Narkoman sam, trebam pomoć

[krademjabuke]

Čula sam da su talijanske komune, pogotovo ona Čenakoli(ne znam kako se piše)-super!
Znam lika koji je bio tamo 3 godine i dala bi ruku u vatru da se više ne drogira, bar ne horseom.
Mislim, najbitnije u čitavoj priči je da ti raščistiš sa sobom da li se želiš skinuti.
Jer ako je to puko prisiljavanje okoline, ništa od toga, neće ti ni sv.Petar pomoći

[žacko1]

donn kaže:

Bok, pa kad je to tako fino zašto se skidati .. uživaj do besvjesti Ciao

ovo ti je dio citata iz filma "trainspotting"

a,na ovo "zašto" ? ...imaš tisuću zato

[žacko1]

mishkica21 kaže:

nekako mi je ostao u pamcenju onaj film dnevnik jednog kosarkasa...takodjer je bio ovisnik no neki covjek ga je drzao zatvorenog i nadzirao ga 24/7 nebi li ovaj pobjegao....ja da imam tvoj problem (koji je stvarno ozbiljn) rekla bi starcima ili nekom prijatelju da mi to naprave...da me zatvore, i hrane i koliko god se ja tresla ili divljala da ne popustaju...cula sam da kriza traje 21 dan....kasnije sve ovisi o tebi....no pohvalno je da si svjestan svoga problema i da zelis prestati...vjerujem da ces se vratiti normalnom zivotu jer ocito imas volju a i odgovornosti...moj poznanik se skinuo s dopa u zatvoru...bio je tamo 4 mjeseca,...i rekao da je je u pocetku bilo strasno..da mu se cijelo tijelo grcilo....osim psihicke boli tu je bila i jaka fizicka...drzim ti fige da uspijes...stvarno....

-to ti je,svirepa fizička kriza,koja je inače najmanji problem u čitavoj priči...
i nije se problem skinuti,več je problem ostati "čist", nakon fizičke zikre obitava i caruje psihička,koju nerijetko prati paranoja idr elementi sve do unedogled, ..sve do slijedečega pada,recidiva,..zatvoreni kružni tok.

[pufasta gamad]

žacko1 kaže:

-to ti je,svirepa fizička kriza,koja je inače najmanji problem u čitavoj priči...
i nije se problem skinuti,več je problem ostati "čist", nakon fizičke zikre obitava i caruje psihička,koju nerijetko prati paranoja idr elementi sve do unedogled, ..sve do slijedečega pada,recidiva,..zatvoreni kružni tok.

slazem se.

znam da ti ne mogu dati quick fix problema, samo pomoci svojim iskustvom, bez zavaravanja i davanja lazne nade, prva stvar koju trebas shvatiti je da je skidanje tesko, pretesko, najteze. vjerujem da to znas ako imas pet godina staza.

znas i da ono "zarko zeljeti" nije bas jaka motivacija, vjerujem, koliko se god logicno dobronamjernim dusama cinilo
ja sam "zarko zeljela" prestati, toliko da sam dvije uzastopne godine, da nitko ne sazna da sam ovisnik, dosla do onog termina "cist" u fizickom smislu, tijekom ljeta, na cisto. znaci da mi je najjaca potpora bila ibuprofen.

ta dva ljeta, nakon po mjesec dana pakla, doslovno PAKLA, te potpunog unistenja svake zdrave stanice u tijelu. gladovanja, grcenja, unistavanja enzima da uopce hranu ne mozes probavljati, nesanica,psihickoh slomova, usmrkavanja aspirina pred kraj iz cistog ocaja, kad je sve doslo u nazovi - normalu, dva puta recidiv.
zato skidanje "na cisto", onako filmski, zatvaranjem u sobu i najboljom nadom da ce trajati dva tjedna, zaboravi. samo tko nije probao moze pricati o tome kao ozbiljnoj opciji.

komuna za mene nije dolazila u obzir. poznajem sebe kao licnost i znam da bi moj rok trajanja u komuni bio dva dana pa izbacivanje, mozda i manje. i ovako sam bila nocna mora svakog psihologa i psihijatra kod kojih sam "trazila pomoc". komune friziraju rezultate, te nemaju stopu od 100% izljecenja. nepocudne jednostavno brisu, izbacuju i ne prikazuju u evidenciji. takodjer smatram da "naci isusa krista" nije rijesenje, vec zamjena ovisnosti, u psiholoskom smislu, a sve dok si ovisan do te mjere, da ti nesto daje smisao zivotu, sto dop radi, zamijeniti to, znaci samo ubrizgat drogu na nov nacin i niposto ne znaci izljecenje.
govorim o ponovnom stvaranju sebe kao osobe, ne gotovanskom prihvacanju tudje filozofije.

prva stvar koju trebas prihvatiti je da u ovom trenutku JESI NARKOMAN i svi stereotipi koji se vezu uz "biti narkoman", jesu tvoja karakteristika. sad sa odmakom, to mogu priznati, znam da ti ne mozes i ne trazim to od tebe, ali ako zelis stvarno prestati, bez zatvaranja u izolirane zajednice, svima oko sebe to moras objasniti.

moji roditelji nisu mogli vjerovati, da se nakon mjesec dana potpune izolacije u kuci, na metadonskoj terapiji, meni moze dogoditi overdose.
da ja mogu sprice skrivati u knjigama iako stvarno i stopostotno zelim prestati i, zamisli, vjerujem u to. ja sam vjerovala da cu prestati, kad sam staru dnevnu dozu vec drugi puta u tom danu upucavala u venu. jos samo jednom. pa nastavljam s prestajanjem.

napominjem da doslovno nisam smjela izaci iz kuce. imala sam toliko jaku potporu, da su roditelji naizmjence uzimali po tjedna dana slobodnih dana kroz 2 mjeseca. dop sam uspjela nabaviti u jednom jedinom izlasku iz kuce, iznoseci smece, dok su oni promatrali.

sa dva i pol grama na dan, pala sam na deset hepova prvih 5 dana. potom smanjivanje za 1 svaka 3 dana. odbila odrzavanje.
zasto? zato jer tocno godinu i dva mjeseca nakon zadnje tablete, gledam ostatak ekipe po bolnicama na jos jednom bolnickom skidanju s metadona.

nakon jos dva mjeseca lijecnikovih eksperimenata s antidepresivima saljem sve u k... i nastavljam solo.
vec godinu dana. bez metadona, bez antidepresiva, bez tableta za spavanje, najteza stvar koju uzimam je aspririn.

imam zajeban zivot sa hrpom problema, a razina stresa koji dozivljavam nadmasuje onu samohrane majke. ipak neman niti zelju, niti potrebu, niti volju da ikad vise uzmem to smece. mogu i reci, sa potpunim uvjerenjem da je osjecaj bio jeben i da bi sad bilo ljepse da uzmem, ali ipak necu.

moras biti apsolutno spreman, svesti sebe na razinu osobe bez dostojanstva u prvoj fazi i potraziti pomoc, bez manipulacija, objasniti da iako pricas da zelis prestati, vise od svega zelis uzeti jos jednom i da ces uciniti najvise sto mozes da to postignes. moras, doslovno, pokazati koliko si lose, nisko, prevaransko ljudsko bice postao.
ovo nije trenutak u kojem trebas ispasti pokajnik, ili dobrica, vec trenutak kad tvoja okolina treba shvatiti potpunu zivotinjsku narav ovisnika o heroinu.

ako se odlucis za metadonsku terapiju, nemoj iz straha prihvatiti vecu dozu. meni je zdunic nudio 25, ja sam inzistirala na 10, uvjeravao me da necu uspjeti, puno mu hvala, nakon sto sam dobila papire vise nikad se nismo vidjeli i drago mi je zbog toga. da sam slusala njegove savjete vjerojatno bi sad pokusavala prestati sa suboteksom gutajuci koktel antidepresiva i anaksiolitika.
suboteks nije nista laksi od metadaona. problem ionako nije na fizickoj, vec psihickoj bazi. da nas skidaju cistim secerom, drzali bi zalihe od 20kg kod kuce za svaki slucaj.

neka ti cilj bude prestati uz sto manje kemije i smeca u organizmu. koliko se god licemjernim to cinilo nakon godina upucavanja smeca drito u krvotok.

depresije ce trajati mejsecima kasnije, neces znati tko si, prihvati odmah sad da stare prijatelje neces moze vidjeti bar 6 mjeseci i da ih se moras kloniti. uskoro ces shvatiti, da iako je prijateljstvo trajalo od djetinjstva, ako ste zajedno upucavali, to vise nije prijateljstvo. s vremenom ce to postati jasnije.

prve mjesece krize prihvati takve kakvi jesu. nemoj i ne mozes ocekivati neku jaku mentalnu snagu i volju. to moze biti samo laz. ne mozes i neces se moci osjecati dobro, sam sobom, sa svijetom u raskoraku, istrgnut iz dnevne rutine, prijatelja, mjesta i potreba, moras biti slab i prihvatiti to kao cinjenicu. znam da zvuci gadno, ali gajiti laznu nadu nekoliko mjeseci, a sve nekako ostaje isto, je mucenje, vjeruj mi, dobro znam. i samo vuce u novi recidiv.

svijetla je strana da nakon kojih 9 mjeseci stvari vec potpuno izblijede.
nema vise snova, flasheva koji prve mjesece opsjedaju i javu i san. dolazi do stanja indiferentnosti, koje prerasta u zaborav i vracanje u staroga tebe, ako se uopce toga sjecas. da, onog starog tebe koji je prvi puta probao. koji nije radio sva ona sranja, koji je kakav god je bio, sad u svakom slucaju jako zbunjujuc.

treba jednostavno gurati, bez puno filozofije, ne postavljati si visoke ciljeve, osim onoga ostati cist. slusati svoj zdrav razum. ignorirati ovisnika koji je uvijek glasniji.
uzimati stvari koje strucno osoblje tvrdi sa rezervom. meni su na pocetku rekli da imam sanse da se skinem samo ako mi sve savrseno stima u obitelji, ljubavi i na poslu. pa kako bi to pobogu moglo stimati meni, kad mi samo za dobro jutro treba sut u venu?!
dobro je stvari staviti u perspektivu.

iza pakla heroina, ne cekaju te zeleni pasnjaci i plavo nebo. ali ipak je ljepse, probudit se bez da je madrac ispod tebe mokar, bez da ti se ruke tresu, a problem postaje banalno, s kim ces na kavu, a ne koliko trebam cekati da se diler probudi.

btw, ne, ne bavim se sportom, ne trcim kad pozelim nesto da mi pojaca dan, ne pokusavam vrijeme ispuniti besmislenim hobijima i zivot nema nesto posebno vise smisla. ali je jednostavniji.
a mislim da mi je to najvise nedostajalao kad sam bila ovisnik. malo mira.
bez cekanja.

mislim da mi je to bila najjaca i najsmislenija motivacija kod prestajanja.

to i mogucnost da tipkam preduge odgovore.

uvijek mi se mozes javiti na pm, znam sto znaci na netu traziti potporu.
ali preporucujem da izbjegavas uho, mene su vise puta samo naveli da mi cijeli postupak konzumiranja bude jos sladji.

[KavaSMlijekom]

Stara, drži se
Stvarno držim fige da ostaneš vani. Ovo što čitam, to se zove hrabrost

[ep2xepx2]

placebo_effect kaže:

pozdrav.novi sam na forumu i nisam bas upucen u njega.naime vec 5 godina sam teski ovisnik o heroinu.
vise neznam sta da radim ,sve sam pokusao.
zato molim nekoga ko zna sta radi ili je se uspio izlijeciti da pruzi koji savjet.
molim vas pomozite

Kad bih znao pomogao bih ti. Mozda da probas da predjes na neku jacu travu?

[lola7]

Veeliki pozz pufastoj gamadi! ..i želim ti puno sreće u životu,jer problem dopa si rješila,samo ga više ne smiješ taknut..Svima ostalima koji se bore sa tim ogromnim zlom želim da što prije potraže pomoć,jer biti će im lakše kasnije..
A problem je rješiv i to je najvažnije..jer težina onog ča sad osjećate će splasnuti i nestati.,kao da je nikad nije bilo sva bol će nestati.,samo krenite po pomoć za novi život.
........

[azraazra]

pufasta gamad kaže:

...

Želim ti puno sreće.
Davno nisam pročitala nešto ovako iskreno, ovako životno, ovako realno.

Švrljam bezveze po forumu. Nisam nikad ni marihuanu pušila, ali od "Mi djeca s kolodvora zoo" ova me tema intrigira.

Strašno me dirnula tvoja priča, način na koji govoriš o sebi, svojim roditeljima, pokušajima .... Razmisli o tome da napišeš knjigu.

Nemam ti ništa pametnog za reći, ali sam imala potrebu reći ti da ti se iskreno divim i da si cura za pet.

Još jednom, puno puno sreće. Čuvaj se.

[Draiman]

pufasta gamad kaže:

/

Drž' se!

Po tvom primjeru vidim da sam bio u pravu otkad mi je došlo u glavu da se za sredit neke stvari jednostavno moraš dovest do samog dna(Šaptač konjima; mada su moji problemi neusporedivo manji od tvojih, a nikakvu drogu nikad nisam ni okusio i vjerojatno neću.

[north wind]

pufasta gamad kaže:

...

E, svaka ti čast! To se zove volja! Nadam se da će tvoja priča biti mnogima od koristi. Želim ti svu sreću.

[Marakana]

pufasta, pročitao tvoj post, i ne vjerujem ti..kad si uzela zadnji put...

[PERLA_]

A ja vjerujem Marakani..
Evo za one koji traže pomoć jedan link, na koji sam slučajno nabasala..

http://forum.narkomanija.ba/

[Marakana]

PERLA_ kaže:

A ja vjerujem Marakani..
Evo za one koji traže pomoć jedan link, na koji sam slučajno nabasala..

http://forum.narkomanija.ba/

Perla ljubavi...
I ostaje sve na ovom Perla ljubavi...



Sasvim krivi topic....

[pufasta gamad]

Marakana kaže:

pufasta, pročitao tvoj post, i ne vjerujem ti..kad si uzela zadnji put...

26.10. prosle godine. dokumentirano u bolnickim spisima.

marakana, nemam namjeru dokazivat se, posebno necim takvim kao sto je davanje lazne nade, a u svakom slucaju ne kanim do kraja zivota nositi kriz zbog nekoliko, nadam se da ce vrijeme pokazati, nistavnih godina. temu inace ne povlacim, a i svi "normalni" prijatelji koji su o(p)stali u mom zivotu, nekako to shvacaju i sve presucuju.

sad pomalo i zalim zbog napisanog posta, ali povratak u grad u kojem je sve pocelo i socavanje sa starim prijateljima, poklopilo se sa citanjem ovog topica, te cinjenicom da je decko dobio laicke odgovore od ljudi koji samo zele dobro. to mi je bacilo flash na mene godinu dana prije.
ako imas iskustva znas da je, "drzi se", "nadji volju", te famozno, "najlakse je fizicki prestati" za osobu koja tek razmislja o prestanku, a iskusila je visednevnu krizu, cisti bullshit.
i da ce pokusati pretati, cak i uz hepove, te izdrzati kojih 5 dana i zakljuciti da je pretesko jer nije postalo niti malo bolje.

sto da mu kazem? da ce biti dobro, da krene na odrzavanje heptanonima ili suboteksima? mislis da vec ne poznaje bar petero takvih, koji svoju terapiju prodaju? sto mislis, koliko ce mu trebati da proda prvu tablu, ako problem nastavi drzati za sebe. i koliko ce mu trebati, da se navuce na metadone, ako krene sa standardnom terapjiom od 15-20 dnevno?
sa takvim stvarima mi vise nitko ne moze mazati oci.

da ode u komunu, izolira se od svijeta i vrati cist natrag nakon nekoliko godina, pa nekak se socijalizira kako zna i umije?
a znamo kako ce.
ili da kao sin majcine poznanice, sto nam je ona preporucila, zauvijek ostane u komuni jer se tamo osjeca sigurno (vec 15 godina?!).

ako netko zeli na brz, ali bolan, iscrpljujuc i odvratan, ali djelotvoran nacin prestati, a nema novaca za privatne klinike, najbolje mu je da ode u zatvor, ili takve uvjete simulira, uz potporu ljudi koji sa tom drogom nisu imali kontakta, dovoljan su autoritet i dovoljno su jaki da ustraju.

opet, i tu ima kvaka.
meni su objasnili, da iako jesam ovisnik o heroinu, i shvacaju koliko je sve to tesko, neka pokusam shvatiti da zivot i dalje ide dalje. ja sam, dragi marakana, u krizi od heptanona, cijelih mjesec dana tipkala seminare, da pokusam izvuci godinu na faxu, jer si pad ne mogu priustiti. ali ne jebeno financijski, jer moji su bome imali i za privatne klinike i sva ona potapanja i stvari o kojima su mi pricali ostali ovisnici kao metodama skidanja.
i mogu reci da sam u ovom trenutku tim ludim sadistima zahvalna do kraja zivota, jer sad fakat imam osjecaj da imam roditelje. i da ipak nesto i mogu izvesti kako spada.

da nisam u tom kratkom periodu prestala, iskreno ne znam gdje bih sad bila, vjerojatno u pritvoru, cekala sudjenje. bez karikiranja. jebes i smrt uz takav ulog s druge strane.

ja sam teska ovisnicka licnost, evo sad ne mogu i ne mogu pestati pusiti. hell, i gta imam na popisu stvari od koji se nisam mogla odvojiti, sto je i na kraju dovelo do pada godine koju jesam uspjela upisati. idiot. sada ponavljam.

za svako sranje koje u zivotu napravim, spasava me nagovjestaj katastrofe, da me natjera da stanem. iskreno ne znam kad ce se ta sreca istrositi. ali s obzirom na cinjenicu, da sam vec tri puta dosla na korak do klinicke smrti, i jos sam ovdje, ostaje mi samo da cekam sto se jos novo uopce moze dogoditi.
a ako usred toga mogu nekome pomoci, hocu. da smijem i da znam da tako ne bi izdala one koji su mi posvetili toliko vremena i povjerenja, vratila bi se kuci i probala izvuci jos jednu osobu.
ali razumijem da je proslo tek godinu dana i da bas nista jos nije sigurno. ali ne zelim i ne mogu cijeli zivot strahovati od ponovnog overdosea i ponavljati mantru "svaki dan je borba". jer mi to nije zivot.

ja sam bila narkoman, vise nisam. i basta.

ako ikad ponovno uzmem, tada me opet mogu zvati narkomanom. sad mogu biti prljavi pusac i kurva i lazac i kreten i niskoristi i "u komi na psihijatriji" i izdajica i zaboli me sto sve mogu smisliti. ali mi nitko nece reci da sam narkoman.
niti cu ja tako zicariti sazaljenje i lakse prilike, a sigurno se necu sama sebi tako ispricavati.

[ice-t]

evo ja mogu reči iz mog iskustva,neču sada pričati svoju životnu priču jer je preduga i prebolna.7 godina sam bila na horsu,i spasila me odluka mojih roditelja,na kojoj sam im danas zahvalna,a to je da me se odreknu,i ostave me na ulici,ja i dečko,inače upoznali smo se u komuni,smo bili godinu i pol na ulici,pod ulica ne mislim spavali kod frenda,nego u pravom smislu riječi ulici,spavali po haustorima,i klupicama po,žicali na autobusnom,krali po dučanima itd,kroz sve to on je čuvao mene,ja njega ,svaki šut smo dijelili na pola,što stvarno dokazuje ljubav,vi koji ste narkomani znat čete o čemu govorim kada kažem to,koliko malo narkomana je to u stanju.kada bi zvala roditelje da sam gladna,da mi je hladno,itd,oni bi mi poklopili slušalicu,nakon godinu i pol,tog pakla shvatila sam da ili čemo nešto poduzeti ili čemo umrijeti,bila je zima,oko božiča,sasvim slučajno,sada mislim da je to bila sudbina,upoznali smo doktoricu iz centra ovisnosti u puli,žena je stvarno super i mogu se pred njom sakriti i sakoman i orbanica i svi ovi tu u zgu,inače pametni sakoman je curi od 18 godina dao 25 hepova,samo da me se riješi,da mu ne dolazim tamo u vinogradsku,uglavnom ta doktorica nas je uzela pod svoje,i dala nam tada novi ljek subutex,bila sam skeptična jer sam do tada probala apsolutno sve,ali mogu reči da me sub spasio,več drugi dan kako sam ga uzela mogla sam jesti,dapače jela sam ko luda,spavala super,a želje nisam imala,bilo mi je čudno,kao sa mi nešta fali,što je normalno nakon 7 godina ujutro uvijek iste radnje,da ti to fali,ali nije bilo bolova,znojenja,glave koja puca,itd.uglavnom uzimali smo ga mjesec dana kod nje,tada je ona zvala moje i molila ih da nam daju šansu,jer samnom nisu htjali pričati,i oni su na kraju pristali,i eto sada dvije godina poslije sam u svom stanu,roditelji su mi najbolji prijatelji,onaj dečko je još samnom,čisti smo 2 godine,pijemo sub,svako jutro,radim i evo jako sam sretna da vama ovo pišem u prošlom vremanu.znam da če uvijek biti zlobnih i ljubomornih ljudi koji če reči,ma vraga se on skinula,pije sub,to je isto droga,ali ja znam da ga mogu što se mene tiče piti zauvijek,bolje i to nego trošenje po 2000kn dnevno na dop,ulica,svađe s roditeljima,i sve što dop nosi.neču reči da mrzim dop,ne taj osječaj je bio i ostao za mene najbolji na svijetu,još nisam našla nešto što bi zamijenilo taj osiječaj,ali živim,mogu reči normalno,imam svojih problema kao i svi ali oni me ne vode u smrt,dop je predivan ali njegova cijena je prevelika.
želom reči da je subutex stvarno ok,puno bolji od hepova,jer na hepovima samo još više hočeš dop,a sub ubija tu neku želju,ali isto tako ne paše svima,ali moj savijet je probajte,nemate šta izgubiti,a možete dobiti natrag svoj život.
ne kažem da nemam posljedica,imam,užasnih,a najgorjan je hepatitis c,da pokupila sam ga,živim s njim,za sada sam ok,osim umora ali to je njegova posljedica,uglavnom sretna sam da sam preživjela,i želim svima vama narkomanima reči,nema čarobnog ljeka,dok ne dotakneš dno,nečeš prestati,a svatko od nas ima različito poimanje dna,moje je bilo ulica,i dok ne dotaknete vaše dno,nečete shvatiti,a dok ne shvatitie sami u sebi,neče vas skinuti ni čarobni štapič.
pusa svima

[Soon Li]

desetipedeset kaže:

nekak imam osjećaj da dotični cima,možda baš nisam potrefila foru,aku eto
sereš

to je i meni prošlo kroz glavu. pravi ovisnik neće tražiti pomoć nego još heroina i rusha. a kad bi i tražio,nebi sigurno preko foruma. jebiga,samo sam brutalno realna.

[ice-t]

i samo još nešto pufasta gamad,od svega ovoga što ovdije čitam imam osiječaj da jedino si ti to sve zaista prošla,ali mislim da imaš krivo u nekim stvarima,iako u večini imaš pravo,ok možda tebi subutex nije odgovarao,ali evo ima nekih kojima je spasio život,i ne nije kao i hepovi,jer sa hepovima je što ih više uzimaš ti je bolje,i ako još uzmaš puno hepova i dop ti je mrak,i kak češ tako prestati kada je komb hepova i dopa mrak,a sub nema takav učinak on tipokrije te receptore u mozgu i gotovo ako uzmeš 10 kom biti če ti isto,ništa bolje,zato se ne isplati,a ako uzmeš dop na njga neče ti djelovat,jer je i blokator,tak da nemreš uspoređivati hepove i sub.ok sada ti misliš ti si čista a ja i dalje nekaj uzimam i ovisna sam iči po to svakih 7 dana i uzeti to svako jutro,ali vidi ti si svaki dan u opasnosti,ja ne kažem da češ uzeti,ali znaš kakva je volja kod nas nark,prevrtljiva,i ti si u opasnosti, a ja znam popijem to ujutro,štiti me,nemam želju,smanjuje depru,i ja se sigurnije osiječam.moje je mišljenje za nekoga ko je stvarno bio ovisan o dopu da je puno bolje i lakše uzimati sub,pa i do kraja života zašto ne,odeš doktoru,besplatam je,i ideš svakih 7 dana,bolje nego,dop,moraš sam nabaviti,košta ko suho zlato,i moraš svako jutro,nema odmora,praznika itd.zato nemoj mu govoriti da ne uzima sub.neka proba možda mu bude ok,ako ne ostaje tvoja varijanta,koja je puno teža i brutalnija,jer vjeruj mi malo ljudi može izdržati do kraja krizu na suho,a ti aki jesi,ja ti se divim,ja nisam mogla.

i još nešto,nisi nigdje napisala koliko si dugo bila aktivno u tome?koliko sada imaš godina.
i nemoj se ljutiti ali moram ovo reči ja ti želim svu sreču,ali na suho godinu dana je jako malo,sada tek dolaziš u fazu opasnosti,i neznam što če te spasiti,mene spašava ta mala tabletica svako jutro,znam da zvuči čudno i glupo,ali mi ovisnici nismo nikada sigurni,pa bolje da me štiti tableta,nego da....

[felis23]

pozdrav pufastoj gamadi i poslušajte ju svi, surova realnost je valjda takva kakva je, želja za nečim je valjda jača od svega, dali je to želja za novim šutom il želja za životom e jbg.,svatko to valjda nosi u sebi i vjerujem da ako tako odluči može to i pronaći, teško da, nitko ne kaže da je išta lako, nije lako ni nabavit pa se potrudite.
tvoj post odiše iskonskom realnošću, vrlo dobro si to ispričala.
slučajno sam nabasala na temu, ja s ne drogiram, tj.ne drogiram se dopom, svim ostalim da, al moje ovisnosti su nebitne kraj ove najveće na svijetu.
Sretno tebi, sretno svima, pronađite opet sebe u sebi, vjerujem da ste se skrili od sebe samih, pokušajte, nemate što izgubit pokušajem.

[lola7]

ice-t kaže:

i samo još nešto pufasta gamad,od svega ovoga što ovdije čitam imam osiječaj da jedino si ti to sve zaista prošla,ali mislim da imaš krivo u nekim stvarima,iako u večini imaš pravo,ok možda tebi subutex nije odgovarao,ali evo ima nekih kojima je spasio život,i ne nije kao i hepovi,jer sa hepovima je što ih više uzimaš ti je bolje,i ako još uzmaš puno hepova i dop ti je mrak,i kak češ tako prestati kada je komb hepova i dopa mrak,a sub nema takav učinak on tipokrije te receptore u mozgu i gotovo ako uzmeš 10 kom biti če ti isto,ništa bolje,zato se ne isplati,a ako uzmeš dop na njga neče ti djelovat,jer je i blokator,tak da nemreš uspoređivati hepove i sub.ok sada ti misliš ti si čista a ja i dalje nekaj uzimam i ovisna sam iči po to svakih 7 dana i uzeti to svako jutro,ali vidi ti si svaki dan u opasnosti,ja ne kažem da češ uzeti,ali znaš kakva je volja kod nas nark,prevrtljiva,i ti si u opasnosti, a ja znam popijem to ujutro,štiti me,nemam želju,smanjuje depru,i ja se sigurnije osiječam.moje je mišljenje za nekoga ko je stvarno bio ovisan o dopu da je puno bolje i lakše uzimati sub,pa i do kraja života zašto ne,odeš doktoru,besplatam je,i ideš svakih 7 dana,bolje nego,dop,moraš sam nabaviti,košta ko suho zlato,i moraš svako jutro,nema odmora,praznika itd.zato nemoj mu govoriti da ne uzima sub.neka proba možda mu bude ok,ako ne ostaje tvoja varijanta,koja je puno teža i brutalnija,jer vjeruj mi malo ljudi može izdržati do kraja krizu na suho,a ti aki jesi,ja ti se divim,ja nisam mogla.

i još nešto,nisi nigdje napisala koliko si dugo bila aktivno u tome?koliko sada imaš godina.
i nemoj se ljutiti ali moram ovo reči ja ti želim svu sreču,ali na suho godinu dana je jako malo,sada tek dolaziš u fazu opasnosti,i neznam što če te spasiti,mene spašava ta mala tabletica svako jutro,znam da zvuči čudno i glupo,ali mi ovisnici nismo nikada sigurni,pa bolje da me štiti tableta,nego da....

Evo pročitao sam tvoje postove.,svako slovo..Drago mi je da si se izvukla iz svog dna i da živiš ljepši i lakši život..Nije patetika,.znam o čemu pišeš i sa kakvim si se problemom uhvatila u zagrljaj smrti..Sada je novi život ispred tebe,a rane će sve više zacjeljivati..Ali svesnost da je život u tvojim rukama moraš i dalje razvijati i jačati sebe u svakom pogledu.Ožiljci koje nosiš,kao posljedicu konzumacije dopa nisu mali i treba vremena.,ali i samog tvog utjecaja na njih,da brže zacjele. To sa subom je ok.,ali ako želiš korak dalje,moraš shvatit da to nisi ti.Ti si nesto drugo,tvoje biće je nesto drugo.Ne uzmi sub i to si ti.,prava ti..Ne kažem da ga ne uzmeš..ne,ne.,samo se ti drži svoje terapije..samo kažem da ovo sada ti,to si ti na subu..a daj nekom mrvicu suba koji nije nikad probo,pa da vidiš razliku..Sub ti daje ravnotežu i mir i to je non ča ti treba.,ali doživotno održavanje nije ok..Tvoji potencijali su nesto drugo i tvoja bit.,ona koju si izgubila,kad si počela sa dopom je ostala negdje iza..Veliki dio si povratila.jako veliki.Ali budućnost moraš željeti,vidjeti u još većem napretku i većoj čvrstoći.Jer svijet nije isti.,vjeruj mi..ipak je malo drugčije kada si posve svoj..Sub je isto štetan mozgu.,mada puno manje nego hep..Ali radi na sebi,ojačaj,posveti se da se nastaviš graditi iznutra,,meditiraj,čitaj,,radi sve ono pozitivno ča će ti pomoć da nadogradiš svoj karakter i anuliraš one razloge zbog kojih si i počela droksanje..Ako živite u puli mogu vam preporučit bioenergetičara iz novigrada koji ti jako puno može pomoći da budeš još bolje..i bolje..sve dok jednog dana ne osjetiš da možeš počet smanjivat dozu suba,do potpunog odbacivanja..
Puno sreće

[ice-t]

lola7,rzumijem šta hočeš rači ali i ja i dečko osiječamo da još nije vrijeme za suba jer znaš onu kolko si se drogirao toliko mora proči vremena da se očištiš ne mislim fizički fizičkise očistiš za 10 dana nego psihički,da želja nestane u potpunosti i da si u vrlo maloj opasnosti,mislim ja ču uvijek biti u opasnosti,jer taj osiječaj nemože ispariti iz glave,ali znači ja sam se drog,7 god,čista sam 2,pa ti računaj kolko još.dobro ti govoriš o životu,ali vjeruj mi da napisano to sve zvuči ljepo i super ali stvarni život je nešto drugo,nije tako lako kao pročitati savijete,ja uvijek kažem neču reči da je dop fuj i odvratan,ne preljep je,najači osiječaj koji možeš osijetit,ali cijena je prevelika,ja to dobro znam,izgubila sam zbog nega sve,doslovno sve,i još mi je podario nešto,što me obilježilo zavijek,hepatitis c,ali dobro,ne mrzim ga zbog toga,samo ne želim imati posla s njim.kao i neki dečko kojega SI VOLJELA,ALI JE GAD,VOLIŠ GA I DALJE ALI NEMAŠ POSLA S NJIM.
nisi napisala dali i ti imaš iskustva s dopom,jer ovo ne pišem zlonamjerno ali istina je da onaj ko to nije prošo nemože razuimjeti,jer to je posebno stanje,ništa drugo u životu nije tako jako kao to,ni zbog koje druge stvari u životu nisi spreman napraviti takve stvari kao zbog dopa.
hvala na savijetima,dat ču sve od sebe da ih primjenim,i ne živimo u puli,u zgu smo,u puli smo samo bili u to vrijeme,jer sam bila tamo u komuni di sam i upoznala dečka