Svekrve vol. 3

[lily_rose]

Atticus Finch kaže:

Tako je.

Doduse moja mater je imala taj mentalitet, ona je tu da pomogne. Pa me znala zapitkivati treba li mi novca i nakon sto sam pocela zaradivati vise nego sto je ona u zivotu ikada mogla (zivim i radim vani). Jednom je cak navaljivala da mi vrati 200 kuna za neke vitamine koje sam joj kupila (molila me da joj ih donesem jer su bili ponestali u gradu, a ja sam taman tih dana dolazila da je vidim).

Sve ovisi o tome u kojoj je tko zivotnoj fazi. Ako je dijete student a roditelji rade, logicnije je da oni uskoce njemu nego obrnuto. Ako je dijete, medutim, odrasla i zaposlena osoba a roditelj u penziji, onda je bome logicnije da uskoci dijete.

U svakom slucaju, od roditelja ne treba ocekivati novcanu pomoc po difoltu. Nisu oni duzni uskakati cijeli zivot.

I ne, nije mi nenormalno da roditelj djetetu proda auto. Pogotovo ako je u dugovima. Ja ne bih ni ocekivala takvo sto na dar od osobe koja grca u financijskim problemima.

da okej, i ja se slazem s tim da je ok da netko nekome USKOČI u pomoć, ali ovdje kod mene se ne radi o uskakanju nego o kontantnom žicanju svakih 2-3 mjeseca. i nisu nezaposleni socijalni slučajevi nego ljudi s iznadprosječnim primanjima koji ne znaju s novcima. kupuju si nepotrebne pizdarije, brendiranu robu, najnoviji iphone i sl. k tome ništa staro ne žele prodati (ne žele se sami izvući iz dugova - očito). kupuju također mom djetetu nepotrebne gluposti od igračaka kojih već ima previše i kažem im - hvala, ne treba, ima previše.

sorry al to nisu slučajevi kojima treba uskakati u pomoć jer tako ispada da muž i ja financiramo njima kutije cigareta, nove gadgete, te nepotrebne igračke za dijete koje mi sami nebi kupili.

naša je greška što smo od njih išta prihvatili, pa čak i tu krntiju od auta na kojeg smo tolko potrošili na servisu da smo si mogli novi auto kupit.

nismo nemilosrdni ni bešćutni iz razloga što ne želimo financirati nečije hirove i rastrošnost.

kad smo mi bili u neuređenom stanu bez praktički kreveta i stola za jest, nismo ih ni kune tražili.

[Atticus Finch]

Bila je to generalna opaska. Uopce ne mislim da si ti konkretno njima duzna pomoci.

[tiluriumm]

Po meni niti su roditelji nakon osamnaeste dužni financirati djecu niti su djeca dužna financirat roditelje (ne ulazim u zakonsku obvezu brige o onemoćalim roditeljima, ona može bit različito riješena i percipirana).

Isto tako kužim da te nerviraju što stalno žicaju, ali meni to nije ništa drugačije nego kad dijete žica čokoladu, a u ruci drži sladoled, ili igračku u trgovini, a doma ima punu sobu. Kažeš ne, ideš dalje i zaboraviš. Znaš da će te za pola sata opet pitat, ali ako razmišljaš zašto, kako može itd. samo sebe uništavaš psihički.

Ohladi fino, mužu daj na znanje (iako mi se čini da mu je već jasno) da su prioritet vaši troškovi i obitelj, a oni nek se snalaze kako su i dosad.
P.S. kad im bude stvarno stiska vidjet ćeš kako će nepotrebne stvari završit na njuškalu. Sve dok su u pitanju samo puke priče, kukanja i žicanja dugovi su manji nego se vama po njihovoj priči čini.

[jopko_bopko]

lily_rose kaže:

nismo nemilosrdni ni bešćutni iz razloga što ne želimo financirati nečije hirove i rastrošnost.

Naravno da niste. Ali šta vi tu zapravo možete, nego stalno ponavljati: ne, ne ne?
Nije da će se ljudi naučiti financijskoj odgovornosti u 60. godini života.

[mala nemirna]

lily_rose kaže:

jer smo tada bili podstanari i stedili si stan, uređenje stana i sl. mislim mogli smo dignut kredit i kupit auto, da, ali su nam oni obecavali dati taj auto, pa smo na njega racunali... nije bila u planu prodaja auta

vidi ovo dolje

Jedan Farmaceut kaže:

Logicnije je da onaj koji ima uskoci onome koji nema.
A ja auto ne bih uzeo dzaba, dao im bih onoliko koliko trzisno vredi. Ovako rizikujete da vam za 17 godina natovare kako su vam poklonili kola, a vi necete da im pozajmite 500kn za novi tablet

mojoj sveki ne treba puno, prvo nudi pomoć koju ju nitko ne traži, a nakon određenog vremena nagovaranja i prihvaćanja pomoći (uvijek mm popusti) istu nabija na nos u roku odma
i sad se čudi zakaj njoj ne ostavljam malog na čuvanje, pa da mi poslije filozofira kak je ona meni dijete čuvala dok sam ja hodala po kavama i ne znam di sve ne

trebali ste malo pričekat da se sredite financijski pa kupit auto i gotovo, ili je baš bila sila?

[lily_rose]

mala nemirna kaže:

vidi ovo dolje



mojoj sveki ne treba puno, prvo nudi pomoć koju ju nitko ne traži, a nakon određenog vremena nagovaranja i prihvaćanja pomoći (uvijek mm popusti) istu nabija na nos u roku odma
i sad se čudi zakaj njoj ne ostavljam malog na čuvanje, pa da mi poslije filozofira kak je ona meni dijete čuvala dok sam ja hodala po kavama i ne znam di sve ne

trebali ste malo pričekat da se sredite financijski pa kupit auto i gotovo, ili je baš bila sila?

znam, toga se i bojim. nije bila tolika sila, mogli smo se i strpit godinu, dvije... nisam bila tolko mudra prije 2 godine. stalno bi nasjedala na njene emotivne ucjene, manipuliranja, glupe pokloncice i laznu ljubaznost. trebalo mi je predugo da shvatim s kakvim nepopravljivim pacijentom imam posla

a muz, iako je i sam bio svjestan koliko mu je mama zajebana, neke stvari je shvatio tek uz mene. ali tko bi ga mogao kriviti, ipak su tu godine njenog maltretiranja i uplitanja u zivot koje je on dozivljavao pod normalno.

[jopko_bopko]

Sva sreća pa sam čitala svekrve puno prije nego što smo se uopće uselili skupa, tako da kad je na red došla ideja da nam njegov stari kupi auto, sa zgražanjem sam odbila.
Ovaj topic treba isprintati, uvezati i dijeliti kao poklon za zaruke

[lee anabell]

lily_rose kaže:

da li jos netko ima problema sa zicarosima od svekra/svekrve? naime, moj dragi se svako malo bori sa napornom mamom koja ga svaka 2-3 mj zica da mu posudi 500ak kn jer na kraju mjeseca ostane bez iceg. ne posuđuje joj pare, ali ova ne odustaje od zicanja...
inace, oboje su zaposleni sa iznadprosjecnim primanjima, sve nekretnine su nasljedili, nisu neki kronicni bolesnici kojima treba za lijekove i sl. ona kupuje skupe brendirane krpice, pusi kutiju dnevno, a on ima hrpetinu gadgeta s kojima se poigra par dana i onda mu skuplja prasinu. i nista ne zeli prodavat ni pod razno. i onda mu sin lijepo predlozi da ako zeli da izađu iz dugova, krene prodavat laptope, tablete itd sto mu ne treba jer ionako ima previse... i sto on krene radit? sinu ide nudit da od njega kupi povoljno laptop i jos pri tome misli da mu cini uslugu jer mu nudi ispod cijene i kao sto se zali. muz kaze da ga nebi uzeo ni dzabe jer mu ne treba. znaci sina mozes maksimalno iskoristavat za pare, ali ne daj boze da mu besplatno das nesto sto ti ocito ne treba.

htjeli su nam i stari auto od 16 godina prodat po nekoj bolesno previsokoj cijeni, a kako su si vec kupili novi auto, mi smo racunali da ce nam svoj stari dat besplatno jer je tako bilo receno u startu. na kraju smo rekli da cemo si kupit po toj cijeni bolji i noviji auto, pa su nam ajde ipak dali taj svoj stari dzabe koje velikodusne dobricine, nije sinu prodao prastari auto!

sad nekom to moze zvucat nezahvalno, ali meni je logicno da ce roditelji pomoci vlastitoj djeci, ekonomski ili kako god kada zatreba, a ne da te konstantno cijede u svakom pogledu.

Imam s muzevom mamom.
Nije problem ako traži jer nema za hranu, nije problem ako joj za nešto treba, ali njoj često žica za pizdarije.
Nedavno je žicala mog muza da joj kupi novu komodu, znači ako smo realni bez komode možeš, ali, ako smo nerealni kao ona, zvat ćeš i tražit komodu jer tebi to treba, a sina si jel rodila.
Muža je uhvatila na lijevoj nozi pa je rekao da nema ništa od komode i da može ostavit 100 kn mjesečno pa si za 4 mjeseca kupit komodu, onda se gospođa naljutila.

Inače, trenutno ih je troje kući, ali im je neophodna bila perilica, muz je isto pukno jer ga se usudila pitat, a svjestan je da se vrlo lako suđe opere ručno, pogotovo za troje ljudi, a nije da su radnici i da nemaju vremena, doma su..
Onda je imala ispad da kako je tako neobziran "ženi si kupio perilicu, majci nećeš, a znaš da ne mogu"

Nedavno joj je fotelja postala neudobna, ok, sjedi na kauč, ne dižu paniku, pokušaj sama doć do fotelje nije ti potrebno da ti djeca sve serviraju.

Lovu joj je najmanji problem dat, kupit će joj se što traži, ali me doslovno svaki put šokira kako joj nije neugodno.
Razumjem da joj se pokvari bojler, puknu cijevi, hitni su joj majstori, nazovi, koliko god si đubre, pomoći će mo ti, ali nerealna je u očekivanjima..

Mene je počela nervirat jer previše mrzi, previše je radost i nacionalist, a od rata i drugih kultura i nacija nije baš ništa vidjela.

"Nemoj se družiti sa Srbima!" "Bože sačuvaj, oženio muslimanku" "djetetu će teta u vrtiću biti ciganka?" "Bolje se ubit nego crnca dovest kući", i onda se još ona razočara jer nam djete nije opterećeno tko je odakle i kako se zove i jel siv plav ili zelen.
Jer ona je Hrvatica, njen unuk mora bit ustaša, ubijati četnike, mrziti druge i drugačije jer je to ispravno.

[lily_rose]

lee anabell kaže:

Imam s muzevom mamom.
Nije problem ako traži jer nema za hranu, nije problem ako joj za nešto treba, ali njoj često žica za pizdarije.
Nedavno je žicala mog muza da joj kupi novu komodu, znači ako smo realni bez komode možeš, ali, ako smo nerealni kao ona, zvat ćeš i tražit komodu jer tebi to treba, a sina si jel rodila.
Muža je uhvatila na lijevoj nozi pa je rekao da nema ništa od komode i da može ostavit 100 kn mjesečno pa si za 4 mjeseca kupit komodu, onda se gospođa naljutila.

Inače, trenutno ih je troje kući, ali im je neophodna bila perilica, muz je isto pukno jer ga se usudila pitat, a svjestan je da se vrlo lako suđe opere ručno, pogotovo za troje ljudi, a nije da su radnici i da nemaju vremena, doma su..
Onda je imala ispad da kako je tako neobziran "ženi si kupio perilicu, majci nećeš, a znaš da ne mogu"

Nedavno joj je fotelja postala neudobna, ok, sjedi na kauč, ne dižu paniku, pokušaj sama doć do fotelje nije ti potrebno da ti djeca sve serviraju.

Lovu joj je najmanji problem dat, kupit će joj se što traži, ali me doslovno svaki put šokira kako joj nije neugodno.
Razumjem da joj se pokvari bojler, puknu cijevi, hitni su joj majstori, nazovi, koliko god si đubre, pomoći će mo ti, ali nerealna je u očekivanjima..

Mene je počela nervirat jer previše mrzi, previše je radost i nacionalist, a od rata i drugih kultura i nacija nije baš ništa vidjela.

"Nemoj se družiti sa Srbima!" "Bože sačuvaj, oženio muslimanku" "djetetu će teta u vrtiću biti ciganka?" "Bolje se ubit nego crnca dovest kući", i onda se još ona razočara jer nam djete nije opterećeno tko je odakle i kako se zove i jel siv plav ili zelen.
Jer ona je Hrvatica, njen unuk mora bit ustaša, ubijati četnike, mrziti druge i drugačije jer je to ispravno.

joj moja je ista takva. hejter svega sto se kosi s njenim uvjerenjima. najzalosnije je sto sama za sebe misli kako je liberalna, moderna, bez predrasuda

kad sam jos na pocetku veze s dragim provela nekoliko dana s njom na moru (ogromna greska), imala je iste ovakve debilne ljubomorne ispade. tipa dragi meni napravi kavu - a sto neces majci napravit kavu, sto samo zeni?

pa nas je srela u gradu, ja jela sladoled, a ona odmah imala komentar - sta si joj sladoled kupio, hoces li i majci kupit sladoled? i tako za sve zivo sto bi on lijepo za mene napravio ili se ponudio.

a prema svim prodavacima i konobarima se obraca kao da su neka niza vrsta. dođe u ducan i vec s vrata pocne narucivati sto zeli i ljuti se na prodavacice sto nisu brze

stvarno mi nije jasno kako je takva sebicna, manipulativna, egocentricna hejterica mogla odgojit mog muza koji je ispao tako savrseno normalan s obzirom na okolnosti. uz to sto mu tata nikad nije bio doma, pa ni njega ne mogu racunat da je nesto previse sudjelovao u odgoju. bit ce da je to zbog toga sto je vise bio kod bake i dede nego svojih. ocito su oni imali najvise utjecaja da ne postane kreten.

[lee anabell]

lily_rose kaže:

joj moja je ista takva. hejter svega sto se kosi s njenim uvjerenjima. najzalosnije je sto sama za sebe misli kako je liberalna, moderna, bez predrasuda

kad sam jos na pocetku veze s dragim provela nekoliko dana s njom na moru (ogromna greska), imala je iste ovakve debilne ljubomorne ispade. tipa dragi meni napravi kavu - a sto neces majci napravit kavu, sto samo zeni?

pa nas je srela u gradu, ja jela sladoled, a ona odmah imala komentar - sta si joj sladoled kupio, hoces li i majci kupit sladoled? i tako za sve zivo sto bi on lijepo za mene napravio ili se ponudio.

a prema svim prodavacima i konobarima se obraca kao da su neka niza vrsta. dođe u ducan i vec s vrata pocne narucivati sto zeli i ljuti se na prodavacice sto nisu brze

stvarno mi nije jasno kako je takva sebicna, manipulativna, egocentricna hejterica mogla odgojit mog muza koji je ispao tako savrseno normalan s obzirom na okolnosti. uz to sto mu tata nikad nije bio doma, pa ni njega ne mogu racunat da je nesto previse sudjelovao u odgoju. bit ce da je to zbog toga sto je vise bio kod bake i dede nego svojih. ocito su oni imali najvise utjecaja da ne postane kreten.

Da ta neka zelja da bude jednaka i da pokaže da nju i dalje ona bitna i da je ljubav između nje i sina neraskidiva.

Ono pokazivanje ženi da je ona kao majka najbitnija.
Normalno je da te sin voli, to je potpuno prirodno, ali ženo, normalno je da osjeća ljubav i prema ženi koja je drugačija od ljubavi prema tebi.

Moja se nema temelja za držati visoko, ali da ima sigurna sam da bi.
Strah me pomislit što bi bilo da je imala bolje financijske prilike kroz život.


Moja sveki ima potrebu meni brojati torbe, cipele, šminku, odjeću. Koju kupim od novca koji zaradimo ja i muz. Znači ne od njenog, ne od kredita, ne od dugova.

Recimo sretnem je nekad u trgovačkom centru, ne zanima me što je kupila, neumjesno mi je pitat nekog, a što si kupio? Smatram to ulaženjem u intimu.
Al ona me redovito ispita, a jesi to kupila nove cipele? A nova torbica? Ma zasto djeci kupuješ robu, to je bacanje para, sve prerastu.
Najbolje da do kraja srednje goli budu.


I ljutnja kad sam kupovala odjeću u trudnoći, kao što će joj to, čuvajte novac. Po njoj bi odjeću od prije trudnoće nosila raskopčanu i tako polugola šetala i onda mi je rekla da će mi dat svoje robe. I sve bi to bilo ok da nije taj isti dan micala da joj se kupi neke cipele jer njoj trebaju.

Uglavnom ja sam naučila kakva je, pa se oglušim.
Uvjek bi ona bolje raspodjela novac, koji nije njen.
I sve joj je "a to vam je glupost, šta će vam to" i onda si od para za hranu kupi mikser s posudom, to nije glupost, ona je žena koja napravi kolače pet puta godišnje.

Sjećam se priče oko kupovine novog auta, i ja i muz smo imali auto, on je kupio svoje kad smo prohodali, ja sam vozila svoje koje sam imala od prije veze/braka..
I odlučno kupit meni drugo auto, nebitno razlozi, ja nađem kupca za auto, dobijem onoliko koliko sam tražila. Za novo sam imala nešto ušteđevine, nešto sam dobila od roditelja i imala sam super svotu za auto koje smo htjeli. Spomenuli smo to kod njih, prva reakcija je bila ok.
Nakon dva dana, je njegova mama rekla "pa daj taj auto bratu, i novi obavezno napiši na sebe ne na nju" mi smo trebali 70.000 kn koliko smo dobili dat njegovima jer eto, on nema auto. I onda je bila priča "zasto si njoj kupio a ne sebi" "šta će njoj novi auto" jel on je njihov sin, njemu je bitnije da je novo.
Nema veze što se recimo ja napravim više kilometara nego mm, češće sam u autu nego on, a i bitnije mi je imati auto nego muzu jer s djecom nebi mogla bez auta a muz na posao može i bicikom. To nema veze, bitno je da je on kupio ženi.

I tako, kroz godine se naučiš na njemu narav pa te boli briga, pa je upoznaš, pa je bockaš tamo gdje je boli.

Zadnja njega priča je bila na obiteljskom druzenju kako sam naučila djete da ne jede blitvu jer je ja ne jedem. Djete jede sve ostalo, blitva mu ne paše, ima pravo da mu ne paše neko jelo, ne jede ni ona rižu pa joj niko to ne broji. Ja ne jedem ohoho stvari koje moje djete jede, recimo ne jedem ribu, moje djete zna da ne jedem ono je jede i kraj. Bit je da ne mora voljet svu hranu, ne znam nikog tko baš voli sve. Nije da ne jede ništa, samo blitvu koja mu je bljak. Onda sam je pitala zašto ona sina nije naučila da jede sir i namaz, to je sigurno do njega jer on to mrzi.

Sad je pustim da ubode pa ubodem kad se ne očekuje.

[lily_rose]

lee anabell kaže:

Da ta neka zelja da bude jednaka i da pokaže da nju i dalje ona bitna i da je ljubav između nje i sina neraskidiva.

Ono pokazivanje ženi da je ona kao majka najbitnija.
Normalno je da te sin voli, to je potpuno prirodno, ali ženo, normalno je da osjeća ljubav i prema ženi koja je drugačija od ljubavi prema tebi.

Moja se nema temelja za držati visoko, ali da ima sigurna sam da bi.
Strah me pomislit što bi bilo da je imala bolje financijske prilike kroz život.


Moja sveki ima potrebu meni brojati torbe, cipele, šminku, odjeću. Koju kupim od novca koji zaradimo ja i muz. Znači ne od njenog, ne od kredita, ne od dugova.

Recimo sretnem je nekad u trgovačkom centru, ne zanima me što je kupila, neumjesno mi je pitat nekog, a što si kupio? Smatram to ulaženjem u intimu.
Al ona me redovito ispita, a jesi to kupila nove cipele? A nova torbica? Ma zasto djeci kupuješ robu, to je bacanje para, sve prerastu.
Najbolje da do kraja srednje goli budu.


I ljutnja kad sam kupovala odjeću u trudnoći, kao što će joj to, čuvajte novac. Po njoj bi odjeću od prije trudnoće nosila raskopčanu i tako polugola šetala i onda mi je rekla da će mi dat svoje robe. I sve bi to bilo ok da nije taj isti dan micala da joj se kupi neke cipele jer njoj trebaju.

Uglavnom ja sam naučila kakva je, pa se oglušim.
Uvjek bi ona bolje raspodjela novac, koji nije njen.
I sve joj je "a to vam je glupost, šta će vam to" i onda si od para za hranu kupi mikser s posudom, to nije glupost, ona je žena koja napravi kolače pet puta godišnje.

Sjećam se priče oko kupovine novog auta, i ja i muz smo imali auto, on je kupio svoje kad smo prohodali, ja sam vozila svoje koje sam imala od prije veze/braka..
I odlučno kupit meni drugo auto, nebitno razlozi, ja nađem kupca za auto, dobijem onoliko koliko sam tražila. Za novo sam imala nešto ušteđevine, nešto sam dobila od roditelja i imala sam super svotu za auto koje smo htjeli. Spomenuli smo to kod njih, prva reakcija je bila ok.
Nakon dva dana, je njegova mama rekla "pa daj taj auto bratu, i novi obavezno napiši na sebe ne na nju" mi smo trebali 70.000 kn koliko smo dobili dat njegovima jer eto, on nema auto. I onda je bila priča "zasto si njoj kupio a ne sebi" "šta će njoj novi auto" jel on je njihov sin, njemu je bitnije da je novo.
Nema veze što se recimo ja napravim više kilometara nego mm, češće sam u autu nego on, a i bitnije mi je imati auto nego muzu jer s djecom nebi mogla bez auta a muz na posao može i bicikom. To nema veze, bitno je da je on kupio ženi.

I tako, kroz godine se naučiš na njemu narav pa te boli briga, pa je upoznaš, pa je bockaš tamo gdje je boli.

Zadnja njega priča je bila na obiteljskom druzenju kako sam naučila djete da ne jede blitvu jer je ja ne jedem. Djete jede sve ostalo, blitva mu ne paše, ima pravo da mu ne paše neko jelo, ne jede ni ona rižu pa joj niko to ne broji. Ja ne jedem ohoho stvari koje moje djete jede, recimo ne jedem ribu, moje djete zna da ne jedem ono je jede i kraj. Bit je da ne mora voljet svu hranu, ne znam nikog tko baš voli sve. Nije da ne jede ništa, samo blitvu koja mu je bljak. Onda sam je pitala zašto ona sina nije naučila da jede sir i namaz, to je sigurno do njega jer on to mrzi.

Sad je pustim da ubode pa ubodem kad se ne očekuje.

ne znam kakva tvoja ima rekacije na ta peckanja, ali moja kad cuje bilo sto sto joj ne pase, il je receno krivim tonom, odmah postane vrag. sva se zajapuri, unosi mi se u facu, zove moje roditelje da kako ja to s njom razgovaram

kada smo se selili u novi stan koji smo adaptirali, svekar je jos prije (dok stan nije bio u upotrebi) nasrao u cijelu jednu sobu svoja sranja, neiskoristene kompjutere, daske i pizdarije. jer nije imao gdje s tim i ne znam koji k mu je moj tata do dopustio (on je vlasnik tog stana bio). i onda sam ju ja lijepo zamolila kad smo dosli, a svekra nije bilo doma, da to odnesu jer ce nama pocet dolazit majstori, a i logicno da necemo njegova sranja cuvat u nasem stanu. ona kao kaze - ajoj, di cemo mi s tim, mi nemamo di s tim. ?? da i, jel je to nasa briga mozda? ja kazem - pa gledajte, mi cemo zivjet u tom stanu, nije nas stan skladiste. i ona se naljutila zbog tog mog komentara - skladiste. od tog je napravila citavu dramu jer sam kao time uvrijedila njih da je njihov stan skladiste drugi dan su dosli pokupit svoja sranja iz stana i sve 5. ali eto primjer gdje ona iz gluposti napravi sranje. jer smo mi valjda trebali jos godinama cuvati stvari od svekra u SVOM stanu jer oni nemaju gdje s tim. i da ubola sam je s tim "skladiste" jer je svjesna da je njihov stan svinjac.

mene to previse psihicki iscrpljuje. opcenito svako viđanje s njom, ruckovi, svi njeni "dobronamjerni" komentari... poslije svakog susreta sam se osjecala tako iscijeđeno, gore nego najgori usmeni ispit na faksu. i mislim si sta mi to treba. zivot je prekratak za podjebavanja sa osobom koju ne volim. a ona se hrani time. ne zelim joj vise posvecivati nimalo paznje, svog dragocijenog slobodnog vremena, niti iceg. ne idem tamo, posaljem muza s malom tj muz dobrovoljno ide kad zeli naravno, bez mene.

ako se sretnemo u gradu, na sprovodu, ili nekim nedogovorenim prigodama - ok, pozdravit cu te, ponasat se pristojno, ali vise joj necu davati povoda da me ugnjetava kao sto ugnjetava sve oko sebe. nit je kod mene vise u stan dobrodosla. jbg, sama si je kriva za to...

[lee anabell]

lily_rose kaže:

ne znam kakva tvoja ima rekacije na ta peckanja, ali moja kad cuje bilo sto sto joj ne pase, il je receno krivim tonom, odmah postane vrag. sva se zajapuri, unosi mi se u facu, zove moje roditelje da kako ja to s njom razgovaram

kada smo se selili u novi stan koji smo adaptirali, svekar je jos prije (dok stan nije bio u upotrebi) nasrao u cijelu jednu sobu svoja sranja, neiskoristene kompjutere, daske i pizdarije. jer nije imao gdje s tim i ne znam koji k mu je moj tata do dopustio (on je vlasnik tog stana bio). i onda sam ju ja lijepo zamolila kad smo dosli, a svekra nije bilo doma, da to odnesu jer ce nama pocet dolazit majstori, a i logicno da necemo njegova sranja cuvat u nasem stanu. ona kao kaze - ajoj, di cemo mi s tim, mi nemamo di s tim. ?? da i, jel je to nasa briga mozda? ja kazem - pa gledajte, mi cemo zivjet u tom stanu, nije nas stan skladiste. i ona se naljutila zbog tog mog komentara - skladiste. od tog je napravila citavu dramu jer sam kao time uvrijedila njih da je njihov stan skladiste drugi dan su dosli pokupit svoja sranja iz stana i sve 5. ali eto primjer gdje ona iz gluposti napravi sranje. jer smo mi valjda trebali jos godinama cuvati stvari od svekra u SVOM stanu jer oni nemaju gdje s tim. i da ubola sam je s tim "skladiste" jer je svjesna da je njihov stan svinjac.

mene to previse psihicki iscrpljuje. opcenito svako viđanje s njom, ruckovi, svi njeni "dobronamjerni" komentari... poslije svakog susreta sam se osjecala tako iscijeđeno, gore nego najgori usmeni ispit na faksu. i mislim si sta mi to treba. zivot je prekratak za podjebavanja sa osobom koju ne volim. a ona se hrani time. ne zelim joj vise posvecivati nimalo paznje, svog dragocijenog slobodnog vremena, niti iceg. ne idem tamo, posaljem muza s malom tj muz dobrovoljno ide kad zeli naravno, bez mene.

ako se sretnemo u gradu, na sprovodu, ili nekim nedogovorenim prigodama - ok, pozdravit cu te, ponasat se pristojno, ali vise joj necu davati povoda da me ugnjetava kao sto ugnjetava sve oko sebe. nit je kod mene vise u stan dobrodosla. jbg, sama si je kriva za to...

Srećom, moj muz je zadužen za bitne rasprave s njom, u principu nije zadužen, nego vidi pa kaže, pa ja ne moram, on je realan i kuzi.

Moja se mislila da može na mene povisiti ton, a to je nešto što mrzim!!!!
Jednom pokušala i opekla se, sad je kao kul, bockanje, vrijeđa omalovažava a sama je svjesna da je ko lanjski snijeg.

Al nitko više ne pridaje važnost njoj i tim njenim sranjima.
Osim druge nevjeste, al mlada je naučit će.
Ili neće.

[Preveza]

Ako neko tera i dalje dkok ti godina govoris Ne, onda prestanes da ga posecujes, mesec-dva, pa da vidis kako ce da se smiri

Inače, kada pogledam oko sene, vecinu roditelji jako pomažu jer su slabi na unuke. Ti roditelji onda ne mogu sebi da priušte, npr, odmor ili pomoc u kuci, ali ce dati sve, od novca do čuvanja deteta svaki dan, samo da ostali budu srecni. Deca naravno nisu mogla da se zaustave na jednom detetu, pa im nedostaje novca ili nisu bila svesna da ne znaju da se bave ni samo jednim detetom, pa sve prepuštaju roditeljima!

[ema1]

Mi smo mojoj materi kupili suđericu i novi kauč, ubijte me al' ja ne vidim u čemu je problem
Ako joj mogu pomoći, imam financije za takav potez, uopće ne vidim zašto ne bi pomogli svojim roditeljima.

Sa svojim penzijama, nemogu baš puno.

[tiluriumm]

Preveza kaže:

Ako neko tera i dalje dkok ti godina govoris Ne, onda prestanes da ga posecujes, mesec-dva, pa da vidis kako ce da se smiri

Inače, kada pogledam oko sene, vecinu roditelji jako pomažu jer su slabi na unuke. Ti roditelji onda ne mogu sebi da priušte, npr, odmor ili pomoc u kuci, ali ce dati sve, od novca do čuvanja deteta svaki dan, samo da ostali budu srecni. Deca naravno nisu mogla da se zaustave na jednom detetu, pa im nedostaje novca ili nisu bila svesna da ne znaju da se bave ni samo jednim detetom, pa sve prepuštaju roditeljima!

Istina, iako ne bi rekla većinu, ali dio je takav i u Hrvatskoj svakako. Međutim na forumu se rijetko javljaju oni kod kojih su situacije dobre i normalne. Ljudi pomoć uglavnom traže kad su u nepovoljnim položajima, kad osjećaju da ih se iskorištava, omalovažava... A svega ima i to je neupitno.

ema1 kaže:

Mi smo mojoj materi kupili suđericu i novi kauč, ubijte me al' ja ne vidim u čemu je problem
Ako joj mogu pomoći, imam financije za takav potez, uopće ne vidim zašto ne bi pomogli svojim roditeljima.

Sa svojim penzijama, nemogu baš puno.

Nema nikakvog problema u tvom slučaju i u puno drugih. Ali ima kad roditelji imaju dovoljno sredstava, često i više od novonastalih obitelji, ali iz svojih čudnih razloga i filozofija zlouporabljevaju, iskorištavaju, nabijaju krivnju, unose razdor...

Ja imam divnu obitelj, i kad kažem obitelj mislim i na svoju i muževu stranu, pomažemo se, surađujemo, družimo... Funkcioniramo baš kao jedna velika obitelj, ali to je rijetkost i uvijek se zahvaljujem na takvom blagoslovu, jer osim par sličnih slučajeva oko mene, većina se temelji na problemima, razdoru, razvodima, porocima, nesretnim sudbinama, bolestima što fizičkim što psihičkim... Puno je teških situacija, a ljudi se teško nose i s vlastitom nevoljom, kamo li tuđom ili obiteljskom.

[Mamekica]

jopko_bopko kaže:

Sva sreća pa sam čitala svekrve puno prije nego što smo se uopće uselili skupa, tako da kad je na red došla ideja da nam njegov stari kupi auto, sa zgražanjem sam odbila.
Ovaj topic treba isprintati, uvezati i dijeliti kao poklon za zaruke

Joj, da.

Ono što se smatra pomaganjem roditeljima u tegobama, nije najčešće financijskom smislu, već u vidu brige, obilaska, organiziranja medicinske skrbi, prijevoza do doktora, obavljanja neke administracije, ukoliko roditelj teško hoda,....a ne život u vidu spojenih posuda sa novom obitelji djeteta gdje se sredstva prelijevanju sim, tam kako se roditeljima spuhne jer im baš ne paše spoznaja da dijete ima svoju obitelj koja je autonomna.


Meni je trebalo vremena da osvijestim patologiju u svojoj obitelji, a malo sam naivno nasjela na neke finte i u muževoj. No dobro, čovjek uči dok je živ i nema opravdanja za ne rješavanje nakupljenih pizdarija.

Na koncu, partnerski je i roditeljski, poduzeti korake kojima prvenstveno sebi i svojoj obitelji život učiniš ugodnim i stabilnim.

[sarajka89]

Svekrve znaju vase muzeve bolje od vas i znaju dokle mogu ici otprilike ...sve je u muzu

[jopko_bopko]

sarajka89 kaže:

Svekrve znaju vase muzeve bolje od vas

Pa i ne bih se baš složila. Možda to vrijedi za one koje kontinuirano žive sa roditeljima cijeli život i imaju ultra bliske odnose. Ali generalno, mislim da se ipak bračni partneri upoznaju puno detaljnije nego roditelji i djeca.

[sarajka89]

jopko_bopko kaže:

Pa i ne bih se baš složila. Možda to vrijedi za one koje kontinuirano žive sa roditeljima cijeli život i imaju ultra bliske odnose. Ali generalno, mislim da se ipak bračni partneri upoznaju puno detaljnije nego roditelji i djeca.

Pa s vremenom da.i uz to ljudi se i mjenjaju

[alisa bez cuda]

Drage zene,
Znala sam da nas odlazak nece biti lagan, ali nisam mislila da ce doci u ovu fazu.

Dakle, nakon godina zajednickog zivota, sranja kakvih ima samo u filmovima, odlucili smo otici.
Dogovor je pao, termin odredjen, svetim svekijima saopsteno.

Reakcija je bila ocekivana, prepuna drame, vrijedjanja, uslovljavanja. Ja sam se drzala po strani, muz je preuzeo na sebe svadje, razgovore, telefonske pozive. Bila sam ponosna na njega, jer se suprotstavio i borio.
Podrzavala sam ga, smirivala, govorila da ih ne vrijedja jer su to roditelji i sl.

Oni nisu birali rijeci, ja sam glavni neprijatelj koji je došao da im razori porodicu, sve sam uradila sa umisljajem po savjetu moje majke, koja je umrla prije 11 godina i sl. gadosti. Otrpila sam jer je kraj blizu.

Onda su jedan dan dosli da se pomirimo. Okrenuli taktiku, pitali djecu sta misle o selidbi i sl. Plakali, kleli se da se vise nece petljati i ostale bajke.

Sad, kad je doslo do selidbe, moj dragi se povlaci. Boji se, ne moze, propascemo financijski i sl. Shvatam strah, nije ni meni lako, ali on jednostavno odustaje.
Kao, obecali su, promijenit ce se, izvinuli su se....

Ja - ogorcena. Ne znam sta dalje. Ova kuca mi se gadi i svi njeni ukucani. Gadim se i sama sebi sto sam se dovela dovde.
Nisam bas pristalica da rusim porodicu, ali drugi izlaz ne vidim. Ja bi mogla sama sa djecom sama opstati, ali to mi nije cilj.
Ne znam sta da radim.

Nisam dovoljno hrabra da presjecem, ali nisam ni slabic da otrpim i nastavim zivot kakav ne zelim.