecenja ako necete slijediti korake izljecenja i oporavaka, a trenutni glavni korak je faking setnja poslije jela.Ako nemozete setati poslije jela, terapija se prekida do daljnega, imamo druge pacijente koji cekaju na red a oni su spremni slijediti smjernice.



citam neke komentare, usproedba kockanja sa rakom
rak ne utjeces gotovo ni na kakav nacin , osoba ga dobije. nema veze s vezom.
citam isto komentare valjda bivsih kockara ili polaznika tih grupa..komentari su u stilu da je zeni kockara u interesu sto duze biti s njim jer ce dijete za 20 godina pitati" a zasto si nisi pomogla tati"

ta zena ce reci djetetu da je pomogla tati ne jednom nego vise puta, ali tata je bolesni kockar koji je prokockao zadnje novce koje su imali na jebene vockice i kao takvog ga je morala ostaviti i to je i napravila. to je pravi odgovor.

Nisam sad skuzio ovo zadnje od Stele o zatvaranju kocarnica ali kao sto sam napisao vec, podrzavam to, mada po meni prvo zabrana ikakvih reklama, idiota koji idu u kocarnice ce uvijek biti bar malo, i onda s vremenom skroz zabrana kocarnica, ili ih ograniciti da ulog moze biti mizeran neki par centi, cisto da ovi idioti se mogu kockat a da kockarnica nista ne zaradiit. Pa ce sami zatvoriti.

[akbugger]

blues4lady kaže:

Da, okrutna sam i mislim da nikog nisam u stanju voljeti toliko da mu dozvolim da me uvali u egzistencijalne probleme. U mojim ocima ljubav nije dovoljna, a velika je šansa da bi kod mene konkretno i u potpunosti samo isparila.

Nije to bit okrutan nego razuman.

[Lovely Lady]

akbugger kaže:

Nije to bit okrutan nego razuman.

„Ništa na svijetu nije tako dobro podijeljeno ljudima kao zdrav razum, jer svako misli da ga ima dovoljno“ – René Descartes

[akbugger]

Lovely Lady kaže:

„Ništa na svijetu nije tako dobro podijeljeno ljudima kao zdrav razum, jer svako misli da ga ima dovoljno“ – René Descartes

Malo je fulao.

Ja prvi priznajem da ga nemam dovoljno!

[Samsung2007]

Khalessi7 kaže:

Evo ovako, prije godinu dana otkrila sam da mi muz kocka. Radilo se o 5000 eura, kupili smo kucu nekoliko mjeseci prije toga, to je trebao biti novac za renoviranje. O soku necu ni pricati, 100 posto sam mu vjerovala do tada, nikada ne bi ni pomislila na takvo sto od njega. Otplacivali smo to cijelu godinu, radio je od jutra do mraka i nedavno smo otplatili. Da bi mi jucer priznao da je opet prokockao isti iznos.
Znam da nemam drugog izlaza osim razvoda, prosli put sam pala na plakanje, molenje, necu nikad vise, vis te mi sve ne mogu bez vas ( imamo 9.godisnjeg sina), i ja sam budala presla preko toga, koliko se moze prijeci jer povjerenja od tog dana nema ni trunke. Nije prosao dan da nisam pomislila sta radi i radi li to opet.
Ne zelim tako provesti zivot niti zelim da moje dijete tako provede zivot.
On je divan otac, dijete ga obozava i zato mi se srce i kida najvise, ali ovakav zivot nema smisla, iskreno osjecam veliki strah od svega toga i sto bi me u buducem zivotu moglo docekati.
Ono sto me zanima je, ako bi netko mogao napisati tko ima iskustva s tim, tko je to prosao, moze li stvarno prestati, iako znam, svjesna sam da vec znam odgovor.

Kao netko tko ima iskustva sa tim i ko je "djelimicno uspjesno" prosao kroz taj pakao, mogu ti reci dvije stvari i odgovoriti na tvoj post:

1. Da, ta ovisnost se moze izlijeciti ili ublaziti. Prvi i mnogo tezi i komplikovaniji put je potpuni oporavak sto je jako tesko i skoro nemoguce ako gledamo procente. No drugi vid, to jest djelimicni oporavak se moze desiti i sanse za to su puno vece nego u prvom slucaju. , ali i dalje je to opet jako tezak i dug put pun boli i suza. No u oba slucaja sve zavisi iskljucivo od volje, same svijesti i psihickog stanja osobe sa tim problemom, dakle tvog muza, uz uslov da si mu ti, a i okolica od besprijekorne pomoci na tom putu...

2. Ako je tvoj post istina, a ne neki troll, onda se pitam kolika je tvoja ljubav prema njemu i biia u sustini tako da to sve rusis bez ikakvog kompromisa i dogovora nakon sto je on u dva navrata prokockao jebenih 10 k eura...Ovo mi zvuci kao da si ti samo cekala neki povod a dobila ga u vidu njegovog priznanja o kockanju i utrosenom novcu...Zamisli njegovu reakciju da si mu ti jedan dan sa pretraga dosla sa vijestima da imas neku tesku, mozda isto tako tesko izlijecivu bolest...Da li bi bilo ok od njega da te odmah odjebe i podje svojim putem?

Sve se moze rijesiti i premositit kada se istinski zeli i kada se sve karte bace na stol i razgovara iskreno i koriste svi resursi i mogucnosti da se ti problemi rijese, ali vi ste nazalost miljama daleko od toga ako je ova tvoja prica istinita, mada jako sumnjam u nju....

[born to feel]

Samsung2007 kaže:

Kao netko tko ima iskustva sa tim i ko je "djelimicno uspjesno" prosao kroz taj pakao, mogu ti reci dvije stvari i odgovoriti na tvoj post:

1. Da, ta ovisnost se moze izlijeciti ili ublaziti. Prvi i mnogo tezi i komplikovaniji put je potpuni oporavak sto je jako tesko i skoro nemoguce ako gledamo procente. No drugi vid, to jest djelimicni oporavak se moze desiti i sanse za to su puno vece nego u prvom slucaju. , ali i dalje je to opet jako tezak i dug put pun boli i suza. No u oba slucaja sve zavisi iskljucivo od volje, same svijesti i psihickog stanja osobe sa tim problemom, dakle tvog muza, uz uslov da si mu ti, a i okolica od besprijekorne pomoci na tom putu...

2. Ako je tvoj post istina, a ne neki troll, onda se pitam kolika je tvoja ljubav prema njemu i biia u sustini tako da to sve rusis bez ikakvog kompromisa i dogovora nakon sto je on u dva navrata prokockao jebenih 10 k eura...Ovo mi zvuci kao da si ti samo cekala neki povod a dobila ga u vidu njegovog priznanja o kockanju i utrosenom novcu...Zamisli njegovu reakciju da si mu ti jedan dan sa pretraga dosla sa vijestima da imas neku tesku, mozda isto tako tesko izlijecivu bolest...Da li bi bilo ok od njega da te odmah odjebe i podje svojim putem?

Sve se moze rijesiti i premositit kada se istinski zeli i kada se sve karte bace na stol i razgovara iskreno i koriste svi resursi i mogucnosti da se ti problemi rijese, ali vi ste nazalost miljama daleko od toga ako je ova tvoja prica istinita, mada jako sumnjam u nju....

Postoji valjda malena razlika između teške fizičke dijagnoze i toga da ti partner poskrivečki prokocka zajedničku lovu, laže dugotrajno da bi to prikrio, nakon što je otkriveno obeća da neće nikad više pa onda prvom prilikom ponovi isto to.
Ne znam, ja ne vidim kockanje kao nešto što se mora, da bi se čovjek uopće navukao mora prvo to raditi iz zabave i svog gušta, ne hajući o nikom i ničem osim svog trenutnog zadovoljstva. Nakon što usere počinje laganje, muljanje i sakrivanje pa se time trajno narušava povjerenje i osjećaj zajedništva već se uspostavljaju suparničke strane. Kockanje nije nešto što možeš kontrolirati (jednom kad si se svoje zadovoljstvo stavio na prvo mjesto i iz zabave se navukao) ali laganje, muljanje i skrivanje itekako izabireš i za to nije nitko drugi kriv.
Kockanje je ovisnost ali ne bih rekla da je bolest. Prije bi rekla da je simptom psihičkih i emotivnih problema koji su i doveli do ovisničke strukture ličnosti.
Što se osobne odgovornosti ili neodgovornosti tiče, prvi korak ipak radiš svjesno i samovoljno, kasnija kompulzivnost je nešto što si prihvatio kao rizik kad si počinjao. Sve one radnje koje radiš da bi sakrio i smuljao, to je osobni odabir na koji način ćeš se suočiti (ili ne) sa situacijom i problemima u koje si se doveo.

Žene ne ostavljaju kockare zato jer si jadni ne mogu pomoći već zato što to otkriva potpuno novi komplet karakternih osobina/mana za koje možda nisu prije ni znale a sada su razotkrivene.

I to posprdno komentiranje o bijednih 10 tisuća eura.... tko ima više prokocka više, on je prokockao onoliko koliko je imao. Da su imali više ušteđevine ne bi stao na tome.
Ja bi trebala šparati 5 godina da ušparam 5000 eura. Da mi netko to razjebe jer ga je ponijelo u kockarnici, ne bi me više vidio.

[akbugger]

Samsung2007 kaže:

1. Da, ta ovisnost se moze izlijeciti ili ublaziti.

Kako izgleda ublažavanje ovisnosti?

Jer, po mom znanju, nema ublažavanja alkoholizma. Nema ublažavanja ovisnosti o psihoaktivnim drogama. I, nema ublažavanja ovisnosti o kockanju.

Isto tako, nema izlječenja. Ne postoji izliječeni alkoholičar. Napisao sam negdje na ovoj temi da bi to "ozdravljenje" izgledalo tako da bivši kockar (danas izliječen) uzme 100E, ode u kockarnicu, sve popuši, izađe van, i godinu dana ili koliko već ni ne pomišlja na odlazak u kockarnicu.

To mogu napravit recimo ja. Ja nemam problem s kockanjem. Jer nemam para, al nebitno.
Za slučaj kockara koji to može, kao i alkoholičara koji se eto, samo tu i tamo 3x godišnje napije jer Nova godina, rođendan i kumče ja u životu čuo nisam. Osim kompletne apstinencije, nema lijeka. A to baš i ne bi nazvao lijekom.