Besramni dnevnik (2. dio)

[xavierkat]

dnevniče,
odbrojavam dane
jedan po jedan
i istovremeno želim da prođu što prije
i da svaka minuta traje vječno
jer ne znam kako ću preživjeti
(bojim se da neću...)
onaj zadnji petak

[xavierkat]

dnevniče,
cijeli se dan podsjećam
da nisam napravila ništa loše
i nije moja krivnja
ali osjećaj je svejedno
kao da mi je (netko) uzeo pola srca
i više ga nikada neće vratiti...

[xavierkat]

dnevniče,
gledala sam ih danas, njih dvojicu predivnih stranaca, kako se zajedno smiju
i osjetila toliko tuge
jer su obojica toliko dobri
i zaslužuju sve na svijetu

[valnea]

ponedjeljak, 25. ožujka 2024.

'mozak ce zaboraviti'

[xavierkat]

skoro 8000 riječi
ali ne i one najvažnije
stalo mi je do tebe
i uvijek će mi biti ma koliko god se ne slagali
nadam se da to znaš

[xavierkat]

dnevniče,
pitam se
jesam li OK s tim
da nakon ovog tjedna ne bude ništa, nikad
i jesam li pisala te riječi misleći da će biti lakše
ako se rastanemo s ljutnjom
jer s ljubavlju ne mogu

[xavierkat]

dnevniče,
poklopio me val...

[xavierkat]

dnevniče,
koliko osjećaja, ne bi stali na sve prazne stranice ovog svijeta.

tko zna što će biti
ali taj jedan trenutak
je bio čista sreća

[xavierkat]

dnevniče,
na drugom kraju svijeta
u svom malom zelenom vrtu
ona je (moja) ljubav

[xavierkat]

dnevniče,
ostavljam ti pjesmu
jer nema tih riječi
u koje bi stao cijeli taj svemir
i sve tišine
i sve

i sve

[xavierkat]

dnevniče,
želim reći
ti to možeš
kao što možeš sve na svijetu
i nemoj nikada ni na trenutak pomisliti da nisi dovoljno dobar
jer to nikada, nikada neće biti istina
ali prešutim
kao što prešutim i sve druge riječi
jer tko sam ja da išta kažem?

[xavierkat]

dnevniče, zašto su moji instinkti uvijek, ali uvijek točni?

[xavierkat]

dnevniče,
toliko puta na dan poželim nešto reći
ali prešutim
i bude mi toliko žao
jer znam tu nježnost
i tu tugu
toliko dobro
kao da je moja

[xavierkat]

dnevniče,
sve znaš.

[Lisa35]

daj mi
da te privijem
uz ove oblačne dane
da ti navučem
obraze u osmijeh
da te prigrlim
dok nehajno se
sagibaš
i pališ cigaretu:
mahneš mi
na pozdrav
daj mi
da te vidim
kao nekad
prije nego
se sjetim
kako si
me zavukao
u odlaske
opraštanja
u brojanje
dana
i čekanje
prije nego
te odradim
kao mantru
i ožiljak na dlanu

daj mi da te zagrlim
kao u mraku
ispred 340dB

kao onda
kad imali smo 23
dana i noći

[Lisa35]

hodaš po toj zemlji
po njenim nazubljenim danima
vješaš se o granice ljeta
i misliš: tako je lako
napisati pjesmu,
(ponovno),
samo zaroniš
kao u more,
a tijelo ti glatko bridi
kroz sol
koja je svugdje:
svemir u vibraciji
tako je lako
kao razgibati prste
osjećaš: još ti je u rukama
moć da približiš zgrade,
moć da osjetiš - noć
i vrisneš: ja nisam ja,
ja sam plaža
na kojoj provodim ljeto
i jedem breskve
ispod tuša

[xavierkat]

xavierkat kaže:

"I really do have love to give. I just don't know where to put it."
- Magnolia, Paul Thomas Anderson, 1999

🖤

ovo, dnevniče. uvijek ovo.

[xavierkat]

dnevniče,
bojim se staviti na tvoju praznu stranicu
i najmanji djelić svega što je u meni
što sam ja
jer bojim se da više ništa drugo
od mene nije ostalo
a ovo što jesam
ne mogu biti

[Lisa35]

Sjećaš li se moja A. onih naših posebnih mjesta po najljepšoj provinciji uz more ? Sjećaš li se kako smo mislile da će nas pečati u putovnici najbrže odvesti do slobode ? Sjećaš li se poezije, satova književnosti i naših širokih osmijeha kada smo mislile da nam nitko ne može odrezati krila ?
Sjećaš li se moja A. svih predivnih i plavičastih zora koje smo dočekale uz Mladenovića, Stefanovskog, Dedića...

A vidi nas sad...bacamo oblutke u lovorike...dok kuhamo nedjeljne ručkove i glumimo pristojne gospođe.

Sjećaš li se moja A.

https://youtu.be/g6G6TVOaEuY?si=2dEXmhXlNN6J5EoB

[Lisa35]

"Iskrenost je rizik na vlastiti račun
ti ćeš čitav život plaćati,
sporo rasti mala vrbo,
ovaj svijet te čeka"