Besramni dnevnik (2. dio)

[TenaZg]

Svaki put započne s tim prvim korakom. Snagom uma učinimo taj svjesni napor i krenemo u nepoznato ili …poznato. Kako se kome potrefi…kako kada. Nekad te odvede u blaženstvo nekad odvuče u pakao. Nekad opališ drito u zid unatoč svim znakovima upozorenja. Trčala sam danas kao nekad. Kao da sutra ne postoji. Kao da me progone svi vragovi ovoga svijeta…Trčala da se oslobodim od boli… Trčala do boli. Korak u korak, koraci, stotine, tisuće… Trenutak kad izgubiš dah i osjetiš provalu što se kida iz nutrine…juri prema van, prema oslobođenju, prema izlazu. Taj teret koji pritišće svaku stanicu tvoga bića sada biva izbačen iz sistema. Povraćanje...Može li se ispovratiti duša? Može li sirota pronaći put prema oslobođenju? Zar ne bi bilo lakše hodati, živjeti, disati- zapravo samo biti. Bez duše…Možda bi koraci tada otišli u nepoznato…možda.

[xavierkat]

neke nježn(ij)e metode, dnevniče.
we'll see how it goes

[xavierkat]

(Dođi...)

[xavierkat]

(...)

[Arash's friend]

Za vecernju pauzu, idem u obliznji kafic. Imaju veliku natkrivenu terasu tako da ne pada po meni, a to vrijeme obicno imam cijelu terasu za sebe i uzivam u svjezem zraku. Naravno ima i stol za koji obicno sjednem.

No u zadnje vrijeme kad dodjem, vidi se da je netko prije mene sjedio, tipicna salica za kavu, polupuna casa s vodom, pepeljara, stolica nekako cudno, ali uvijek isto namjestena.

Kaze mi konobarica da prije mene dolazi jedna gospodja. Prestaje s pusenjem, pa prije nego sto dodje kuci, popusi par komada da muz ne skuzi.

Obicno su bila 3 opuska u pepeljari, ali sad su cetri.

Mislim da joj prestanak ne ide dobro.

[xavierkat]

I can't win...

[xavierkat]

"I really do have love to give. I just don't know where to put it."
- Magnolia, Paul Thomas Anderson, 1999

🖤

[xavierkat]

(...)

[xavierkat]

(sve točkice ovog svijeta)

[Arash's friend]

Danas sam sreo starog prijatelja. Nocas dok sam se na biciklu vozio kuci, mirisale su vocke u cvatu.

[xavierkat]

uvijek ponesem borovnice, nikad se ne zna

[xavierkat]

odsanjala sam i odtugovala sto verzija istog razgovora.
zašto mi niti jedna nije pala na pamet dok smo zaista razgovarali?

[xavierkat]

(.)

[xavierkat]

(25)

[xavierkat]

(one and counting...)

[xavierkat]

(...)

[xavierkat]

A kako si ti?

[xavierkat]

stoput na dan pomislim, ne mogu dočekati da ti pričam o tome i da čujem što misliš!

[Enchantress]

Umorila sam se od sedenja kraj svog groba, balsamovanja osobe koja nikad više neće živeti, negovanja starih misli, osećanja i navika, uredno spakovanih i spremnih da se koriste nakon što JA uskrsne. Što se nikada neće dogoditi.

Nije mi prvi put da umirem. Reinkarnirala sam se već toliko puta. Ali nikad nisam patila i čeznula za sobom negdašnjom kao sada.

Nedostajem sama sebi.

A nema povratka...

Novo, tuđe JA čeka da ga u sebe primim i nastavim da živim. A ja ne mogu...

Tako sam tužna. Nikad neću biti bliže svom idealu nego što sam bila u svom poslednjem JA. Ako ga se stalno grčevito ne držim - zaboraviću ga. Znam.

Teško mi je da krenem dalje. A ne mogu više ni živeti kao telo bez duha, zombi koji čeka odavno rasuto i iščezlo biće da se ponovo sastavi i vrati, ponovo me oživi, tvrdoglavo odbijajući ono drugo, novo, koje mu je namenjeno i koje ga strpljivo prati u stopu. I čeka.

Ne sviđa mi se to JA. Tako je aktivno, energično, puno života, elana, želi da trči, da pliva, da šeta, da pleše, da se smeje i raduje. Želi da bude slobodno i nesputano. Ne želi moje planove, navike i obaveze, guši ga moja samodisciplina, ne zanimaju ga moje godinama vajane i usavršavane ideje o životu i stvarnosti... Moje bivše JA bilo je osećajna i nežna porcelanska lutka. Ovo novo je nimfa koja neobuzdano pleše, trči sa divljim životinjama i ne mari za druge.

Ne želim to da budem. A nemam izbora...

I to je bolje od povlačenja po groblju svojih bivših JA, oplakivanja same sebe, neuspešnih i beskorisnih rituala oživljavanja onoga što je umrlo, zombifikovanog "života", ako se OVO uopšte životom može nazvati...

Besmisleno je odlagati neminovno.

Otpor sudbini je - zaista - uvek uzaludan.

[xavierkat]

(...)