Ne pripadam (o sklapanju prijateljstava)

[Martian7]

Žao mi je da vas dvije imate takva iskustva, ali ja sam se u životu sprijateljila s puno raznolikih ljudi i ne znam je li mi se ikada ovako nešto dogodilo. Ljudi me prihvate ili ne, i koliko god to upoznavanje išlo u dubinu, neće me naknadno otkantati jer su im neki dijelovi mene neprihvatljivi.
Sad, je li to stvar sreće ili već u startu biram ljude otvorenijega uma, ne bih mogla sa sigurnošću tvrditi.

[descender]

"Ako netko vrijedi, prihvatit će sve dijelove i biti znatiželjan upoznati te."

Well... Da, kada je čovjek ljudožder vegetarijanac, npr, ako može i ako mora glumiti nešto pred svojom hranom, može zaglumiti svašta nešto krasno što se možda svidi promatračkom oku koje se moguće voli promatranjem povezivati na sve što divota postojanja pruža. Problem ljudoždera vegetarijanca nije — promatračkom oku ili očima, predlaganjem baš fino ukrašenih dijelova ne nužno za lov maskirna odjela — zaglumiti finoću, nego predložiti istinu svoje prave naravi, odnosno karaktera svoje nužno ju redovito servisirati gladi. Ne smije izvoditi "The Full Monty" striptiz pred hranom, pokazivati svoje nasmijanim zubićima ukrašene, ostale dijelove tada svima vidno ljudožderskog sebe, jerbo se hrana naravno da hitro razbježi. Tako im ne samo bijele boje praha praška za sinuse, pokidaše nalijevo. I nadesno. Odoše prijatelji, i prijateljice. Svega će bit, al prijatelja neće, svega će bit, al neće biti sreće, svega će bit, skuhaj si fini ljudpaprikaš, da možda suviše brbljav jezik ono baš-baš peče...

Čak i da je hranu koja hrana nije, ili jest no ne bi trebala biti, "strpljiv-spašen" pacanjem pripremati i pripremiti na otkrivanje ostalih dijelova sebe koji nisu maskirno odijelo, rezultat otkrivanja gotovo je pa uvijek identičan. Gotovo je. Prekidanje neraskidivih prijateljstava. Ne može dobar čovjek biti prijatelj s ljudožderom vegetarijancem, pa čak i kada mu/joj ljudožder vegetarijanac kunući se na sve mu srcu drago, sve mrtvo i sve živo, najiskrenije ikada predloži to kako ga on/a kao hrana ne zanima ali imalo, kako mu je kao hrana privlačan/na nimalo. Tek tada pucaju prijateljstva koja to kao povremeni susreti dvaju maskirnih odjela naravno da nisu. Grozotom grozna osjećanja osjećaju se osjećajni ljudi, kada im netko predloži da nisu za nešto, pa čak i kada im ljudožder vegetarijanac predloži to da nisu hrana kojom bi zadovoljavao/la svoje prirodne potrebe. Čudni su ti ljudi. Ne prolazi kod istih ono baš iz otvorena otvora na bjelinu svjetlosti izbačena iskrenost. Valja ih zapričati ne bi li im se moglo pripadati, no to tada nije pripadanje ičemu osim svojoj ne/sposobnosti zapričavanja ih.

[Martian7]

Desc, ti baš moraš zagnojiti svaku temu ovdje?

[Gogir]

Martian7 kaže:

Desc, ti baš moraš zagnojiti svaku temu ovdje?

Dziz kako je interesantno slušati negativnost od negativnog naboja napunjenih dušebrižnika u ime i za nekim ovim onim temama i prostorom, no najinteresantnije u svem je kad se ponašaju kao da on ona jedinka predstavlja što, većinu, općeg do sve mjenja, sud, postavljeni ni od kog ali pozvani da eto daju, prospu, da ponovimo izraz no opravdano ovaj put- zagnoje prostor drugima, pri tom vagajući svoje vrijednijem od drugog trećeg inog, jer moje je moje a tvoje je tuđe, jadajajdaja, baš krasan primjer za ne pripadanje i poteškoću za normalnu produktivno poželjnu komunikaciju kakovu se eto dobro je preduvjet imati pri sklapanju ili naporu traženja ili pronalaženja prijateljstva kao forme odnosa više jedinki koji pretpostavlja nekakav kompromis, da, ako je do alfovanja trebalo bi biti ispunjeni neki drugi preduvjeti, bar’ tako je uobičajeno kako u životinjskom tako i u dvonožnih sisavaca sapiensa radi…

[descender]

Martian7 kaže:

Žao mi je da vas dvije imate takva iskustva, ali ja sam se u životu sprijateljila s puno raznolikih ljudi i ne znam je li mi se ikada ovako nešto dogodilo. Ljudi me prihvate ili ne, i koliko god to upoznavanje išlo u dubinu, neće me naknadno otkantati jer su im neki dijelovi mene neprihvatljivi. Sad, je li to stvar sreće ili već u startu biram ljude otvorenijega uma, ne bih mogla sa sigurnošću tvrditi.

Pitam interesa radi, zaista me interesira — ovi s kojima si se sprijateljila iako te nisu prihvatili, niti dublje niti pliće, neće te odmah ili naknadno otkantati jer su im neki dijelovi, a ponekad možda i svi dijelovi tebe, jedino neprihvatljivi? Kako se u startu bira ljude otvorenija uma? Prilikom startanja s hvatanjem ljudi dobre volje, kako se prepoznaje ljude otvorena uma? Imaju prepoznatljivu rupicu na/u glavi, nose zeleni ili narančasti rubac u desnom džepu hlača, ili ako ne nose hlače s ili bez džepova, tada oko vrata obavezno medaljon s dragim kamenom rubin-crvene boje?

[Martian7]

descender kaže:

Pitam interesa radi, zaista me interesira — ovi s kojima si se sprijateljila iako te nisu prihvatili, niti dublje niti pliće, neće te odmah ili naknadno otkantati jer su im neki dijelovi, a ponekad možda i svi dijelovi tebe, jedino neprihvatljivi? Kako se u startu bira ljude otvorenija uma? Prilikom startanja s hvatanjem ljudi dobre volje, kako se prepoznaje ljude otvorena uma? Imaju prepoznatljivu rupicu na/u glavi, nose zeleni ili narančasti rubac u desnom džepu hlača, ili ako ne nose hlače s ili bez džepova, tada oko vrata obavezno medaljon s dragim kamenom rubin-crvene boje?

Gdje piše da sam se sprijateljila s nekim tko me ne prihvaća?

Napisala sam samo par redaka teksta (6 mislim), nije (ili bar ne bi trebalo biti) teško pročitati što doista piše.

[descender]

Martian7 kaže:

Gdje piše da sam se sprijateljila s nekim tko me ne prihvaća? Napisala sam samo par redaka teksta (6 mislim), nije (ili bar ne bi trebalo biti) teško pročitati što doista piše.

Moguće da nije toliko lagano, koliko ti možda djeluje da je ništa nego?
Mogu ja razlomiti, nikakav problem, kako me zaista zanima.

Pristojan uvod u ono bitno: "Žao mi je da vas dvije imate takva iskustva, ali..."

Bitno: "ja... sam se u životu sprijateljila s puno raznolikih ljudi i ne znam je li mi se ikada ovako nešto dogodilo."

Znaš ili ne znaš? Ovako nešto je kakvo nešto?

"Ljudi me prihvate ili ne, i koliko god to (ili ne, nisu me prihvatili, no upoznavanje ide) upoznavanje išlo u dubinu, neće me (kao od najranije neprihvaćenu) naknadno otkantati jer su im (od najranije) neki dijelovi mene neprihvatljivi. Sad, je li to (koje to?) stvar sreće ili već u startu biram (one koji su "otvorenija uma" pa me pristojnosti ili čega već radi, ne otkantaju na prvu) ljude otvorenijega uma, ne bih mogla sa sigurnošću (a s nesigurnošću?) tvrditi."

[Annabeth-Lee]

Gogir kaže:

Dziz kako je interesantno slušati negativnost od negativnog naboja napunjenih dušebrižnika u ime i za nekim ovim onim temama i prostorom, no najinteresantnije u svem je kad se ponašaju kao da on ona jedinka predstavlja što, većinu, općeg do sve mjenja, sud, postavljeni ni od kog ali pozvani da eto daju, prospu, da ponovimo izraz no opravdano ovaj put- zagnoje prostor drugima, pri tom vagajući svoje vrijednijem od drugog trećeg inog, jer moje je moje a tvoje je tuđe, jadajajdaja, baš krasan primjer za ne pripadanje i poteškoću za normalnu produktivno poželjnu komunikaciju kakovu se eto dobro je preduvjet imati pri sklapanju ili naporu traženja ili pronalaženja prijateljstva kao forme odnosa više jedinki koji pretpostavlja nekakav kompromis, da, ako je do alfovanja trebalo bi biti ispunjeni neki drugi preduvjeti, bar’ tako je uobičajeno kako u životinjskom tako i u dvonožnih sisavaca sapiensa radi…

Nije lijepo imitirati druge forumaše. Nađi osobnost.

[Annabeth-Lee]

Martian7 kaže:

Žao mi je da vas dvije imate takva iskustva, ali ja sam se u životu sprijateljila s puno raznolikih ljudi i ne znam je li mi se ikada ovako nešto dogodilo. Ljudi me prihvate ili ne, i koliko god to upoznavanje išlo u dubinu, neće me naknadno otkantati jer su im neki dijelovi mene neprihvatljivi.
Sad, je li to stvar sreće ili već u startu biram ljude otvorenijega uma, ne bih mogla sa sigurnošću tvrditi.

Imala sam negativna iskustva kao dijete pa se nekako oduvijek pokušavam prilagoditi ili ne otkrivam cijelu sebe. Jednostavno imam kočnicu koju ne znam kako otkočiti.

[Martian7]

Annabeth-Lee kaže:

Nije lijepo imitirati druge forumaše. Nađi osobnost.

Ali to ne samo da prolazi ovdje, nego je i poželjno. Učenje potrjepljivanjem (reinforcement learning).

[Gogir]

Annabeth-Lee kaže:

Imala sam negativna iskustva kao dijete pa se nekako oduvijek pokušavam prilagoditi ili ne otkrivam cijelu sebe. Jednostavno imam kočnicu koju ne znam kako otkočiti.

Dobro je ne otkrivati se, sebe, pogotovu ako je tu negativnih iskustava kao dijete, tada je jednostavno bolje i za preporuku imati kočnicu koju ne treba otkočiti.

No da ne bi’ ja tipkala ionako je bačeno pred ili pod, bolje je da recimo postam pjesmicu i par stihova eto. Sve u znak prijateljskog nastojanja jer prijateljstva budi kažu da treba ih imati i prijateljskih i nastojanja a i zatvaranja očiju nad svačijim ne ničijim ograničenjima jer ništa nije bitno kad se prijateljstva stječu ni tko je u pravu ni onaj u krivu ili pak bez smisla i bez znanja e to nije dobro da se nema bolje da se ima jer eto onda se zna kad i gdje u kojem recimo nizu riječi se je za upotrijebiti neki izraz ne strani no naš totališe ono izvoran no eto ipak nekome stran i neosoban, jer ga ne primjenjuje niti shvaća a kako bi prijatelj postupio no prijateljski i pojasnio da osobnost nema veze recimo s stilom pisanja, koji eto ima veze s istim ako je o tipkanju a uvijek jest jer drugog ovdje vidljivo nije. No ja lolim eto jer imam srce i dušu a i štošta drugog no nevodljivog ovdje pa nebitnog nekima no ne i meni, no nije do mene do drugih je pa zbog tih nekih bolje da se pojasni prijateljski kako sam eto ja jedinka od krvi i mesa nikakav alteruša po jednoj, copy paste po drugoj nego eto tako napokon pronađem kutak gdje ono što nigdje drugdje nije u tipkanju dopustivo, slobodno jest, pa što da se ne opustim jer nikog ne vrijeđam i nikome ništa ne uzimam otimam no ipak da, smetam, sad nije lako smetati nekomu ili više od nekomu, nije u redu zbog tih osjetljivih dušica jer eto oni vole red a i ja sam za to da reda treba biti pa eto u redu i zbog reda a i prijateljstva jer ono je bitno a ako meni nije bitno onda teme radi ili naslova radi dobro je i poželjno uskladiti se.
Cheers to the new and old, friends, friendship is so important for some, neke koji recimo u nedostatku osobnosti traže approval od drugih jer I’m fali a meni vragu ne tribalo ne fali Pa svakom po svom, zasluzi ili potrebi no neka nam prijateljstva.

Dziiiiiz

Red teksta….i pjesme
https://youtu.be/hWH7jojysi0?si=W0z9OmRoRXnkWf5P
Javi trebaš li me
Kad sve je crno bijelo
Kad plesao bi na suncu
Da stopala grije
Da tvoje je cijelo
Javi trebaš li me
Kad sve je k'o da nije
Kad uzalud se daješ u ničije ruke
A treba te ne'ko
A treba ti ne'ko
Mom nemiru
Ne nudi obećanje
Bez onog čega nema se živi
Al' rane ne postaju manje


Ukoliko me trebate tu sam, budem koliko mogu, pomogla bez obzira na sve kužim ja sve i eto znam da mnogima nije lako, zato valjda i pohode ovaj dio labirinta…
Sincerely mine myself Gogir