Samoubojstvo - *pročitati prvi post*

[frozensun]

Tata je umro pre nekih godinu dana, bio mi je otac, prijatelj, sve i jako se brinuo za nas sve...ostao sam sa bolesnom majkom koja svaki dan postaje sve nepodnosljivija jer ima Alzeinhimerovu bolest i demenciju.Svaki al svaki dan mi kljuca nad glavom i ronda za bilo sta, uz to slabo i cuje i slabo vidi,sve joj smeta i svi su joj krivi za sve.
Meni su psihijatri profulali dijagnozu, vodili su me pod dg neorganska insomnija tj od 2017te godine ja ne mogu da spavam, poneke noci nikako ali u vecini noci nista duze od 6 h.Psiha i tijelo mi popustaju vec odavno usljed premalo sna, sto puta sam pomislio da si skratim muke jer nespavanje je pakao.
Mejdutim kako imam opstrukciju gornjih disajnih puteva 2 ORL doktora misle da imam sleep apneju odnosno da bi prvo trebao operisati devijaciju nosa,a da bi to bilo ja moram u psihijatrijsku bolnicu da me skinu sa psih. lijekova koje godinama pijem kako bi mogao na anesteziju.
Mama je bolesna i svaki dan me izludjuje, kuka, sere mi nad glavom.Ni na poslu situacija nije bolja, privatna firma, skoro su otpustili 20 radnika, platu ne ovecavaju,stresno, radnici su jako nezadovoljni nervozni ali cute.
Dolazi mi naprosto misao verti mi se kako da to uradim, da li se da se objesim, skocim sa sprata,
Nemam ni prijatelja, najbolji prijatelji su mi davno otisli iz usrane drzave usljed lose finansijske situacije i izrabljiuvanja radnika do maksimuma za male pare.
Povukao sam se u sebe jer vidim da me niko ne razumije a ni ja njih, ono sto vecinu normalnih ljudi interesuje, mene ne i obrnuto.
Ne volim biti bolestan, evo vec 7 dana muku mucim sa jakom gripom koja me lomi, ovo je po ko zna koji put cesto sam bolestan jer nemam imuniteta posto ne spavam dovoljno..
Uradio bi to, samo ce mo doci misao da necu razmisljati o posljedicama.nece nikome biti zao niti zelim da me neko sazaljeva, mama svakako nece jos dugo zivjeti, a njenu smrt necu podnjeti nikako, vjerovartno cu poluditi kad umre.
Inace imam i poremecaj licnosti rekli su kao granicni, mada ja sebe vidim u izbjegavajucem poremecaju licnosti (avoidant personality disorder).
Psihijatrima ne idem, uzimam lijekove na svoju ruku.
Ubio bi se jer time bi prestala sva moguca sranja koja mi se desavaju u zivotu, a vise imam sranja lijepih stvari nemam nikako!!!Nenam nista ni ya koga da kazem da zelim da zivim ni za sta, da imam djecu pa da kazem za njih cu da zivim.
Imam vec 43 godine.

[Coeli]

Zašto misliš da ne bi preživio maminu smrt? Prirodno je, svi ćemo otići jednog dana, a ona je već u godinama kada se to može normalno očekivati.
Jest, teško ti je, i s njom i sa samim sobom. No ipak, može se sa svim tim izaći na kraj. S mamom je tako kako je, pokušaj gledati na to kao na nešto što treba odraditi jer je to, najzad, posve u redu. Tako i treba. Na taj način biti će ti emotivno lakše.
Nesanica se može riješiti, moja nećekinja imala je veliki problem s tim i riješila to kad su joj uspjeli pronaći terapiju koja je upalila. Znači, samo treba pronaći terapiju koja pali.
Ljudi s F dijagnozom mogu operarati devijaciju nosa, mojoj sestri su to napravili iako su je prvo odbili s istim razlogom kao i tebe. Raspitaj se, odi u neku drugu kliniku.
Kreni psihijatrima, treba ti prilagođena terapija, vidiš i sam da ovo što uzimaš na vlastitu ruku ne pomaže.
S poslom je tako kako je. To je u biti najmanji problem ako se ostalo riješi (zdravlje).
Ako riješiš zdravlje, i sve ostalo će se popraviti, uključujući i društveni život. Kad nam fizički nije dobro, loše funkcioniramo u svemu.
Gripa će proć.
Ajde, glavu gore i lagano u bitku za zdravlje. Možeš ti to.

[frozensun]

Coeli kaže:

Zašto misliš da ne bi preživio maminu smrt? Prirodno je, svi ćemo otići jednog dana, a ona je već u godinama kada se to može normalno očekivati.
Jest, teško ti je, i s njom i sa samim sobom. No ipak, može se sa svim tim izaći na kraj. S mamom je tako kako je, pokušaj gledati na to kao na nešto što treba odraditi jer je to, najzad, posve u redu. Tako i treba. Na taj način biti će ti emotivno lakše.
Nesanica se može riješiti, moja nećekinja imala je veliki problem s tim i riješila to kad su joj uspjeli pronaći terapiju koja je upalila. Znači, samo treba pronaći terapiju koja pali.
Ljudi s F dijagnozom mogu operarati devijaciju nosa, mojoj sestri su to napravili iako su je prvo odbili s istim razlogom kao i tebe. Raspitaj se, odi u neku drugu kliniku.
Kreni psihijatrima, treba ti prilagođena terapija, vidiš i sam da ovo što uzimaš na vlastitu ruku ne pomaže.
S poslom je tako kako je. To je u biti najmanji problem ako se ostalo riješi (zdravlje).
Ako riješiš zdravlje, i sve ostalo će se popraviti, uključujući i društveni život. Kad nam fizički nije dobro, loše funkcioniramo u svemu.
Gripa će proć.
Ajde, glavu gore i lagano u bitku za zdravlje. Možeš ti to.

Tata je umro samo zato sto hitna pomoc nije htjela doci.
Smjestili smo ga u dom, mi smo pazili za njega 3 godine, u domu je umro samo nakon 15 dana jer niko ga nije kontrolisao, pazio
Kao osoba sa teskim poremwcajem licnosti jako sam vezan za roditelje i kad su oni lose i ja swm 3x losije.
Mami je vec 80 godina.
Sto se bolesti moji tice oni su dali pogrewnu dijagnozu, psijijatri tvrdili kako je nesanica posljedica moje psihe a ono ocit9 da imam sleep apneu znaci godinama me trovali lijekovima i hospitalizacije njiih beskonacno...
Vidi sta su napravili s mene sada...doveli su me da se objesim evo razmisjam citav dan kako to da uradim.
Na to sve ja prijatelja nemam, jedini i naibolji prijatelj mi je bio otac!!!

[descender]

On 13 December 1807, in fashionable Weimar, Johanna Schopenhauer picked up her pen and wrote to her 19-year-old son Arthur: ‘It is necessary for my happiness to know that you are happy, but not to be a witness to it.’ Two years earlier, in Hamburg, Johanna’s husband Heinrich Floris had been discovered dead in the canal behind their family compound. It is possible that he slipped and fell, but Arthur suspected that his father jumped out of the warehouse loft into the icy waters below. Johanna did not disagree. Four months after the suicide, she had sold the house, soon to leave for Weimar where a successful career as a writer and saloniste awaited her. Arthur stayed behind with the intention of completing the merchant apprenticeship his father had arranged shortly before his death. It wasn’t long, however, before Arthur wanted out too. In an exchange of letters throughout 1807, mother and son entered tense negotiations over the terms of Arthur’s release. Johanna would be supportive of Arthur’s decision to leave Hamburg in search of an intellectually fulfilling life – how could she not? – including using her connections to help pave the way for his university education. But on one condition: he must leave her alone. Certainly, he must not move to be near her in Weimar, and under no circumstances would she let him stay with her. What her line of 13 December doesn’t reveal is that Johanna simply couldn’t tolerate Arthur: ‘All your good qualities,’ she wrote on 6 November, ‘become obscured by your super-cleverness and are made useless to the world merely because of your rage at wanting to know everything better than others … If you were less like you, you would only be ridiculous, but thus as you are, you are highly annoying.’ He was, in short, a boorish and tiresome know-it-all.

If people found Arthur Schopenhauer’s company intolerable, the feeling was mutual. He spent long depressive periods in self-imposed isolation, including the first two months of 1832 in his new rooms in Frankfurt, the city that became his adoptive home after a stint in Berlin. He defended himself against loneliness with the belief that solitude is the only fitting condition for a philosopher: ‘Were I a King,’ he said, ‘my prime command would be – Leave me alone.’ The subject of happiness, then, is not normally associated with Schopenhauer, neither as a person nor as a philosopher. Quite the opposite: he is normally associated with the deepest pessimism in the history of European philosophy. Schopenhauer’s pessimism is based on two kinds of observation. The first is an inward-looking observation that we aren’t simply rational beings who seek to know and understand the world, but also desiring beings who strive to obtain things from the world. Behind every striving is a painful lack of something, Schopenhauer claims, yet obtaining this thing rarely makes us happy. For, even if we do manage to satisfy one desire, there are always several more unsatisfied ones ready to take its place. Or else we become bored, aware that a life with nothing to desire is dull and empty. If we are lucky enough to satisfy our basic needs, such as hunger and thirst, then in order to escape boredom we develop new needs for luxury items, such as alcohol, tobacco or fashionable clothing. At no point, Schopenhauer says, do we arrive at final and lasting satisfaction. Hence one of his well-known lines: ‘life swings back and forth like a pendulum between pain and boredom’. ...

[Vizon]

frozensun kaže:

Tata je umro samo zato sto hitna pomoc nije htjela doci.
Smjestili smo ga u dom, mi smo pazili za njega 3 godine, u domu je umro samo nakon 15 dana jer niko ga nije kontrolisao, pazio
Kao osoba sa teskim poremwcajem licnosti jako sam vezan za roditelje i kad su oni lose i ja swm 3x losije.
Mami je vec 80 godina.
Sto se bolesti moji tice oni su dali pogrewnu dijagnozu, psijijatri tvrdili kako je nesanica posljedica moje psihe a ono ocit9 da imam sleep apneu znaci godinama me trovali lijekovima i hospitalizacije njiih beskonacno...
Vidi sta su napravili s mene sada...doveli su me da se objesim evo razmisjam citav dan kako to da uradim.
Na to sve ja prijatelja nemam, jedini i naibolji prijatelj mi je bio otac!!!

Ne znam sta da ti kazem. Imas koliko godina. Mozes li ikako u invalidninu ili nesto slicno. Neko primanje da ostvaris. Mene je depresija i to ona gadna mucila prije i sada, bipolar tip 2, depresija i manija, a vode mi sizofreniju iako sam po meni imao i hipersomniju ili narkolepsiju i jos neke fizicke bolesti i tu bipolar tip 2 psihicku bolest tj gadnu vrstu depresije i ushicenosti radi sto sta cega.

Ostvario sam nesto od ovoga, invalidninu ali ne i sve kako treba, ali me i dalje muci kao utucenost ali ne stalno, ciklusno se desava i volio bi da nisam ili rodzen ili da me je auto pregazilo kada me je udarilo ili da umrem, samo da se neprobudim jedan dan cak i razmisljao o eutanaziji da trazim azil negdje gdje je ima i da pokusam i to.

Nazalost nije mi tako svaki dan, nekad imam takve misli, nekad ne. Utice okolina na mene puno, svadze itd. Cak i ova lokalna i svjetska zbivanja.

Ne znam opet ponavljam sta da ti kazem osim da se drzis koliko mozes.

[Mouchette]

Pišem ovdje nakon puno godina. Došla sam pitati žene gdje ima za kupiti jeftine odjeće jer, eto, idem pokušati nekako osmisliti dan i život da imam nešto od toga nakon što platim stanarinu i režije, da ne moram birati između novih cipela i zavjesa.
Pa sam pročitala zadnjih par postova. Tema samoubojstva i uopće smrti, mi je uvijek bliska srcu jer ga nikad ni ne napušta. U zadnje vrijeme puno molim, posebno litanije svetoj Uršuli za sretnu smrt.
I prilično sam mirna kad se "predam". Naime, nakon strašnih događaja i dekompenzacija i paničnih napadaja i prekida veza i problema koji su se dogodili prije puno godina, kad sam također ovdje pisala, htjela sam da mogu kontrolirati stvari imati moć nad njima, a sad želim da nemamo moć ni nad čime, da se samo trebamo prepustiti nemoći. Svijet se samo događa, život se događa, a moć je neka destruktivna sila koja nije u nama samima po sebi, mi ne znamo što je najbolje za nas. Sami smo dovoljni takvi kakvi jesmo i ne moramo ništa poduzeti. Dovoljno je što živimo, naši životi su vrijedni. Život će nam se dogoditi i mi ćemo nekako na njega reagirati.
Nadam se da to malo pomaže.

Kad prestaneš misliti da si ti onaj koji mora nešto poduzeti oko života, onda prestaneš i smišljati kako se objesiti. Pretpostavljam i nadam se.

[Vizon]

Mouchette kaže:

Pišem ovdje nakon puno godina. Došla sam pitati žene gdje ima za kupiti jeftine odjeće jer, eto, idem pokušati nekako osmisliti dan i život da imam nešto od toga nakon što platim stanarinu i režije, da ne moram birati između novih cipela i zavjesa.
Pa sam pročitala zadnjih par postova. Tema samoubojstva i uopće smrti, mi je uvijek bliska srcu jer ga nikad ni ne napušta. U zadnje vrijeme puno molim, posebno litanije svetoj Uršuli za sretnu smrt.
I prilično sam mirna kad se "predam". Naime, nakon strašnih događaja i dekompenzacija i paničnih napadaja i prekida veza i problema koji su se dogodili prije puno godina, kad sam također ovdje pisala, htjela sam da mogu kontrolirati stvari imati moć nad njima, a sad želim da nemamo moć ni nad čime, da se samo trebamo prepustiti nemoći. Svijet se samo događa, život se događa, a moć je neka destruktivna sila koja nije u nama samima po sebi, mi ne znamo što je najbolje za nas. Sami smo dovoljni takvi kakvi jesmo i ne moramo ništa poduzeti. Dovoljno je što živimo, naši životi su vrijedni. Život će nam se dogoditi i mi ćemo nekako na njega reagirati.
Nadam se da to malo pomaže.

Kad prestaneš misliti da si ti onaj koji mora nešto poduzeti oko života, onda prestaneš i smišljati kako se objesiti. Pretpostavljam i nadam se.

[piskavac]

Zamislite da neka osoba izvrši samoubojstvo i napiše oproštajno pismo da se ubila jer joj se objavio Sveti Čovjek koji joj je rekao, da ako u iduća 24 sata izvrši samoubojstvo da će ju on podučavati i objasniti vrhunske duhovne tajne zbog kojih će biti oslobođena od materijalnog ropstva. A ako ga ne počini u roku od 24 sata da će on potražiti drugog učenika, te da su mnoge hrabre duše prihvatile njegovu ponudu, jer bivanje u ljudskom tijelu jako ograničava dušu u spoznaji bilo čega, pa i same sebe. Zamislimo da joj je pokazao mnoge svoje sljedbenike.

Osoba u pismu jasno napiše da nikada u životu nije čula glasove ili vidjela vizije. Da članovi obitelji i bližnji ne okrivljuju same sebe i jedni druge po pitanju, da li mu se moglo pomoć,

Kako bi takav potez tumačili ljudi koji nisu povezani sa tim samoubojicom i njegovom obitelji?

[descender]

piskavac kaže:

Zamislite da neka osoba izvrši samoubojstvo i napiše oproštajno pismo da se ubila jer joj se objavio Sveti Čovjek koji joj je rekao, da ako u iduća 24 sata izvrši samoubojstvo da će ju on podučavati i objasniti vrhunske duhovne tajne zbog kojih će biti oslobođena od materijalnog ropstva. A ako ga ne počini u roku od 24 sata da će on potražiti drugog učenika, te da su mnoge hrabre duše prihvatile njegovu ponudu, jer bivanje u ljudskom tijelu jako ograničava dušu u spoznaji bilo čega, pa i same sebe. Zamislimo da joj je pokazao mnoge svoje sljedbenike. Osoba u pismu jasno napiše da nikada u životu nije čula glasove ili vidjela vizije. Da članovi obitelji i bližnji ne okrivljuju same sebe i jedni druge po pitanju, da li mu se moglo pomoć, Kako bi takav potez tumačili ljudi koji nisu povezani sa tim samoubojicom i njegovom obitelji?

Ako osoba u oproštajnom pismu, kojeg znajući što će učiniti piše valjda nekome nekim razlogom, napiše da ikada u životu nije čula glasove ili vidjela vizije, no u istom tom pismu napiše i to da se ubila zato što joj se (putem glasova ili vizija, moguće) objavio sveti čovjek koji joj je rekao... sve što joj je rekao, što misliti o "reality testing" stanju te osobe o kojoj nije znati išta, nije ju znati ili poznavati ili prepoznavati ili zamišljati na temelju ičega osim informiranosti o činu suicida i predloženog teksta oproštajnog pisma?

[piskavac]

descender kaže:

Ako osoba u oproštajnom pismu, kojeg znajući što će učiniti piše valjda nekome nekim razlogom, napiše da ikada u životu nije čula glasove ili vidjela vizije, no u istom tom pismu napiše i to da se ubila zato što joj se (putem glasova ili vizija, moguće) objavio sveti čovjek koji joj je rekao... sve što joj je rekao, što misliti o "reality testing" stanju te osobe o kojoj nije znati išta, nije ju znati ili poznavati ili prepoznavati ili zamišljati na temelju ičega osim informiranosti o činu suicida i predloženog teksta oproštajnog pisma?

Ti dakle misliš da bi takva osoba ustvari bila psihotična?

[descender]

piskavac kaže:

Ti dakle misliš da bi takva osoba ustvari bila psihotična?

Ne znam što "psihotično" znači? Falabogu valjda, nisam niti jednom (a, za kvalitetu autentična iskustva, odnosno osobna svjedočenja istog i ništa manje osobno prenošenje svjedočanstva, kažu kako potrebno je možda više od "jednom, k'o nijednom" jednom) uživao iskustvo psihoze, te mi jednako kao i neki koji objašnjava ili pojašnjava kako se bez mogućnosti osjećanja osjećaju Marsovci i Marsovke, koji 'komuniciraju' ne jezikom nego "semasiografija" simbolima od značenja (ono što "nomenklatura" znači na Marsu, moguće ne znači na "antropomorfizam" Zemlji), putem — koja nije telepatija no mi Zemljani za isto nemamo odgovarajuće kvalitetniji termin — telepatije, taj "psihotična osoba" termin naznačuje mi jedino to kako (i koliko) ne znam što "psihotično" znači? Ako bi zakasnio, ako bi mi se određena informacija o dotičnoj osobi pronašla u umu, no ne i osoba, ako ne bi stigao pitati tu osobu što joj znači "sveti čovjek, vrhunske duhovne tajne, oslobođenje od materijalnog ropstva...", tada se ne bi zamarao tom valjda ne bez razloga posve mi nepoznatom osobom koja još k tome ili povrh svega, nažalost (ili nasreću, možda) više nije s nama?

[piskavac]

piskavac kaže:

Zamislite da neka osoba izvrši samoubojstvo i napiše oproštajno pismo da se ubila jer joj se objavio Sveti Čovjek koji joj je rekao, da ako u iduća 24 sata izvrši samoubojstvo da će ju on podučavati i objasniti vrhunske duhovne tajne zbog kojih će biti oslobođena od materijalnog ropstva. A ako ga ne počini u roku od 24 sata da će on potražiti drugog učenika, te da su mnoge hrabre duše prihvatile njegovu ponudu, jer bivanje u ljudskom tijelu jako ograničava dušu u spoznaji bilo čega, pa i same sebe. Zamislimo da joj je pokazao mnoge svoje sljedbenike.

Osoba u pismu jasno napiše da nikada u životu nije čula glasove ili vidjela vizije. Da članovi obitelji i bližnji ne okrivljuju same sebe i jedni druge po pitanju, da li mu se moglo pomoć,

Kako bi takav potez tumačili ljudi koji nisu povezani sa tim samoubojicom i njegovom obitelji?

... a kako bi ljudi koji su povezani s obitelji samoubojice utješili obitelj (ako bi je ikako mogli utješiti)?

Je li bilo samoubojstava u kojem je samoubojica naveo ovakav ili sličan razlog za samoubojstvo?

[ShowMeLove]

Dobar dan,zaista ne znam zasto ovdje pisem jer duboko u sebi znam da mi ne moze niko pomoci.Vec 12 godina patim od depresije.U pocetku ta depresija je bila sa razlogom.I kad me je drugi put uhvatila opet je bila s razlogom. A sad evo ja nemam nikakvog posebnog razloga da razmisljam o samoubistvu a opet razmisljam jer nemam volje za zivotom i jer imam losu sliku o sebi.Prije 2 godine sam pokusao suicid i zavrsio na psihijatriji. Pomislio bi covjek da kada ode tamo da covjeku vise nece pasti tako nesto na pamet ali to kod mene nije slucaj.
Da popravim svoje stanje ,pokusao sam svesiholog(vise njih),lijekovi,obogatiti se sadrzajima,sklopio nova drugarstva ,podrska porodice itd. Nista mi nije pomoglo da prevaziđem to.Zasto ovo pisem?Ja sam vec shvatio da zivot jednostavno nije za mene.Ali pisem ovo jer ako bi to uradio povrijedio bi porodicu na nezamisliv nacin. Cekaj,zar je to pravda? Ne samo,da ja nisam birao da se rodim pa se sad ocekuje od mene da zivim.Nego ja nisam birao da se rodim ovakav kakav jesam,ni svoje okolnosti.Zasto moram zivjeti? Imamo li mi pravo da odlucujemo sta cemo sa vlastitim tijelom/zivotom?

[fallen-alien]

Ja nastavljam živjeti samo zbog svoje majke, ne samo zbog njezinih zdravstvenih problema nego i zato što bi je ostatak moje uže familije okrivio za moje samoubojstvo

[tina2023]

Ja se pitam vrijedi li uopće trpjeti sve ove gluposti koje donosi život kada ćemo ionako svi u grob jednog dana, netko prije, netko kasnije. Dogode mi se dva koraka naprijed pa tri Nazad. Cemu to? No opet, koliko god nisu bili predobri prema meni, nemam snage to učiniti svojima. A još manje najboljoj frendici koja je stvarno super osoba.

[ShowMeLove]

tina2023 kaže:

Ja se pitam vrijedi li uopće trpjeti sve ove gluposti koje donosi život kada ćemo ionako svi u grob jednog dana, netko prije, netko kasnije. Dogode mi se dva koraka naprijed pa tri Nazad. Cemu to? No opet, koliko god nisu bili predobri prema meni, nemam snage to učiniti svojima. A još manje najboljoj frendici koja je stvarno super osoba.

Po meni ne vrijedi. Ionako cemo jednog dana prije ili kasnije umrijeti i necemo se sjecati zivota kojeg smo zivjeli. Koja je onda svrha nastaviti? Ja nastavljam samo da ne povrijedim porodicu.

[tina2023]

ShowMeLove kaže:

Po meni ne vrijedi. Ionako cemo jednog dana prije ili kasnije umrijeti i necemo se sjecati zivota kojeg smo zivjeli. Koja je onda svrha nastaviti? Ja nastavljam samo da ne povrijedim porodicu.

Slažem se da ne vrijedi te i ja nastavljam iz istog razloga - da ne nanesem takvo zlo svojima i naj frendici. Pijem razne lijekove za depru i bipolarni od svoje 17.godine, no nitko i nista nije me naučilo nositi se s negativnim stvarima.

[Diego Rivera]

Jucer je bila emisija o novinaru Dragi Hedlu i njegovoj knjizi 'Matija' , tj njegovom sinu koji je u 43. godini pocinio samoubojstvo. Iako je bio ugledan znanstvenik u Americi, imao dobar posao, kaže da se borio sa depresijom, i kako mu je bilo sve gore i gore i da je to morao učiniti prije ili kasnije.
I sam se borim sa depresijom (pijem 2 vrste antidepresiva), u sklopu osnovne bolesti shizofrenije, i strah me da će stanje biti sve gore i gore kako budem stario. Zasad radim, imam osiguranu golu egzistenciju, iako ne mogu tvrditi da će tako biti i u budućnosti.
Zakleo sam se da neću ubiti dok mi je mama živa. Međutim, ona je umrla prije 3 godine u dobi od 58 godina.
Najvise bi mi bilo žao oca. Iako se rijetko sada cujemo ( ja njega nazovem svaki drugi, treći tjedan...a on mene nikad), znam da bi ga to pogodilo.
Osim oca imam dva polubrata s njegove strane, a s njima se čujem jos rjeđe nego s njim. Bio sam u nekoliko kraćih veza u proslosti ali nije islo. Vise nemam ni nemam ni volje ni mogućnosti za tim.
Prijatelja imam vrlo malo, kontakti su slabi i rijetki. Kolege na poslu imam, i s njima najvise vremena provodim jer radim 10 sati dnevno. Ali oni su kolege, nisu prijatelji.
Nekako mi se čini da će stanje biti sve gore i gore.
Ipak, ne mogu ne razmišljati o tome sto bi bilo nakon mog samoubojstva kad bih to stvarno i napravio. Zasad nemam takvih planova, ali nekad ako situacija postane teža nego sada ne mogu iskljuciti i tu mogućnost.

[lavore]

Rješenje problema ti je u antidepresivima. Ali kod tebe je kako pišeš i šizofrenija!? Stvarno ti treba turbo stručan psihijatar.
Da ti nisu potrebni medikamenti, sa KBT bi u čas riješio depresiju.

poliklinika-binova.hr/razotkrivanje-moci-uma-kako-kognitivno-bihevioralna-terapija-mijenja-zivote

[Diego Rivera]

lavore kaže:

Rješenje problema ti je u antidepresivima. Ali kod tebe je kako pišeš i šizofrenija!? Stvarno ti treba turbo stručan psihijatar.
Da ti nisu potrebni medikamenti, sa KBT bi u čas riješio depresiju.

poliklinika-binova.hr/razotkrivanje-moci-uma-kako-kognitivno-bihevioralna-terapija-mijenja-zivote

Pa moja dijagnoza je shizofrenija. Antipsihotici koje isto uzimam 2 vrste spustaju raspolozenje. Psihijatri tako vise vole drzati radije u blago depresivnom stanju nego psihoticnom. (To su u shizofreniji ajmo reći 2 krajnosti ,psihoza i depresija). Najbolje naravno normalno, zdrava sredina, ali radije depresija nego psihoza.

E: ne idem na nikakvu psihoterapiju. Liječim se isključivo lijekovima.