Čije su gusle?

[Dilberth]

LukaKili kaže:

Trg Republike

Trg Republike? Gdje je to?

[LukaKili]

Dilberth kaže:

Trg Republike? Gdje je to?

pa u Beogradu kako da ti objasnim ako nisi bio,a ako si bio ond ane znam kako ne znas
Trg Republike nekad i sad
http://upload.wikimedia.org/wikipedi...zu_Mihailu.jpg
http://upload.wikimedia.org/wikipedi...ublike1394.JPG

[ramiro]

Dinaric Blood kaže:

Dinarac je sinonim za Srbina,i dinarci su kod Srba 90% naroda.
Hrvati ti nemaju veze sa guslama i dinarcima,oni su za ravnu zemlju i gnjojenje,a narodna muzika im je popevka,polka i slično.
Da ti zaguslaš na Jelačić placu najvjerojatnije bi te kamenovali,naravno ako bi kamena našli,jer kamen nije baš karakterističan za njihove krajeve.
Uostalom i sami Hrvati(Dudeci) su na ovoj temi rekli što misle o guslama i guslarima,da im se gade,nazivaju ih vlasima i slično,zamisli kak je to bed kad te rođeni narod zove vlasi
Mora da je vama dinarskim katolicima (bivšim Srbima) teško sa Dudekima u državi,eto kad vas rođeni narod zove vlasi

Evo, lijepo vidljivo, gusle su Srbima očito stvar mistične masturbatorske nacionalne religije nebeskog naroda, uz ostale stvari, jednu ljepšu od druge: Srbija (barem) do Cetine, Hrvati štokavci = pokatoličeni Srbi, Srbi hajduci, Srbi junaci... itd., i tu nema pomoći.

[Dubrovčanin]

IZ LEKSIKONA JUGOSLAVENSKE MUZIKE (1984.)

GUSLARI, u nekim krajevima zvani i guslači, posebna su kategorija među izvođačima narodnih pjesama. Vještiji i sposobniji, te zato i poznatiji guslari, dobro poznaju stare junačke pjesme. U novije doba neke tekstove naučili su iz tiskanih pjesmarica. Vole pjevati i šaljive pjesme, rugalice; znaju i novije pjesme, ponekad ih sami sastavljaju. Premda takvi guslari relativno često sviraju, oni nisu profesionalni pjevači uz gusle, pa gotovo nikad ne primaju plaće za svoje izvedbe. Manje vješti guslari također često i rado pjevaju uz gusle, ponajviše u užem krugu obitelji, rodbine i prijatelja. Profesionalni se guslari susreću rijetko, i to ponajviše na sajmovima. Guslari pjevaju prirodnim glasom i neškolovanom tehnikom. Napjev im nikada nije stalan; to je neprekidna improvizacija prema određenim ritmičkim i melodijskim obrascima, koje je guslar poprimio od svojih predaka ili ih sam oblikovao. Napjevi epskih pjesama pretežno su silabičnog karaktera. Mogu biti neustaljeni, tj. toliko promjenljivi da se ne mogu svesti na neke osnovne obrasce. Ustaljeni napjevi najčešće obuhvaćaju svega jedan stih, ili se sastoje od najviše dva obrasca melostiha koji se izmjenjuju po nekom redu ili slobodno. U ustaljenim kao i u neustaljenim napjevima postoje posebni počeci i završeci pjevanja. Javljaju se i konstrastirajući obrasci, spontano, na mjestima koja se ne mogu unaprijed predvidjeti. Navedene osobine napjeva vrijede u prvom redu za područje Bosne i Hercegovine. U pjevanju uz gusle kod Srba J. Erdeljanović je opazio tri stila pjevanja. Prvi, sasvim jednostavan, kada pjevač pripovijeda otegnutim glasom; u drugom stilu pjevač posljednja 2 - 3 sloga stiha veoma otegne i spusti glas; u trećem stilu on slogove izgovara kratko, bez otezanja, jakim glasom, a pred posljednjim slogom načini kratak predah, pa tek onda taj slog izgovara gotovo nečujnim glasom. Guslari pjevaju gotovo isključivo u deseteračkim stihovima. Između ritma stiha i napjeva postoji organska povezanost, akcenti i duljine slogova teksta odražavaju se u ritmičkoj strukturi i melodijskom kretanju napjeva. Izrazita trohejska tendencija u izmjenjivanju naglašenih i nenaglašenih slogova deseteračkog stiha posebno se ukazuje u ritmičkim obrascima napjeva. Zbog potrebe predaha u pjevanju, guslari na različite načine grupiraju stihove. Jasna oznaka takvih odlomaka su instrumentalne međuigre. Broj stihova u tim odlomcima vrlo je različit. Svirkom na guslama pjevač ponekad želi također istaći značajnije mjesto u tekstu pjesme. Izrazitija svirka javlja se i onda kad se pjevaču trenutačno prekine nit pamćenja teksta; samom svirkom završava guslarska pjesma. Prvi zabilježeni podatak o guslarima datira iz 1415, a govori o srpskom guslaru na poljskom dvoru. B. Kuripečić u svom Itinerariumu (1531) spominje narodne pjevače i guslare. U kasnijim se stoljećima dosta često navode u povijesnim dokumentima. Znameniti guslari u prošlosti bili su Andrija Kačić-Miošić (Starac Milovan), vladika Petar Petrović Njegoš, knez Miloš, Tešan Podrugović, Filip Višnjić, Ćor-Huso Husović, Janko Milić, Ivo Bojčin Jovićević, Petar Perunović, Jevrem Ušćumlić, Tanasije Vučić i Ivan Meštrović; vrlo rijetko pjevaju žene. Narodnooslobodilačka borba i zbivanja u poslijeratnoj izgradnji snažno su potakli djelatnost guslara-kroničara i čuvara narodne svijesti. Novi tekstovi zadržali su u mnogim krajevima stare napjeve i svirku, premda su to gotovo redovito samo rimovani deseterci, drukčijeg stila nego što su bili tekstovi starih junačkih epskih pjesama. Zahvaljujući razvoju gramofonske industrije, posljednjih su se decenija pojavili mnogi novi guslari, čije snimke nalaze relativno veliku prođu. Među tim su guslarima u Crnoj Gori: Boško Vujačić, Branko Perović, Milivoje Mujo Nikčević, Radoman Zarubica, Blažo Čaušević, Vojin Radusinović, Slavko Lazarević, Branko Berilazić, Luka Karadžić i Milorad Vujović, u Bosni i Hercegovini: Željko Šimić, Mladen Zeković, Jovan Čepić, Rade Jamina, Slavko Kontić, Vaso Karlaš i Kosta Plakalović, u Srbiji: Slavko Aleksić, Dušan Dobričanin, Milan Filipović i Rajko Tomović, a u Hrvatskoj Milan Krajina.

[kamenčina]

Njihove su njihove su !!!!
Ko nas je pastir imao klavir.

[Dubrovčanin]

GUSLE, narodni gudački instrument, koji je - prema nekima - došao na Balkan iz zapadne Azije, vjerojatno preko Bizanta, oko VIII-IX st. Izrađuju se, obično, u jednom komadu, od javorovine, dudovine i dr. Sastoje se od više dijelova. Donji izdubljeni dio, u obliku uzduž razrezane kruške, nosi različite nazive: varjača, vagan, korito, čaška. Gornji dio, vrat, završava glavom. Na varjači je razapeta štavljena ovčja, jareća, zečja ili pseća koža. Učvršćena je sa strane drvenim klincima. Na koži je 5-10 glasica, tj. urezanih ili užeženih rupica. Da bi zrak u instrumentu bolje titrao i zvuk se lakše razlijegao, urezane su rupice i na poleđini varjače, većinom u obliku križa pa se tako i zovu. Varjača na svom donjem dijelu završava izdankom (uvom, zapinjačom). Oko izdanka se petljom napinje jedna žica sastavljena od struna, oko 50-60 niti s konjskog repa koje se vežu jakim koncem. Gusle s dvije žice sasvim se rijetko javljaju u sjevernoj Dalmaciji, u Lici i sjeverozapadnoj Bosni. Na koži niže glasica smješta se konjic (kobilica) koji podržava žicu. Drugi kraj žice pričvršćen je o ključ (zavijač, škljaka), koji je provučen kroz vrat i strši daleko iz njega. Vrat nema prečnica - jer se žica pri guslanju ne pritiskuje uza nj - i često je odozdo bogato izrezbaren. Glava poprima oblike različitih životinja, historijskih ličnosti i dr. Gudalo je izrađeno od tankog pruta s izdankom od istog drva od kojeg su načinjene gusle. Prut je ovalno sveden, a izdanak služi kao držak; tetiva je od struna koje se mažu smolom. Po obliku varjače (rezonantnog korpusa) W. Wunsch je (1934) razlikovao tri tipa gusala: srpski, bosanski i crnogorski, u koji je svrstao i hercegovački i dalmatinski. Pri sviranju guslar drži gusle među koljenima. Gudalo hvata kažiprstom i palcem desne ruke i povlači po žici od struna ravnomjerno amo-tamo, najčešće samo jednim dijelom gudala. Pojedini slog teksta pjesme redovito prati samo jednim potezom gudala. Gusle sa jednom žicom služe isključivo kao pratnja pjevanju. Ugađaju se prema glasu pjevača. On sam izabira apsolutnu visinu tona prazne žice. Guslar redovito pjeva povišenim i svečanim glasom, u tenorskom registru. Kad svira, guslar ispruženim (ali ne i raširenim) prstima samo dodiruje žicu sa strane, mekim dijelom prvih članaka, što daje zvuku karakterističan prizvuk. Prema G. Beckingu i W. Wunschu tonski sistem guslarske svirke obuhvaća pet tonova, uključivši ton prazne žice. Najniži je ton na praznoj žici, drugi se ton izvodi prvim prstom (kažiprstom) i čini sa prvim tonom interval od 3/4 stepena. Treći ton izvodi drugi prst (srednjak) u intervalu od pola stepena s obzirom na drugi ton. Četvrti ton, izveden prstenjakom, fiziološki najskučenijim prstom, slab je, kolebljiv i služi kao ukrasni ton. Peti, najviši ton, izvodi mali prst; to je velika terca ili nepotpuna kvarta na ton prazne žice. Osobito značenje ima interval između trećega i petog ton koji je nešto veći od cijelog stepena i njime se postiže najveći patos. Becking, koji je proučavao pjevanje i svirku samo jednog crnogorskog guslara, glasovitog Tanasija Vučića, smatrao je da se guslarska svirka ne može notirati tradicionalnim notnim pismom. Predložio je crtovlje od dviju crta, bez ključa. Ton prazne žice smjestio je ispod prve crte, drugi na samoj prvoj crti, treći iznad prve crte, četvrti ispod druge crte i peti na drugoj crti. Jugoslavenski etnomuzikolozi nisu usvojili takav način notiranja, pa se služe običnim notnim pismom, a u egzaktnijim zapisima bilježe intervale u centima. Do danas još nisu objavljene suvremene transkripcije snimaka guslara iz Crne Gore i Srbije. Međutim, transkripcije snimaka iz Bosne i Hercegovine koje su objavili C. Rihtman i V. Milošević, kao i iz Hrvatske koje su objavili S. Stepanov (Konavli) i J. Bezić (Sinjska krajina), pokazuju da guslarska svirka obuhvaća četiri, pa i samo tri tona, pretežno u kromatičnim tonskim nizovima veoma različitih polustepena. Kad prate pjevanje, gusle izvode približno iste tonove kao i guslar-pjevač. Već u razdoblju između dva rata javljaju se pokušaji da se pjevanje uz gusle razvija u dijatonskim tonskim nizovima (tzv. nova intonacija). Ta su nastojanja ojačala u naše vrijeme.

U Splitu je 1919. osnovano glazbeno društvo GUSLAR. Umjetnički rukovoditelj i dirigent društva bio je Josip Hatze. U Kikindi (Srbija) osnovano je 1876. društvo za njegovanje glazbe GUSLE. U Zagrebu je 1892. izlazio mjesečnik GUSLE kojeg je pokrenuo i izdavao Vjekoslav Klaić. U Somboru je od 1911. do 1914. pod uredništvom Đorđa Cvejića izlazio glazbeni časopis GUSLE.

[Honey 1]

kamenčina kaže:

Njihove su njihove su !!!!
Ko nas je pastir imao klavir.

Ahahahah

[Johnny Quid]

JohnnyWalker kaže:

....

Pa upravo zbog ovakvog hajdučijskog mentaliteta, slavljenja mitskih orijentalnih, brkatih, dvometarskih, crnomanjastih dominantnih dinaroida Hrvatska je postala plodno tlo za balkansku "kulturu" niskih strasti i morala koju ti obožavaš i krasiš je epitetima kao što je mistična.

Ta hajdučijska Hrvatska je upravo ta karika s pomoću koje istočne poturice prisvajaju našu kulturu, a za što ti optužuješ SKOJevce. Neće srbi prisvajat dubrovačku mandolinu, zagorsku polku i istarskse sopile, bez brige. I to nema veze s Pusićkom nego sa skliskim terenom gdje je narod prisvojio turske običaje.

Kaje sljedeće? Jeli prekomjerno ispijanje šljivovice u opancima hrvatski običaj?

[Sokolić]

Johnny Quid kaže:

Pa upravo zbog ovakvog hajdučijskog mentaliteta, slavljenja mitskih orijentalnih, brkatih, dvometarskih, crnomanjastih dominantnih dinaroida Hrvatska je postala plodno tlo za balkansku "kulturu" niskih strasti i morala koju ti obožavaš i krasiš je epitetima kao što je mistična.

Ta hajdučijska Hrvatska je upravo ta karika s pomoću koje istočne poturice prisvajaju našu kulturu, a za što ti optužuješ SKOJevce. Neće srbi prisvajat dubrovačku mandolinu, zagorsku polku i istarskse sopile, bez brige. I to nema veze s Pusićkom nego sa skliskim terenom gdje je narod prisvojio turske običaje.

Kaje sljedeće? Jeli prekomjerno ispijanje šljivovice u opancima hrvatski običaj?

Neki običaji svojstveni su narodima koji žive na određenom zemljopisnom prostoru. Gusle postoje na dinarskom prostoru. Glazbala se čini od onog šta imaš. Hrvati, Crnogorci, Srbi, Albanci.
Hrvati u primorju, na otocima, po Istri i Gorskom kotaru sviraju i harmoniku. Onu vrstu koju sviraju i Talijani i Slovenci. Ne onu što sviraju Srbi.

"balkanska "kultura" niskih strasti i morala " nije pravi izraz. Ta se kultura raširila većim dijelom jugoistočne Europe. Hajdučijski mentalitet, veličanje junaka, to je dio tisućljetne tradicije JI Europe. Takva je bila stara Grčka koja je svoj utjecaj širila okolo ili je poprimila to iz susjednih krajeva i nerealno je očekivati da je to nestalo s ovih prostora.

[karlo r]

Nekakva hajdučija je ustvari tu još od Ilira jer su neka ilirska plemena funkcionirala upravo tako, pogotovo unutrašnja, ionako su non stop bili u međusobnim sukobima, brdo protiv brda; ojkanje je zabilježio još Fortis u 10. st. u Lici, dakle usred tadašnje hrvatske kraljevine, kod ruralnog stanovništva.

Gusle su instrument stočara zapadne Azije pa su se širile po principu profesije i načina života a ne etničkog identiteta. Nisu ni srpske ni hrvatske niti mogu biti, niti imaju veze sa etnogenezama Hrvata i Srba. Tako da je tema potpuno promašena a postavljeni upitnik sa ponuđenim odgovorima je kao test inteligencije - tko odgovori na bilo koji od ponuđenih načina - je glup.

Čije su Adidas patike, hrvatske ili srpske? Ili ih nose sportaši i rekreativci?

[Honey 1]

karlo r kaže:

Nekakva hajdučija je ustvari tu još od Ilira jer su neka ilirska plemena funkcionirala upravo tako, pogotovo unutrašnja, ionako su non stop bili u međusobnim sukobima, brdo protiv brda; ojkanje je zabilježio još Fortis u 10. st. u Lici, dakle usred tadašnje hrvatske kraljevine, kod ruralnog stanovništva.

Gusle su instrument stočara zapadne Azije pa su se širile po principu profesije i načina života a ne etničkog identiteta. Nisu ni srpske ni hrvatske niti mogu biti, niti imaju veze sa etnogenezama Hrvata i Srba. Tako da je tema potpuno promašena a postavljeni upitnik sa ponuđenim odgovorima je kao test inteligencije - tko odgovori na bilo koji od ponuđenih načina - je glup.

Čije su Adidas patike, hrvatske ili srpske? Ili ih nose sportaši i rekreativci?

Slažem se da tema nema smisla.

[Klarion]

Imaju li bošnjaci svoje guslare i jel taj instrument prisutan u njihovom narodu kao što je prisutan kod Hrvata i Srba?

[thatfeel]

Klarion kaže:

Imaju li bošnjaci svoje guslare i jel taj instrument prisutan u njihovom narodu kao što je prisutan kod Hrvata i Srba?

Naravno. U ovom kontekstu se Hrvati nebi trebali ni spominjati jer kod nas gusle nisu nikakvo nacionalno ili rašireno glazbalo nego tek instrument koji postoji u dalmatinskoj Zagori uz granicu sa drugom državom i nigdje drugdje.

Gusle su povijesno 100% raširene među Bošnjacima odnosno Muslimanima. Popularni guslarski protagonisti su Alija Džerzelez, Mujo Hrnjica, ženidba Smailagić Mehe i ostali. Gusle su se svirale na svim begovskim dvorima i ruralnim sredinama od Bosanske Krajine do Sanđaka. Nažalost zaboravio sam ime jednog Engleskog (il možda Njemačkog) autora koji je putovao Balkanom krajem 19. il početkom 20. stoljeća i zabilježavao narodne epove muslimanskog stanovništva

[bubica74]

thatfeel kaže:

Naravno. U ovom kontekstu se Hrvati nebi trebali ni spominjati jer kod nas gusle nisu nikakvo nacionalno ili rašireno glazbalo nego tek instrument koji postoji u dalmatinskoj Zagori uz granicu sa drugom državom i nigdje drugdje.

Gusle su povijesno 100% raširene među Bošnjacima odnosno Muslimanima. Popularni guslarski protagonisti su Alija Džerzelez, Mujo Hrnjica, ženidba Smailagić Mehe i ostali. Gusle su se svirale na svim begovskim dvorima i ruralnim sredinama od Bosanske Krajine do Sanđaka. Nažalost zaboravio sam ime jednog Engleskog (il možda Njemačkog) autora koji je putovao Balkanom krajem 19. il početkom 20. stoljeća i zabilježavao narodne epove muslimanskog stanovništva

Prvi put čujem da su Alija Džerzelez i Mujo Hrnjica guslari. Ako može izvor.
A što se tiče Hrvata, nemoj zaboraviti Zapadnu Hercegovinu.

[Klarion]

thatfeel kaže:

Naravno. U ovom kontekstu se Hrvati nebi trebali ni spominjati jer kod nas gusle nisu nikakvo nacionalno ili rašireno glazbalo nego tek instrument koji postoji u dalmatinskoj Zagori uz granicu sa drugom državom i nigdje drugdje.

Gusle su povijesno 100% raširene među Bošnjacima odnosno Muslimanima. Popularni guslarski protagonisti su Alija Džerzelez, Mujo Hrnjica, ženidba Smailagić Mehe i ostali. Gusle su se svirale na svim begovskim dvorima i ruralnim sredinama od Bosanske Krajine do Sanđaka. Nažalost zaboravio sam ime jednog Engleskog (il možda Njemačkog) autora koji je putovao Balkanom krajem 19. il početkom 20. stoljeća i zabilježavao narodne epove muslimanskog stanovništva

Gusle su kod nas prisutne svugdje gdje ima vlaškog stanovništva: Lika, Zagora, Dubrovačko primorje, Hercegovina. One su veoma važan dio hrvatske tradicije i nešto što trebamo više cijeniti i na što trebamo biti ponosni da ne zaboravimo naše Ilirske korijene.

[Klarion]

bubica74 kaže:

Prvi put čujem da su Alija Džerzelez i Mujo Hrnjica guslari. Ako može izvor.
A što se tiče Hrvata, nemoj zaboraviti Zapadnu Hercegovinu.

Nije napisao da su oni bili guslari nego tema guslarskih epova muslimana.

[bubica74]

Klarion kaže:

Nije napisao da su oni bili guslari nego tema guslarskih epova muslimana.

Pardon. ali ja znam za te pjesme o njima, ali nisu ih pjevali uz gusle nego uz šargije i sl.

[Petrovaradin]

thatfeel kaže:

Naravno. U ovom kontekstu se Hrvati nebi trebali ni spominjati jer kod nas gusle nisu nikakvo nacionalno ili rašireno glazbalo nego tek instrument koji postoji u dalmatinskoj Zagori uz granicu sa drugom državom i nigdje drugdje.

Gusle su povijesno 100% raširene među Bošnjacima odnosno Muslimanima. Popularni guslarski protagonisti su Alija Džerzelez, Mujo Hrnjica, ženidba Smailagić Mehe i ostali. Gusle su se svirale na svim begovskim dvorima i ruralnim sredinama od Bosanske Krajine do Sanđaka. Nažalost zaboravio sam ime jednog Engleskog (il možda Njemačkog) autora koji je putovao Balkanom krajem 19. il početkom 20. stoljeća i zabilježavao narodne epove muslimanskog stanovništva

Podebljani deo teksta se delimicno slazem,a "100% rasirene medju Bosnjacima" jednostavno nije istina,ako uzmemo u obzir da su Bosnjaci islamizirani Srbi i Hrvati onda je logicno da se i kod njih javljaju,a pogotovu sto gusle prate dinarski prostor,to je instrument karakteristican za taj prostor od Hrvatske preko Bosne i Crne Gore do Srbije,ali cinjenica da su najzastupljenije kod Srba i da je to jedan od najvaznijih srpskih nacionalnih instrumenata.

Ko je od koga preuzeo uzeo,usvojio,prisvojio u principu uopse nije ni bitno.

[Klarion]

Petrovaradin kaže:

Podebljani deo teksta se delimicno slazem,a "100% rasirene medju Bosnjacima" jednostavno nije istina,ako uzmemo u obzir da su Bosnjaci islamizirani Srbi i Hrvati onda je logicno da se i kod njih javljaju,a pogotovu sto gusle prate dinarski prostor,to je instrument karakteristican za taj prostor od Hrvatske preko Bosne i Crne Gore do Srbije,ali cinjenica da su najzastupljenije kod Srba i da je to jedan od najvaznijih srpskih nacionalnih instrumenata.

Ko je od koga preuzeo uzeo,usvojio,prisvojio u principu uopse nije ni bitno.

Pa ne bih se složio da su najzastupljenije kod Srba. Na osnovu čega si došao do ovog zaključka? Želiš reći da je guslarska tradicija prisutna u svim Srpskim krajevima? Glupost.

[Petrovaradin]

Klarion kaže:

Pa ne bih se složio da su najzastupljenije kod Srba. Na osnovu čega si došao do ovog zaključka? Želiš reći da je guslarska tradicija prisutna u svim Srpskim krajevima? Glupost.

Zato sto su gusle nacionalni instrument kod Srba zato sto su prisutne i javljaju se u izvorima jos za vreme Stefana Nemanje da su svirane na dvoru,javljaju se na svim prostorima kod Srba u Hrvatskoj,kod Srba u Bosni,kod Srba u Crnoj Gori kod Srba u Srbiji,zato je to srpski nacionalni instrument.
A to sto se u pojedinim delovima Srbije javljaju drugi instrumenti pa to je logicno u Vojvodini ces naci tamburice a u juznoj i istocnoj Srbiji gajde.
Srpska epska narodna poezija je ispevana uz gusle,tako se i prenosila do danas.