Pomoć obiteljima oboljelih od zloćudnih i drugih teških bolesti II

[Ivanicapeca]

Nicy jako mi je zao, primi moju iskrenu sucut
Neka ti dragi Bog podari mir u srcu i da nov smisao da nastavis dalje s uspomenom u srcu. Cuvaj se!

[pinkica]

Nicy i Fiza, primite moju sućut... Teško je uopće prihvatiti da ti je netko blizak teško bolestan, a kako tek da je umro... Nicy, nema ništa loše u tome da potražiš pomoć, ne ustručavaj se. Želim ti da nakon svega pronađeš mir!

[nicy73]

hvala vam svima...

moram dalje, nema druge, ma kako bolno bilo

[majasisak]

Nicy73 primi moju isrenu sućut.
Žao mi je zbog tvog gubitka.

[Trnc]

Nicy, jako mi je žao...

[Skaramus40]

Pozdrav, nadam se da i mene primate u društvo. Eto, imam 40 godina i 2013. godine su mi dijagnosticirali rak na plućima. Počelo je sa strašnim upalama pluća koje su trajale po nekoliko tjedana. To su bili prvi simptomi. Završio sam u bolnici u Osijeku, gdje su mi rekli da je samo riječ o običnoj upali pluća, stanje mi se poboljšalo i poslali su me kući. No, ja sam mjesečno dolazio na kontrole i RTG je uvijek bio sumnjiv - u donjem desnom režnju bila je cijelo vrijeme prikazana neka sjena. Rečeno mi je da je riječ o običnoj infekciji.
Nakon nekoliko pretraga koje nisu bile za mene povoljne poslali su me na KBC Jordanovac, gdje me je zaprimio jedan vrlo mladi i perspektivni, kao i odličan doktor Koprivanac. Odmah smo izvadili tumorske markere, uputio me je na bronhoskopiju i obavili smo kompletnu pulmološku pretragu. Dijagnosticiran mi je rak na plućima i to donjeg desnog režnja. Obavljena je i operacija u kolovozu 2013. godine koja je dobro uspjela. Primio sam prvu liniju kemoterapija.
Međutim, godinu dana poslije, 2014. u kolovozu kontrolom PET-CT došlo je do recidiva. Odmah sam primio daljnju kemoterapiju. Nadalje, u prosincu 2014. opet sam bio na PET-CT u kojem je ustanovljen daljnji recidiv bolesti - IV. stadij. Nakon što smo se odlučili za opciju tzv. pametnih lijekova Alimte, te nakon četiri ciklusa primanja toga lijeka u lipnju ove godine izvršili smo treći PET-CT gdje je ustanovljena izvrsna regresija bolesti. Nakon toga sam primio još dvije kemoterapije. Obavio sam prije nekoliko dana obični CT i sada čekam nalaze. Daj Bože da sve bude u redu.
U borbi protiv karcinoma najveća snaga je, istina u medicini, ali ako se čovjek duhovno, mentalno i psihički preda - onda je gotov. Nužno je boriti se, pozitivno razmišljati, pa čak i ako ti kažu da ti je ostalo ograničeno vrijeme života (što znam da je teško čuti, nikome nije svejedno) treba živjeti normalno i pozitivno. Ja sam svjestan da mi je tom bolešću bez obzira na godine možda život skraćen, ali nastojim biti optimističan nakon svega što sam u životu prošao. Pa tako želim i svima vama puno ljubavi i optimizma. Volio bih da podijelimo iskustva.
_

[nuklea500]

Moj otac, koji je operairao rak debelog crijeva, nema baš nikakvu terapiju, osim zadatak da se udeblja kako bi mogao, najvjerojatnije, na kemoterapiju.

Je li to normalno kod raka debelog crijeva da se ne uzima terapija?

[Ivanicapeca]

nuklea500 kaže:

Moj otac, koji je operairao rak debelog crijeva, nema baš nikakvu terapiju, osim zadatak da se udeblja kako bi mogao, najvjerojatnije, na kemoterapiju.

Je li to normalno kod raka debelog crijeva da se ne uzima terapija?

Ne bih to bas tak imenovala " (ne)normalnim" no da bi netko imao opciju onkoloskog lijecenja mora biti zadovolhavajuceg opceg stanja sto znaci da mora biti i dovoljno uhranjen kako bi podnio takav napor.Onkolosko lijecenje najcesce krece mj.dana nakon operacije. Ljudi najcesce na pocetku bolesti ulaze u indikaciju lijecenja po tom pitanju, a zasto tvoj otac ne i je li samo to razlog ne mogu po ovome sto si napisala bez dvojbe znati. U svakom slucaju savjetujem ti da potrazite drugo misljenje sto prije ako imalo dvojite u misljenje lijecnika.

[ko_ka]

Zbog kemo opca slabost i posebno izrazajna slabost u misicima. Da li itko ima kakav savjet? Mama je inace slaba a bojim se da lezanje u krevetu ce je dodatno oslabiti :-( da li mazanje nekom kremom moze umanjiti bolove u misicima? Hvala

[Crna Morana]

Dečku su mi našli čak tri maligna tumora i sve to u početnoj fazi. Sva tri su mu odstranili i sad će morati ići na redovne kontrole obzirom da se nigdje nisu proširili. Sad prikupljam sve podatke o tome jer mu želim pomoći na bilo koji način i ne želim da se ikad više nađemo u takvoj situaciji.

Čitala sam dosta o kiselosti organizma (za to otkriće neki Nijemac je dobio i Nobelovu nagradu). Više o tome možete pročitati ovdje: http://znanost.geek.hr/clanak/kiselo...talih-bolesti/

Ima li u tome ikakve istine i kakva su vaša iskustva? To je savjetovao i jedan liječnik kojeg poznajem i koji mi je rekao kako možemo izvući van čudovište iz tijela, ali postoji mogućnost vraćanja ukoliko sokovi u organizmu ostanu isti odnosno ukoliko se PH ne normalizira unoseći što više alkalnih, a što manje kiselih namirnica.

Izbacila sam mu iz prehrane svu nezdravu hranu, sve paštete, hrenovke i konzerviranu hranu, kao i kečape i majonezu te čokoladu, sladolede i voćne i slatke jogurte, gaudu zamijenila mladim, domaćim, kravljim sirem, plavu ribu bijelom, govedinu piletinom (s tim da unos mesa pokušavam svesti na minimum), kiselu hranu zamijenila alkalnom, šećer domaćim medom, vinski ocat jabučnim, mlijeko zamijenila jogurtom, maslinovo ulje suncokretovim, običnu rižu divljom, forsiram voće, povrće i onaj napitak natašte s limunom i mlakom vodom... Sve u svemu, ne znam ima li sve što radim smisla i ako ima, ne razumijem zašto liječnici koji vode pacijente oboljele od raka ne govore o tome.

[jojo jojić]

Crna Morana kaže:

Čitala sam dosta o kiselosti organizma (za to otkriće neki Nijemac je dobio i Nobelovu nagradu). Više o tome možete pročitati ovdje: http://znanost.geek.hr/clanak/kiselo...talih-bolesti/

Ima li u tome ikakve istine i kakva su vaša iskustva? To je savjetovao i jedan liječnik kojeg poznajem i koji mi je rekao kako možemo izvući van čudovište iz tijela, ali postoji mogućnost vraćanja ukoliko sokovi u organizmu ostanu isti odnosno ukoliko se PH ne normalizira unoseći što više alkalnih, a što manje kiselih namirnica.

http://scienceblog.cancerresearchuk..../#acidic-diets

http://rak-nije-mrak.proboards.com/post/5924/thread

[ko_ka]

Crna Morana kaže:

Dečku su mi našli čak tri maligna tumora i sve to u početnoj fazi. Sva tri su mu odstranili i sad će morati ići na redovne kontrole obzirom da se nigdje nisu proširili. Sad prikupljam sve podatke o tome jer mu želim pomoći na bilo koji način i ne želim da se ikad više nađemo u takvoj situaciji.

Čitala sam dosta o kiselosti organizma (za to otkriće neki Nijemac je dobio i Nobelovu nagradu). Više o tome možete pročitati ovdje: http://znanost.geek.hr/clanak/kiselo...talih-bolesti/

Ima li u tome ikakve istine i kakva su vaša iskustva? To je savjetovao i jedan liječnik kojeg poznajem i koji mi je rekao kako možemo izvući van čudovište iz tijela, ali postoji mogućnost vraćanja ukoliko sokovi u organizmu ostanu isti odnosno ukoliko se PH ne normalizira unoseći što više alkalnih, a što manje kiselih namirnica.

Izbacila sam mu iz prehrane svu nezdravu hranu, sve paštete, hrenovke i konzerviranu hranu, kao i kečape i majonezu te čokoladu, sladolede i voćne i slatke jogurte, gaudu zamijenila mladim, domaćim, kravljim sirem, plavu ribu bijelom, govedinu piletinom (s tim da unos mesa pokušavam svesti na minimum), kiselu hranu zamijenila alkalnom, šećer domaćim medom, vinski ocat jabučnim, mlijeko zamijenila jogurtom, maslinovo ulje suncokretovim, običnu rižu divljom, forsiram voće, povrće i onaj napitak natašte s limunom i mlakom vodom... Sve u svemu, ne znam ima li sve što radim smisla i ako ima, ne razumijem zašto liječnici koji vode pacijente oboljele od raka ne govore o tome.

Naravno da ima smisla. Što prirodnije i što manje obrađena hrana pomaže svima. Liječnici ne kažu štošta. Većini je posao liječiti ne i mijenjati navike pacijenata. U konačnosti,univerzalnog pravila nema. Nekad se treba prepustiti i intuiciji.

Moja majka cijelo vrijeme jede što joj paše i zažmirim kad jede pomfrit ili majonezu ili kojekakvu glupost koje se sjeti. No, to nije tako često.

Držite se i budite velika potpora dečku!

[nana12]

Pozdrav svima. Dugo vas već čitam jer i sama imam rak dojke ali javljam se zbog svoje šogorice. Njoj je prije malo više od godine dana dijagnosticiran rak jajnika, IIIc stadij. Operirana je, izvađena maternica i jajnici, prošla kemoterapiju, nakon čega je stanje izgledalo prilično dobro. Ali već za par mjeseci rak se opet počeo širiti. Poslali su je na drugu liniju kemoterapije - dobili ih je tri i nisu joj pomogle nimalo. Magnetska rezonanca je pokazala da je rak jako proširen po utrobi, crijevima i trbušnoj maramici, iako nigdje drugdje. U međuvremenu je počela stalno povraćati, jako je oslabila i završila u bolnici. Rekli su da joj rak pritišće crijeva i jučer je operirali. Stanje je navodno grozno i neoperabilno (ovo sve pišem nekako iz treće ruke, kako sam čula od brata, a on je jako potresen).

Kako se meni čini priča ide svome kraju. Šogorica je preslaba da bi se išta više pokušalo (eventualno neka druga kemoterapija da se izrasline bar malo smanje pa onda operacija?), a kako ne može jesti ne vidim kako bi mogla ojačati. Dakle, više manje smo se pomirili s tim da će umrijeti. Ali kako joj što je više moguće olakšati? Izgledno je da će je čim se malo oporavi od operacije poslati doma. I što će onda? Povraćati sve što pojede i popije jer to ne može proći kroz crijeva i na kraju umrijeti od gladi i žeđi? To mi se čini strašno. Ako netko zna postoji li išta što bi mogli učiniti da joj olakšamo?

[Ivanicapeca]

Iskreno, ukoliko nemate znanja i vjestina ali idovoljno ljudi koji bi se oko nje adekvatno brinuli i pruzili joj potrebnu palijativnu njegu kod kuce, sto bi bilo idealno, najbolje je da potrazite stacionar gdje ce dobiti 24satnu skrb i svu potrebnu palijativu, od terapije protiv boli do infuzija s obzirom da vise ne moze jesti.
Uzasno mi je zao. Taj ca jajnika u tom pocetnom stadiju je nazalost bila unaprijed izgubljena bitka. To je jednostavno takva uzasno podmukla dijagnoza.
Budite svi maksimalno uz nju i ucinite sve da sto dostojanstvenije provede vrijeme koje koj ovdje preostaje.
Zelim vam svima mir i pribranost.

[ko_ka]

nana12 kaže:

Pozdrav svima. Dugo vas već čitam jer i sama imam rak dojke ali javljam se zbog svoje šogorice. Njoj je prije malo više od godine dana dijagnosticiran rak jajnika, IIIc stadij. Operirana je, izvađena maternica i jajnici, prošla kemoterapiju, nakon čega je stanje izgledalo prilično dobro. Ali već za par mjeseci rak se opet počeo širiti. Poslali su je na drugu liniju kemoterapije - dobili ih je tri i nisu joj pomogle nimalo. Magnetska rezonanca je pokazala da je rak jako proširen po utrobi, crijevima i trbušnoj maramici, iako nigdje drugdje. U međuvremenu je počela stalno povraćati, jako je oslabila i završila u bolnici. Rekli su da joj rak pritišće crijeva i jučer je operirali. Stanje je navodno grozno i neoperabilno (ovo sve pišem nekako iz treće ruke, kako sam čula od brata, a on je jako potresen).

Kako se meni čini priča ide svome kraju. Šogorica je preslaba da bi se išta više pokušalo (eventualno neka druga kemoterapija da se izrasline bar malo smanje pa onda operacija?), a kako ne može jesti ne vidim kako bi mogla ojačati. Dakle, više manje smo se pomirili s tim da će umrijeti. Ali kako joj što je više moguće olakšati? Izgledno je da će je čim se malo oporavi od operacije poslati doma. I što će onda? Povraćati sve što pojede i popije jer to ne može proći kroz crijeva i na kraju umrijeti od gladi i žeđi? To mi se čini strašno. Ako netko zna postoji li išta što bi mogli učiniti da joj olakšamo?

Žao mi je čuti da ste se pomirili da će umrijeti. To je prvi korak da svima olakšate : dajte si snage i nastojte ju snažiti i duhom.

Što se tiče stadija IIIc radi se o stadiju raka jajnika u poodmaklom razvoju. Slijed liječenja kreće operacijom, protokolom kemo i nažalost nije neuobičajeno da se otkriju "ostaci" odnosno recidiv. Po tome koliko zahvaća u abdomenu doktori imaju uobičajenu grupaciju i za svaku skupinu primjenjuju "određeno pravilo". Htjela bih Vas utješiti da doktori znaju reći da ako rak jajnika nije "napustio" abdomen je (koliko toliko) dobro.

Po svemu što ste napisali, Vaša šogorica je pala u jako teško stanje. Napisali ste operirali pa da rak nije operabilan?

Mi se sa dijagnozom raka jajnika stadij IIIc borimo 8 i pol godina (2 teške operacije i oko 84 kemoterapija). Zadnja 2 mjeseca izgledaju kao i kod Vaše šogorice i grozan je osjećaj kad ne znate kako bi voljenom olakšali. Samo, nemojte odustati! Svaki gutljaj vode, čaja bodrite. Kada prestane povraćati dajte joj nemasne juhe..i živite dan za danom. Kada ojača sigurno će joj doktori dati kemoterapiju i primati će ju dok god bude podnosila kemo. Zvuči nemoguće, ali ne odustajte jer psiha je gotovo sve..U konačnosti, možda će se kod kuće i u svom miru bolje oporavljati (i duboko se nadam da hoće).

Meni iz dana u dan protutnji isti vlak briga, jada, bespomoćnosti. Prošli smo svašta, mama je pretrpila svašta ali svako novo stanje pada jednako teško.
Držite se!

[nana12]

Ivanicapeca i ko ka hvala na savjetima i riječima ohrabrenja.

Teško mi je tu išta konkretno napisati kad ni sama točno ne znam kako stvari stoje. Kirurg je nakon operacije (radilo se o zapletaju crijeva) bio potpuno pesimističan - rekao je da su crijeva sasvim slijepljena tumorskom masom i da je bezuspješno pokušao naći dio slobodnog crijeva da napravi kolestomu. On sumnja da će se ona moći hraniti. Ipak će joj sutra pokušati dati jesti, pa ćemo vidjeti je li situacija doista tako beznadna.

Šogorica je inače psihički dosta dobro, valjda zato jer joj brat nije rekao za kirurgove crne prognoze. Slagao je da su joj uspjeli djelomično očistiti crijeva i da se mora oporaviti od operacije da bi opet mogla na kemoterapiju. Kad bi barem bilo tako! Ona je bila tek na drugoj liniji kemoterapije i nije iscrpila još sve mogućnosti. Onda bi se mogli nadati... ali o tom potom. Najprije da vidimo hoće li biti u stanju jesti.

[nuklea500]

Moj tata dobio 3 kile Jako je pozitivan, šeta, jede često i pomalo... Pa, tko zna...

[*Aria*]

Za one kojima treba, Megostat je od ovog tjedna ponovo u apotekama.

[Zenabr1]

dugo sam vas čitala, nažalost moja sestra je dobila rak jetre, prije mj dana je operirana, kažu uspješno,odstranili su dio jetre i žuć.
mj i pol je bila u bolnici, imala je 1 moždani, dobila je emboliju pluća i bila je 5 dana na intenzivnoj, stvaraju joj se trombovi.
prije 5 dana je puštena doma,da se oporavi da može početi sa kemoteraapijama, međutim danas je imala opet moždani i završila je na intenzivnoj.Zvala sam intenzivnu, jedino su rekli da joj je lijeva strana slabija,
može li mi netko reći koliko može biti tih moždanih, napominjem nije pušać nikada nije pila????????

ja ne želim prihvatiti činjenicu da je možda ne bude više, to mi je neshvatljivo-

možda sam nerazumna, imate li kakav savjet, kako se nositi sa tim?

[Ivanicapeca]

Ocito ima neki problem vezan za koagulaciju krvi pa joj se rade ti trombovi...nitko ne moze reci koliko jos, al ocito je pod tim visokim rizikom. Uzasno mi je zao. S cijelom situacijom se ne moze drukcije nositi nego zivjeti dan po dan i dilati sa situacijom kako se razvija. U bolnici je, tamo joj jedino mogu pomoci i sve se radi da joj se pomogne, pa u Bozje ruke i providnost.
Budi uz nju i zadrzi optimizam. Dobro je da je operirana jer to je najbolji nacin uklanjanja problema.
Ne razmisljaj u buducnost dalje od sutra. Kontraproduktivno je.