Anksioznost - opća tema (Vol. V)

[Sienna]

Bok!

Ne znam je li to ovdje spada, valjda je ok.
Prije nekog perioda sam promijenila firmu u kojoj sam bila pet godina. Period tih pet godina me psihicki i fizicki umorio. Radila sam vikendima, blagdanima, na godisnjem… jer sam bila ovisna o tome da sve zavrsim i obavim onu checklistu, a i jer je sef bio nenormalan. Nije htio napraviti preraspodjelu posla ili dovesti nove ljude. Bio je tip koji se redovito derao i manipulirao ljudima. Njegovi nadredjeni ili nisu znali za to ili im je odgovaralo da tako tretira ljude jer bitno je da se posao obavi u roku.
Na novom poslu imam puno manje energije, osjecam se kao prevara jer vise ne mogu raditi pod takvim tempom.
Je li to neka vrsta anksioznosti? Jednostavno se osjecam kao da sam glupa postala i kao da mi nakon svog tog stresa, mozak vise ne moze primati i pamtiti informacije.
Svaku vecer prije spavanja placem jer ne znam kako da se postavim prema tome.
Najgore mi je sto radim od doma, stalno sam u istom prostoru, nemam doticaja s ljudima. Nisam neki ekstrovert, volim biti sama, ali fali mi ta rutina s kojom nas se drila od malih nogu.

Uglavnom, ne znam sto bih trebala dalje. Psiholog, psihijatar?

Hvala!

[jelena1777]

Azz kaže:

Uz analgetik uzmi nešto i za smirenje jer radiš ludilo svojoj glavi. Jesi to pila tabletu na prazan stomak ili ti je mučnina od anksioznosti?

Ne znam od čega mi je bilo zlo ujutro.
Istina noć prije sam popila malo vina, tj. ne baš malo, recimo jedno pola litre, ali sam uz to i jela.
Jutros sam se dignula sa glavoboljom, a u zadnjih godinu dana to se često događa da me glava ujutro rastura.
Uz to i vrat i leđa..uglavnom me glava boli od leđa, tj. od vrata, uvijek je tu poveznica.
A gornji dio leđa mi je u komi već dugi niz godina i obično kada imam problema sa tim vezano je uz povećani stres i anksioznost.
Ispovratila sam se ujutro, legla spavati, dignula se i otišla na posao i normalno odradila ovaj dan...ali jutros sam mislila da ću odapeti..

[jelena1777]

yonaa kaže:

Da pocnes s fevarinom, sto kazes?

Ne znam, ali ako ovako nastavi morat ću nešto napraviti to je sasvim sigurno.
Dakle, nikada nisam pila nikakav antidepresiv i naravno kao i uvijek imam strašan problem sa novim lijekovima i sličnim stvarima...godinama zapravo nisam pila nikakve lijekove, ali i ako sam morala to je bilo pravo mučenje.
Naravno sad popijem tabletu za glavu bez problema i tabletu za smirenje, prije sam i to popila samo kad sam bila u teškom stanju, jer sam se bojala da ću se navući na lijekove i da će mi biti sve gore.
Vidjet ću.
Sad ipak lakše podnosim mogućnost da moram popiti neki lijek.

[jelena1777]

Sienna kaže:

Bok!

Ne znam je li to ovdje spada, valjda je ok.
Prije nekog perioda sam promijenila firmu u kojoj sam bila pet godina. Period tih pet godina me psihicki i fizicki umorio. Radila sam vikendima, blagdanima, na godisnjem… jer sam bila ovisna o tome da sve zavrsim i obavim onu checklistu, a i jer je sef bio nenormalan. Nije htio napraviti preraspodjelu posla ili dovesti nove ljude. Bio je tip koji se redovito derao i manipulirao ljudima. Njegovi nadredjeni ili nisu znali za to ili im je odgovaralo da tako tretira ljude jer bitno je da se posao obavi u roku.
Na novom poslu imam puno manje energije, osjecam se kao prevara jer vise ne mogu raditi pod takvim tempom.
Je li to neka vrsta anksioznosti? Jednostavno se osjecam kao da sam glupa postala i kao da mi nakon svog tog stresa, mozak vise ne moze primati i pamtiti informacije.
Svaku vecer prije spavanja placem jer ne znam kako da se postavim prema tome.
Najgore mi je sto radim od doma, stalno sam u istom prostoru, nemam doticaja s ljudima. Nisam neki ekstrovert, volim biti sama, ali fali mi ta rutina s kojom nas se drila od malih nogu.

Uglavnom, ne znam sto bih trebala dalje. Psiholog, psihijatar?

Hvala!

Vjerojatno si pregorjela od posla. Imala sam sličnu priču i kada sam počela raditi u novoj firmi puno manje sam davala nego u bivšoj gdje su me prilično maltretirali.
Psiholog je možda bolja varijanta...u svakom slučaju odi negdje i razgovaraj sa stručnom osobom, pa ćeš vidjeti što i kako dalje.

[Azz]

jelena1777 kaže:

Ne znam od čega mi je bilo zlo ujutro.
Istina noć prije sam popila malo vina, tj. ne baš malo, recimo jedno pola litre, ali sam uz to i jela.
Jutros sam se dignula sa glavoboljom, a u zadnjih godinu dana to se često događa da me glava ujutro rastura.
Uz to i vrat i leđa..uglavnom me glava boli od leđa, tj. od vrata, uvijek je tu poveznica.
A gornji dio leđa mi je u komi već dugi niz godina i obično kada imam problema sa tim vezano je uz povećani stres i anksioznost.
Ispovratila sam se ujutro, legla spavati, dignula se i otišla na posao i normalno odradila ovaj dan...ali jutros sam mislila da ću odapeti..

Ta jutarnja glavobolja ti je vrlo vjerojatno od vrata, tj. od položaja spavanja i do jutra te toliko "zgužva" da ti se odrazi glavoboljom. 1/2 l vina svakako nisu za odbaciti kao mogući razlog jutarnjeg glavinjanja.

Sienna kaže:

Bok!

Ne znam je li to ovdje spada, valjda je ok.
Prije nekog perioda sam promijenila firmu u kojoj sam bila pet godina. Period tih pet godina me psihicki i fizicki umorio. Radila sam vikendima, blagdanima, na godisnjem… jer sam bila ovisna o tome da sve zavrsim i obavim onu checklistu, a i jer je sef bio nenormalan. Nije htio napraviti preraspodjelu posla ili dovesti nove ljude. Bio je tip koji se redovito derao i manipulirao ljudima. Njegovi nadredjeni ili nisu znali za to ili im je odgovaralo da tako tretira ljude jer bitno je da se posao obavi u roku.
Na novom poslu imam puno manje energije, osjecam se kao prevara jer vise ne mogu raditi pod takvim tempom.
Je li to neka vrsta anksioznosti? Jednostavno se osjecam kao da sam glupa postala i kao da mi nakon svog tog stresa, mozak vise ne moze primati i pamtiti informacije.
Svaku vecer prije spavanja placem jer ne znam kako da se postavim prema tome.
Najgore mi je sto radim od doma, stalno sam u istom prostoru, nemam doticaja s ljudima. Nisam neki ekstrovert, volim biti sama, ali fali mi ta rutina s kojom nas se drila od malih nogu.

Uglavnom, ne znam sto bih trebala dalje. Psiholog, psihijatar?

Hvala!

Razgovor, nije bitno kod koga ćeš (psiholog/psihijatar), bitno da je netko psihoterapeut.

[Sienna]

Hvala vam

[bensa]

Mogu pitat gdje je Stik? Taj mi čovjek baš drag, nadam se da ga nema jer mu je dobro.

Nego, da malo i pročavrljam, ne samo kuknjava. Jel vi gledate na tv ono nešto Goli i prestrašeni? Ja dobijem srednji panični samo dok to gledam, nema tih para koji bi me nagovorili na taj podvig. Divim se psihičkoj snazi tilj ljudi, na stranu karakteri, ima ih nekih koji su stvarno šupci. Ne da ne bi izdržala ni jedan dan, nego bi me zdrmalo još kod kuće samo pomisao da ideš negdje u divljinu, bez hrane, vode i medicinske pomoći, uz gomilu zmija, kukaca i divljih zvijeri. To što oni imaju neke kobajage med.tehničare meni nije dovoljno. Ja na moru imam skoro najgore epizode anksioze i iako idemo već godinama u isto mjesto, grad koji je metropola naspram selendre gdje ja obitavam, opet me strah da što ako mi pozli, moji ne znaju gdje su bolnice, hitne, kud sa djecom...Na kraju se toliko psihički izmorim na tom godišnjem i jedva čekam da dođem kući, svojoj rutini, a toliko volim more i željno iščekujem taj go i tako u krug i tako u krug.
Koliko stvari propuštamo u životu.

[Jennyjo]

bensa kaže:

Mogu pitat gdje je Stik? Taj mi čovjek baš drag, nadam se da ga nema jer mu je dobro.

Nego, da malo i pročavrljam, ne samo kuknjava. Jel vi gledate na tv ono nešto Goli i prestrašeni? Ja dobijem srednji panični samo dok to gledam, nema tih para koji bi me nagovorili na taj podvig. Divim se psihičkoj snazi tilj ljudi, na stranu karakteri, ima ih nekih koji su stvarno šupci. Ne da ne bi izdržala ni jedan dan, nego bi me zdrmalo još kod kuće samo pomisao da ideš negdje u divljinu, bez hrane, vode i medicinske pomoći, uz gomilu zmija, kukaca i divljih zvijeri. To što oni imaju neke kobajage med.tehničare meni nije dovoljno. Ja na moru imam skoro najgore epizode anksioze i iako idemo već godinama u isto mjesto, grad koji je metropola naspram selendre gdje ja obitavam, opet me strah da što ako mi pozli, moji ne znaju gdje su bolnice, hitne, kud sa djecom...Na kraju se toliko psihički izmorim na tom godišnjem i jedva čekam da dođem kući, svojoj rutini, a toliko volim more i željno iščekujem taj go i tako u krug i tako u krug.
Koliko stvari propuštamo u životu.

Uhh da. To me podsjetilo na "Polarni san" knjigu i film od Davora Rostuhara. Covjek je za 47 dana presao od obale antartike do juznog pola, sam pjesice. Samo on, nikakve zivotinje, cak ni virusi nisu bili prisutni. A oko njega sama ravnina. Morao se psihicki dobro pripremiti za to i rekao je da je slusao glazbu pa i pjevao jer nekad nije mogao podnijeti tisinu. Ja se ne mogu zamisliti trenutno ni pol dana biti sama zbog anksioznosti.

[Mathematicar]

Koliko mg Rivotrila da uzmem pred završni koji je usmeni i javni? Diazepam me puno više sedirao od Rivotrila...

Danas imam elementarnu pa mi poželite da budem svoj.

[tonkica27]

Pozdrav svima,
pozdrav Stik, Jelena, i drugi. Ne pišem često, ne stižem, čitam. Čitam i tješim se, nisam sama u ovom ludilu. Idem na psihoterapije, AD ne uzimam vec skoro godinu dana. Nekad se osjećam kao da sam uspjela, iskorijenila strahove, a onda se samo jedno jutro probudim (uslijed nekog događaja) obuzeta strahom koji me preplavi. Prosli tjedan sam imala koronu. Uz nju, dvoje bolesne djece koji su kurili, pa popiju sirup, pa bolje i tako dan noć kroz pet dana. Morala sam i raditi, od kuće, ali umno, pa se potroših sva. Malom mi je izbio limfni čvor. Ja sasrana, oduzela se. Dr ga poslao vaditi krv, rekao nalaz u redu, bit će da je usljed infekcije, ja luda. Sahranila ga vec pet puta u svojoj glavi, unatrag tjedan dana. Kakav je ovo život. Naizgled sve super, a ja u grču i strahu, borim se na dnenvoj bazi. Stalno si govorim, mozes, uspjet ces, i onda potonem. Brinu me drugi, bliznji, nosim teret njihovih problema, brinu me strahovi o smrti, o ugrušcima (cijepljena i busterirana). Brinu me djece, kako će, šta će ako se nama nešto desi. Brine me kako ćemo mi ako se njima nešto desi. Na poslu guzva, koncentracija slaba. Znam da napravim više od 70 posto ljudi tamo, ali toliko sam samokritična da me to ubije. Pogriješim jednu stvar i onda se zablokiram, samo razmisljam o tome. A inače, sve je ok. Nisam doktor pa da je pogreska fatalna. papir trpi sve, kazu, ispravit će se.

eto ne znam što bih više rekla dragi moji. najradije bih vas sve izgrlila i rekla proći će. i stvarno to vjerujem. ali da neće opet doći, ne vjerujem.

Ovaj put sam malo zaboravila na rak debelog crijeva za kojeg brijem da imam. Potisnuo ga limfni čvor od malog.Bože, kakav je ovo život, zašto ne uspjevam?
pozdrav svima

[tasha0705]

bensa kaže:

Mogu pitat gdje je Stik? Taj mi čovjek baš drag, nadam se da ga nema jer mu je dobro.

Nego, da malo i pročavrljam, ne samo kuknjava. Jel vi gledate na tv ono nešto Goli i prestrašeni? Ja dobijem srednji panični samo dok to gledam, nema tih para koji bi me nagovorili na taj podvig. Divim se psihičkoj snazi tilj ljudi, na stranu karakteri, ima ih nekih koji su stvarno šupci. Ne da ne bi izdržala ni jedan dan, nego bi me zdrmalo još kod kuće samo pomisao da ideš negdje u divljinu, bez hrane, vode i medicinske pomoći, uz gomilu zmija, kukaca i divljih zvijeri. To što oni imaju neke kobajage med.tehničare meni nije dovoljno. Ja na moru imam skoro najgore epizode anksioze i iako idemo već godinama u isto mjesto, grad koji je metropola naspram selendre gdje ja obitavam, opet me strah da što ako mi pozli, moji ne znaju gdje su bolnice, hitne, kud sa djecom...Na kraju se toliko psihički izmorim na tom godišnjem i jedva čekam da dođem kući, svojoj rutini, a toliko volim more i željno iščekujem taj go i tako u krug i tako u krug.
Koliko stvari propuštamo u životu.

I mene brine gdje nam je Stik i je li dobro.
Nadam se i da je WarKO ok...

[Mathematicar]

tonkica27 kaže:

Pozdrav svima,
pozdrav Stik, Jelena, i drugi. Ne pišem često, ne stižem, čitam. Čitam i tješim se, nisam sama u ovom ludilu. Idem na psihoterapije, AD ne uzimam vec skoro godinu dana. Nekad se osjećam kao da sam uspjela, iskorijenila strahove, a onda se samo jedno jutro probudim (uslijed nekog događaja) obuzeta strahom koji me preplavi. Prosli tjedan sam imala koronu. Uz nju, dvoje bolesne djece koji su kurili, pa popiju sirup, pa bolje i tako dan noć kroz pet dana. Morala sam i raditi, od kuće, ali umno, pa se potroših sva. Malom mi je izbio limfni čvor. Ja sasrana, oduzela se. Dr ga poslao vaditi krv, rekao nalaz u redu, bit će da je usljed infekcije, ja luda. Sahranila ga vec pet puta u svojoj glavi, unatrag tjedan dana. Kakav je ovo život. Naizgled sve super, a ja u grču i strahu, borim se na dnenvoj bazi. Stalno si govorim, mozes, uspjet ces, i onda potonem. Brinu me drugi, bliznji, nosim teret njihovih problema, brinu me strahovi o smrti, o ugrušcima (cijepljena i busterirana). Brinu me djece, kako će, šta će ako se nama nešto desi. Brine me kako ćemo mi ako se njima nešto desi. Na poslu guzva, koncentracija slaba. Znam da napravim više od 70 posto ljudi tamo, ali toliko sam samokritična da me to ubije. Pogriješim jednu stvar i onda se zablokiram, samo razmisljam o tome. A inače, sve je ok. Nisam doktor pa da je pogreska fatalna. papir trpi sve, kazu, ispravit će se.

eto ne znam što bih više rekla dragi moji. najradije bih vas sve izgrlila i rekla proći će. i stvarno to vjerujem. ali da neće opet doći, ne vjerujem.

Ovaj put sam malo zaboravila na rak debelog crijeva za kojeg brijem da imam. Potisnuo ga limfni čvor od malog.Bože, kakav je ovo život, zašto ne uspjevam?
pozdrav svima

Ne izbjegavaj lijekove nego to prepusti stručnjacima i odi psihijatru.

[tonkica27]

somesay kaže:

Pozdrav svima,
musko 31 godina ovdje.
Unaprijed se ispricavam zbog posta koji ce vjeropjatno biti podosta dug, ali nekako prolazeci kroz ovu temu sam osjetio potrebu podijeliti svoju situaciju ovdje.
Od kada znam za sebe slab sam na bolesti, odnosno na bolesti poput raka/tumora itd. Vidio sam oko sebe ljude koji su od toga umirali, patnju kroz koju su prolazili i sve lazne nade koje su dobivali da ce stvari krenuti na bolje, ali nazalost nisu. To je na mene ostavilo dosta jaki trag, iako sam uspijevao sve nekako kontrolirati do tamo negdje 2015. Bas kada sam trebao diplomirati, poceo sam osjecati neku cudnu bol u glavi, googlao sam, naravno, i izaslo je ono sta uvijek izade. Od tada je krenuo moj kalvariji, uvjeren sam bio da imam tumor na mozgu, svakakve simptome, metastaze itd. Doktor mi je odmah rekao da je sve ok, ali mu ja nisam vjerovao, mislio sam da grijesi, da me ne shvaca ozbiljno, mislio sam da sam jedan od onih slucajeva koje procitas na netu kada eto, nekoga nisu ozbiljno shvatili i umro je u mladosti. Svakakve pretrage, mjesecima sam bio u totalnom kaosu, sve dok nisam napravio magnetsku i ispalo je da je sve ok. Magicno su svi moji problemi nestali. No, od tada mi se gotovo svake godine vise puta nesto pojavi i opet krenem ispocetka, rak, tumor, smrt, pretrage. Stvari su ponovo dosegle jedva izdrzljivu razinu prosle godine nakon sto mi je tata imao koronu. Primijetio sam povecani limfni cvor na vratu, za mene je to bila osuda na smrt. Doktor mi je opet rekao da je sve ok, nisam mu vjerovao, odradio ultrazvuk, sve ok, povecani ali nema znakova neceg lose, opet nisam u to vjerovao. Tek nakon drugog ultrazvuk sam se malo smirio. Medutim, u meduvremenu me uhvatio napad panike na poslu jer sam u ustima osjetio krv i ispljunuo malo krvi. Nikada mi se to prije, a srecom ni poslije, nije desilo. Bilo je to u 6. mjesecu. Zavrsio sam na hitnoj, po poslu govorio kako cu umrijeti, zvao roditelje i curu da se pozdravim s njima. Dok ovo pisem kroz mene prolaze takve emocije da mi je tesko ih uopce opisati. Usput, poslije mi se pojavila crna crta na noktu, googlao, i naravno opet ista prica, ali sam to nekako izdrzao. U 10. mjesecu se curi pojavila neka kvrga, ja sam opet bio gotovo, mislio kako je to to, a na kraju bila samo urasla dlaka. Nisam neki vjernik, ali sam se poceo moliti svim bogovima da sve bude s njom ok i da necu vise nista za sebe traziti. Naravno, u 12. mjesecu ponovo. Dobio sam jedan dan proljev, zuta boja, ne znam ni sam zasto, ali sam isao guglati. Ispalo je rak gusterace ili nekih slicnih organa. Od tada pratim stolicu svaki dan, mijenjaju se boje i oblici, ali naravno nikada nije onakva kako bi trebala biti prema netu. Od tada ponovo prolazim kroz neopisivu muku, svakakvi simptomi, bolovi u desnom boku bas onako kako ne bi trebali biti. Isao sam na sistrmatski 3.1, krv je bila vise manje ok osim povisenog kolesterola, trigliceridi malo i urati malo. Isao sam guglati, i to je moglo biti simptom svega i svacega. Enzimi jetre su mi bili ok, ali su neki bili prema gornjoj granici, sto je mene dodatno uplasilo. Sto ako sljedeci put budu losi? Sto ako se sve odmah pogorsa a da ne stignem nista napraviti? Napravio sam i ultrazvuk abdomena, doktorica rekla sve ok, malo povecena stijenka slezene i neki polipic na jetre, ali nista opasno. Smirilo me ravno pola sata, jer sto ako je pogrijesila? Citao sam kako u toj poliklinici nemaju najnoviji ultrazvuk, sto ako nije dobro vidjela? Sto ako nije strucna? Rekla je i da imam puno zraka u sebi, sto ako zbog toga nije vidjela? Isao kod svog doktora, vadio opet sam ono sta mi nije bilo ok, i sada je sve ok. Proslo je samo 3 tjedna, u kojima sam promijenio prehranu, ali se brinem je li to moguce tako velika promjena? Na netu pise da se ne moze toliko smanjiti kolesterol (sa 6,7 na 4,7) u 3 tjedna samo s prehranom. Je li to simptom? Poceo sam piti tablete za smirenje, belmiran, slabe, samo da vidim hoce li pomoci, ali ne pomazu. Na sistematskom sam imao tlak 140/80, kod svog doktora 140/90. Kupio tlakomjer, mjerim svaki dan, izmedu 130 i 140 je uvijek i 80. I, u zadnje vrijeme mi sve vise jacaju bolovi ispod desnih rebara, desna strana, sto meni u glavi jaca ideju da ide sve na gore i da nitko nije na vrijeme reagirao. Takoder, vec 5-6 dana imam konstantnu knedlu u grlu, mucninu, bez prestanka, podrigujem kao traktor. Nikada mi se to nije desilo, o strahovima sta to budi u meni ne moram vise ni pricati. Zbog korone ne mogu doci do doktora, ne javljaju se, nema termina. Ludujem i svojim ponasanjem unistavam i sebe i ljude oko sebe, a ne mogu si pomoci.
Takoder, zelio bih jos nesto napomentui. Jos od djetinjstva, iz ekipa, vucem tu foru, na temelju djecackih zajebancija, da kada ja nesto kazem, uvijek se dogodi suprotna stvar. Zbog toga sam u zivotu teski pesismit, strah me razocaranja, strah me da ce mi se dogoditi nesto lose ako si kazem da ce sve biti ok.
Zao mi je zbog dugog posta, ali to je prvi put da o tome pisem javno, i bude mi malo lakse. Znam da jesam hipohondar, ali me strah traziti strucnu pomoc dok ne uspijem vidjeti sto mi je, jer, sto da trazim psihologa ili psihijatra ako cu stvarno umrijeti, zar ne? Takoder, kazu da nas u zivotu uvijek zadesi ono cega se najvise bojimo, a ja se bojim upravo raka i tih stvari. Svaki put kada mi se nesto javi, mislim si ovaj put je to to, ne mozes uvijek fulati, kao da si sam to zelim, kao da sam poticem svoje tijelo da tako nesto razvije u meni. Ocajan sam, zaista sam ocajan...

Kakav dobar prikaz tijeka misli. Identične imam


Sent from my iPhone using Tapatalk

[Azz]

Mathematicar kaže:

Koliko mg Rivotrila da uzmem pred završni koji je usmeni i javni? Diazepam me puno više sedirao od Rivotrila...

Danas imam elementarnu pa mi poželite da budem svoj.

Naravno, diazepam sedira, antiepileptik ne. Koju dozu inače uzimaš?

bensa kaže:

Mogu pitat gdje je Stik? Taj mi čovjek baš drag, nadam se da ga nema jer mu je dobro.

Nego, da malo i pročavrljam, ne samo kuknjava. Jel vi gledate na tv ono nešto Goli i prestrašeni? Ja dobijem srednji panični samo dok to gledam, nema tih para koji bi me nagovorili na taj podvig. Divim se psihičkoj snazi tilj ljudi, na stranu karakteri, ima ih nekih koji su stvarno šupci. Ne da ne bi izdržala ni jedan dan, nego bi me zdrmalo još kod kuće samo pomisao da ideš negdje u divljinu, bez hrane, vode i medicinske pomoći, uz gomilu zmija, kukaca i divljih zvijeri. To što oni imaju neke kobajage med.tehničare meni nije dovoljno. Ja na moru imam skoro najgore epizode anksioze i iako idemo već godinama u isto mjesto, grad koji je metropola naspram selendre gdje ja obitavam, opet me strah da što ako mi pozli, moji ne znaju gdje su bolnice, hitne, kud sa djecom...Na kraju se toliko psihički izmorim na tom godišnjem i jedva čekam da dođem kući, svojoj rutini, a toliko volim more i željno iščekujem taj go i tako u krug i tako u krug.
Koliko stvari propuštamo u životu.

Ne pratim to na tv-u, ali naletim. Iskreno, mislim da je to sve montirano, tako da se ne uzbuđujem. A ako nije montirano, onda su pojedinci krajnje bedasti, jer, primjerice, piti vodu iz onih potočića može samo, da me prostiš, debil. I nakon toga danima umiru od želučanih tegoba.

[Jennyjo]

Pozz ljudi, opet ja...stvarno sam vise umorna od same sebe. Od zadnjeg napadaja panike me toliko strah bolesti, tocnije upale pluca i infarkta. Bila sam na ekgu 3 puta u ovih dva tjedna, zadnji prije tjedan dana. Svi su u redu, oksigenacija je okej, tlak dobar, krv oke. Ali sad sam nazalost naisla na clanke na internetu gdje postoje ljudi koji su prehodali tihi infarkt. I naravno po meni sam ja jedna od njih. Nisam bila kod kardiologa jer su rekli da je nepotrebno. Ali mene i dalje pati sto ako sto ako...imam trnjenje u desnom zglobu sto mi se cesto dogodi od kicme. Probada me, dr kaze od napetosti tijela. Kardiologa svi kazu da stvarno ne trebam jer je sve oke. Ali eto, imam sve simptome po sebi. Uspusem se jer sam oslabila dosta i izgubila dosta kila u ovih tjedan dana. Jesam jedina s takvim stvarima i jel anksioznist stvarno toliko jaka da sam i hipohondar?

[tonkica27]

Jennyjo kaže:

Pozz ljudi, opet ja...stvarno sam vise umorna od same sebe. Od zadnjeg napadaja panike me toliko strah bolesti, tocnije upale pluca i infarkta. Bila sam na ekgu 3 puta u ovih dva tjedna, zadnji prije tjedan dana. Svi su u redu, oksigenacija je okej, tlak dobar, krv oke. Ali sad sam nazalost naisla na clanke na internetu gdje postoje ljudi koji su prehodali tihi infarkt. I naravno po meni sam ja jedna od njih. Nisam bila kod kardiologa jer su rekli da je nepotrebno. Ali mene i dalje pati sto ako sto ako...imam trnjenje u desnom zglobu sto mi se cesto dogodi od kicme. Probada me, dr kaze od napetosti tijela. Kardiologa svi kazu da stvarno ne trebam jer je sve oke. Ali eto, imam sve simptome po sebi. Uspusem se jer sam oslabila dosta i izgubila dosta kila u ovih tjedan dana. Jesam jedina s takvim stvarima i jel anksioznist stvarno toliko jaka da sam i hipohondar?

Ja te ne poznam, ali ovo stanje poznam. Ono sta su meni znali reci, ne mozes ne znati da imas infarkt. Čuda, čuda ti psiha moze stvoriti i kakve veze ima trnjenje u desnom zglobu s infarktom? Probaj se opustiti, ne citaj, umiri se. Drzim fige da uspijes. Infarkt sam sigurna da nemas. Pusa


Sent from my iPhone using Tapatalk

[Jennyjo]

tonkica27 kaže:

Ja te ne poznam, ali ovo stanje poznam. Ono sta su meni znali reci, ne mozes ne znati da imas infarkt. Čuda, čuda ti psiha moze stvoriti i kakve veze ima trnjenje u desnom zglobu s infarktom? Probaj se opustiti, ne citaj, umiri se. Drzim fige da uspijes. Infarkt sam sigurna da nemas. Pusa


Sent from my iPhone using Tapatalk

*lijevom zabuna
Znas sta, najopasnije je citati te clanke. Uzas. Svi simptomi tog tihog infarkta isti kao kod panicnog napadaja doslovno...preporucujem da to nitko ne cita tko ima slicnih problema. Velika greska koju sam napravila i sad naucila. A sve je islo prema boljem i sad opet pad. I hvala ti na podrsci koja stvarno znaci.

[Silence.]

Može pomoć? Ja sam glupača pobacala sve uplatnice od faksa misleći da mi ne trebaju (logično) da bi mi onda cimerica rekla da mi trebaju u slučaju da referada izgubi koju. Pitala sam na banci mogu li isprintati potvrde, rekli su mi da im trebaju točni datumi uplate. Jedino mi preostaje pitati referadu uplatnice da ih kopiram. Problem je što su oni vječito nadrkani i s njima se ne može fino komunicirati. Kako da ih izmanipuliram da mi dadnu te uplatnice bez da me napadnu?

[Lola 27]

Ono šta bi ja napravila je da bi došla tamo ,posipala se pepelom ,donesla bi nešto (boca vina,bonbonijera i kava) i zamolila bi da ako mogu kopirati.Budi ponizna.

[Silence.]

Ne znam piju li vino ili kavu, bombonijera je dobra opcija.