O uzgajivačima...

[Loborek]

Pawrent kaže:

pa preko stranice saveza i pod prijavljena legla. Istina je da nemaju svi web stranicu, a neke se (malo) teže pronađu. Nova stranica je očaj, prije je bila ono osnovna ali se snađeš, ovo je radio netko tko nema baš pameti.

ako sumnjaš, opet nazoveš savez i provjeriš jel član jel sve ok. recimo na njuškalu ima jedan oglas iz Bedekovčine za bigla, i u prijavljenim leglima od prije par mjeseci jedan čovjek ima iz Bedekovčine. Nema ih 100 vjerovatno.

probaj ih naći i na fejsu, c/p imena i u tražilicu i mnogi imaju slike sa psom. i onda bok bok ja bih psa.

nije loše ni potražiti nekog tko je kupovao bigla pa da ti kaže gdje je kupio.

Bojim se da me nisi shvatio. Sve sto si naveo i vise sam ucinio i pronasao uzgajivaca/leglo/stene za sebe. Bas zbog rasprave ne zelim navoditi koji ali iz svega napisanog nije tesko shvatiti da moze bit 1 od 3 navedena.

Moj post je isao u smjeru debati o apsurdu koji se javlja na Internet prostranstvu, pa cak i na ovome forumu a to je “fuj stanceri” a istovremeno kad zelis kupiti stene iz uzgajivacnice moras kemijati ne bi li dosao do informacije koji uopce postoje, a kamoli koliko dostupnoh stenaca sa rodovnicom ima u HR u datom trenutku.

Npr: popis prijavljenih legala uvijek kasni koji mjesec.

[sindenis uinen]

Loborek kaže:

Koji klub?

Kako mislis mozda je do upita?

Btw... ostvario sam kontakt telefonom i rezervirao štene kod jedne od ove dvije uzgajivacnice jer su imali leglo koje ce biti za isporuku “bas kad mi treba” iako nije bilo oglaseno.

Post je bio vise teoretski da iskazem svoje čuđenje kako nema više uzgajivačnica odnosno kako su loše dostupne na Internetu. Naravno čast iznimkama, jedna zaista ima fora web ali na njemu nema informacija o leglima, kada su bila, kad očekuju sljedece itd... Na njihovom profilu puno smijesnih video zapisa ali nigdje info o stencima itd...

Sviđa mi se da teoretski o tome pričamo jer mislim da mnogi zapravo (ako se ne potrude) ni ne dođu do uzgajivača. Puno lakše je otići kupiti mobitel nego štene.

Klub - udruga: https://web.hks.hr/abecedni-popis-udruga-2/
Tu su sve navedene na stranicama hks-a.

Što se upita tiče, meni je nekakva logika da se predstaviš i napišeš zašto bi htio štene te pasmine (ispunjavaš li uvjete za imanje istog i tako). Isporuka nije baš kao kod mobitela odmah dostupna, a dok se ne okote ne mogu biti sigurni ni da li će imati štence, pa štene ne naručujemo već rezerviramo i čekamo. Rijetko kada se dogodi da odmah sad odmah imaju na lageru (a da već nisu rezervirani). Naravno, dosta ovisi od pasmine do pasmine, ali ovo je nekako za popularnije pasmine uobičajeno.

[Didi]

Meni je logično da se čistokrvno štene (dakle, s rodovnikom) čeka, upravo iz ovih razloga koje je navela Sindenis Uinen, za manje popularne pasmine i godinu dana. Ni svu tehnologiju ne možeš kupiti čim uđeš u dućan: neke se stvari moraju i naručiti. Isto je tako jasno zašto štanceri praktički stalno imaju štence na raspolaganju za prodaju. Naime, HKS-ov Pravilnik ne dopušta parenje kuje više od jednom godišnje, a odgovorni uzgajivači to čak i protegnu na jednom u dvije godine. Dakako, ovisi o veličini uzgajivačnice: ako uzgajivač ima bar tri rasplodne kuje, može kombinirati i češće imati leglo na prodaju. Štanceru je dovoljna jedna jer je pari dvaput godišnje, pri svakom tjeranju, odvaja štence od majke i legla čim prestanu sisati eda ih ne bi morao dodatno hraniti, ne cijepi ih, ne čipira, ne vadi rodovnik.

Istina je da se svi uzgajivači ne oglašavaju na internetu, a neki čak nemaju ni stranicu ili bar ne pristojno uređenu stranicu. Pa što? Neću ni cipele ili odjeću kupiti preko neta, nego ću otići u dućan da ih isprobam. Neki uzgajivači, pa i naši, šalju štence u druge države ako budući vlasnik ne dođe osobno po psa: no u tom se slučaju kupac i uzgajivač već poznaju s neke izložbe, kupac zna što može očekivati od potomstva te i te kombinacije mužjaka i ženke. Ja sam pri posljednjoj kupnji triput išla u uzgajivačnicu, odgovarala na pitanja kao da usvajam dijete, kaparila štene, a četvrti put otišla po njega. Od štancera sam ga mogla kupiti već sutradan ujutro, i to praktički iz susjedstva jer u šetnji susrećem ženu s kujom koja se hvali kako je njezin pas "isti kao moj", nema uzgojnu dozvolu, ali sad će se opet pariti.

Da se razumijemo: svaki je pas biće koje zaslužuje da živi kad jednom dođe na svijet - umalo sam napisala "ljudsko biće" - osim ako nema neku "nepopravljivu" manu. Tu psi imaju prednost pred nama jer imaju pravo na eutanaziju. No proizvoditi štenad kao na tekućoj vrpci, ne dopustiti kuji da se odmori, ne paziti da ti se leglo "slučajno ne zalomi" (nikad nije "slučajno", uvijek je posljedica parenja), povećavati ionako preveliku pseću populaciju u odnosu na ljude koji žele i mogu držati psa - nisu skloništa bez razloga puna, to tek nema smisla.

I nije tako samo kod nas: frendica koja živi vani nedavno je udomila križanku ši-cua i čivave, pet godina, bivša vlasnica umrla. U susjedstvu živi mužjak, križanac iste kombinacije pa ih sad dvije vlasnice planiraju pariti i već imaju popis ljudi koji bi rado uzeli štenad. Neće prodavati, kaže, nego će udomljavati. Pohvalno. No nigdje ne piše, osim ako ne naprave DNK, što neće, da ljubavni par potječe od dva čistokrvna psa - mogu se tu pojaviti kojekakvi geni predaka pa mogu dobiti svašta i potencijalni će udomitelji odustati. Ili neće pa će svoje pse opet pariti s čim stignu. I tako redom. Sreća je što se kod njih bar strogo kontrolira čipiranje i mora se zaključiti ugovor o poklanjanju.

[Loborek]

sindenis uinen kaže:

Sviđa mi se da teoretski o tome pričamo jer mislim da mnogi zapravo (ako se ne potrude) ni ne dođu do uzgajivača. Puno lakše je otići kupiti mobitel nego štene.

Klub - udruga: https://web.hks.hr/abecedni-popis-udruga-2/
Tu su sve navedene na stranicama hks-a.

Što se upita tiče, meni je nekakva logika da se predstaviš i napišeš zašto bi htio štene te pasmine (ispunjavaš li uvjete za imanje istog i tako). Isporuka nije baš kao kod mobitela odmah dostupna, a dok se ne okote ne mogu biti sigurni ni da li će imati štence, pa štene ne naručujemo već rezerviramo i čekamo. Rijetko kada se dogodi da odmah sad odmah imaju na lageru (a da već nisu rezervirani). Naravno, dosta ovisi od pasmine do pasmine, ali ovo je nekako za popularnije pasmine uobičajeno.

Hvala za link, isti vodi na popis kinoloških udruga po mjestima. Kad si napisala klub mislio sam da će biti nešto tipa Klub uzgajivača biglova, Klub vlasnika biglova i sl.... pretpostavljao sam da su biglovi popularnija pasmina i da će broj uzgojivača i vlasnika biti puno veći.

Moj osobni upit, kao što sam kasnije i naveo, sam obavio i dogovorio sa jednim od uzgajivača i ne želim osobni primjer uzimati kao mjerodavan nego pokušavam raspravu zadržati na općenitoj razini.

Općenito sam razočaran činjenicom da uzgajivači nisu bolje organizirani oko prezentacije nečega što im je zajednički interes. Vjerujem da bi ljudi (potencijalni kupci) kada bi informacije o dostupnim psima, uvjetima, cijenama itd... puno više kupovali pse sa papirima, a smanjio bi se interes za "štancere". Naravno uz pretpostavku da su štanceri nešto "nepoželjno" a takav sam dojam stekao čitajući ovaj forum.

Da nisam toliko uporan i sam bih vjerojatno kupio psića bez rodovnice jer su dostupniji (ne mislim financijski), lakše ih je pronaći, veća je ponuda itd...

[Loborek]

Didi kaže:

Meni je logično da se čistokrvno štene (dakle, s rodovnikom) čeka, upravo iz ovih razloga koje je navela Sindenis Uinen, za manje popularne pasmine i godinu dana. Ni svu tehnologiju ne možeš kupiti čim uđeš u dućan: neke se stvari moraju i naručiti. Isto je tako jasno zašto štanceri praktički stalno imaju štence na raspolaganju za prodaju. Naime, HKS-ov Pravilnik ne dopušta parenje kuje više od jednom godišnje, a odgovorni uzgajivači to čak i protegnu na jednom u dvije godine. Dakako, ovisi o veličini uzgajivačnice: ako uzgajivač ima bar tri rasplodne kuje, može kombinirati i češće imati leglo na prodaju. Štanceru je dovoljna jedna jer je pari dvaput godišnje, pri svakom tjeranju, odvaja štence od majke i legla čim prestanu sisati eda ih ne bi morao dodatno hraniti, ne cijepi ih, ne čipira, ne vadi rodovnik.

Istina je da se svi uzgajivači ne oglašavaju na internetu, a neki čak nemaju ni stranicu ili bar ne pristojno uređenu stranicu. Pa što? Neću ni cipele ili odjeću kupiti preko neta, nego ću otići u dućan da ih isprobam. Neki uzgajivači, pa i naši, šalju štence u druge države ako budući vlasnik ne dođe osobno po psa: no u tom se slučaju kupac i uzgajivač već poznaju s neke izložbe, kupac zna što može očekivati od potomstva te i te kombinacije mužjaka i ženke. Ja sam pri posljednjoj kupnji triput išla u uzgajivačnicu, odgovarala na pitanja kao da usvajam dijete, kaparila štene, a četvrti put otišla po njega. Od štancera sam ga mogla kupiti već sutradan ujutro, i to praktički iz susjedstva jer u šetnji susrećem ženu s kujom koja se hvali kako je njezin pas "isti kao moj", nema uzgojnu dozvolu, ali sad će se opet pariti.

Da se razumijemo: svaki je pas biće koje zaslužuje da živi kad jednom dođe na svijet - umalo sam napisala "ljudsko biće" - osim ako nema neku "nepopravljivu" manu. Tu psi imaju prednost pred nama jer imaju pravo na eutanaziju. No proizvoditi štenad kao na tekućoj vrpci, ne dopustiti kuji da se odmori, ne paziti da ti se leglo "slučajno ne zalomi" (nikad nije "slučajno", uvijek je posljedica parenja), povećavati ionako preveliku pseću populaciju u odnosu na ljude koji žele i mogu držati psa - nisu skloništa bez razloga puna, to tek nema smisla.

I nije tako samo kod nas: frendica koja živi vani nedavno je udomila križanku ši-cua i čivave, pet godina, bivša vlasnica umrla. U susjedstvu živi mužjak, križanac iste kombinacije pa ih sad dvije vlasnice planiraju pariti i već imaju popis ljudi koji bi rado uzeli štenad. Neće prodavati, kaže, nego će udomljavati. Pohvalno. No nigdje ne piše, osim ako ne naprave DNK, što neće, da ljubavni par potječe od dva čistokrvna psa - mogu se tu pojaviti kojekakvi geni predaka pa mogu dobiti svašta i potencijalni će udomitelji odustati. Ili neće pa će svoje pse opet pariti s čim stignu. I tako redom. Sreća je što se kod njih bar strogo kontrolira čipiranje i mora se zaključiti ugovor o poklanjanju.

Ako se štene čeka i do godinu dana, običan građanin koji želi ljubimca a ne "šampiona" će otvorit oglasnik i kupit psića od štancera.
Mislim da štanceri postoje upravo zbog ovakvog stava zaljubljenika i entuzijasta.

Da su psi s rodovnicom dostupniji, potražnja za nelegalnim bi bila puno manja. Nije li to začarani krug?

Ok. Nećeš kupiti cipele na webu bez da ih probaš, neću ni ja. Ali ako na Internetu ne mogu pronaći dućan ili cipele koje prodaje sigurno je da neću niti otiči u njega jer ne znam za njega bez obzira što možda ima najbolje cipele.

Nisu svi potencijalni vlasnici ljubimca spremni potrošiti vrijeme na traženje uzgajivačnice. Otvori oglasnik, nazove prodavača, ode pogledati i kupi.

Vjerujem da bi HKS trebao puno više truda i novca uložiti da pomogne legalnim uzgajivačima oko dostupnosti i prepoznatljivosti.

[Didi]

Loborek kaže:

Ako se štene čeka i do godinu dana, običan građanin koji želi ljubimca a ne "šampiona" će otvorit oglasnik i kupit psića od štancera.
Mislim da štanceri postoje upravo zbog ovakvog stava zaljubljenika i entuzijasta.

Neće. Tko želi ljubimca, udomiti će iz azila. A štanceri postoje radi lake zarade i zbog lošeg provođenja zakonske kontrole. Nisam ni ja željela šampionku. Željela sam i kupila kvalitetno štene koje će mi biti kućni ljubimac, ali ću s njim ići vetu jednom godišnje.

[Coco_Nut]

Slažem se da bi bilo bolje da su informacije o uzgajivačnicama i leglima dostupnije.
Ali možda većina misli da im to ne treba jer kupci dođu do njih i bez toga? Po preporuci, kontakti na izložbama... Ako su im legla rasprodana i rezervirana unaprijed, zašto bi trošili vrijeme i novac na web stranice?

[Loborek]

Coco_Nut kaže:

Slažem se da bi bilo bolje da su informacije o uzgajivačnicama i leglima dostupnije.
Ali možda većina misli da im to ne treba jer kupci dođu do njih i bez toga? Po preporuci, kontakti na izložbama... Ako su im legla rasprodana i rezervirana unaprijed, zašto bi trošili vrijeme i novac na web stranice?

Sve stoji i slazem se. Upravo to ukazuje na sljedeci problem:
Ako su stenci iz uzgajivacnica rasprodani, ako na jedno leglo iz uzgajivacnice dođe 5-10 štancerskih iz oglasnika i vecinom su rasprodani...
Sto to znaci za ponudu/potraznju? Ponuda stenaca iz uzgajivacnica je puno manja od potraznje i zbog toga cvjeta “stanc”.

S druge strane, prozivanje “stancera” od strane uzgojivaca dok nisu u stanju zadovoljit ni polovinu potraznje je licimjerno.

Sto se udomljavanja tice. Nerealno je i suludo ocekivati da ce svatko tko nije spreman cekati godinu dana udomiti bilo sto iz sklonista umjesto zeljenog psa odabrane pasmine. Recimo mi smo prije 15 tak god udomili malog psica koji “nece narast puno” a kasnije se ispostavilo da ce reci bilo sto samo da udome stene.

[masha01]

Loborek kaže:

Ako se štene čeka i do godinu dana, običan građanin koji želi ljubimca a ne "šampiona" će otvorit oglasnik i kupit psića od štancera.
Mislim da štanceri postoje upravo zbog ovakvog stava zaljubljenika i entuzijasta.

Da su psi s rodovnicom dostupniji, potražnja za nelegalnim bi bila puno manja. Nije li to začarani krug?

Ok. Nećeš kupiti cipele na webu bez da ih probaš, neću ni ja. Ali ako na Internetu ne mogu pronaći dućan ili cipele koje prodaje sigurno je da neću niti otiči u njega jer ne znam za njega bez obzira što možda ima najbolje cipele.

Nisu svi potencijalni vlasnici ljubimca spremni potrošiti vrijeme na traženje uzgajivačnice. Otvori oglasnik, nazove prodavača, ode pogledati i kupi.

Vjerujem da bi HKS trebao puno više truda i novca uložiti da pomogne legalnim uzgajivačima oko dostupnosti i prepoznatljivosti.

Iskreno ne bi se složila sa tobom. Ove godine sam imala jedno leglo , imam još curka koje su se trebale tjerati i imati leglo, ali odlučile su štrajkati tako da novo leglo bude jednog lijepog dana

Međutim u međuvremenu mi se javilo xy osoba koje žele štene baš od mene. Napomenuto im je sve, upoznati su sa time da će morati čekati jer cure štrajkaju. Od svih tih osoba imam zapisano kontakte , spol željeni, varijatet željeni itd. Te kad bude beba biti Ce obaviješteni putem oko svega. E da nitko od budućih vlasnika nije radio problem jer nema štenaca ovaj tren.

[Coco_Nut]

Loborek kaže:

Sve stoji i slazem se. Upravo to ukazuje na sljedeci problem:
Ako su stenci iz uzgajivacnica rasprodani, ako na jedno leglo iz uzgajivacnice dođe 5-10 štancerskih iz oglasnika i vecinom su rasprodani...
Sto to znaci za ponudu/potraznju? Ponuda stenaca iz uzgajivacnica je puno manja od potraznje i zbog toga cvjeta “stanc”.

S druge strane, prozivanje “stancera” od strane uzgojivaca dok nisu u stanju zadovoljit ni polovinu potraznje je licimjerno.

Sto se udomljavanja tice. Nerealno je i suludo ocekivati da ce svatko tko nije spreman cekati godinu dana udomiti bilo sto iz sklonista umjesto zeljenog psa odabrane pasmine. Recimo mi smo prije 15 tak god udomili malog psica koji “nece narast puno” a kasnije se ispostavilo da ce reci bilo sto samo da udome stene.

Vjerojatno je ponuda manja nego potražnja, ali ne mislim da je puno manja od potražnje. Vjerujem da je potražnja velika ali ne za štence iz uzgajivačnica. Većina ljudi nije spremna platiti tisuću eura za štene iz uzgajivačnice jer "njima ne treba papir, neće ići na izložbe", kada vide da mogu kupiti štene za nekoliko stotina eura bez papira.

[Didi]

Ponavljam: tko želi čistokrvno i zdravo štene određene pasmine, obilazit će uzgajivačnice i čekati. Tko želi psa u tipu, i to od danas do sutra, po mogućnosti kao poklon djetetu za rođendan i Božić, taj ne bi ni smio imati psa, no to nažalost zakonski nije regulirano. U Poljskoj su, navodno, to uredili: nema isporuke štenadi iz štanceraja. Točka.

Ponavljam i ovo: nisu u pitanju štanceri jer ne prodaju štenad i ne zarađuju na njoj, nego Centar Silver koji ima "svoj vlastiti uzgoj". U prijevodu: pare pse bez uzgojne dozvole i namjerno križaju labradore i zlatne retrivere jer su uvjereni da će tako dobiti bolji miks za ono što im treba - staloženost i živahnost. Kad sam im svojevremeno rekla kako bi bilo bolje da od uzgajivača u Hrvatskoj zatraže po jedno čistokrvno štene na poklon, štene koje nije za uzgoj, u zamjenu za reklamu - eto, to bi bilo još jedno mjesto gdje bi potencijalni kupci mogli naći informaciju! - popljuvali su me i rekli kako "oni znaju što rade" pa što se ja tu petljam. Ionako ne mogu godišnje odgojiti više od deset pasa pomagača. Od njih sam prije 11 i pol godina udomila Sitku: nisu tajili da ima displaziju lijevoga lakta (dr. Kreszinger s Vet faksa na nalazu je, doduše, napisao desni lakat ) i obećali su da će snositi troškove operacije. Lakat je gadnija varijanta od kuka, ali ja nisam imala pojma o tome, a kad sam vidjela pseto, zaljubila sam se. Troškovi liječenja obaju laktova te kojekakvih drugih boljetica, pomagala i lijekova - kod paralelnih organa i/ili zglobova najčešće su oba organa/zgloba u pitanju - koštali su me koliko bi me koštalo otprilike petero prvorazredne labradorske štenadi.

Labradori su "moja" pasmina, a uz Sitku i njezine probleme, kao i uz prvog čistokrvnog laba, naučila sam puno o njima, a mislim da bi i svaki budući kupac pojedine željene pasmine morao najprije nešto naučiti o toj pasmini, kao i naučiti na što treba obratiti pažnju prilikom kupnje pa se strpjeti i istraživati. Pas se ne kupuje kao veš-mašina. Zato sam tako i postupila pa sad imam i Jucku: zdravog zdravcatog psa koji jednom godišnje ide vetu - uzgojnu nismo obavili zbog mojih zdravstvenih problema pa nećemo imati potomstvo, ali imam psa koji mi ili hoda za petama ili na poziv dojuri pa makar i s drugog kraja Dotke kamo je odvede radoznalost.

Ponavljam i po treći put: da, pas udomljen iz azila dolazi kao "najmilija i najbolja dušica" (opći citat s oglasa za udomljavanja), sve zna, sve sluša, nema s njim nikakvih problema. I to traje prva dva tjedna dok se pas ne psjeti na sigurnom i ne počne raditi pyzdarije. Teorija o većem genskom bazenu ne drži vodu: ne znamo koji su se geni iskombinirali u pojedinom psu kojeg udomljujemo - pas može povući i negativnosti i pozitivne strane. Zato sam se prilikom posljednje kupnje držala provjerenih parametara i uzgajivačnica. Netko pak ima sreće pa mu pas ispadne zdrav ili, s obzirom na to da ga je besplatno dobio, zanemari boljetice i probleme koji se naknadno pojave. Ili ga dadne usmrtiti pa udomi drugoga.

Na nama je da odlučimo. Ako imamo novca da kupimo čistokrvnog psa, kupit ćemo ga, ako nemamo, udomit ćemo uza sve potencijalne rizike. No jedno je pravilo nezaobilazno: čistokrvni se pas kupuje, s rodovnikom, bez obzira na to hoćeš li s njime ići na izložbe ili ne, a nečistokrvni se pas udomljuje, ne kupuje se i kastrira.

[amaric]

Ajde, ajde, rodovnica nije garancija ničega. U praksi ima "čistokrvnih bez papira" zdravijih od nekih s rodovnicom "iz vrhunskog uzgoja".
A s lažiranim nalazima genskih testova i kukova se niste susreli?

[Didi]

amaric kaže:

Ajde, ajde, rodovnica nije garancija ničega. U praksi ima "čistokrvnih bez papira" zdravijih od nekih s rodovnicom "iz vrhunskog uzgoja".

Ne tupi. To je ista priča kao i o"raznovrsnijem genskom bazenu". U parksi je sve to kako ti pdane grah.

A s lažiranim nalazima genskih testova i kukova se niste susreli?

Ja jesam. Zato sam birala, birala i birala. I sjedila s uzgajivačem pred kompjuterom i prikazom svih njegovih linija. Ne vjerujem da bi itko, pogotovo ako se uzgajivačima ne da ulagati u internetske stranice, satima sjedio pred kompjuterom i kombinirao nasljedne linije. I dalje najviše vjerujem u usmeno prenošenje informacija i u ono što vidim vlastitim očima.

No štanceri nemaju nikakve nalaze, ni lažirane ni nelažirane. Prema tome, uzdizati ih iznad odgovornih uzgajivača niti je fer niti je uputno.

Ponavljam po stoti put: pas s rodovnikom kupuje se (uz ugovor) - reklamacija je obično bez veze kad ti se pseto uvuče pod kožu, pas bez rodovnika dobiva se na poklon.

[Pawrent]

Coco_Nut kaže:

Slažem se da bi bilo bolje da su informacije o uzgajivačnicama i leglima dostupnije.
Ali možda većina misli da im to ne treba jer kupci dođu do njih i bez toga? Po preporuci, kontakti na izložbama... Ako su im legla rasprodana i rezervirana unaprijed, zašto bi trošili vrijeme i novac na web stranice?

neki jesu rasprodani unaprijed, a neki nisu. Neki će reći da jesi a u biti nisu jer ne žele bilo kome dati psa. Tako sam ja jednoj poslo mail i otpilili me, i kasnije saznao da to je to njihov stil. Sreo sam tu ženu kasnije i htio ju poslat u q bezobraznu ali je bilo ljudi pa neću scenu raditi. A bogami ju nikada nikom neće ni preporučiti nego sa zadovoljstvom reći da je se klone
Slažem se da je apsurdno ne imati ono osnovno web stranicu i govoriti da štanceri lagano nađu put da prodaju štence. Kada ih se 5x lakše nađe...
Na kraju, nije RH jedino mjesto gdje se štene može dobiti.

Nažalost, i svi uzgajivači su daleko od iskrenosti i poštenja. Susjedima su prodali bigla kao "mirnog i nezahtjevnog psa". I to uzgajivačnica! Da se razumijemo, pas je prekrasan bigl, po standardu i svim svojim osobinama. Pravi primjerak bigla! Ali uvaljati nekom pod krinkom "mirnog i nekativnog psa" je dno dna

Da nekada se čeka i pola godine. Ako sutra moraš imati psa, onda odi u azil. Da netko od 40 g nemre se strpiti 6 mjeseci. Jbt ljudi čekaju auto 1 g i nikom ništa.

https://www.ksp-split.com/
nije loše otići i u klub koji se bavi obukom pasa i pitati ili vlasnika ili trenera za uzgajivačnicu (preporučiti će ti sigurno)

Slažem se da je glupo da nemaju suvislu web stranicu sa popisom i brojevima i najavama legla i to u realnom vremenu.

Labradora ima pa ima i stranica, a za neke se nažalost moraš polomiti da nađeš.

amaric kaže:

Ajde, ajde, rodovnica nije garancija ničega. U praksi ima "čistokrvnih bez papira" zdravijih od nekih s rodovnicom "iz vrhunskog uzgoja".
A s lažiranim nalazima genskih testova i kukova se niste susreli?

ne postoji čistokrvni pas bez papira. To ne postoji.. Ne možeš dokazati da je čistokrvan.
Ako imaš sumnju na lažni nalaz, to bi bilo fer prijaviti odmah.

Didi kaže:

Ponavljam i ovo: nisu u pitanju štanceri jer ne prodaju štenad i ne zarađuju na njoj, nego Centar Silver koji ima "svoj vlastiti uzgoj". U prijevodu: pare pse bez uzgojne dozvole i namjerno križaju labradore i zlatne retrivere jer su uvjereni da će tako dobiti bolji miks za ono što im treba - staloženost i živahnost.

laž. To se ne radi već duže vrijeme. Imaju uzgojne kuje iz uzgajivačnica. Sa dnk testovima. I urednim nalazima kukova. dapače i jednu iz one koju ti hvališ i od tipa "sa kojim si ti sjedila s uzgajivačem pred kompjuterom i prikazom svih njegovih linija".
Tvoje jedno iskustvo od prije 11 i pol g nije nikakav dokaz. I iz uzgajivačnice ljudi dobe štene sa kukovima da pas nemre hodati. Pa to ne ponavlja 100x kao dokaz na forumu.

[sindenis uinen]

Loborek kaže:

Sve stoji i slazem se. Upravo to ukazuje na sljedeci problem:
Ako su stenci iz uzgajivacnica rasprodani, ako na jedno leglo iz uzgajivacnice dođe 5-10 štancerskih iz oglasnika i vecinom su rasprodani...
Sto to znaci za ponudu/potraznju? Ponuda stenaca iz uzgajivacnica je puno manja od potraznje i zbog toga cvjeta “stanc”.

S druge strane, prozivanje “stancera” od strane uzgojivaca dok nisu u stanju zadovoljit ni polovinu potraznje je licimjerno.

Sto se udomljavanja tice. Nerealno je i suludo ocekivati da ce svatko tko nije spreman cekati godinu dana udomiti bilo sto iz sklonista umjesto zeljenog psa odabrane pasmine. Recimo mi smo prije 15 tak god udomili malog psica koji “nece narast puno” a kasnije se ispostavilo da ce reci bilo sto samo da udome stene.

Slažem se da nema (pasa sa rodovnikom) za sve. Međutim, ni ne treba biti. Sad me razapnite, ali i ovako velika većina vlasnika ni ne zaslužuje imati psa. Vidim oko sebe kako se brinu - ili im je sve skupo ili nemaju vremena. O znanju neću ni počinjati.
Osobe koje nisu imale pse imaju vrlo nerealistična očekivanja, primjerice oko broja šetnji. Ili smac, pa bi želio psa - super, ali što kad si bolestan, što kad nećeš moći jer imaš druženja gdje pas ne ide, i tako tisuću što.
O skupoći - odlično mi je kad ljudi izračunaju koliko će ih koštati hrana. I ništa drugo. A veterinar? A zdjelice, krevetići, četke, šamponi? Naravno ovisno o psu. Moj je mali dugodlaki pa nam je krevetić jeftiniji jer trebam manji (da imam veću pasminu, jako dobro bih se raspitala o cijeni krevetića) ali šamponi, regeneratori, sredstva za uši, četke i češljevi su nam skupi ko sam vrag. Tu ću napomenuti da za to treba i znanja i vremena i iskustva.

Tako da, u jednu ruku nema puno kvalitetnih uzgajivača, ali nema baš puno ni kvalitetnih vlasnika.

[amaric]

Didi kaže:

uzdizati ih iznad odgovornih uzgajivača niti je fer niti je uputno.



Ponavljam po stoti put: pas s rodovnikom kupuje se (uz ugovor) - reklamacija je obično bez veze kad ti se pseto uvuče pod kožu, pas bez rodovnika dobiva se na poklon.

Nitko ih ne uzdiže i naglasak na ODGOVORNIH. To što je neki uzgajivač registriran i daje rodovnice ne čini ga odgovornim.
Ugovor ti vrijedi isto ko i wc papir. Kad platiš i preuzmeš psa, on je tvoja stvar i bivši vlasnik nema više ništa s tim. Garanciju i eventualo nekakav povrat novaca ili zamjensko štene dati će ti ODGOVORNI uzgajivač, a ne komad papira.
I na kraju, tvoje mišljenje je samo tvoje mišljenje i skupa s mojim mišljenjem ne predstavlja mišljenje cijele populacije. Činjenica je da većina kupaca, bar po mom iskustvu, pita samo za izgled, cijenu i dostavu.

[Didi]

amaric kaže:

Činjenica je da većina kupaca, bar po mom iskustvu, pita samo za izgled, cijenu i dostavu.

Živa istina.

sindenis uinen kaže:

Sad me razapnite, ali i ovako velika većina vlasnika ni ne zaslužuje imati psa.

Pričali su mi svojevremeno o tome kako se postupaju Švicarskoj - samo prenosim što sam čula, ništa ne garantiram. Organiziraju seminar, ili kako ćete već to nazvati, za buduće udomljivače ili kupce. Objasne im što znači imati psa i brinuti se za njega, pogotovo ako pokazuje bihevioralne probleme. Od deset polaznika devet ih odustane od ideje da nabavi psa.

[sindenis uinen]

Mogu se pohvaliti da jedna meni bliska osoba još uvijek nije nabavila životinju upravo iz mog slikovitog i detaljnog objašnjavanja kako izgleda jedan normalan dan.

Slažem se da 99% ljudi zanima izgled, cijena i dostava (i mene naravno), no problem je kad je to jedino što ljude zanima. Neki uzgajivači imaju dovoljno kupaca koji im više odgovaraju pa možda zato i neki ostanu bez odgovora kao Loborek ako se ne predstave.

[Loborek]

sindenis uinen kaže:

Mogu se pohvaliti da jedna meni bliska osoba još uvijek nije nabavila životinju upravo iz mog slikovitog i detaljnog objašnjavanja kako izgleda jedan normalan dan.

Slažem se da 99% ljudi zanima izgled, cijena i dostava (i mene naravno), no problem je kad je to jedino što ljude zanima. Neki uzgajivači imaju dovoljno kupaca koji im više odgovaraju pa možda zato i neki ostanu bez odgovora kao Loborek ako se ne predstave.

Ja nisam ostao bez odgovora. Od kud ti to?
Napsiao sam da odgovor na google pretraživanje ne daje nigdj popis uzgajivačnica, legala, štenaca i sl...

Ja sam prvi kontakt uzgajivačnicom ostvario telefonom nakon što sam ih nazvao informativno jer nisu nigdje imali oglas. Broj našao među starim leglima na HKS.

[sindenis uinen]

Oke, govorimo općenito ovdje

Recimo moje iskustvo je da nisam imala problema naći popiz uzgajivačnica i redom sam ih sve zvala. Saznala sve što sam htjela kroz jedan dan.