Astrološka simbolika u filmu - opisi

[Snen]

Phantom tread (2017)

venera /6. polje/bik










Kadar iz ovog filma koji se vrtio po drustvenim mrezama gdje se simpatično mljackanje zene za doruckom smjenjuje sa muškarčevom averzijom pomješanom sa dozom simpatije,privukao me da ogledam ovaj film.Taj kadar je čini se imao sve sto je potrebno za kvalitetnu ljubavno povijesnu drametinu koja je dodatno žanrovski obećavala jos jedan krimi podton u sebi.







Engleski pejzaži smjesteni na pocetak 20 stoljeca docaravaju slike i priče koje sliče na one iz klasičnih romana a dijalozi izmedju glumaca djeluju kao suptilni citati koje podvlačimo dok ih čitamo. Likovi su pažljivo probrani,imaju zanimljive fizionomije ,neobične crte osobnosti i metodicnu aka hiperrealisticnu glumu.Film je provučen kroz jedan baršunast pomalo magličast fotografski filter koji daje sentimentalno povijesni ton.Možemo reći da je redatelj rak u tom domenu odgovorio zadatku.






Medjutim,od samo pocetka nista u ovom filmu nije djelovalo prirodno,posebno dijalozi.Ovo je jedan od onih filmova u kojima akcenat na romantici samo doprinosi njenoj izvještačenosti koja izaziva u meni kao gledatelju neprobavljivu mučinu sa svakim "sentimentalnim" momentom.Forma koja nikad neće doseći suštinu je bila očigledna od samog pocetka.






Glumcima su decetno probrani i vješto kadrirani svi njihovi osobni specifični izrazi ali niti jedan od njih ne uspjeva da uhvati zajedničku medjusponu-nit koja ih je navodno spojila kao partnere.Djeluje da je uopće ni nema iako joj je u filmu tematski sve podredjeno.Budući da je film kritički i kod publike navodno dobro prosao i opisivan kao "sublime and trascendent" , me upućuje na to koliko ljudi mahom prozaično doživljavaju pojam romanitke.






Vremešni dizajner raskosnih haljina,nervozni perfekcionista i rob svoje radne rutine,emocionalno krut i težak sugovornik i saputnik (D. Day Lewis -stelijumski bik),upoznaje jednog obicnog jutra u lokanoj gostionici svoju novu "pepeljugu" izvjesnu ugostiteljicu Almu (Vicky Krieps-vaga sa mjesecom u djevici) i dovodi ju sebi u rezidenciju da mu bude model i ljubavnica.Medju njima se ubrzo razvija "patoloska" emocija.







Nenaviknut na suzivot sa bilo kime sem sa svojom starijom sestrom,postaje sve frustriraniji Alminim prisustvom u njegovoj kući. Naizgled blaga i naivno zaljubljena Alma ,čitajući gljivarski kuhar dolazi na ideju da ga svaki put kada ju odgurne od sebe,otruje istima.Njegujuci ga dok se oporavalja u postelji od intoksikacije ona iznova obnavlja i jača ljubavnu sponu s njime.






15 minuta prije kraja filma dozivljavam jednu od najvecih blamaža u svom filmskom stažu.Naime da radnja bude jos floskularnija,zaokruzila je scena gdje on provaljuje Alminu podmuklu metodu i to počinje da ga loži.U tom trovanju on nalazi svoju patolosku autodestruktivnu oazu emocionalnog komfora i sigurnosti koju je izgubio davnom neprezaljenom smrću njegove majke,jedine zene koju je iskreno volio.Dok lezi polusvjestan pod halucinogenim dejstvom gljiva u kutku sobe vidi fantagozmoriju svoje majke.





Dosta je filmova/serija obradjivalo minhauzerov sindrom pa tako i redatelj/scenarista ovog filma- Paul Thomas Anderson,rak
koji ima neptuna u skopriji u 6.polju (bolesno fantaziranje i najmerno provociranje fizičkih bolesti) i kako veli ta mu je ideja sama dosla u glavu dok je lezao bolestan.Medjutim literarni pokusaj romantizacije (venera) istog kako bi se ubrao poneki oskar je najneuvjerljiviji i najpatetičniji prikaz toga koji sam imao priliku do sada vidjeti. Subjektivna ocjena 3/10

[Snen]

Jupiter u raku u 10. /pluton u vagi u 12.



Evo jos jednog "woke" filma za koji nisam imao pojma sto me ceka sem da je dobro kotiran na proslogodisnjoj internacionalnoj listi.U politickom jezgru smo feminstickog procvata:

°kolektivni uran u prvom zenskom ali i rogatom znaku bika
°kolektivni neptun u posljednjem sveobuhvatnom zenskom znaku riba

S jedne strane je fino svjedociti tom masovnom pomaku u medijskog industriji/kulturi/ umjetnosti gdje su glavne zenske uloge,zenski redatelji,scenaristi i sl. dobili pa mozemo slobodno reci, maksimum medijskog prostora i podrske da se glasno izraze u vezi svih onih tema koje su vijekovima bile supresirane,manjeg znacaja ,obespravljene i skrajnute.








Sveopći odljev zenske energije posebno na podrucju umjetnosti (neptun u ribama) a u isto vrijeme fiksacija istom (bika) postaju nezaustavljiviji u razgolicavanju i isplivavanju svega onog sto su ugrozene strane stoljecima trpile od destruktivne strane muskog dominantnog principa gladnog spostvene nadmoći. I dok zivimo taj vjeciti razodor dualnih polariteta ,njihova trenutacna ovovremenska inverzija (uran) "nadmoći" postaje svojevrstan trend (uran) kog jelte treba maksimalno iskoristiti sada kada je feminizam na zapadu ultra jak pa tematski sve filmsko iznova gravitira ovom narativu,jace nego bilo koja prethodna revolucija (uran) na istu temu.






No, postavlja se pitanje kao i sa svakim propagandnim trendom i drustvenim talasom do koje mjere se oni mogu forsirati a da ne postanu prožvakani?Koliko je potrebno jos godina da se kolektivna svijest ljudi putem mas medija politicki,medijski,obrazovno i kulturoloski reporgramira u zeljenom pravcu XD ? Dok sve i jedan moderni muskarac ne postane homo?

Salim se malo ali meni osobno je ovo reprogramiranje postalo suvislo buduci da sam tu fazu prosao,mozda sam se i rodio sa njom, tako mi je svaka usiljenost te vrste nesto sto sam davno prerastao...i tu preraslost osjetim u svim filmovima danasnje mas produkcije pa tako i u Anatomy of a fall.






Nadam se da ce vecina ljudi jednog dana istinski prerasti te unutarnje dualne konflikte koji usprkos svemu i dalje neptuna i urana u te svrhe crpe u kvaziprogresivnom,iluzornom, pateticnom, vrlo politicki labilnom neuvjerljivom i prevrtljivom pravcu zbog kog kolektivno nismo jos uvijek u stanju istinski prodisati,otpustiti proslost i najzad se poceti se baviti jos dubljim i nosvjestenijim levelilma drustvene svijesti,kojih ima neizmjerno mnogo a malo ili nimalo rada na istima.






Nekak smo kao civilazcija jos uvijek zaglavljeni i strateski programirani da operiramo na toj primalnoj razini (mars/venera) kosmickog evolucionog zadatka.Uran (evolucija) zapocinjanjem novog kruga ulaskom u ovna pa sada i bika ,kao da nas je vratio na evolutivni pocetak neceg sto moramo iznova osvjestiti na razini bazičnih polariteta po ko zna koji put kako bi napravili taj jedan univerzalni odmak koji bi bio nepovratan.Cini se da koliko uran u tome ide destruktivno naprijed toliko nas saturn vraca destruktivno unatrag...pa se iz tog vjecnog samounistavackog kruga napretka i nazadka tesko cupamo kao drustvo pa nikako da predjemo na zdravi level drustvene svijesti bez da vucemo stare repove.Sada kada sam pozalio na upliv politike u filmsku umjetnost mogu da se pozabavim i sadrzajem XD.






Prica prati karijerno ostvarenu spisateljicu,optuzenu za ubojstvo svog zavidnog muza koji je pod misterioznim okolnostima pao sa potkrovlja kuce u kom je svakodnevno radno boravio.Kopajući po privatnom zivotu optuzenice i zrtve nailazimo na niz seksističkih predrasuda s kojima se ona susreće tijekom istrage i sudjenja ali tu naravno imamo i par kljucnih zenskih uloga na njezinoj strani-sudinica,strucnjakinja za padove i sl. a imamo jelte i par onih muskih uloga koji su u ulozi dobra,postoje zamislite i takvi-licni odvjetnik s kojim razvija nedorečene medjusimpatije i njezin sljepi maloljetni ali vrlo inteligentan sin.I naravno ona koja samouvjereno sebe zastupa i vlastiti je i glavni heroj svoje priče.
Sud je bio na strani zene nakon sto je isplivala sva muzevljeva problematicna strana u tom njihovom odnosu.






Narcisoidan,psihicki nestabilan,depresivan i ambiciozno neostvaren pisac i glazbenik u pokusaju nije mogao da se pomiri sa zeninom dominacijom i prednjacenjem (poslovno,financijski,statusno,psihicki) u tom braku u kom ju je okrivljavao za svaki njegov osobni neuspjeh, odlucuje da po drugi u zivotu izvrsi pokusaj samoubojstva ali unutar dobro promosljenih i podmuklo isplaniranih okolnosti koje ce i nju ujedno odvesti u zatvor (redateljicin pluton u vagi u 12 polju) jer kao i svaka narcisodna osoba sa kompleksom nizih vrijednosti on povlaci u sopstvenu propast i pakao sve one koji su dio njegove izvitoperene stvarnosti.








Medjutim da stvar bude iritantnija, taj vrlo sugestivan i indirektan rasplet nije bio definitivan i zvanican zakljucak na sudu vec je ostavljeno nama gledateljima da "prosudimo" cjeli slucaj za koji sama redateljica/scenaristica :

solarni rak (obitelj/zena)
asc vaga (pravda/brak)
mo 0 nept u strijeli (nedorečene/tajnovite okolnosti)
jupiter u 10. polju u raku (dokazivanje nevinosti pred sudom)

inzistira da ostane nedorecen (Mo 0° Nept) s mogucnoscu da ce ga mozda objelodaniti za tipa sest mjeseci (?).Moram spomenuti i to da prostor koji je ostavljen za "mogucnost" da optuzenica (Sandra Huller-bik/asc strijelac/jupiter u raku u 8. polju) ipak jeste njegov ubojica, napravljen je tako da smo mi kao gledatelji i u tom slučaju makar potajno na njenoj strani, sto dovoljno govori koliko je potencijalna zrtva (muž) predstavljen kao jedno antipaticno stvorenje kakav god ishod njegove smrti bio.

Film traje dva i pol sata ali cjelo vrijeme drzi paznju,glumci su hiperrealisticno odigrali uloge,zapravo nema mnogo dramske patetike ,emocije su iskreno prenesene, posebno kada se bliže kulminaciji su dirljive.Moj kriticki uvod je vise unverzalan nego sto se odnosio konkretno na ovu,prilično uvjerljivu i gledljivu psiho krim dramu.Subjektivna ocjena 6,5/10

[Snen]

Tumbbad (2018)

Ju/jarac /2. 180° Pl/ rak/8.






Indijski folk horor predstavljen kao nesto sto iskace iz bolivudskog sindroma i ima tu konteporarnu crtu u sebi. Na zapadu se dobro kotirao dok je indijska publika podbacila u tome da podrzi ovaj film u kino dvoranama jer je kolektivno "programiranje" (navikavanje) uma na odredjenu formulu (šablon) vrlo živa stvar i nije ju lako promjeniti.
Navodno indijcima je ovdje falio specifican entertaiment moment na koji su oni navikli.






Medjutim,nakon gledanja sam dosao samo do jednog zakljucka a to je da on odskace od bolivuda najprije u smislu da se poredi sa holivudskom produkcijom te da je vjerojatno i imao tu abiciju da se plasira na internacionalno trziste.U kinematografskom smislu to znaci spektakularna vizualna prezentacija medjutim u tematskom smislu film je nista drugo do prosjecan visokobudzetni holivud- like horor.







Samo postoji jedna zackoljica ovdje a to je da ovo nije visokobudzetni film pa su redatelji (blizanac i vaga) sa malo sredstava uspjeli napraviti ono sto u holivudu naprave sa mnogo love.Sto je pohvalna stvar.

Sto se tice same radnje...prvo mi se nikak nije uklapala sa kartama oba redatelja,nije prosto stimalo onome sto je sustinska tema filma.Potom sa se bolje informirao i shvatio da su film radili po romanu kultnog indijskog fantasy folk spisatelja (Narayan Dharap).






Njegova karta odražava sve sto ovaj film jeste. Djevica (spisatelj) sa asc i mjesecom u strijeli se bavi mitoloskom (jupiter) pricom vezanom za indijske bogove...koja ovdje tematski pravi vidnu paralelu sa kriscanskim smrtnim grijesima i suprotnim im vrlinama.Dakle to je poucna mitska prica upakirana u sezacionalisticne elemente horora,bazirana na jednom od tih grijehova,srebroljublju odnosno pohlepi za novcem i materijalnim bogatstvom.







Piščev jupiter (uvelicanje,novac) u zemljanom elementu tj jarcu u svom padu moze biti simbol te materijalne gramzivosti i rasipnosti u strahu od njenog gubitka.Sto dosta govori o samoj indijskom mentalitetu koji zivi te ekstremne kontraste gdje jedni uzivaju nevjerojatno bogatsvo dok druga vecina zivi u teskoj bijedi (saturn).







Snovi o neizmjernom i nerealnom bogatstvu njihova siromasna kultura morala je da kompenzira poucnim pricama (jupiter) koje ce ih nauciti da vrijednuju to malo sto imaju...time vidno manipulirajuci njihov vrijednosni sistem (element zemlje).Iz tog razloga meni pouka filma ne pije vodu, prozaična je, naivna u svojoj patetici.







Horor elementi stavljaju pohlepu za blagom u kontekst prastarog demona, izvora istog koji nije nista drugo nego kod nas satana (tak je vizualisticki i prikazan u filmu).Ovog indijskog satanu je majka svih bogova sakrila u svojoj utrobi (redateljev pluton u raku) kako ga drugi plemenitiji bogovi ne bi unistili jer je izvor zla.







Astroloski fokus je na opoziciji jupitera i plutona na osi rak /jarac tj. iskušeničkoj opsesiji za materijalnim izvorom unutarnje sigurnosti koja cjele obitelji (rak) odvodi u moralnu,dusevnu a potom i fizicku smrt kada se dokopaju tajnog nacina da probude ovog demona, crnom magijom (pluton).U filmu je to budjenje naravno literarno dok se moze tumaciti i simbolicno kao sto je sa svim mitovima (jupiter) stvar ali dojam je kao da se radi o mitu namjenjenom za djecu.Subjektivna ocjena 5/10

[Snen]

vatreni mjesec 0° jupiter /6.polje/vodeni mars



Hiperrealisticna napeta drama sa upecatljivom glavnom glumicom koja je meni osobno energetski gotovo odmah kliknula.Prvo sam pomislio da je neptunovka medjutim ono sto pouzdanije mogu izvuci iz njezine karte tog tipa je konjukcija jupitera i mjeseca (u lavu).Za ovu uvjerljivu ulogu je cak nominirana za najbolju europsku glumicu.








Radnja prati djeciju profesoricu (glumičin: mjesec 0 jupiter/venera u blizancima) koja posjeduje najprije ljubav i predanost prema svom poslu a potom i snazan ,gotovo zadivljujuć unutarnji idealizam ,entuzijazam i volju za svojim pozivom kog nastoji obavljati (6.polje) sto plemenitije,sasvjesnije,osvjestenije i suosjecajnjije usprkos teskim problemima,stresu i napetoscu (glumičin : merkur u ovnu/mars u padu/neaspektiran saturn) koji radni uvijeti i okruzenje (6. polje) kreiraju suprostavljajuci se svemu sto ona pokusava herojski (elementalna vatra) postici.







Spremna da zbog interesa ucenika sebe stavi u drugi plan , susrece se nemilosrdnim sustavom koji u danasnjem vremenu stiti " prava" ucenika i roditelja do te mjere da ona kao takva,krajnje pozrtvovana i dobronamjerna, nakon sto prikupi dokaze za izvjesnu novcanu kradju,postaje ranjivi poligon (žrtva) za brutalne napade,klevete i optuzbe koji su u jednom momentu od strane ucenika čak i fizički (glumičin: mars u padu opozicija neptun u jarcu).








Neke od drustvenih tema koje film pokusava prenjeti su zlouporaba sustavne zastite koja stiti prava ucenika, imigranta,potom gaslighting tj. izludjivanje od strane ucenika,kolega i roditelja potom mobing ,kradja te licna moralna odgovornost i savjest koju bi svatko od nas trebao da ima bez obzira na to sto formalni zakon nalaže.

Iako drzi paznju i mi kao gledatelji se intenzivno suosjecamo i stresiramo nad tom cjelokupnom situacijom nekak me osobno kraj filma iznevjerio zbog nedorecenosti koja je u neskladu s prethodnom napetom dinamikom.






Film prilicno intenzivno uvlači u psihologiju likova (redatelj ima vodeni mars0°pluton/glumica opoziciju vodenog marsa i neptuna) a potom ostavlja na cjedilu u smislu toga da specifican žrtva-nasilnik odnos izmedju protagonistice i problematicnog ucenika ostaje kompletno nerazrijesen iako se stekao dojam da oboje imaju jedno drugom mnogo toga neisplivanog reći i objasniti,sto bi pricu moglo okrenuti ka konstruktivnijem raspletu/epilogu.Izgleda da je redatelj (jarac) htio ostati surovo realistican i priblizan onome sto je vjerojatniji ishod sive svakodnevice koja se ocigledno danas sve redovitije srece u skolskoj praksi zapadne Europe.

Film je nama u istocnom djelu koristan u smislu predočavanja onog sto nas ceka u blizoj buducnosti u obrazovnom sektoru ukoliko ćemo sljediti istu "progresivnu" reformu sustava.Umjece je pronaci tu granicu (saturn) tolerancije (jupiter) u kojoj ce svi ostati neuskraćeni za slobodu.Nekak je taj balans zdravog autoriteta (redateljevo sunce u jarcu/neaspektiran saturn) i razuzdane dječje infantilnosti (kvadrat mjesec u ovnu) neproduktivno narusen.Iako se stalno pokusava rekreirati nekakav idealan i visokofunkcionalan obrazovni sustav (redateljevi: uran/venera/jupiter/neptun u strijeli),on je sve gori.

[Snen]

saturn u vagi/jupiter u skorpiji/4. polje




Kulturna ostavstina Italije za vrijeme partijski podredjenog komunizma (80'te) je tretirana na najsuroviji način.Obican narod koji na toj bastini diše njene prakorijene, ostavljen u materijalnom,kulturnom i duhovnom siromastvu na marginama docarava mracne strane saturna ( u vagi ) sa kojima se bavi talijanska redateljica i scenaristica Alice Rohrwacher (jarcica sa saturnom u vagi).Film posjeduje tu humoristicnu i senzitivnu crtu (venerin zračni znak) unutar izrazito depresivnih i krutih tematskih okvira (saturn/jarac).I sam protagonista je probran tako da utjelovljuje tarotom inspiriranog saturna- "objesenika" (vezanog i okrenutok naopako) sa svojom robusnom fizionomijom ,zatvorenim karakterom i egzistencijalnom usamljenoscu,obacenoscu i siromastvom.







No kako i sama simbolika tarot karte nagovjestava aspekt okultizma u filmu,iza krute fasade gl. lika se krije jedan tankoćutan dar da kretanjem u prostoru prati skrivene tragove zagrobnih mjesta senzujući stvari zakopane ispod povrsine iz nesto drugacije tj. onostranije perspektive (redateljicin jupiter u skorpiji).







Film pocinje zatvorenikom pustenim tek na slobodu kako se vraca u svoj rodni kraj i ponovno resocijalizira.Teski materijalni uvijeti i pritisak lokalnog drustva ga primoravaju da iznova uporabi svoj nadnaravni dar (vodeni jupiter) da neogrijesivo locira drevna grobna mjesta (skorpija) u kojima se krije cjelo jedno blago zakopanih povijesnih artefakata (posudje,suveniri,predmeti,statue itd) zaboravljene etrurške civilizacije (saturn u vagi).Simboliku vodenog jupitera u skorpiji -duhovnu intuiciju glavnog lika prema zagrobnom svijetu vidimo najprije kao sjenku,negativni aspekt jupitera.Svoje duhovne oci koristi krajnje nesavjesno ,kako bi se on i njegova banda materijalno obogatila potkradajuci mrtve (skoprija).U stalnom bijegu od lokalne policije sve uzorke koje pronadju na crnom trzistu prodaju bogatim otkupnicima za sitne novce..dok otkupnici za to dobivaju milijune.Klasne nejednakosti i zakon jaceg opisuje tuzno stanje tadasnje situacije u Italiji koja posjeduje neizmjerni izvor bogatasva kulture i povijesti a jako malo sluha za isti (redateljici su svi malefici u vagi-ostecena /oskrnavljena unistena kulturna bastina vrijednost).





Medjutim..vremenom protagonista pocinje shvacati svoj dar na drugaciji nacin tj prepoznavati simbolicku vrijednost (osvjesten jupiter) onog sto iskopava.Znacaj duha minulih vremena tla na kom je rodjen mu niko od zivih u tadasnje komunisticko vrijeme nije imao da kaze...medjutim njegova savijest je stigla prekasno.Postajuci tudji rob sopstvenog dara od kog cini se nikako nije mogao pobjeci ma koliko pokusavao,postao je njegov subinski križ koji zapravo svo vrijeme tezi ispunjenju necega misticnog sto protgonista ni sam nije svjestan osim sto ga osjeca.





Prilicno duga,spora, na momente kaoticna,nepovezana i ne znamo kamo nas radnja tocno vodi...dok ne dodjemo do njenog kraja, zaokruzene priče o izgubljenoj ljubavi za kojom intuitivni i prozorljivi protagonista podsvjesno svo vrijeme traga.Ne mogavsi da pronadje svoj mir u svijetu on stalno skreće na drugu stranu zakona ujedno hodajući po tankoj granici živog i mrtvog svijeta u nesvjesnoj potrazi za svojom davno nestalom (preminulom) djevojkom,sustinskim izvorom njegovog unutarnjeg (ne)mira.Njegov dar mu u konacici donosi i duhovno oslobodjenje ...on u smrti nalazi svoju izgubljenu sreću (jupiter u skorpiji).





Film me dosta asocira na staru komunisticku filmografiju (jugoslavije) ili cak kusturicine radove a pomalo i na jodorovskog.
Subzanrovski elementi humora,romantike,krimija,mistike se protezu cjelim fimom koji je u biti povijesna sociokulturoloska drama.Ona nam govori mnogo o samom kulturno ekonomskom stanju talijaske kulture koja je mnogo ružnija (saturn 0° pluton 0° mars u vagi) od onog kako se Italija prestavlja u svijetu (kao predstavnica kulture koja njeguje svoje korijene) a dotice se i nekih specificnijih tema..kao sto je polozaj zena (vaga).Redateljica docarava i socioloski fenomen otudjenih zena zdruzenih u zenske kolektive u kojima je medjusobna solidarnost i potpora kljucna za njihov opstanak u surovim zivotnim uvijetima (redateljicina venera 0 mjesec u vodenjaku) u kojim fali muska ruka koje iz nekog razloga nema (?).Svaćam da bih morao bolje poznavati povijesnu eru Italije u koju je film stavljen kako bi mi durstveni fenomeni tog vremena bili jasniji ili oni još postoje u nekim ruralnim zonama? Subjektivni dojam 6/10

[Snen]

Kaibutsu/Monster (2023)

mjesec u blizancima kvadrat uran
venera u raku kvadrat saturn


Japanci imaju taj jedan "autohtoni" filmski zanr tzv "slice of life"
(komadić života) i koji odlicno opisuje ovu školsku psiho-dramicu.Tragajuci na netu za vizuelnom prezentacijom naisao sam na hrpu materijala,što upucuje na veliku fanbazu koju je ovaj filmić prikupio.Ljubitelji anime zanra su zacjelo nasli izvjesnu paralelu sa ovom živom dramskom "rekonstrukcijom" upakiranoj u poeticnu vizualnu formu,svojstvenu japanskoj skrušenoj/uniženoj a opet toliko uzvisenoj perspektivi života.






Radnja je prilicno duga i sastavljena je iz tri segmenta.U prvom djelu se susrecemo sa zabrinutom majkom koja se uporno bori sa skolskim sustavom kako bi zastitila svoje naizgled maltretirano djete od strane doticnog profesora.
U drugom djelu se prica okrece u suprotnom smjeru i pokazuje nevinu stranu oklevetanog mladog profesora koji dozivljava gaslighting i nerazumjevanje od strane roditelja i odbora koji zakonom moraju stati u obranu djeteta pa cak i kada je krivo.Medjutim to nam jos uvijek ne otkriva zasto ucenik pravi ove smicalice i sukobe s odjeljenjem, svaljujuci krivicu na profesora,stice se dojam da krije neku internu tajnu unutar skolskih klupa.






Tu vidimo stoicki mentalitet japanaca, gdje ucenici iz odjeljenja iako znaju/slute o cemu se radi,ne suradjuju sa odborom i takodjer šute,bez da imaju osobnog razloga za to jer nisu time ugrozeni,ucenik zapravo nije agresivan.To profesora u jednom momentu beznaća situacije navodi da se doslovno baci sa skolske zgrade tj izvrsi pokusaj samoubojstva.Tu otvaramo tematiku o visokoj stopi samoubojstava u ovoj drzavi i to upravo jedan od najvecih razloga je posao kom su japanci izuzetno predani i mozda i previse privatno involvirani u isti.








U trecem djelu sve ono sto nam je bilo poluprikazano je dobilo retrospektivu iz čijeg ugla nam se sve kockice kreću slagati. U posljednjem djelu ova do tad napeta psiholoska drama postaje sentimentalno infantilna topla prica o jednom posebnom prijateljstvu koje je u japanu jos uvijek veliki tabu.
Homosekusalne tendencije koje roditelji primjecuju kod svoje djece u ranom pubertetu se teže mahom suzbiti a takva djeca se smatraju sramotom za obitelj.Kao sto i sam otac jednog od ta dvojice junior protagonista (onog ženskastijeg) izjavljuje skoskom profesoru koji odlucuje da istrazi interne odnose svojih ucenika u cilju da dokuči problem, da mu djete ima mozak svinje i da nije ljudsko biće vec demonsko tj. monstrum.

S druge strane djeca ko djeca,iako dovoljno svjesna drustvene i biteljske stigmatizacije a nedovoljno svjesna sebe, bjeze od roditelja i skole u svoj autisticni svijet tj skroviste (mjesec),ovdje smjesteno u jedan napusteni idilični tramvaj (blizanci) zarastao u zelenilo.






Moram priznati da mi je film bilo pomalo neprijatno gledati na momente buduci da je ovo jako pipava tema koja zaviruje u najintimnije strane budjenja najranijih faza puberteta.U pitanju su samo puka, krajnje neosvjestena, zbunjena i izuzetno nesigurna dječica koja cak nisu ni usla u venerino razdoblje zivota koje krece od 16 god. zivota vec su par godina mladji i jos uvijek su uveliko u merkurovom zivotnom razdoblju u kom tek stjecu iskustva bazicne socijalizacije i interakcije.Te njihove naivne prve simpatije je filmski ugl najbezazlenije i najlakse prikazati kroz komcine subelemente.Medjutim u zadnje vrijeme redatelji biraju da to prikazu iz znatno ozbiljnijeg, osvjestenijeg,psiholoskijeg i temeljitijeg ugla posebno onda kada je ta tema jos veci tabu kao sto je u ovom slucaju rijec.




Istu temu je obradio i pretproslogodisnji francuski film Close(2022) kog sam takodjer gledao i koji je bio mnogo neprijatniji za gledanje.Cini se da se otislo predaleko u dubokom romantiziraju puke djece koja u tom preranom dobu nemaju jos uvijek emocionalno razvijen takav stupanje partnerskog dozivljaja kog je film isforsirao stvarajuci od istog fatalnu/smrtnu ljubav.Na srecu,Monster je u tome nasao bolju mjeru i prikazao njihov emocionalni svijet mnogo bezbrižnim, nevinijim i blizim stvarnosti njihovih godina..a opet postojanim..sto u biti i jeste nesto sto se u stvarnosti dogadja i sto jedan film ima sasvim legitiman smisao rekonstruirati.Medjutim koliko uvrjerljivo,s obzirom da bi djeca morala razumjeti svoje uloge,sto je u ovakvim tipovima filmova teze postici i to se u ovom filmu i vidi.




No ipak,makar ideoloski,ovo jest jedan od onih filmova cija kolektivna uloga je ta da ljude jedne drugima dublje i initimnije priblize te da ih suosjecajnije dozive i razumiju ,bez da postavljaju hrpu projektivnih pitanja i drustvenih konstrukcija buduci da se radi o duboko privatnom uglu gledanja na stvar koji najefikasnije ljudima priblizava neciji svijet ma koliko on bio stran/nejasan/nerazumljiv/neobican/netipican/nenormalan/cudan (i redatelj i scenarista imaju trigon neptuna na osobne planete u raku).







Astroosvrt-

Prvo sam napisao cjelokupnu recenziju a tek onda otvorio karte spisatelja tj. scenariste koji je osmislio radnju a potom i redatelja.Ne trebam mnogo reci osim da se skoski "poklopilo" sa dva najupadljivija arhetipa koja boje ovaj film tj:

°raka (infantilno/intimno/nevino/čisto/duševno/sentimentalno/majčinski/brižno/naturalisticki/kišno/primorsko lučno/ruralno/atmosferično/zatvoreno)

u kom i scenarista i redatelj imaju veneru (simpatije/ljubav/drustveni odnosi/drustvene uloge).Redeteljev mjesec je potencijalno takodjer tu (50/50 u odnosu na lava XD).






° blizanca (skola/ucenici/djeca/igra/nestasluci/istrazivanje okolice/bjezanje od kuce/dualne pojave/ inverzija spolova aka homoseksualnost i sl)

u kom scenarista ima mjesec (duboko-subjektivna percepcija stvarnosti/osjetljive teme/svakodnevne teme/bazicne teme/roditeljske teme/psiholoske teme/privatne teme/simbiotske teme) a redatelj sunce (kreativna prezentacija priče/oživljavanje)


Karta scenariste ima i jupitera u raku u trigonu sa neptunom a redateljeva venera u raku takodjer trigonira neptuna što ovoj prici/filmu daje tu moralno osvjestenu i kolektivno empaticnu poruku.S druge strane saturnov pad u kvadratu sa venerom u istom znaku raka ,kod scenariste govori o supresiji,stigmi, ,zabrani,netoleranciji,osudi (saturn) ljubavi od strane obitelj (venera u raku) jos od njenih ranih djetinjih zacetaka koji kljucno oblikuju nase buduce obrasce tijekom budućeg odrastanja i emocionalnog sazrijevanja.

Tematika homoseksualnosti njene alijeniranosti i socijalne izazovnosti u djecjem dobu je opet utkana u scenaristinom egzaktnom trigonu zračnog urana na sunce/merkur i njegovog kvadrata na blizanacki mjesec te redateljevom trigonu blizanackog sunca/merkura sa vodenjackim saturnom.

Redatelj je solarni blizanac kog je ovaj lunarnoblizanacki scenarij svakako privukao da to ekranizira na jedan,iako napet,dosta prozračan, oslobadjajuć i ekstatičan način posebno na kraju filma (sunce kvadrat jupiter u ribama).Subjektivni dojam 5/10

[Snen]

Problemista (2023)

sunce u vodenjaku
uran 0° saturn u stijelcu
venera 0° neptun







Jos dok sam čekirao trejler film je odzvanjao vodenjaka a to je i gledanje potpuno potvrdilo.Kada sam zavrsio film otisao da provjerim glumce i tko ga je radio,s ciljem da pronadjem tog vristeceg urana XD. Kad ono,astrologija je nekada toliko ocigledna da postaje apsurd.Naime film je radio glavni protagonista koji je tu ujedno i redatelj i scenarista i gl. glumac- Julio Torres (11.02.87).Ovu multidisciplinarnost može samo vodenjak izvesti XD.






Problemista je surealna apsurdna komedija koja me privukla upravo zbog svog neobicnog vizualno koncepcijskog pristupa i Tilde Swinton koja obicno nanjusi zanimljive projekte i ljude s kojima bira da radi. Ovog puta ju intuicija nije prevarila.Doista je u pitanju zanimljiv karakter glumca/ redatelja koji u ovom filmu na snalazljiv nacin pokusava da se izbori sa americkim sustavom koji imigrante i borbu za njihovu vizu stavlja u krajnje izazovan test od njih često zahtjevajući gotovo nemoguću virtuoznost kako bi ga legalno prosli.Stoga su primorani da se okrecu raznim opskurnim prilikama ukoliko zele da opstanu na americkom tlu ,steknu stalno boraviste, primanja i napokon se krenu baviti onim zbog cega tu i jesu (on spada u generaciju vodenjaka čiji je uran u strijeli -inozemstvo u konj sa saturnom -zakonske prepreke).






Protagonista iz svog malog svijeta,homoseksualne orijentacije ,trapavo komicne prirode, djecacke fizionomije i ogranicenog boravsnog roka ,pokusava da se domogne kompanije za kreativnu izradu lutaka i ostvari san svoje samohrane majke koja mu je bezuvjetna ali financijski nemocna podrska ,prisutna svo vrijeme filma u indirektnom kontaktu (mjesec mu je potencijalno u raku).
Medjutim protagonista ne shvaća koliko je legalan opstanak u SAD-u nemoguc podvig.





Upadajuci u niz apsurdnih situacija i neobicnih/ekscentricnih licnosti s kojima pokusava da izadje na kraj sve u cilju da dobije toliko potrebnu financijsku potporu koja zadovoljava uvijete trajnijeg boravista.Vremena je sve manje a komplikacija sve vise.
Tilda u ovom projektu glumi isfrustriranu,ekscentricnu suprugu preminulog i neshvacenog slikara koji pred svoju smrti (usljed karcinoma) izražava zelju da bude zamrznut u vremenskog kapsuli kako bi kasnije u buducnost kada tehnologija uznapreduje mogao ponovno uskrsniti,kao i wolt dizney.






Za to u americi postoje kompanije koje ovu uslugu naplacuju izuzetno skupo.Protagonista postaje Tildin "asistent" koji pokusava izaci na kraj s njenim karakterom i izazovima da proda muzevljeve posthumne slike i obezbjedi taj novac kompaniji za ocuvanje tijela.Da svijet vodenjaka bude jos veći ,kraj filma se prebacuje u daleku buducnost kada nauka doista i ostvaruje ovu apsurdnu viziju i pronalazi nacin da odmrzne i oživi sacuvana tijela.







Tada gledamo ponovni sustret protagoniste i ekscentricne umjetnice koji su se takodjer u medjuvremenu odlucili da prezerviraju tijela nakon smrti dajuci povjerenje buducoj nauci.Njihov susret postaje apsurdno komicna ali dirljiva zavrsnica.Ovaj neobicni redatelj ne samo sto je vodenjak vec ima i egzaktnu konj. venere i neptuna (americki "san") te merkur i jupiter u ribama,sto svakako daje jednu viseslojnu perspektivu filmu koja mjesa imaginaciju i stvarnost svo vrijeme krijuci vrlo sugestivnu poruku vremena u kom zivimo docaravajuci je kroz metaforičke scene.







Poslodavci zive svoje drzavne privilegije nemajuci sluha za diskriminirane pridoslice koje zaposljavaju, obicno stanovnistvo amerike je potpuno operirarno od realnosti dok sustav pridaje vecu vaznost formalnostima nego sustini a tehnologija (uran) umjesto da pojednostavljuje taj sistem ona ga samo dodatno komplicira i ljude time udaljava od praktičnosti za koju je prvobitno stvorena uvlaceci ih u sve veće bizarnosti.
Cak je i njihovo tehnoloski ostvareno uskrsnuce na kraju prikazano apsurdnim.






Tilda je u momentu odmrzavanja ostala čangrizava starija gospodja dok je njen muz mnogo mladji i raspolozeniji za razna "druzenja" tako da je njihov ponovni spoj sve samo ne romantican.Medjutim,vodenjak je romanticnijim prikazao potpuno neocekivan susret dva prijatelja..buduci da Tilda nije slutila da ce i njen imigrantski asistent odabrati istu metodu. On naravno nije dozivljen samo kao njen asistent,mozda je i jedina osoba koja je mogla da razumije i istolerira njen kompleksan i naporan karakter te su jedno drugom mnogo pomogli u zivotu.
Subjektivna ocjena 6

[Snen]

Immaculate (2024)

☉ u djevici seksitil ♂ u skorpiji

☾ 0° ♆ u jarcu












Jos jedna, sada vec prozvakana tema, jest liberalizacija i destigmatizacija ženskih uloga u svjetovnim religijama, konkretno u katolicanstvu.Biti poslusan,cedan i radjati pod onim uvijetima koje ti netko drugi diktira ili to ne činiti pak nikako su zapravo jos jedan vid objektivizacije zenske uloge koju religije predstavljaju kao nesvjesno stanje duha a ne kao samosvjesno duhovno biće sa integritetom.






S tim u skladu duhovni autoriteti koji smatraju da to nesvjesno stanje (vessel) aka ženu mogu samo oni osvjestiti i upraviti, im daje za pravo da tu svoju ulogu samoprozvanog autoriteta krajnje zlouporabe.Taj psiholoski manipulativan nacin da se zene i u duhovnom smislu potčine te da se to nametne kao jedino ispravno,je stvorilo taj fenomena unutar katolicanstva u kom su zene krajnje marginalizirane,potpuno pomirene sa tim da su stavljene u niži duhovni rang sem ukoliko nisu ta jedna posebna odabranica koju "bog" bira da mu "bezgresnim" zacecem rodi sina.






U film se prikazuje čak apsurdni rivalitet izmedju casnih sestara u tome koja ce od njih biti izabrana da ponovno rodi bozje djete...makar to bozje djete bilo bolesni projekt kog je bizarni i manijakalni biskup i bivsi biolog,osmislio nakon sto se dokopao originalnih tragova hristove krvi prilikom raspeća,u cilju da izolira njegov dnk i ugradi u ćelijske gamete kojima ce oploditi jednu od izabranica.







To opet ukazuje na naruseni samovrijednosni sustav zene koja na ocajne nacine trazi validaciju svog postojanja.Dakle ta problematika postoji i duhovnim krugovima koji u idealnom smislu zenu kao duhovnom bice vrijednuju suprotno od njenog stupnja privlacnosti,ljepote i senzualnosti..koji se mahom namece u svjetovnim kriterijima od kojih ona i bjezi u duhovne krugove.Nažalost izgleda da ju tamo čeka druga strana istog novčića.







Postoji par zanimljivih kadrova na cjelu ovu temu o duhovnom asketizmu,npr onaj kada protagonistica polaže zavjete (kako bi zvanicno postala casna sestra),izmedjuostalog zavjet na siromastvo.Kada ju biskup pita da potvrdi da li se zavjetuje na isti,podmeće joj svoje skupocjeno prstenje na ruci i zahtjeva da ih poljubi.Kakav apsurd.






Naravno u pitanju je horor/triler pa je sve ovo podignuto na jednu senzacionalisticniju razinu a muskarci opet iskljucivo igraju uloge manijakalnih ubojica.Ako progovoris odsjecicemo ti jezik,zakopati živu u zemlju i žigosati te...su ovdje u filmu doslovni slucajevi a samostan u kom se radnja odvija sliči na jezivo mjesto u kom kult sporvodi svoje monstruoznosti.







Dakle narativ odlazi u jednu krajnju blasfemiju..pa se kao gledatelj zapitas do koje razine je ova "humana pro liberalisticka poruka" postala jos jedna vizualno upakirana antihriscanska propaganda iza koje stoji satanisticki holivud.
U posljednjoj sceni protagonistica razbija kamenom plod kog je donijela na svijet kao krunu pobjede nad njenim zlouporabljenim tijelom te cjelu ovu aktualnu temu oko abortusa podize na motivaciono još ekstremniji nivo.Ona je u filmu prikazana kao heroina (njen solarni znak djevice na MC-u).






Svjestan produkcije,odabira glumaca i pristupa radnji,znao sam da ne mogu ocekivati nista mnogo vise od jednog prosjecnog trashy holivudskog "politicki korektnog" filmića.Pa zašto sam izabrao bas njega u moru istih koji neprestalno izbacuju? Odgovor lezi u tome sto film obradjuje ono sto mene kao solarnu ribu tematski mozda vise intrigira nego nesto drugo,a to je ta tematika ose 12-6 i njenih izoliranih/ potcinjenih /skrajnutih/ asketskih/ duhovno sluziteljskih uloga obradjenih unutar ovih kadentnih (djevicansko-ribljih) astroloških polja,pa makar i kao junk food XD.

Astroloski podaci ni scenariste ni redatelja nisu poznati ali protagonistica (Sydney Sweeney) je svakako u svojoj arhetipskoj ulozi solarne djevice koja se nasla u raljama "pakla" (seksitil mars u skorpiji na asc).Konjukcija mjeseca i neptuna u jarcu odlicno prikazuje tu simboliku nje kao žrtve (mjesec 0 neptun) od strane brutalnih tlačitelja (jarac) ali i nje kao majke koja kamenom (saturn) razbija svoj tek rodjeni plod (mjesec u izgonu).Astrologija fakat često otkriva te zanimljive paralele...ono sto Sydney ne bi nikada uzivo uradila je ipak naslo svoj simbolicki put na filmu ( :creepy: )
Ocjena 5/10

[Snen]

Simple Simon ( 2010)

blizanci/uran/osa 12-6









Ova švedska komedija mi je slucajno zapala za oko zbog svježine boja u vizualnom konceptu, domaće,ruralne atmosfere skandinavije a potom i same tematike koja je obećavala potencijalnu zabavu.Znamo da ljudi koji imaju hendikep bilo to mentalan bilo fizički često svoje atipične okolnosti s kojima se njihovo okruženje susreće u svojoj izazovnosti počnu doživljavati komično.Taj psiholoski mehanizam kojim mi kopingujemo emocionalno suocavanje i prihvaćanje suživota osobe sa hendikepom i oni sa nama su jedan vid dubokog prihvaćanja situacije u kojoj jesmo i njih takvih kakvi jesu.Oni su tu da nas uče bezuslovnoj ljubavi (neptun).










U ovoj priči tema se vrti oko protagoniste koji je svjestan da ima aspergov sindrom kao jedan od blažih/ funkcionalnijih oblika autizma.Niz čudnih i iracionalnih kognitivnih patterna (uran/merkur) na dnevnoj bazi traže mnogo prilagodbe,strpljivosti i razumjevanja njegove obitelji i sredine (osa 12-6).

No čini se da to ipak najbolje razumije njegov stariji brat za kog je protagonista izuzetno vezan iako to pokazuje na potpuno atipican način budući da aspergovci imaju poteskoce u izrazavanju emocija i cine se izuzetno distanciranim (uran) i čak averzičnim prema fizičkom kontaktu,kao u njegovom slučaju.

Medjutim suživot sa svojim bratom i njegovom djevojkom postaje nepodnosljiv. Kada bratovljeva djevojka napokon odluci da ih napusti protagonista odmah uzima stvar u svoje ruke i kreće u potragu za novom djevojkom upustajuci se u jedan cjeli detaljno izanaliziran i isplanirani projekt.I dok nas taj projekt zabavlja u svojoj komičnosti s druge strane nam priblizava mračnu stranu ove dijagnoze,zbog koje ne pati samo njegov život već životi njegovih bližnji.Taj raskid dugogodisnje veze je njegovog brata bacio u tešku depru.










Medjutim,aspergovci imaju taj jedan pomalo primitivan emocionalni izražajni sklop koji je takav često izravan i simplističan...samim tim i direktan ,nekada i previse direktan pa tesko razumiju necije hiperishitrene reakcije i tudji osjecaj za vlastitu intimu.Nekada se cine i pregrubima iako su u dubini pahuljice koje svijet senzaju hiperosjetljivo.

U filmu se kao lajt motiv pojavljuje svemir (vodenjak) u svojoj tišini koji protagonistu inspirira jer kako i sam govori:

"I like space. There are no problems in space. No misunderstandings. No chaos. Because in space, there are no feelings.”






Redatelj,ujedno i scenarist je vodenjak a ko- scenarist blizanac...nisam imao potrebe ići dublje u astroanalizu jer su mi njihove solarni znaci negdje obuhvatili skoro cjelu suštinu filma kako sadrzajno (neurodivergentnost/brothers relationship) tako i vuzualno (bright colors) i žanrovski (komedija-zrak).
Jedino bih tu dodao jos i važnost ose 12-6 (12. i 6. polje/djevica/ribe ) u tom nekom širem smislu koja simbolicki nosi najvazniju poruku filma a to je ta sfera u kojoj se ucimo bezuvjetnoj prilagodbi (i ljubavi) onih kojima je potrebna nasa pomoć kako bi sa svojom disfunkcionalnoscu sto manje patili (najprje fizicki tj egzistencijalno a potom i psihicki).










Medjutim perspektiva koja gleda na ovu osu 12-6 u ovom filmu je iz ugla kreatora potpuno zračna (rasterećujuća,optimistična,vedra,dovitljiva) pa je u raspletu filma protagonista priče u potrazi za novom djevojkom za svog brata sasvim nesvjesno i neplanski pronašao sebi djevojku osvojivsi je svojim nesvjesnim sarmom.

Aspergovci imaju tu potrebu da sebe programiraju i hermetiziraju kao roboti ali zivot ih u takvim situacijama često izbaci u drugi kraj ekstrema donoseći im neocekvane obrte koji im nude novu priliku ali i nevolje u koje mogu lako upasti..sto astrologija lako objasnjava opozicijama i njihovom bumerangu.
Iako ga je u jeku svadje njegov brat u afektu nazvao idiotom,protagonista na kraju filma demonstrira nadprosjecan stupanj praktične inteligencije (merkur/uran) svojevrsne moci koju aspergovici posjeduju.
Naime on uzima hrpu romanticnih filmova i analizira vjestine romantike...savrseno ih primjenjujuci u praksi ,organizirajuci i pomocnike koji njegovu zamisao romantičnog dejta sprovode u ultrakreativni čin.







Ulogu aspergovca je Bli Skarsgård odradio autenticno i kreativno...on na osi 12 -6 natalno ima merkura (u djevici) i mjesec (u ribama) sto je zapravo savrseno oslikalo simboliku autizma koji je negdje poremecaj na nivou vlastitog unutarnje (autisticnog) dozivljaja svijeta (mjesec) zaostalog na toj infantilnoj ranoj subjektivnoj fazi koja predominira u odnosu na kasniju spoljnu sociodrustvenu objektivnu perspektivu svijeta..Medjutim,kognitivna inteligencija (merkur) asperogovaca je kompleksna (na momente zapanjujuca)...i vrlo reflektira bilov merkur u djevici, posvecenom savrseno preciznoj rutini,vremenskoj tocnosti,organizaciji i hiperfokusiranosti na detaljima oko kojih se vrti zivot protagoniste ali i izazovu (opoziciju) da objektivno rasudi svoj visokofunkcionalni svijet organizacije i preciznosti (djevica) izvan unutarnje subjektivne mašte unutar koje je dubokoabsorbiran (mjeseca u ribama).





Bil nije aspergovac ali mu ova opozicija merkura i mjeseca u djevici/ribama daje taj vajb "autističnog komicara" koji je odlican za te neobicne uloge infantilno poremećenih frikova kao sto je recimo klaun iz filma IT kog je takodjer maestralno odradio ili pak misterioznog autisticnog čudaka u alternativnoj psiholoskoj scfi seriji "Castle Rock"
Jedva cekam da vidim njegovu izvedbu u novoj adaptaciji filma Nosferatu gdje glumi glavnu ulogu (vampira).

Ocjena 7

[Snen]

A pianist teacher (2001)

mars u skorpiji kvadrat pluton
neptun 0° saturn na MC-u u vagi









Ovu psiho dramu sam dobio po preporuci.Buduci da je zanrovski i erotski film ,ocekivao sam ljubavno senzualne peripetije a dobio pa mozemo reci slobodno prizore hororičnog realizma XD nečije stvarnosti.

Ta hororična stvarnost u ovom filmu pripada naizgled sofisticiranoj,zreloj i stabilnoj ,decentnoj personi kojoj je karijera sve u zivotu i kojoj ljudi prilaze sa uvazavanjem a studenti sa autoritetom.Profesorica klavira kako i sam naziv govori je u svom privatnom i unutrasnjem dusevnom smislu sve obrnuto od toga.Ona živi disfunkcionalni privatni život prepun bizarnih tajni koje paralelno postoje sa njenom drustvenom personom.







Nasilan i nezdrav odnos sa njenom majkom, seksualne frustracije,perverzije,voajerizam i samoozljedjivanje su odraz neostvarenog seksualnog i emocionalnog zivota protagonistice i njenoj bolesnog dusevnog bića...o čijoj proslosti ne znamo nista ali ju vidimo u urezanu u njen emocionalni sklop koji konstantno pati i u toj svojoj patnji postaje sujetan,gorak,pakostan i (auto)destrutivan.Djelovi filma kada ona posmatra intiman cin nepoznatog para u njihovom autu ili kada stavlja razbiljeno staklo u dzep kaputa svoje studentkinje u cilju da joj rasječe ruke koje bolje sviraju od njezinih,zapravo nam ukazuju kriminogene stvari koje je ona u stanju da uradi.







Vodjena svojim seksualnim pulizijama zbog kojih pravi nove ekscesce,vraca se kasno u noc ,trosi novce na skupi erotiski ves i sl. ona prolazi cjelo vrijeme neopaženo jer je u tome suptilna sve dok u taj svjet ne dodje ljubavnik kog je kako veli dugo cekala.
Naizgled s iskrenim namjerama muski protagonista pokusava da ostvari afekciju s njom.Ali ona nije u stanju da voli niti da ima zdrav seksualni zivot vec ga pokusava uvući u niz svojih sadomazohistickih perverzija i bizarnih zahtjeva na koje on najprije regira repulzivno da bi na kraju filma izvrsio silovanje i zlostavljanje pokazujuci svoje pravo lice.








Medjutim tu vidimo da ljudi sa nezdravom psihom i dugogodisnjom seksualnom i emocionalnom supresijom trebaju obrnuto od onog sto njihov autodestruktivni um rekonstruira.Ispunjenje njenih najopasnijih fantazija, tj nesvjesno prizivanje najgorih trauma čija srz leži u nagonu samounistenja, rezultiralo je naravno potpunim živčanim slomom kada ona na sred akademskog hola zabija sebi nož na razini srca i napušta scenu odlazeći u nepoznato.






S druge strane muski protagonista nikakve posljedice ne snosi u tom odnosu praveći se kao da nikad nista nije bilo.

Kada sam otvorio kartu redatelja nije mi imala tu škorpijsku otrovnu vibru koja vristi u filmu..ali film je prvenstveno radjen po djelu
Elfriede Jelinek. U autoricinoj karti pronalazim ono sto reflektira esenciju filma:


https://www.astro-seek.com/birth-cha...inek-horoscope



Merkur (spisatelj/ideja/um) 0° mars u skorpiji (svijet primalnih pulzija opsesija,unistenja i vlastitih demona) u kvadratu sa plutonom(bizarnosti,perverzije/silovanje/zlostavljanje/zločin/ljubomora/prijezir) 0°saturnom (supresija,kaznjavanje,okorijelost/stigme/maske)






Ovdje autorica Elfriede Jelinek (solarna vaga) tu demonstriranu unutarnju skrivenu izopačnu intimu balansira sa drustveno afirmiranom stranom venere (zenska seksualnost/glazba/kultura/dama) i jupiterom (visokoobrazovanje/dignitet/akademstvo/uzvisen stav) tj. natalnom venerom u strijelcu, praveći kontradikcije koje gledatelje tijekom filma iznova sokiraju...a potom ostave da se zapitamo sta potencijalno skriveno lezi u nekome o kome recimo imamo potpuno drugu predstavu i koliko drustvene stigme i okviri u koje nas drustvo stavlja,pogotovo žene, odmažu u mogucnosti da se ljudima na vrijeme pruzi pomoc kada razviju ozbiljan osobni problem.








Seksualnost je drustveni tabu posebno za zene.U par kadrova protagonistica posjecuje dućan sa pornografskim casopisima i biva vrlo osudjujuće i zbunjeno odmjerena od par sredovjecnih muskaraca koji su tu dosli zbog iste stvari. Autoricin mjesec (intima/sram/žena) je potencijalno u djevici (čednost/nevinost/tjelesna "čistota") kao prizmi refleksije na gorepomenutu temu o zenskoj seksualnosti.






Glumci su uvjerljivo odradili uloge,pogotovo glavna glumica.Muski protagonista posjeduje tu predatorsku skorpiju na svom asc dok protagonistica, solarna riba posjeduje tu moć dubokog uzivljavanja (neptun) u disfunkcionalne psiholoske uloge..posebno autodestruktivnih bića koje pod svojom drustvenom maskom potiskuju i gutaju prešutnu patnju/muku (neptun 0 saturn na MC-u) kao sto je to slucaj u ovom filmu.

Subjektivna ocjena 7


https://www.astro.com/astro-databank/Huppert,_Isabelle

[Snen]

Challengers (2024)

sunce/venera u lavu opozicija mars u vodenjaku






E ovo je jedan od onih filmova holivudske hiperprodukcije koji su predstavu "američkog sna" i njegovih boja doveli do "savrsenstva". U njemu imamo sve sto jednom gledatelju docarava iluziju modernog zapada odcjepljenog od ostatka svijeta.
Najsuvremeniju kinematografiju,senzacionalizam,skupe lokacije,najaktualnije glumacke zvijezde,mnogo adrenalina i (homo)erotike.Sve to je i glazbeno upakirano u jedan moderan zvuk,napeti ljubavni trokut a bogami i trojku.







No kada raščistimo sve ove strukturalne elemente filma i dodjemo do njegove poante...ne nailazimo na ništa inspirativno sem praznine koja ostaje nakon gledanja.Znate ono kad konzumirate nesto sto je namjenjeno da naglo dize adrenalin i secer u krvi pa se oni na kraju naglo spuste i bace nas u otupljeni down.E to je ta vrsta filma..neosnovano skup junk food ili kemijske droge.


Scenarij je u osnovi radjen kako bi nas na zabavio jednom jefitnom sapunicom i soft pornom.Ova sportska romansa/drama se vrti oko prepucavanja teniserskih igrača i egomanijackih natjecateljskih ambicija koje postaju glavna okosnica problema njihovih ljubavnih života koji se u prepliću sa duhom koji vlada na sportskim terenima.






Naglasena dramatika, "šokantni" obrti i forsiranje seksipila samo odmažu filmu u njegovoj neuvjerljivosti i floskularnosti.Meni osobno film spada u rang proslogodisnjeg "Saltburna",to je taj niz filmova o modernoj seksualnosti i suvremenom dozivljaju ljubavnih odnosa i braka,koji postaju sve "fleksibilniji" ali i sve banaliziraniji.







Scenaristi je datum rodjenja nedostupan sto nije cak ni bitno toliko jer me nije zaintrigirao da pogledam kartu. Luka Guardiano,jedan od najangažiranijih redatelja danasnje filmografije i ovako banalan scenarij profesionalno zna upakirati i ekranizirati u nesto sto svakako nece biti nužno dosadno niti će to svesti na kičave izvještačene romanticne teen drame kakve holivud iznova servira.






Danas se aktualna filmografija mahom prebacila na tu neku raw (sirovu) "organsku" estetiku...pa redatelji za protagoniste ne biraju glumce koji izgledaju kao modeli devedesetih sa kompletno ispozerisanim manirima/ekspresijama i mimikom vec izvlace onu narav/prirodu koju glumci nose u svom prirodnom karakteru...sto bi onda trebalno doprinjeti uvjerljivosti ali u ovom filmu ni to nije pomoglo.Slicna je prica bila i sa "Call me by your Name"..jefin scenarij upakiran u spektakulane vizuale.






Nije mi iznenadjujuce da lav (osvajački duh) sa venerom u lavu žanrovski izrežira jednu sportsko-ljubavnu dramu koja se odrzava na ljetnim terenima pod jarkim suncem, sve skupa sa usijanom energijom navijača,pobjednickim duhom natjecatelja i njihovih dramaticnih sportskih ozljeda i osvajačke kompetetivnosti i strasti koja se preliva i na privatni svijet protagonista.






Svakako napeta venerina opozicija sa marsom u vodenjaku (moderna seksualnosti/seksualnost u buducnosti) ovog redatelja iznova stavlja u funkciju onog ko ce takvu tematiku, direktno iz holivuda, globalno pribliziti aka "normalizirati" kroz svijet komercijalnih trendovskih filmova namjenjenih najprije mladjoj publici diljem svijeta.





Medjutim...zastanimo malo astroloski tu kod marsa u vodenjaku i zapitajmo se koliko planeta koja je po svojoj srzi tendenciono malefik (destruktivac) u vodenjaku ,znaku koji tendenciono iskoračuje izvan normalnosti, je u stanju da servira nove "normalnosti". Sjetimo se kad je bila korona kako se sa saturnom (jos jednim malefikom) u vodenjaku pojavio taj termin "nova normalnost" .Mozda je bolje to prevesti u novu ništavnost XD. Subjektivni dojam 5/10

[Snen]

Mother Instinct (2024)

mjesec 0° pluton
venera 0° neptun u skorpiji
3. /4. polje









Mozda i prvi puta da Anne Hathaway igra ulogu koja pase njenom steliju u skorpionu (dusevni demoni).Nekak je filmografi uvijek percipiraju kroz uzdignuti kutni mjesec u vagi (medium coeli) sto jeste ono u cemu ona pliva kao javna persona..ali se i sama "zalila" kako ju uz par izuzetaka mahom stavljaju u kalpu melodramske slatkice,bez mnogo prostora da izrazi svoje ostale glumacke afinitete.

U ovom filmu (psiholoski triler) ona igra vec jednu ozbiljno tesku ulogu koja je zahtjevala i izvjesnu emocionalnu zrelost.Majku koja je izgubila svoje djete u gotovo banalnoj nesreći odakle kreće njezina metalna i dusevna degeneracija.






Silazak s uma i nemogucnost da prihvati gubitak ,vode ju u niz zlocinackih pothvata za koje nismo gotovo do kraja filma sigurni da li postoje ili su umišljeni produkt paralelne protagonistice i kućne prijateljice (Jessica Stain) koja postaje žrtva tih zločina.
Dok majka izgubljenog djeteta (Anne H) suptilno kuje manipulativne planove,njezina susjeda (3. polje) ,ujedno i najbolja prijateljica (Jessica S) pocinje u iste da sumnja u strahu za zivot sopstvenog djeteta i cjele svoje obitelji.







"Ako ja nemam vise svoje djete neces ga imati ni ti"
..je lajtmotiv cjelog filma koji intuitivno odzvanja njenoj susjedi (Jessici). Ona u tom strahu pravi niz ekscesa i zavrsava na psihijatrijskim lijekovima protiv paranoje. Medjutim...majcinski (zastitnicki) instinkt ju nije prevario ali je za to bilo prekasno. Na kraju filma dobivamo obrt u kom Ana Hahaway demonstrira ultimativni cin ljubomore/opsesisije i pakosti (pluton)...prema onima koje je do tada voljela.





Medjutim...u obrtu filma vidimo da je Anna,počinivši visestruka ubojstva,djete svoje susjede i prijateljice ipak zadrzala za sebe kao bolesnu "kompenzaciju" za svoj gubitak.S druge strane Jessici uvijek odlicno pasu te emocionalne uloge izludjene žrtve ( natalni mars u ribama na IC-u kvadrira mjesec ;neptun u prvom polju)






..pa je ovaj psiholoski nategnut odnos izmedju dvije najbolje prijateljice koje ujedno postaju i dvije najgore neprijateljice (Anne i Jessica imaju sinastrijsku konj. mjeseca i plutona i obje nose skorpiju u osnovnom trisu), dočarao kompleksnost i slojevitost žensko-ženskih odnosa (venera/mjesec) i njihovog tereta odgovornosti/brige i internaliziranog pritiska prema sopstvenom domu i obitelji,posebno kada se dovodi u pitanju ugrozenost i raspadanje istih.To je uvijek podloga da iz mjeseceve sfere (majka/dom/obitelj/djeca) u njenoj fazi pormačenja i gubitka svjetlosti (izvora života) izadju najgori i najnagonskiji dusevni demoni (pluton/skorpija).







Zanimljvo je to kako vidimo da u filmu, muževi bivaju potpuno slijepi na cjelu tu manipulativnu opasnu igru i u pokusaju da sve sumnje grubo racionaliziraju zapravo samo odmažu u tome da problem unutar sopstvene kuće prepoznaju na vrijeme.Jedna od poruka filma je i ta da ukoliko zelimo da obitelj ocuvamo bezbjednom i spasimo ju od svakojakih "demona" u ljudskoj formi,moramo više uvažavati i poštovati majčinski instinkt/majcinsku intuciju (mjesec/rak)..makar ona nekada djelovala nagonski/ishitreno i nerazumno...jer cesto na kraju dana njeno javljanje bude na ovaj ili onaj način opravdano i postoji s razlogom.






Kako je A. Hathaway ovdje data prilika glumacki rast (uloga koja pase solarnoj skorpiji) tako je
Jessici C. uloga data stereotipno,gotovo isti princip nje kao ugrozenog roditelja (natalni rak u osmom polju) imamo u niz drugih filmova u kojima glumi ,npr. horor Mama (2013)


Kada otvorimo kartu autorice djela (po kom je radjen film) vidimo (uze ili šire orbisnu) konj. plutona i mjeseca.

https://www.astrotheme.com/astrology/Barbara_Abel

Pomenuo sam da tu konjukciju nalazimo i u sinastriji protagonistica pa ju mozemo astroloski izdvojiti kao vjerodostojnu "zamjenu" za mjesec u skorpiji koji mi je bio prva simbolicka asocijacija filma opisanog u tekstu.
S druge strane ni protagonisticama ni autorici skorpion nije prazan.Kao sto sam vec naveo obje protagonistice ju imaju naglasenu u osnovnom trisu dok autorica nosi veneru u skorpionu (osveta/opsesivna ljubomora/ljubav i mrznja/preotimanje) u konj sa neptunom (ultimativna patnja koja potpuno skreće s uma).








Posljednja scena filma je zapravo krajnji prikaz te konjukcije venere 0° neptuna u skorpiji.Naime, odjednom se radnja sa dvije susjedne obiteljske kuće (sa 3. i 4. polja) premjesta na vjetrovitu plažu i more tj. 12. polje (koji nisu do tada bili dio scenografije i lokacije) i protagonisticu koja u svojoj deluzivnoj "sreći" i neizmjernoj ljubavi ,najzad "oslobodjena" vlastite patnje "uživa" spokoj sa preotetim djetetom,zamjenivsi ga za sopstveno koje je tragicno izgubila. Na njenom licu se ta deluzivna radost i mentalno oboljeli izraz vidno oslikavaju.
Ocjena 6

[Snen]

Suzhou river (2000)
venera /saturn u ribama






Ova ljubavna alternativna drama na periferiji kineskih ogromnih megalopolisa s pocetka 2000 tih me je privukla upravo zbog domaće ambijentalnosti koju ovakvi ,autohtonoj umjetnosti posveceni filmovi nose sa sobom...jer smjestaju jezgro radnje u specificni moment /senzibilitet vremena i prostora koji je svojstven samo tada i nikada vise.







Ribe u osvjestenom obliku imaju tu jednu dualnu sposobnost da realizam stvarnog trenutka prenesu bas takvim kakav jeste,u biti uvijek simplističan u svojoj organskoj formi a potom taj isti realizam suptilno rastvore u nesto sto ce eterična strana ljudske duše istančanije da doživi i kroz to emocionalno "produbi" (ili raste).






Redateljeva venera, saturn (i sunce) u ribama, smjestaju ovu ljubavnu tragediju na obalama prljave,zagadjene sive rijeke sa kompleksnom infrastrukturom koja odise kaosom hiperindustrijalizacije medju cijim hladnim i monotonim zidinama i čamcima neki ljudi vode neke svoje zivotne drame koje samo pokoji pisac primjecuje kao sto je npr. narator ovog filma..kom ne poznajemo ni lik ni identitet sem to da je videorekorder..koji sve to na nekin osobni nacin dokumentira.






Njegov živi odnos s ulogama i radnjom filma nam pomaze da film dozivimo intimnije a glavne uloge koje je redatelj (ujedno i scenarist) odabrao (ribu i vagu) neposrednijima.Njihova ljubav je nepretenciozna, taknkoćutna,nježna i čudna (venera u ribama) i kao takva smjestena u okrutnost urbanog polusvijeta sa margina (saturn u ribama) osudjena na svoj tragican kraj.








Film ima dosta konfuznu i tesko uhvatljivu naraciju,na momente zbunjujucu i nelogicnu..ali na jedan pormisljen nacin koji ovom filmu daje kompleksnost dozivljaja.Solarne ribe tu taktiku koriste kao jednu vrstu nesvjesnog apsorbiranja u samo iskustvo psiholoskog dozivljaja,u ovom slucaju filmske radnje, koju nije toliko potrebno logicno shvatiti koliko je potrebno da u istu dozviljajno zaronimo kako bi nam prenjela redateljevu viziju filma.






Lajt motiv filma je sirena ali smjestena u jednoj krajnje antibajkovitoj okolini...te kao takva predstavlja eskapisticku tendenciju glavne protagnistice ("obicne" djevojke) i krije u sebi tu sudbinu originalne andersenove bajku u kojoj sirena umire zbog ljubavi.Medjutim ovdje glavni protagonista (takodjer solarna riba) trazi svoju izgubljenu "sirenu" nakon sto ju je izdao i do smrti povrijedio ali nekako nehotice i iz kukavicluka.






Nije siguran da li je više ziva posljednji put je vidjena kako se baca u rijeku i vodi kao nestala (ribe), te se u njemu,nakon izlaska iz zatvora radja taj jedan neostvariv ideal ljubavi u kog ne prestaje vjerovati.Kada mu se taj ideal cudnovato ostvari on doista pronadje svoju izgubljenu sirenu.No,kako ih je jedna tragedija prvi put odvojila tako ih je druga tragedija vječno spojila..





ne dozvoljavajuci veneri u ribama da svoju idealnu manifestaciju (ljubavi) dugo drzi u propadljivoj materiji vec ju salje dubokim vodama nepoznatih svijetova izvan iste..sto daje jedan mistican kraj u kom prezivjeli svjedoci radnje, uvijek osvjeste po neku mudrost koja im ukaze na dalji smjer u novi ciklus tj zvotni krug koji se neprestalno okrece i oslobadja nas starog tereta (ribe kao zadnji zodijacki znak).






Ocjena 7/10

[Snen]

Mala morska vila (1976)

venera /mars /uran u ribama







Ovo je jos jedna adaptacija male sirene..nesto starije čehoslovacke kinematografije.Dok je trajao mjesec u ribama zaredao sam par tih ribljih filmića sasvim spontano.
Medjutim...ovaj film nije pravila riba već bik..pa mozemo svakako vidjeti mnogo primalniju romantiku te artisticki i poetski mirnu,melanho težinu venerinog zemljanog znaka...kao i nesto alternativniji (uran u ribama)stilski pristup ovoj temi nego sto je originalna bajka..sto ovaj film cini,bar meni, zanimljivim za gledanje.









Redatelj je naime pricu radio po verziji Ota Hofmana (egzaktna konj. venere 0° merkura u ribama + mars u ribama) koji je neke elemente andersenove price izmjenio i dao spostvenu verziju iste.Umjesto sirena prikazano je carstvo na dubini mora u kom zive morska bića slicna ljudima..ali je njihovo prizorije radije eterično nego fizičko...što je u filmu docarano efektom slow motion kamere koja cini njihove pokrete plovećim i suptilnim dok im glasovi posjecaju na eho..i imaju plavetna lica i uniformne plave plahte koje im daju andjeoske crte.Oni ne jedu hranu ,eventualno led...i to sto ljudi love i jedu ribe i druge zivotinje smatraju skrnavljenjem.Vole glazbu (koju je btw za ovaj film skladala solarna riba ),ples,bisere i zive u mnogo respektabilnijim,prisnijim,sloznijim i bezbriznijim zajednicama...te posjeduju samo ponesto magijskih sposobnosti koje nemaju ljudi.I sam njihov morski car jednom prilikom pokazuje statuu rimskog boga neptuna prikazanog kao polucovjek polu riba...govoreci kako ljudi misle da morska bica izgledaju tako...a u biti ne znaju nista o njima...dok oni o ljudima,njihovih ratovima i pohlepi znaju sve ali izbjegavaju bilo kakav kontakt i dodir s istima..stovise ukoliko bi izasli iz svog vodenog ambijenta na kopno odmah bi se pretvorili u pjenu.






Sve ovo upućuje na to da je spisatelj bio inspiriran elementalnim bićima koja naseljavaju Zemlju i njene elemente (vodu,zrak itd) prije nego mitskim bicima kao sto su sirene,sto daje jednu ezotericniju notu ovoj ekranizaciji a i pravljena je u eri budjenja new age-a 70-tih (redatelj ima uran u ribama). Zanimljiva mi je i ta cinjenica sto su i Oto Hofman i H.C. Andersen bili ovnovi s venerom u ribama te eratičnim marsom (Oto) ili fatalnim plutonom u ribama (Andersen) ...sto uvijek treba imati na umu kada se bavimo ovom bajkom jer je ona vjerojatno psiholoski prikaz naizgled idealne,naizgled nedodirljive,naizgled nedostižne zene (venere u ribama)







od koje ovnovski (samofokusirani) duh naizgled ocekuje zrtvu i krajnju submisiju kako bi se osjetio ultimativno "voljenim" tj. ulitmativno uvaženim,makar iz prizme ega (sunce) i toga kako taj ego (sunce) vidi sebe idealnoj vezi (venera) koja je u stvarnosti nepostojeca (ribe) i utažuje nekakvu erotsku fantazmogoriju prije nego istinsku ljubav.Zato je ona ovdje tako destruktivna i nemilosrdna.Npr u filmu imamo tu jednu scenu krvavih sireninih stopa (otov mars u ribama) i izrazitu bol koju ona trpi dok hoda zemljom,na kog ju je vjestica i napomenula prije nego ju je poslala na kopno: "boljece te kao da ti noževi probadaju stopala dok hodas".






Znamo svi kako ova prica skoncava...sirena iako je mnogo principa svog morskog svijeta oskrnavila i spremna da otrpi bol i nikada vise ne vidi svoje voljene, ipak je na kraju odbacena od svog princa.Usprkos tome,plementost i ljubavna cistota je odlika morskih bica te ona zrtvuje sebe zbog ljubavi koja je neuzvraćena...i postedjuje njega umjesto sebe. Jedini nacin da se vrati u more prije nego se pretvori u pjenu je da ubije onog ko ju je povrijedio...no ona odlucuje da to ne uradi i tako odlazi u nepovrat.
Zanimljiv je i taj element majke cijim stopama je sirena takodjer krenula nesvjesna da ponavlja istu sudbinu i odlazi kod iste morske vjestice kod koje je i njena majka,kako bi joj ova dala sposobnost da prezivi na kopnu (otov mjesec-majka 0° saturn 0° juzni cvor) .Redatelj u ovnu ima mjesec u trigonu sa neptunom te sunce u kvadratu s istim tim neptunom.







Dakle film odise jednom sveopcom melanholijom, beznadjem i nosi taj jedan depresivan ,destrukivan i nemilosrdan podton iako je u pitanju bajka.Zanimljivo mi je i to sto za ovaj Otov i Andersenov "ovnovski" nacin osvjescivanja venere u ribama nisam bas imao neke lijepe rijeci za razliku od prethodnog filma (Suzhou river) mozda zato sto je tu tragicnu adaptaciju male sirene scenirala (i rezirala) riba s venerom u ribama a ne ovan s venerom u ribama..pa se takav nacin osvjescivanja riblje venere cinio,makar meni, mnogo plemenitiji ,nesebicniji i na kraju i smislenijim...nego ovaj iz klasicne bajke.







Naravno za prinčeve u romanticnim filmovima redatelji uvijek idu na klasiku pa odaberu vagu XD u svom napovrsnijem izdanju pa je njegov lik užasno šturo i banalno odradjen a nije ni u bajci bolje prikazan,sto je nekak falilo u filmu. Kada smo kod stilskog pristipa i ukusa (venere) koji se negdje u filmu sam po sebi nameće (redatelj bik)...mogu reci da imam samo jednu veću zamjerku a to su ova "gnjezda" na glavama morskih ljudi koji predstavljaju neuspjele pokusaje kruna skovanih od koralja i morskih trava.Osobno mislim da bi bez tog detalja kostimografija bila mnogo bolja.






No,kada te neke veće ispade i propuste stavimo po strani,iako je tadasnja kinematografija tehnickih bila znatno limitiranija u svojoj kreativnosti i uvjerljivosti ipak kreativni pristup ovog filma je mnogo autenticniji i nebanalniji od mnogih suvremenih adaptacija na istu ili slicnu temu te ostavlja vecu impresiju...sto mnogo govori o tome da novac i tehnologija ne idu cesto ruku pod ruku sa umjetnoscu..stovise mahom joj odmazu,upravo zato sto se danas tesko nalazi ta mjera i ukus prilikom upotrebe istih u umjetnicke svrhe.Ziv primjer je proslogodisnja diznijeva visokobudzetna adaptacija male sirene koja je prosto jedna teska smijurija u odnosu na ovaj ili prethodni film. Subjektivni dojam 7/10

[Snen]

The first Omen (2024)



pluton 0° mjesec u strijelcu
venera u djevici






Visokokotirani novi hororčić od dva sata,formalno radjen po kultnom Omenu iz 70tih,mi se učinio potencijalno zanimljivim ,ne sluteći da je u pitanju gotovo isti scenarij kao u prethodno odgledanom Immaculate (2024) dok su oba pak vrlo slicna proslogodisnjem Deliver us (2023) kao i The Nun 1 i 2.Sve me to najprije zbunilo a potom zgrozilo kada sam shvatio da gledam doslovno novu verziju istog filma.Čemu sve to?
Opet je u pitanju mlada časna sestra koja dolazi iza Amerike u srce Vatikana,još od rodjenja predodredjena i izmanipulirana da rodi sataninog nasljedinka tj antikrista medju zidovima samostana.






I naravno opet se stavlja u fokus zenska autonomija nad spostvenim tijelom,tematika abortusa, traume radjanja i zlikovici u religijskim uniformama.Pa se uopće pitam tko zapravo forsira i nalaže te očigledno proračunate scenarije i koliko se jos njih mora ištancati kako bi se dovoljno političkih kvota ispucalo na datu temu...






Cini se da je scenaristica /redateljka (Arkasha Stevenson https://g.co/kgs/XtBzYXo ) vise simbolička figura trenutacno pro-feministickog holivuda, neka bezveznjakovićka sa još jednim nebitnim filmom u karijeri koji se zove kako drugačije nego "Vessel".





U svakom slucaju...The last Omen nije totalno negledljiv niti je vizualno loš ali je ultrašablonski, ultraprozaičan,neuvjerljiv i ne ostavlja nikakav dojam osim "već vidjenog". Doduse ima ta jedna stvar koja mi se svidja u cjeloj ovoj ovoj novijoj američkoj filmografiji a to je ta, sve češća suradnja i koprodukcija holivuda sa glumcima/redateljima iz drugih zemalja.Kultura istih je na taj način prenešena življe,prica se djelomično njihov jezik,lokacije se snimaju na autohtonijim mjestima itd.






Ovog puta je to Italija..kao i u Immaculate..pa mozemo vidjeti te neke mlade talijanske glumce i sl.Italija je nekako postala jaka filmografski zadnjih godina...sto samostalno,sto koprodukcijski,dosta nekih zanimljivih novijih serija i filmića njihovih sam gledao zadnjih godina. Nedavno sam okčio i film Himera koji je po istom principu stvoren.





Astrosimboliku ovog filma The Last Omen sam u naslovu stavio u skladu s natalnim postavkama glavne glumice (https://www.astrotheme.com/astrology/Nell_Tiger_Free) koja je solidno odradila ulogu i pretpostavljao sam da ima nesto u djevici (casna sestra/nevinost/zavjet na siromastvo/čednost/posvećenost) pa sam provjerio.U pitanju je venera (arhetip mlade djevojke) u djevi





a sto se tice ove lunarne strane (trudnoca/majcinstvo) i plutonsko/skorpijskog aspekta (zaposjednuće demonom/čin poradjanja/hororične scene) takodjer mozemo vidjeti u njenoj natalnoj karti konjukciju ova dva tijela (plutona i mjeseca) u strijelcu (religijske teme/lica/ambijent) ili pak potencijalno mjesec u skorpiji jer ne znamo tocan sat rodjenja..ali obje verzije astrološki pričaju slicnu simbolicku pricu (seks sa demonom/radjanje antikrista).
Protagonisticina karta ima te neke školske astroparalele za njenu prvu veliku ulogu u karijeri.Ostalo fakat nije vrijedno analize koja bi samo ponavljala u krug ono sto sam vec opisao u Immaculate.







Medjutim,recicu jos i to da ako uzmemo u obzir kolektivnije sagledavanje cjelog fenomena,za vrijeme tranzita saturna u ribama se iznjedrilo masu tih horora vatikansko-monaške tematike (the nun 2/immaculate/exsorcist/deliver us itd itd) tj. procvjetao je cjeli jedan sub žanr..koji je poznat jos i ranije ali bez obzira na brojnost u ovom periodu se nije se pojavio niti jedan kvalitetan film u moru istih/sličnih..sem mozda The nun 2..koji makar iz prizme horora kao žanra ima kao to nesto...ali je opet u pitanju rimejk vec vidjenog. Ocjena 5/10

[Snen]

Scrapper (2024)

merukur u raku/sunce u blizancima/mjesec u skorpiji







Kad god ne znam sta mi se gleda ja pronadjem ove neke rakovske filmiće XD koji su vjecna konfort zona. Scrapper je britanska sentimentalna obiteljska dramica koja svojim britanskim crnim humorom i nepretencioznošću, pokusava to da ne bude.Film obradjuje tipicnu pricu o disfunkcionalnoj obitelji i njihovim posebnim karakterima.







Nakon sto je tragicno izgubila majku,12-togodisnja Georgie pokusava da se sama snadje u odraslom svijetu.Mnogo elemenata filma ogleda redateljicinog solarnog blizanca.Kradja bickala,androginost ,tomboy priroda,druzrenje sa






djecacima,skitanje po susjedstvu,zavaravanje socijalnih radnika,snalazljivost i domisljatost su preslika potagonistice koja bol za svojom izgubljenom majkom pokusava da mentalno potisne..sve dok se ne pojavi njezin otac i porusi citavu koncepciju.






Na pocetku nismo sigurni da li je to provalnik,da li je zlonamjeran,ponasanje mu je cudno ali vremenom saznajemo da je zamoljen od strane njene majke dok je jos bila ziva,da upozna svoje vlastito djete.Djevojcica ga nikada nije vidjela ,dobio ju je prije svoje 20te godine,no i sada na pragu svojih 30tih djeluje vrlo nepouzdano.






Sto u biti i jeste ,vječni "uličar" i skitnica koji nikad nije sustinski odrastao u funkcionalnu zrelu jedinku vec se tijekom svojim 20tih bavio sitnim kriminalom i losim drustvom i svakako ne zna sa djecom.






No,njih dvoje su zapravo vrlo slicni,emocionalno teski za suradnju..medjutim tijekom razvoja filma uspostavljaju tu izgubljenu obiteljsku sponu koja je svakako rakovski dirljiva i potakuta je upravo tom njihovom medjusobnom sličnošću (merkur) pa se zapravo odlicno kuže,i to je onaj najkomičniji dio ove priče.





Glavni glumac je solarni rak (obitelj/uloga oca) sa stelijem u blizancima (djetinjast,neozbiljan,neodogovoran,troublemaker,k opija svoga djeteta) a redateljica solarna blizancica sa merkurom u raku ...pa je ova dirljiva obiteljska prica (rak) ispricana iz prizme i ugla djeteta i njenog djecije svijeta ( merkur/blizanci).






Astrosimbolika postaje kompletna sa redateljicinim (potencijalnim) mjesecom u skorpiji (smrt majke)..mada su tonovi filma prvenstveno prebojeni tim "lakim" bojama zračnog elementa i simplisticnog blizanca...sto filmu oduzima na težini a opet čini dovoljno dubokim (voda).

Subjektivna ocjena 6/10

[Snen]

In a fishbowl (2023)

mjesec/saturn u 12 polju



Ovaj grčki neovisni film mi se ucinio zanimljivim zbog lajtmotiva ribice u zdjeli i toga sto je stavljen pod zanr misteriju a i kao odlicna prilika za upoznati se sa modernom grckom kinematografijom.Ambijent je scenski zanimljivo osmisljen,zbunjena mlada zena,nedavno probudjena iz kome sa trajnom amnezijom i zarobljena u nekakvoj rustikalnoj vili iznad mora na gotovo pustom otočju, sa vrlo cudnim tipom, predstavljenim kao njezin navodni (psiho)terapet koji je tu da joj pomogne da vrati pamćenje.
Sumnjicava u vezi cjele situacije,intuitivno osjeca da nesto ne štima u cjeloj priči te konstantno nosi sa sobom ovalnu zdjelu u kojoj pliva ribica i metaforicki prezentira njezino zatocenistvo, strah i ranjivost. Dakle imamo tu utkano dosta tematike serije 12. ali sa jako lose koncipiranim scenarijem koji vise djeluje kao kazalisna predstava nego kao film...sto rijetko bude uvjerljivo kada se pokusa pretočiti u film..prvenstveno zato sto scene u takvim filmova djeluju iskarikirano.Jos jedan izazov ovog filma je i taj sto je redatelj toliko daleko otisao sa time da ostavi radnju krajnje nerazumljivom...da sam se cjeli film zapravo naprezao da ga povežem u neku smislenu cjelinu.







Uspijevam do kraja skužiti da je protagonistica cjelo vrijeme kindapinirana u rukama psihopate koji iza sebe ima još takvih ženskih žrtava.Neke od njih su čini se prezivjele..ali su vjerojatnije u pitanju njihovi duhovi.Nazalost film nema nikakvu recenziju niti sažetak na netu pa mi ni to nije pomoglo da rasvjetlim do kraja viziju radnje. Datum redatelja/senariste nije poznat kao ni glavnih protagonista.

Uzimajuci sve to u obzir,cjelokupni dojam gledanja me ostavio potpuno razocaranim posebno zbog toga sto me razvoj radnje nije odveo nikamo pa sam u jednom momentu cak pitao zasto mi je uopce trebalo da ga upalim plus ostanem do kraja..ocjena 3/10 (zbog ribljih lajtmotiva).Netko drugi mozda bude kvalitetnije dozivio ovaj film ali nazalost moj je takav.








Medjutim...moj merkur u ribama je ocito imao planove kada sam jučer izabrao ovaj film jer sam se jutros probudio s jednim potpuno nenadanim poklonom- istovjetnom ovalnom zdjelom za ribice koja me cekala u boravku (a ribicu mi je receno da dobivam sutra).
Svako malo mi se ovakve slucajnosti desavaju,ni dan danas ne mogu da dokucim poentu sinkroniciteta...osim sto egzistencijalno izludjuje XD

[Snen]

Boy and heron (2023)
venera u strijelcu 120° mjesec/južni čvor






Iako je tvrdio da se povlači ,saturnovac H. Myazaki je prosle godine izbacio jos jedan vlastiti animacijski film ali ga nije dugo bilo na strimerima i taman se uklopio u sezonu ljetnjeg sentimentalnog raka i njegovog infantilnog autističnog svijeta mašte koji negdje leži u osnovi svih crtića,makar onih "staromodnih" medju kojima su i kultna djela ovog redatelja što bude u nama svima tu neobjašnjivu nostalgiju za prošlošću (jarac arthetipski uvijek nekak priziva raka i obrnuto kako bi zaokružili vlastitu priču)










Myazaki se potrudio da ne odmakne od onog sto smatramo njegovom klasikom, kako tehnički,sa svojom studioznošću (merkur u jarcu) tako ni narativno sa svojim istočnjačkim folk pristupom. U pitanju je opet dvodimenzionalni dugometrazni koloritni pustolovni rolerkoster (mars u strijelcu).Naravno,uvijek on tu provuče masu religijskih/spiritualnih elemenata tradicionalnog japana (osobne planete u strijeli i jarcu) elemenata: mitološki svijet duhova/bogova ,reikarnaciju (" idem na druga vrata kako bi ti u onom svijetu postala mama" ) ali i mudanog simbolizma (saturn 0 jupiter u zemljanom znaku) koje bolje razumije zrelija publika (vojska papagaja koja sljepo sljeduje svog kralja i ponavlja njegove zapovijedi i sl.).







Ovaj crtić je ipak sav u znaku raznovrsnih egzotičnih ptica koje prelijeću dimenzije svjetova i metaforički izmedjuostalog simboliziraju slobodu mijenjanja vlastitog svijeta i realnosti,makar iz unutarnje (emocionalne) perspektive i negdje najvise istječu taj trigon osobnih ženskih senzibilnih/artističkih planeta na nivou ohrabrujućeg strijelca i lunarnog ovna (novi početak) u kom je smješten i južni čvor (uranjanje u introspektivno i razvezivanje prošlosti)





Ali ima tu i nekih, mom osobnom ukusu,manje dojmljivih strana kao sto je hiperdrečavilo,hiperkarikaturalnost i hiperdramatičnost jer nekak oduzimaju na dubini (manjak vodenog elemeneta).Možda je razlog taj ili neki sasvim drugi zbog čega mi ovaj crtić nije uspio evocirati tu gorepomenutu nostalgiju za djetinjstvom iako je radjen "po provjerenom receptu".





Medjutim,raditi po provjerenom receptu (saturn) nekada više ide u prilog profesionalnoj satisfakciji i održavanju reputacije (solarni jarac sa saturnom u biku) nego duševnoj potrebi (mjesec) za vanjskim kreativnim izražajem (sunce) pa se u tom (saturnovskom) slučaju/pristupu svakako osjeti beživotnost.Ipak je danas studio ghibli izrastao u jedan ozbiljan internacionalan bliznis pa je pritisak (saturn) zacjelo veliki i na kreatore i na samog Mazakija koji se mozda vratio kreiranju upravo pod tih pritiskom da "oživi" stari ghiblijev svijet jer im noviji crtići već neko vrijeme ne postižu ni približan uspjeh.
Možda je prosto i stvar u meni samom i nekom osobnom sazrijevanju/ prevazilaženju odredjenih lunadnih stadija (djetinjstvo) ili u saturnovom tranzitu kroz znak riba ili je svega tu po malo.

Ocjena 6,5/10

Karta:
https://www.astro-seek.com/birth-cha...zaki-horoscope

[Snen]

Afire (2023)


venera u vagi kvadrat mjesec u raku
osa djevica-ribe





Potaknut jednim isječkom odlucio sam da pogledam ovaj film jer je istoimena njemačka glumica Paula Beer prethodno briljirala u filmu Undine.Ima to nesto magicno (neptunovsko) u sebi i ekran je vole. Medjutim tek kad sam odgledao film i provjerio redatelja shvatio sam da se radi o istom redatelju koji je pravio i pomenuti Undine.On je takodjer i scenarist ovog filma.Iako je ona,možemo reći njegova muza(solarna riba koja je njegov opozit) uz morski ambijent, djevica ovog puta u glavni fokus priče najprije stavlja jednog spisatelja (merkur) koji čini se da na svakom nivou fejluje u ovoj fazi života.






Prosječnog izgleda,prosječnog talenta za pisanje i mrzovoljnog, teškog i provokativnog karaktera, Leon ne zna da iskaže što osjeća,ne zna da se zabavi niti se uklopi u društvo i opterećen svojim nuspješnim pisanjem.Doslovno sam gledajući film odmah povezao u toj glavnoj ulozi arhetip djevice..neznajući da je redateljevo sunce upravo u ovom znaku.Sada mi je jasno da je on utkao dosta sebe u toj ulozi.




S druge strane svijet u kom se protagonista nalazi je drugačiji..on je sa svojim prijateljem Felixom došao na ljetovanje na obale baltičkog mora kako bi uz put finiširao roman ali i predahunuo od civilizacije.Medjutim opterećen svojim zarctanim obavezama i strahom od odbijanja izadvača nije u stanju da se opusti čak ni tu.







Film je počeo prilično monotono..i nije obećavao mnogo više od jedne naizgled suhoparne dramice.Medjutim ovaj redatelj je bas u stilu djevice krenuo skromno i suhoparno i nenapadno..da bi nas postupno uveo u dinamiku filma koja je decentno humoristična,intrigantna a na kraju i dramatična tj svrsishodno tragična (redatelj spada u generacije djevica s plutonom u istom znaku).






Mjesec u raku -morski i naturalni ambijent,misteriozna žena Nadja u kvadratu s venerom u vagi -ljubavne peripetije,poetičnost,socijalizacija mekšaju srce protagoniste ali ga čine i sve nesigurnijim i osjetiljivijim,iskompleksiranijim po pitanju sebe. Zagonetna i pomalo šašava Nadja u koju se odmah zaljubio dodjeljuje negativnu kritiku njegovom tek skovanom romanu,ne znajući da je u pitanju knjizevnica,što mu priredjuje evidjen atak na ego.Medjutim usprkos svim njegovim manama Nadja svo to vrijeme pokazuje prešutnu suosjetljivost i suptilno uzvraćenu simpatiju (to najbolje može odglumiti ženska riba).





No kako oni prežive neslućen šumski požar (sunce kvadrat mars) u kom protagonist tragično gubi svog prijatelja Feliksa (mars u blizancima), za Nadju to postaje previše i naglo napušta mjesto,ne ostavljajući nikakav trag za sobom dok protagonistu tragične okolnosti uvedu u kontemplativno stanje nastalo usamljenim promatranjem noćnog mora koje mu pomaže da prihvaćanjem nedavnih iskustava "otrijezni" sebe od sopstvenih ocekivanja, prihvaćanjem okolnosti onakvima kakve one zaista jesu jer postaju više,ozbiljnije i šire od onoga kako se on lično osjeća (mjesec u raku u opoziciji sa saturnom u jarcu).Iz te iskrenosti,gubitka i osvještenosti proizilaze stranice nove knjige koja napokon dobiva na težini i smislu,upravo jer prenosi živo svjedočenje jednog parčeta neravnodušne realosti.





Film nam nije odao da li su njih dvoje ostali skupa nakon tog tragičnog ljeta ali nam je redatelj u zadnjem kadru ostavio mali nagovještaj toga.Taj kadar je ultradjevičanski..tj onako kako bi ga djevica s venerom u vagi osmislila.Naime protagonistica Nadja dolazi u posjetu starom izdavaču i donosi invalidska kolica (virgo) jer je teško bolestan.Medjutim starac je primao u tom momentu terapiju pa je sačekala ispred.





Njena šašava priroda tu stupa na scenu i ona spontano odlucuje da sjedne u ta kolica i napravi par krugova kada nalijeće na nostalgičnog protagonistu koji se u tu njenu "šašavost" prvobitno i zaljubio.On se na tom istom mjestu našao jer je u procesu izdavanja knjige posvećene upravo "njihovom" tragičnom ljetu u kom je sve krenulo kako nije trebalo.Mogu li oni,nakon što je prošlo nešto vremena,tu traumu prevazići i krenuti iznova,ostaje pitanje.



Karta redatelja/scenariste : https://www.astro-seek.com/birth-cha...zold-horoscope




p.s. glumica Paula Beer je za vrijeme emitiranja filma Undine imala krive podatke rodjenja pa se mislilo da je vodenjak..ali po novim podacima spada pod znak riba

[Snen]

Passages (2023)


uran 0° pluton trigon venera
osa škorpion-bik





E ovo je jedan od onih filmova koji sam mogao i zaobići.Kada pogledamo kartu kreatora ovog filma

https://www.astro.com/astro-databank/Sachs,_Ira

jasno nam je zasto je ovaj "romantični" film pun pornografije,sirove strasti,svadje i opsesije...što ne bi bio problem da priča nije banalna i neinspirativna.Riječ je biseksualcu koji upada u monotoniju braka i svog partnera vara sa djevojkom koju upoznaje u noćnom klubu. Tu se potpuno gubi izmedju nove opsesije i stare ljubavi..izmedju svojih homo i hetero sklonosti,izmedju ljubomore i prevare...laže i jedno pa drugo i na kraju i sebe.






Njoj pravi djete,njemu obećava to dijete(?).Ona plod na kraju abortira (mjesec u skorpiji naravno) uvidjevši da on ne može da joj bude vjeran niti da bude otac.Kako za njega ne zele više da cuju ni ljubavnica ni bračni partner,protagonista u svom očaju na koljenima da moli prvo jedno pa drugo i nakon što biva odbijen mahnito napušta scenu okupiran svojim kajanjem i krivnjom.Koja je poenta takvog filma sem ta da znamo da kada ljude primarno vode strasti i opsesivne emocije (skorpion) i istima ne mogu ovladati da će to da načini štetu svim odnosima koje taj netko grade u životu a što je ipak svakodnevna slika koja ne iznenadjuje nikoga.







Redatelj je s druge strane sve učinio da nam protagonistu predstavi kao slojevitu ličnost sa nekakvim bizarno humorističnim karakterom i u skladu s tim je doista i izabrao prilično grotesknog i atipičnog glumca ( Franz Rogowski-ekscentrični vodenjak) ali nije uspio da time nadomjesti balanost priče,jer kako rekoh scenarij je površan i to niti jedan glumac nema moć natkompenzirati.Ništa u filmu nam nije pruženo kako bi popravilo njegov krajnji dojam...ne postoji ništa dublje što bi nam približilo upoznavanje s glavnim karakterom a ni sa dubinom cjelokupne priče...jer je prosto plitko osmišljena.





E sad, kapiram da je film, ništa više i ništa manje do uobičajna sociološka slika drustva i njene seksualnosti kako ju vidimo danas u modernoj europi (vladar MC-a je uran u konj sa plutonom) a nije niti malo dojmljiva niti je uopće nova.Niti u svim tim kaotičnim ljubavnim odnosima (uran 0 pluton trigon venera) ima pravih elemenata "romatike" kako je žanrovski okarakteriran, ovaj u osnovi animalističan (svjetla u škorpionu) i hladan i beživotan (venera/mars u jarcu) film.





Još jedna stvar je meni osobno dodatno iritantna ,pa ću je posebno izdvojiti- uloga Ben Whishawa (muž).On je realnom zivotu gej i čini se da je pokupio taj jedan specifičan patern sredovječnog homoseksualca koji dodje do nekih malo zrelijih godina,udje ili ne udje u brak i potom počne glumatati tetku (u pogrdnom smislu te riječi),ogrće se tu sa nekim šlafrcima,bluzama,kuhinjskim aparatima i afektirano zvoca iz perspektive nekog ko je "sredio" svoj život i postao civilizirani primjerak "zdravog" društva.





Iz takvog obrazca zapravo uglavnom vrište neprerasli kompleksi proizašli iz tog istog društva u koji se takva osoba pokušava nakaradno asimilirati,iznova i iznova umjesto da pronadje sopstveni i jedinstven pogled na život i životnu filozofiju.Takav obrazac izvještačenog ponašanja je veliki minus za ovog glumca..i iskreno se nadam da ga nije uhvatio taj pomenuti sindrom ("tetke" ) i da je u pitanju samo uloga..ali evo sad vidim da je vaga i to s neaspektiranom venerom u djevici,što dosta govori. xD




Ocjena filma 4