Zasićenje životom

[knox2888]

Izvukao sam se iz kuće u vožnju biciklom danas i maloprije pogledao Nemoguću misiju u kinu. Ono što opažam je koliko takvi filmovi igraju na ljudske strahove - glavni likovi su stalno u vremenskoj stisci, uvijek im fali neka stvar, prijeti im eksplozija, zavlače se u uske i mračne prostore, rone pod hladnom vodom, iskaču iz aviona. Sve mi je to bilo upadljivo u ovom gledanju. A nekad prije bih takav akcijski film pogledao gotovo pa ravnodušan.

Možda je to smisao akcijskih filmova - otupiti ljude na akciju pa kad je akcija normalna stvar nitko ne razmišlja previše samo se upušta.

Sad me raduje skoro djelovanje sedativa.

https://youtu.be/bm51ihfi1p4?feature=shared

[descender]

knox2888 kaže:

Izvukao sam se iz kuće u vožnju biciklom danas i maloprije pogledao Nemoguću misiju u kinu. Ono što opažam je koliko takvi filmovi igraju na ljudske strahove - glavni likovi su stalno u vremenskoj stisci, uvijek im fali neka stvar, prijeti im eksplozija, zavlače se u uske i mračne prostore, rone pod hladnom vodom, iskaču iz aviona. Sve mi je to bilo upadljivo u ovom gledanju. A nekad prije bih takav akcijski film pogledao gotovo pa ravnodušan. Možda je to smisao akcijskih filmova - otupiti ljude na akciju pa kad je akcija normalna stvar nitko ne razmišlja previše samo se upušta. Sad me raduje skoro djelovanje sedativa.

Bilo kojom suvremenom metodom "operant conditioning" kondicioniranja, odnosno svim dostupnim alatima programiranja kvalitetne zbilje, zgodno je (pokušati) otupiti ljude virtualnim stimulansima za otupljivanje? Kao virtualno stimulirani na smirenost, tada ne moraju disciplinirano koristi sedative, koje moraju uredno koristiti kako nisu dovoljno sedirani? Kada nisu dovoljno sedirani, u mnoštvu nedovoljno sediranih njih pojavljuju se razni "contagion" negativni psihoduševni fenomeni, tipa socijalne fobije, panične anksioznosti ili napadaja panike... Normalni ljudi, no kao nedovoljno sedirani, najednom šviknu u ionako dovoljno nagužvanom prometu, nasred ceste zaustavljenim vozilom zaustave promet... Vrijeme je novac. Proizvodnja i distribucija sedativa kompliciran je i resursa zahtjevan proces. I štetan za zdravu okolinu. Šteta bi bilo ne pokušati svim dostupnim alatima usmjerivanja informacije, vječno vibrantne ljude (pokušati) učiniti "u prirodi prirodne prirode, akcija je normalna stvar" nešto manje visokofrekventno-rezonantnim na možda nepostojeće okolinske podražaje?

[knox2888]

descender kaže:

Bilo kojom suvremenom metodom "operant conditioning" kondicioniranja, odnosno svim dostupnim alatima programiranja kvalitetne zbilje, zgodno je (pokušati) otupiti ljude virtualnim stimulansima za otupljivanje? Kao virtualno stimulirani na smirenost, tada ne moraju disciplinirano koristi sedative, koje moraju uredno koristiti kako nisu dovoljno sedirani? Kada nisu dovoljno sedirani, u mnoštvu nedovoljno sediranih njih pojavljuju se razni "contagion" negativni psihoduševni fenomeni, tipa socijalne fobije, panične anksioznosti ili napadaja panike... Normalni ljudi, no kao nedovoljno sedirani, najednom šviknu u ionako dovoljno nagužvanom prometu, nasred ceste zaustavljenim vozilom zaustave promet... Vrijeme je novac. Proizvodnja i distribucija sedativa kompliciran je i resursa zahtjevan proces. I štetan za zdravu okolinu. Šteta bi bilo ne pokušati svim dostupnim alatima usmjerivanja informacije, vječno vibrantne ljude (pokušati) učiniti "u prirodi prirodne prirode, akcija je normalna stvar" nešto manje visokofrekventno-rezonantnim na možda nepostojeće okolinske podražaje?

Iskreno nisam shvatio.

[knox2888]

Preporučuju mi šetnju kao dio terapije za opuštanje. To je kod mene toliko kontraproduktivno. Prođem toliko puta tamo gdje sam već bio i previše puta. Gledam neka nova lica kako u tim šetnjama “friško” uživaju. U glavi imam flashbackove šetnje tim mjestima s djevojkom, kad smo bili sretni zajedno. Puno mi je značila, i odavno je otišla iz mojeg života, a ta šetališta parkovi, klupe mi samo bude bolna sjećanja.

A i taj grad u kojem živim, ne znam jesam to samo ja lud ili što. Pa to su konačne staze konačnih udaljenosti, kako ljudima nije dosadno svaki dan ili svaki tjedan šetati istim putevima. Meni je to kao ruganje na život - imaš nešto što te tišti, doktori kažu - šetaj na zraku.

Najradije ostajem doma i surfam internetom.

[Gogir]

knox2888 kaže:

Preporučuju mi šetnju kao dio terapije za opuštanje. To je kod mene toliko kontraproduktivno. Prođem toliko puta tamo gdje sam već bio i previše puta. Gledam neka nova lica kako u tim šetnjama “friško” uživaju. U glavi imam flashbackove šetnje tim mjestima s djevojkom, kad smo bili sretni zajedno. Puno mi je značila, i odavno je otišla iz mojeg života, a ta šetališta parkovi, klupe mi samo bude bolna sjećanja.

A i taj grad u kojem živim, ne znam jesam to samo ja lud ili što. Pa to su konačne staze konačnih udaljenosti, kako ljudima nije dosadno svaki dan ili svaki tjedan šetati istim putevima. Meni je to kao ruganje na život - imaš nešto što te tišti, doktori kažu - šetaj na zraku.

Najradije ostajem doma i surfam internetom.

Nemoj misliti da si sam koji to proživljava, barem na ovom mjestu si mogao dobiti uvid koliko drugih pojedinaca se bori s sličnim problemima. Piješ li AD jer pokazuješ znakove depresije, ona je zeznuta, jer mislimo da nije, jer je teški priljepak, no upornost, rad na sebi, volja - jačanje iste je dobar put. Nznm za ostale dijagnoze ukoliko imaš, neki hoby bio bi za preporuku svakako, ljubimac da te izvede u šetnju pa se fokusiraš na njega i tako to…

[descender]

knox2888 kaže:

Preporučuju mi šetnju kao dio terapije za opuštanje. To je kod mene toliko kontraproduktivno. Prođem toliko puta tamo gdje sam već bio i previše puta. Gledam neka nova lica kako u tim šetnjama “friško” uživaju. U glavi imam flashbackove šetnje tim mjestima s djevojkom, kad smo bili sretni zajedno. Puno mi je značila, i odavno je otišla iz mojeg života, a ta šetališta parkovi, klupe mi samo bude bolna sjećanja. A i taj grad u kojem živim, ne znam jesam to samo ja lud ili što. Pa to su konačne staze konačnih udaljenosti, kako ljudima nije dosadno svaki dan ili svaki tjedan šetati istim putevima. Meni je to kao ruganje na život - imaš nešto što te tišti, doktori kažu - šetaj na zraku. Najradije ostajem doma i surfam internetom.

Nije ti dosadno na "ruganje životu" (virtualni stimulans za otupljivanje) internetu svaki dan, svaki tjedan, svaki...?

[knox2888]

Gogir kaže:

Nemoj misliti da si sam koji to proživljava, barem na ovom mjestu si mogao dobiti uvid koliko drugih pojedinaca se bori s sličnim problemima. Piješ li AD jer pokazuješ znakove depresije, ona je zeznuta, jer mislimo da nije, jer je teški priljepak, no upornost, rad na sebi, volja - jačanje iste je dobar put. Nznm za ostale dijagnoze ukoliko imaš, neki hoby bio bi za preporuku svakako, ljubimac da te izvede u šetnju pa se fokusiraš na njega i tako to…

Hvala ti na konstruktivnim savjetima. AD imam prepisano i tu i tamo mi i pomogne ali ne mogu se oteti dojmu da doprinosi log off mislima pa me malo i plaši pa ga prekinem pa počnem itd. Kućnog ljubimca imam - mačku, malo me razonodi ali ne puno.

[Gogir]

knox2888 kaže:

Hvala ti na konstruktivnim savjetima. AD imam prepisano i tu i tamo mi i pomogne ali ne mogu se oteti dojmu da doprinosi log off mislima pa me malo i plaši pa ga prekinem pa počnem itd. Kućnog ljubimca imam - mačku, malo me razonodi ali ne puno.

AD da ima takav efekt, kao i depra sama, AD ukoliko si tek na početku uzimanja pojača simptome depre, ukoliko nema efekta i nakon 6 tjedana treba se do shrinka da- ili uvede koju dizalicu’ ili da pojača dozu. Ukoliko ne piješ redovno ili odustaješ od istog što meni nije strano, stalno se vrtiš u krug i ne daješ vremena AD-u da prodjeluje, no isto tako piše ti na uputstvu trebaš paziti u toj fazi, ne sam, uz nekog, na te dark thoughts…
Mace eh mace, od nje možeš naučiti kako se živi u trenutku, one su zen master, kad jedu, pili, spavaju, igraju se, love, one su u trenutku s 100 percent, tako bi trebali i ljudi no eto neki nisu jer su obsessed mislima, htjenjima, strahovima pa propuštaju trenutke u kojima mogu biti zadovoljni with pure bivstvovanjem…

[knox2888]

descender kaže:

Nije ti dosadno na "ruganje životu" (virtualni stimulans za otupljivanje) internetu svaki dan, svaki tjedan, svaki...?

Možda bi i trebalo biti, ali na netu nađem dovoljno “varijacije na temu” da me uvjeri da je nešto novo. Iako shvaćam na što ciljaš.

[knox2888]

Gogir kaže:

AD da ima takav efekt, kao i depra sama, AD ukoliko si tek na početku uzimanja pojača simptome depre, ukoliko nema efekta i nakon 6 tjedana treba se do shrinka da- ili uvede koju dizalicu’ ili da pojača dozu. Ukoliko ne piješ redovno ili odustaješ od istog što meni nije strano, stalno se vrtiš u krug i ne daješ vremena AD-u da prodjeluje, no isto tako piše ti na uputstvu trebaš paziti u toj fazi, ne sam, uz nekog, na te dark thoughts…
Mace eh mace, od nje možeš naučiti kako se živi u trenutku, one su zen master, kad jedu, pili, spavaju, igraju se, love, one su u trenutku s 100 percent, tako bi trebali i ljudi no eto neki nisu jer su obsessed mislima, htjenjima, strahovima pa propuštaju trenutke u kojima mogu biti zadovoljni with pure bivstvovanjem…

Hvala ti na sadržajnom i smislenom odgovoru. To što si napisala za AD takvo isto je otprilike moje iskustvo. Jedino što sam uočio kad prestanem piti fevarin (fluvoksamin) otprilike 3 dana kasnije javi se takav stravični cinizam i beznađe vezano uz život da bih najradije self delete. A i u nuspojavama piše da je to tako. Ali kako to popusti vlastitim snagama, kad god mogu, izbjegavam ga. U 3. i 4. mjesecu sam imao dvije obaveze gdje sam morao biti “na razini” pa me fevarin “isčupao” ali odmah po prestanku uzimanja opći potop i self delete misli. Imao sam i nekih objektivnih stresova, ali imaju i drugi ljudi pa ne potonu. Sa ili bez AD jednostavno osjećam premorenost životom i zasićenje baš kao naslov teme. Što se zen mački tiče, lijep je to život, žao mi je što ga kao čovjek ne mogu emulirati.

[knox2888]

Može li mi koja dobra duša reći jesam li s pravom u burnoutu (sebi se činim da jesam) ako generalizirano navedem stresne događaje u zadnjih 6 mjeseci počevši s poslom: u zimu smo jurili dovršetak velikog projekta koji je u nekoj mjeri uspio ali povlače se repovi i izbile su brojne svađe na poslu koje još traju zbog tih repova mene su iscrpile, vanjski izvođači poduzeća su opali kvalitetom a njihovi prodajni inženjeri vrše pritisak da kupimo opremu u koju nismo sigurni, kolega se teško razbolio i sav njegov posao i odgovornost se sad očekuje od mene, nekoliko dobrih kolega je imalo smrtni slučaj u obitelji, još 2 dobra kolege čiji mi posao ipak nije pripao su se razbolila i žao mi ih je jer smo u nekoj mjeri i prijatelji, 6 puta sam službeno putovao u Zg i 2 puta u inozemstvo (godišnji prosjek mi je 2 puta Zg i 0 inozemstvo), korporativno uvođenje cybersecuritya su krenuli prebiti i malo meni preko leđa (blesav sam što sam pristao), razne sporadične svađe oko svakodnevnih zadataka itd. onda privatno - dva člana obitelji mi provjeravaju za maligne boleštine, barem zasad djeluje kao da može biti ipak ok, to mi daje nadu, prekinuo sam prijateljstvo s do sada najboljim prijateljem (nismo se slagali oko nečega.) Postao sam ponešto i usamljen zbog toga. Neoženjen sam i živim s obitelji. Više mjeseci uredno ne spavam i peru me panični napadi i depra. Od pozitivnih stvari koje mogu nabrojati su obiteljska podrška, dostupna zdravstvena skrb, nova košulja koja mi se sviđa i sedativi. Kad bih mogao bio bih 24h na dan na sedativima do kraja života. Znam da ima ljudi kojima je gore nego meni. Ali svejedno zlo mi je od svega.

Imam li barem malo pravo biti lud i zasićen životom? I imam li se pravo povući u sebe da bi se sačuvao i nekako izdržao?

[shadow light]

Imaš pravo na vlastitu psiho-emocionalnu reakciju na trenutne okolnosti i ne treba ti nitko dati dopuštenje za to.

Svatko ima svoju granicu na kojoj puca, nisi robot. I ne trebaš se kriviti zbog toga.

Iako, naravno, lakše je to reći nego zaista usvojiti. Pogotovo ako si programiran od djetinjstva da moraš biti uvijek na visini zadatka.

[Enlaeim]

shadow light kaže:

Pogotovo ako si programiran od djetinjstva da moraš biti uvijek na visini zadatka.

Program dolazi od;

a) obitelji
b) odgojne ustanove
c) društvenog okoliša
d) interneta

[knox2888]

Enlaeim kaže:

Program dolazi od;

a) obitelji
b) odgojne ustanove
c) društvenog okoliša
d) interneta

U mojem slučaju a, b i c. Volim misliti da su mi i a i b i c bili dobri, ali pamtim ih po motivacijama - upusti se u to, suoči se s time, to se mora, svaka čast što si izabrao teži put. A zatim se sjetim da su neke moje vršnjake roditelji izvlačili iz škole da bi išli na skijanje. Možda grub odgoj ranije sagori čovjeka i ubije mu volju za životom jer ovaj slijedi obrasce koje je naučio a koji ga iscrpljuju.

[knox2888]

shadow light kaže:

Imaš pravo na vlastitu psiho-emocionalnu reakciju na trenutne okolnosti i ne treba ti nitko dati dopuštenje za to.

Svatko ima svoju granicu na kojoj puca, nisi robot. I ne trebaš se kriviti zbog toga.

Iako, naravno, lakše je to reći nego zaista usvojiti. Pogotovo ako si programiran od djetinjstva da moraš biti uvijek na visini zadatka.

Ovo je dobro pogođeno.

[shadow light]

Enlaeim kaže:

Program dolazi od;

a) obitelji
b) odgojne ustanove
c) društvenog okoliša
d) interneta

Iz mog iskustva - samo (toksična) obitelj. Sve drugo se lako hendla kad te odgoje emocionalno zreli i psihički stabilni roditelji. I kad se razvijaš u toploj obiteljskoj atmosferi punoj ljubavi i razumijevanja.

Kad su ti osnovni uvjeti zadovoljeni, život je lak ko perce, a osoba puna samopouzdanja i samopoštovanja, bez razvijenih poremećaja ponašanja (ili u gorem slučaju - ličnosti).

knox2888 kaže:

U mojem slučaju a, b i c. Volim misliti da su mi i a i b i c bili dobri, ali pamtim ih po motivacijama - upusti se u to, suoči se s time, to se mora, svaka čast što si izabrao teži put. A zatim se sjetim da su neke moje vršnjake roditelji izvlačili iz škole da bi išli na skijanje. Možda grub odgoj ranije sagori čovjeka i ubije mu volju za životom jer ovaj slijedi obrasce koje je naučio a koji ga iscrpljuju.

Previše moranja i prisilnog društvenog ukalupljivanja, a premalo dopuštanja djetetu da se razvije u svoj autentični lik je također vrsta toksičnog odgoja jer zanemaruje dijete kao individuu sa njegovim vlastitim željama i osjećajima.

To su u pravilu obitelji u kojima se emocije stavljaju pod tepih i time koči djetetov emocionalni razvoj, pa se takva osoba nikad zapravo ne nauči pravilno emocionalno samoregulirati ni kreirati zdrave granice u odnosima s drugima (u poslu, ljubavi, prijateljstvima, s obitelji).

Ljudi tako godinama žive isprogramirano na autopilotu i onda se jednom dogodi nešto što premašuje njihove emocionalne kapacitete i sve te potisnute emocije izbiju van kao burnout, anksioznost, depresija etc. Jer drukčije psiha i tijelo ne znaju obraditi sve što se nakupilo.

[knox2888]

shadow light kaže:

Iz mog iskustva - samo (toksična) obitelj. Sve drugo se lako hendla kad te odgoje emocionalno zreli i psihički stabilni roditelji. I kad se razvijaš u toploj obiteljskoj atmosferi punoj ljubavi i razumijevanja.

Kad su ti osnovni uvjeti zadovoljeni, život je lak ko perce, a osoba puna samopouzdanja i samopoštovanja, bez razvijenih poremećaja ponašanja (ili u gorem slučaju - ličnosti).

Žao mi je zbog tvoje boli.

[shadow light]

knox2888 kaže:

Žao mi je zbog tvoje boli.

Hvala, ali nisam to napisala da me se žali već da osvijestim koliko je važno odrastati u zdravoj i podržavajućoj okolini jer ljudi to nekako vole negirati.
Često idu onom "logikom": nas su tukli pa smo dobro ispali, a u biti se teško samozavaravaju jer su svi redom psihički sjebani samo to odbijaju vidjeti.

Također sam ti dopisala odgovor na tvoj upis pa pogledaj.

[knox2888]

shadow light kaže:

Hvala, ali nisam to napisala da me se žali već da osvijestim koliko je važno odrastati u zdravoj i podržavajućoj okolini jer ljudi to nekako vole negirati.
Često idu onom "logikom": nas su tukli pa smo dobro ispali, a u biti se teško samozavaravaju jer su svi redom psihički sjebani samo to odbijaju vidjeti.

Također sam ti dopisala odgovor na tvoj upis pa pogledaj.

Slažem se s napisanim. I baš mi je drago što si na to skrenula pozornost na temi. I ja mislim da se preko toga prečesto prijeđe i gura pod tepih.

[shadow light]

knox2888 kaže:

Slažem se s napisanim. I baš mi je drago što si na to skrenula pozornost na temi. I ja mislim da se preko toga prečesto prijeđe i gura pod tepih.

Bitno je razumjeti, ali je još bitnije ne upasti u poziciju žrtve radi toga, već preuzeti odgovornost za odraslog sebe i potražiti pomoć u situacijama s kojima se ne možeš ili ne znaš nositi sam. Nije sramota, ni u jednoj životnoj dobi.

Nekad samo par razgovora s osobom koja objektivnije vidi situaciju (psiholog, p.terapeut ili dobar prijatelj) ti može pomoći da sagledaš stvari iz druge perspektive i da ti svojom empatijom pomognu emocionalno procesirati ono što te trenutno muči.