Čije su gusle?

[zagoraforever]

bubica74 kaže:

Ovo će Vam se učiniti zanimljivo http://www.youtube.com/watch?v=ZXuCUbYN9Ac

Lipo

[bubica74]

zagoraforever kaže:

Lipo

Interesuje me da li ko "gusla" o današnjim političarima u Hrvatskoj (Tuđman, Mesić, Sanader i sl.)?

[zagoraforever]

bubica74 kaže:

Interesuje me da li ko "gusla" o današnjim političarima u Hrvatskoj (Tuđman, Mesić, Sanader i sl.)?

O Tudjmanu svakako,o Mesicu samo negativno o Sanaderu nisam jos cuja.

[Petrovaradin]

zagoraforever kaže:

Ja sviram Gusle ,i u kontaktu sam sa ljudima koji takodjer sviraju Gusle.
Gusle su Hrvatski,Crnogorski,Albanski pa i na kraju srpski instrument.
Gusle su dio nase bastine i kulture Hrvatske.
Od Like priko Zagore ,Hercegovine svugdi su se svirale Gusle.
Cak i u Bosni mada dosta manje i to samo zahvaljujuci "dosljacima"
Danas srbi Gusle nazivaju "srbski instrumenat" neka malo upitaju odakle su vecina "srbski guslara"?!?
Skoro svi vucu korijene iz CrneGore tako da etnicko gledano nisu srbi.
Ali danas svak moze biti sta zeli.

smesno, gusle su prvo srpske pa onda svih ostalih koje si nabrojao.
Upitaj se ti gde je bila srednjevekovna srpska drzava, onda odakle je cuveni Filip Visnjic i ponajpre zapitaj se sta je Srbin a sta Crnogorac iz CG.

[zagoraforever]

Petrovaradin kaže:

smesno, gusle su prvo srpske pa onda svih ostalih koje si nabrojao.
Upitaj se ti gde je bila srednjevekovna srpska drzava, onda odakle je cuveni Filip Visnjic i ponajpre zapitaj se sta je Srbin a sta Crnogorac iz CG.

Postovani@Petrovaradin,
mozda ste iz mog posta pogresno zakljucili da su Gusle manje srpske ,ako je tako budite sigurni da to nije bila moja namjera.
Gusle su Hrvatske,Crnogorske.......i srpske pojednako.
Nisu Hrvati ni srbi izmislili Gusle vec smo mi to ,najvirovatnije,preuzeli od drugi naroda.Tako da neki ekskluzivitet na Gusle nijedan narod na ovim prostorima
ne moze sebi pripisati.
O srbima i crnogorcima ne bi ,na ovoj temi.
Siguran sam da i na ovom forumu,postoji mjesto za takovo nesto.
Pa bi vas zamolio da me obavjestite ako zelite diskusiju da vas uvjerim
u vasu zabludu i da vam pomognem da se rjesite velikosrpske mitomanije .
Srdacno
Zagoraforever

[Petrovaradin]

zagoraforever kaže:

Postovani@Petrovaradin,
mozda ste iz mog posta pogresno zakljucili da su Gusle manje srpske ,ako je tako budite sigurni da to nije bila moja namjera.
Gusle su Hrvatske,Crnogorske.......i srpske pojednako.
Nisu Hrvati ni srbi izmislili Gusle vec smo mi to ,najvirovatnije,preuzeli od drugi naroda.Tako da neki ekskluzivitet na Gusle nijedan narod na ovim prostorima
ne moze sebi pripisati.
O srbima i crnogorcima ne bi ,na ovoj temi.
Siguran sam da i na ovom forumu,postoji mjesto za takovo nesto.
Pa bi vas zamolio da me obavjestite ako zelite diskusiju da vas uvjerim
u vasu zabludu i da vam pomognem da se rjesite velikosrpske mitomanije .
Srdacno
Zagoraforever

Gusle su prvenstveno srpske,gusle su tradicionalni srpski instrument koji se svira u svakom delu srpskog naroda na svim prostorima gde srpski narod zivi od Hrvatske,preko Bosne,Crne Gore pa sirom Srbije.
Na guslama je opevana celokupna srpska istorija i tradicija koja se prenosila vekovima usmenim putem,srpska epska i lirska poezija.

Gusle kod Hrvata se sviraju u jednom delu narodu na odredjenoj teritoriji,hrvatska epska i lirska poezija je minorna u odnosu na srpsku, kod Bosanaca je jos manje prisutno, o Crnogorcima ne zelim ni da pricam jer je to deo srpskog naroda.

Odakle su gusle i kako su dosle na ove prostore vec je bilo reci ovde tako da ne bih da ponavljam.

A ti da resavas moje "zablude" hm ti da meni kazes ko sam ja, da nije to malo preterano reci? "velikosrpska mitomanija" omiljena vasa rec,koju upotrebljavate toliko da je postala izlizana gotovo da nista od nje nije ostalo.

Tvoje vidjenje je ocigledno jako pogresno i vidim da ne znas ni sustinu odnosa izmedju Srba i Crnogoraca a ne nesto vise,po tebi su onda i Vuk Karadzic, Karadjordje, Obrenovici.... pa do Borisa Tadica, Slobodana Milosevica, Radovana Karadzica.... "etnicki" Crnogorci? za tebe je ocigledno to "velikosrpska mitomanija" jer su prva trojica najvece istorijske licnosti kod Srba.

[ramiro]

Dubrovčanin kaže:

(...)

Dubrovčanine, zar ne vidiš da su ti pjesme pomalo, kako bih rekao... "prozaične"?

[ramiro]

Petrovaradin kaže:

(...)

Nikako shvatiti što tebe smeta.

Je li rokenrol američka, britanska ili nečija druga glazba?
Smije li biti rokera izvan anglosaksonskog svijeta?
Je li Novi val u bivšoj Jugi uopće smio postojati?

[Stari prdac]

Petrovaradin kaže:

smesno, gusle su prvo srpske pa onda svih ostalih koje si nabrojao.
Upitaj se ti gde je bila srednjevekovna srpska drzava, onda odakle je cuveni Filip Visnjic i ponajpre zapitaj se sta je Srbin a sta Crnogorac iz CG.

Srpska srednjevekovna država je bila istočno od hrvatske i bosanske srednjevekovne države tako da može biti da su Srbi nešto ranije preuzeli gusle od Turaka. Ako je to tačno moguće je da su migracije sa istočnog dela Balkana (pre svega Srba) doprinele širenju gusala po zapadnim dinarskom području i Panoniji . No tvrditi kako su gusle srpske je isto što i tvrditi da je licidersko srce hrvatsko

[Petrovaradin]

@ Stari prdac, ramiro

ah opet isto.... ne znam ko ovde govori da su gusle iskljucivo srpske, ja to nikad nisam rekao,ali sma rekao da su prvenstveno srpski tradicionalni instrument,a posle toga kod svih ostalih.
Srpska srednjovekovna drzava je obuhvatala upravo taj dinarski kraj gde su ostalom i javljaju gusle,da li je to slucajno, rekao bih da nije.
I gusle nisu dosle sa Turcima,postoje 2 verzije da su dosle sa Slovenima ili da su medju Srbe dosle preko Vizantije.

[Stari prdac]

Petrovaradin kaže:

ah opet isto.... ne znam ko ovde govori da su gusle iskljucivo srpske, ja to nikad nisam rekao,ali sma rekao da su prvenstveno srpski tradicionalni instrument,a posle toga kod svih ostalih.
Srpska srednjovekovna drzava je obuhvatala upravo taj dinarski kraj gde su ostalom i javljaju gusle,da li je to slucajno, rekao bih da nije.
I gusle nisu dosle sa Turcima,postoje 2 verzije da su dosle sa Slovenima ili da su medju Srbe dosle preko Vizantije.

Navedi mi jedan pouzdan izvor koji pominje gusle (južnoslovenskog tipa) pre XV veka ?

[karlo r]

prvenstveno srpski a onda tek ostalih

a bolesti neizlječive...

Gusle postaju srpski instrument sa asimilacijom Vlaha, a najveći broj Vlaha se posrbio u zadnjih 200 god. Eto koliko su srpske. Koliko je i Mjesec srpski satelit.

[Petrovaradin]

Stari prdac kaže:

Navedi mi jedan pouzdan izvor koji pominje gusle (južnoslovenskog tipa) pre XV veka ?

Gusle se u izvorima pominju jos za vreme Stefana Nemanja,tako da ne znam kakvi Turci,kao sto sma vec rekao postoje 2 verzije o poreklu iz srednje Azije i da su sa Slovenima dosle na Balkan i druga verzija da su preko Vizantije dosle kod Srba, ne znam sta tu nije jasno,uzmi paprocitaj sam.

[Petrovaradin]

karlo r kaže:

prvenstveno srpski a onda tek ostalih

a bolesti neizlječive...

Gusle postaju srpski instrument sa asimilacijom Vlaha, a najveći broj Vlaha se posrbio u zadnjih 200 god. Eto koliko su srpske. Koliko je i Mjesec srpski satelit.

ne odgovaram na trolovske komentare

[ramiro]

Petrovaradin kaže:

Gusle se u izvorima pominju jos za vreme Stefana Nemanja (...)

*gǫdsli izvorno znači sve što se svira gudalom, pa je Stipan Neman bez problema mogao biti i violinist.

[zagoraforever]

@Petrovaradin vise je nego neozbiljno tvrditi da su Gusle
prvenstveno srpski instrument.Nemate nikakve tvrde dokaze.
Pisete da je cijela srpska povijest itd. otpjevana uz Gusle ,i to vama je dokaz??
Usput u srpskim pjesmama se spominje i osoba pod imenom Obilic/Kobilic kojem se pripisuju junacka dijela a nema nijednog dokaza da je ta osoba ikada postojala.U svakoj pjesmi Kosovskog ciklusa laze se o Brankovicu povijesna osoba bjese degradirana kroz srpske Gusle,ja mislim da se tako ne prenosu povijesne cinjenice vec se tako stvaraju mitovi.
I tako je sa Guslama ,sigurno je da su Gusle instrument srpskoga naroda i duboko
ukorijen u njemu i srbskoj bastini ali tvrditi da su prvenstveno srpske???To nema nikakvu realnu osnovu.Hrvati,Srbi,Albanci,Bugari,Grci,Turci,..... ..svi oni imaju Gusle tko je od njih prvi zagudio,tesko je reci ali je vise nego sigurno da to nisu bili srbi.
Ne pada mi na pamet vama govoriti koste i sta ste ako se vi osjecate kao rus ili njemac to je vasa stvar vas slobodan izbor.
Tako i Muhamed u Berlinu ima njemacko drzavljanstvo i sam sebe smatra njemcom uklopio se u njemacko drustvo ali ostaje cinjenica da nije etnicki njemac.

[ramiro]

Obilić/Kobilić

Zanimljivo je da srpski oblik Obilić nije izvoran. Nastao je pod utjecajem svećenstva koje je smatralo da Kobilić zvuči nepristojno.

[Dubrovčanin]

ramiro kaže:

Dubrovčanine, zar ne vidiš da su ti pjesme pomalo, kako bih rekao... "prozaične"?

Pjesme nisu moje. Ja slušam samo pjesme iz kojih mogu naučiti nešto o povijesnim događajima i osobama, a to su upravo guslarski spjevovi.

DUBROVAČKO PRIMORJE

Primorje je s Konavlima, naseljeno Hrvatima, i ostade tako stalno, s ničim nije izmiješano. Ko što Duklja i Travunja, što s Primorjem skupa biše, al kroz žrvanj od vjekova, podpuno se izmijeniše. Ostade im jezik sličan, i poneki običaji, a porijekla ko das' stide, ili im se ono taji. Ovo nijesu proročanstva, ovim donjim krajevima, nego živa svjedočanstva, "libra" popa Dukljanina. Što zapisa davno prije, ono što se danas krije, da to piše u to vrijeme, njega nitko tjero nije. Nit je kakav račun imo, od Crvene Kroacije, ko što danas historici, što za račun politici. Igraju se falso s njome, i snjom love u mutnome, danas novi filozofi, novu povijest izmišljaju. I starijem pokrainam, imena se nova daju, ko to njima pravo daje, da vrijeđaju osjećaje. Kad neznadu ko su što su, niti ništa o ponosu, sto godina to barbarstvo, u svoje ga gura carstvo. Al Primorac o sebi je, tako stoji milenije, kroz to čislo od povijesti, nasrtaji bjehu česti. Al galebi sa mrkijente, prašili su njima pete, sa Gaina i Rudina, braneći se od tuđina. Da u gnijezdo porodično, nebi jaje kukavično, pa da nebi ko ostali, drugčije se sjutra zvali. To je naša Domovina, koja svoju povijest ima, u brdima i selima, sinjem moru, otocima. I ponosnim Primorcima, koje tuđe nezanima, svoje čuva i poštiva, i s vremenom utrkiva. Od kraljeva Hrvatskijeh, do Banova Zahumskijeh, pa do Raške Vlahadije, i do Stare Sinjorije. Bogumilske heretike, i do stare Republike, sačuvo je roda znamen, i ko tvrd je posto kamen. Za rodnu se vezo stijenu, i ništa ga ne promijenu, niti kuga ni morija, niti morska utopija. Niti carski seraskeri, nit Savini kaluđeri, kad je Raška Vlahadija, uvukla se kao zmija. Do Zavale, u Popovu, uze zemlju Hercegovu, uze Duklju i Travunju, i poče se spuštat u nju. Tuđu zemlju, svojom zvati, na Primorje nasrtati, to izmijeni staro stanje, i donese crne dane. Crne dane Republici, i Primorcu na granici, koj uz pomoć Sinjorije, i njezine malicije; zaustavi nasrtaje, i sačuva Donje Kraje. Potlje su se kumovali, al nikad im vjerovali. Jer kumovi iza leđa, šuljahu se preko međa, u Primorje upadahu, tuđu muku otimahu. Pa je vazda s kumovima, drpilo se po brdima, i za vrijeme onog vakta, i u dane zadnjeg rata. Sva Primorska zato sela, pod brda se jesu pela, kako bi se obranila, strave, ognja i pepela. Tako išlo do Kosova, poslin sila Muratova, Herceg Bosnu progutala, Republici za vrat stala. Kad jom carski konjanici, osvanuše na granici, spremiše se Janjičari, udariti na Grad Stari. Muka spopa vlasteline, trču kulam uz skaline, zatvaraju gradska vrata, moleć ruku Svetog Vlaha. Da od grada zlo odvrati, Porti idu diplomati, vratiše se poklisari, sa Fermanom u Grad Stari. U kom Sultan garantira, da slobodu neće dira, samo harač plaćat ima, Republika Sultanima. I snabdjevat Bosnu soli, i trgovat kudgod voli, sa Fermanim i Dukatim, počelo se trgovati. U iztočne krenu strane, Dubrovačke karavane, bijela jedra u svijet bijeli, izmijeni se život cijeli. Al je vazda na granici, na Prapratnu, Ivanici, na Loznici i Strmici, Trnovici, Imotici; stražarila crven kapa, čuvala je od Turaka, i pazila kroz Zatmorje, da ne siđu u Primorje. Stražarila po brdima, da se blago ne otima, čuvala je svoja stada, i gospare Starog Grada. Čuvali ih ti pastiri, bolje nego gradski miri, kojima su kmetovali, u slobodi robovali. Dok Dubrovnik slovio je, kao gnijezdo od slobode, kmetovi mu kao roblje, težak kmetski život vode. Bijela jedra, crne brazde, hranile se stroge gazde, Gornjo Krajci s dikelama, po gospodskim carinama. Donjo Krajci sa brodima, hrvahu se po morima, a trud glavni od naroda, uživahu ta gospoda. Iako se kmetovalo, isto se je festovalo, stari su se poštivali, prijatelji tratavali. Na festama po selima, balalo se po gumnima, a u zimi posijelilo, u starijem kominima. Igralo se i pjevalo, o starijem junacima, i u spomen nazdravljalo, "samotoka" bardacima. Tako se je živovalo, veselilo radovalo, a o danu Petrovomu, preko ognja preskakalo. Tako stvarnost u legendu, pomalo se pretakalo, sa koljena na koljeno, potomcima ostavljalo. Ta je stvarnost sačuvana, do našijeh došla dana, a ne samo da se ovo, uzme zdravo za gotovo. U to vrijeme starodavno, sve je bilo propisano, po čemu su sva ta sela, ravnala se i živjela. Svako brdo svoga vrača, svako selo svoga parča, čije ime bratovština, nosila je po selima. Svako selo bratovštinu, svaka župa kaznačinu, kaznačina i sindika, dok je bila Republika. Poslije su kaznačine, promijenute u općine, al' ostade bratovština, stara vrazda po selima. Što o svemu brinula se, od kad sela znadu za se, karitat je sakupljala, kulukom se pomagala. Čimitorja i barjake, i potrebe svakojake, za sve ove redikule, držali su kapitule. Jednom bi se u godini, sastanuli domaćini, da pred crkvom čine fraju, i račune da predaju. Kapituli to se zvali, đe bi ljude izabrali, fabričijere i gestode, što ćej dalje da ih vode. Tako su se kroz godine, obnavljale bratovstine, i birali stimaduri, i sud novi, "dobrih ljudi". Birali se zakristjani, i glavari i rondari, što su sela zastupali, i bili im barjaktari. Svako selo imalo je, mjesto gdje se sudilo je, gdje bi sela domaćini, svak u svojoj kaznačini. Razmirice smirivali, prestupnike kažnjavali, u Majkovim, na Vrbici, sudilo se prestupnicim. Za dub bi ih privezali, i dobro ih išibali, a za teže, znalo bi se, u Nedjelju, preko mise. Za crkvena vezat vrata, sa moricom oko vrata, nek se puka pažnja svrati, da se može uzdirati. Da prestane varat, krasti, i čuva se od napasti, to je možda staro pravo, na Primorje uticalo. Daj' čuveno po poštenju, da ga nema ravna njemu, sbog njegovog dobrog glasa, svak poštuje Žutopasa. Sve su ove meterbije, bile dane u ranije, pa kako ih zaobići, kad u živoj žive priči. Neg' evo im ovdje mjesta, u godina zadnjih dvjesta, što je bilo od prilike, poslije pada Republike. Kad vjetrovi puhli novi, s njima crni gavranovi, na Primorske pali grane, navijestili crne dane. Kad najprvo Crnogorci, udariše po Primorcim, pa Francuska porkarija, pa za njome Austrija. Sve tuđinske te nevolje, da im jaram teži bolje, mjesto sunca od slobode, što za neke će narode. Na početku prošlog vijeka, roditi se iz početka, poslije dugog robovanja, i krvavog vojevanja. Od kojeg će naše strane, zadnju nadu da sahrane, doživjevši stvarnost krutu, carevinu Crnožutu. I sivilo bratskog oka, što ih stiže sa istoka, koje dođe da ih hara, vidjet srce kako vara. Kakoj' seljak Crnogorski, u Primorca svoga brata, mogo doći da ga plijeni, mjesto jaram skidat s vrata. Još je k'tome žalosnije, što se sve to događalo, uz blagoslov od Rusije, u koju se sve uzdalo. O ovoj će tragediji, malo povijest zapisati, ali tugu i nevolju, narod uvijek dobro pamti. Miholj-Krst je na prijevoju, koji ima povijest svoju, i Podgora đej Brbora, posto junak od Primorja. Đe taj junak uz Primorce, zaustavi Crnogorce, ne s topovim i puškama, već s kapama po smrekama. Kad je vojska Crnogorska, kroz sela ta Primorska, a u padu Republike, ostavila crne slike. Paleć kuće kapetanske, po knežiji, vale Slanjske, neke od njih i sad zjaju, da se čojstvu narugaju. Još je živa svjedokinja, do nedavno ruševina, usred sela Grgurića, stara kuća od plemića. Ohmućević admirala, što je tada nastradala, i još druge omirine, koje vire kroz masline. Što ih spali vojska ova, i Drevenik, vrh Majkova, dvije crkve u Grbljavi, jednas' nikad ne popravi. Sveti Franjo kraj Džardina, i sad crni se od dima, a gospodska do njeg kuća, i sada je ruševina. I još mnoge kroza sela, kud ta vojska naletjela, najviše je vojska ova, krala robu od svatova. Još se zgode prepričaju, u našemu rodnom kraju, u kakvom se našli muci, ti kmetovi goloruci. Čepikućki knez Brbora, čuvši vapaj od Primorja, on podiže Čepikuće, zaustavi palikuće. Svilariće, Pasariće, Pende, Bede i Mariće, Rabadžije, Barkidžije, Glumce, Goge i Ćurčije. A pred svima stavi Bedu, na Miholj-Krs u zasjedu, uokolo po grmima, crven kape s koretima. Što prestravi Crnogorce, kad naišli na Primorce, tako palež i pljačkanje, pretvori se u bježanje. A Pavline i Gunjine, stjeraše ih do Budime, prema Ruskim brodovima, admirala Senjavina.

[Petrovaradin]

ramiro kaže:

*gǫdsli izvorno znači sve što se svira gudalom, pa je Stipan Neman bez problema mogao biti i violinist.

Ovo govori samo o tebi i na kom si nivou,zavrsio sam sa tobom bilo kakvu polemiku

[Dubrovčanin]

Koj' jedraše niz pučinu, prateć vojsku Vladičinu, đe ćej s plijenom i dukatim, na brode se ukrcati. Ista se je tragedija, za Šipanom dogodila, ostavljajuć naše strane, za oko im Šipan pane. I namjera pokvarena, đe ćej naći dobrog plijena, provuć ćejse Falsom-Bokom, i naći se za otokom. Prolazeći za Harpatim, počeše se pripremati, za Šipanom u Bigama, na Šipan se izkrcati. Nijesu znali da Murati, budnijem ih okom prati, i da će ih u Bigama, iz busije dočekati. Knez Šipanjski iz busije, ferma flotu od Rusije, sa svojijem Lučanima, težacima, ribarima. Dok je s njima pregovaro, po gori se džumbus stvaro, vikala je ta družina, hoćel' pucat po brodima. Slušajući s brodaj viku, natjera ih u paniku, đe ćej brže od otoka, odjedriti put istoka. Pokazavši ovom puku, kakoj' meko na trbuhu, kada im se kažu zubi, junačka se pamet gubi. Prođe sila niz Primorje, i pronese mizeriju, kaže što su i kako su, i zašto se oni biju. Primorje se svojim diči, nikad nikog kralo nije, to je čojstvo i junaštvo, Primoraca ponosnije. Još i danas Luka slavi, petog Svibnja, zavijet pravi, Majci Božjoj iz počasti, što se spasi od napasti. Isto ko Sinj i Korčula, od matice, pa do mula, sa velikom procesijom, na ramenim sa Marijom. A nosači svetog Kipa, mladićaj je divna kita, svi u plavo odjeveni, sakramentim okrijepljeni. Ta je počast od Lučana, do našijeh stigla dana, a dali se i sad drži, ili i nju vrijeme sprži. Ko i druge tradicije, naše kršne Dalmacije, zar se vrijeme urotilo, sve uništit što je bilo. Zato ova uspomena, neka bude opomena, ovdje mu se spomen dava, kako komu odgovara. Vijek je cijeli devetnesti, bio buran na Balkanu, susjedne ćej kraljevine, slobodnima da postanu. I naša se s politikom, u to vrijeme počne bavit, udarit će temelj novi, novom svijesti i državi. Osam-stotin pedesete, il godinu koju prije, počelo je s Preporodom, iz mrtvila od nacije. Kad su pisci i pjesnici, budit pučku savjest stali, u pokretu Ilirskomu, vijuć crven, bijeli, plavi. Pod diktatom Austrije, tako ćej se morat zvati, al' će jezik u školama, na Hrvatskom propjevati. S političkom upornošću, uspjeti će da dobiju, sjediniti Dalmaciju, Hrvatsku i Slavoniju. Sinu "Zora Dalmatinska", iz Zadra se rodu javi, kliknu Vila Velebitska, sa Jadrana prema Dravi. Đe je "Obzor" s ostalima, staru zemlju budit stao, na koju je vjekovima, težak udes robstva pao. Živnu nada zapretana, Sabor bira novog Bana, tu čast daje Jelačiću, pukovniku od Ličana. Jelačić se časti prima, prvi proglas novog Bana, postati će komandantom, Pukovnija, Domobrana. Drugi proglas kmetovima, što Ban svojom rukom piše, ko odkupit zemlju može, kmet netreba biti više. Mađari se pobuniše, ne priznaju novog Bana, i Hrvatskoj zaprijetiše, krunom Svetog od Stjepana. Beč od cara osvojiše, ništeć starog ugovora, pod vlast svog ćej stavit dvora, sve od Tatra pa do mora. Krunu svetog od Stjepana, od Dunava do Jadrana, tako više neće biti, ni Hrvatske niti Bana. Kad glas takav Banu stiže, Ban Jelačić vojsku diže, s Domobranim pređe Dravu, bitku počne on krvavu. Na Husare i Honvede, od pobjede do pobjede, dokle Peštu ne pokori, i Beč bijeli ne osvoji. Grešku tešku tad napravi, što se nikad ne izpravi, od pobjede do slobode, samo kratke staze vode. On ne viđe tu vrlinu, oslobodit Domovinu, Beč će vratit Bečkom caru, Domovini, muku staru. Što će kasno da uvidi, i zbog toga da se stidi, i kaje se za života, slava će ga skupo koštat. Beč ga s banske časti stjera, za Češkoga guvernera, đe će brzo zbog žalosti, tužnoj zemlji predat kosti. Slavna, četrdeset-osma, posta tužna i žalosna, a umjesto hrabrog Bana, novi teror od dušmana. Što će stare slobodštine, Germanizmu da podčine, a Bosnu će aneksijom, Domovini da odkine. Javit će se muka nova, koja novo vrijeme prati, na imanjim izdijeljenim, ne moglo se izdržati. Imanja su izdijeljena, stara zemlja usitnjena, bijelim svijetom za zaradom, pusta mladost razstepena. Đe ćej svoje trudne kosti, džabe tuđoj zemlji dati, a svojom ćej zadnjom suzom, rodnu grudu spominjati. U danima Preporoda, ideja se nova javi, da bi mogli svi Slaveni, živjet jednom u državi. Ta ideja plemenita, na našoj se rodi strani, đe robovat dodijalo, Mađaronim i Germanim. I na tom se radit stalo, u Slavenu gledat brata, i jedva se dočekalo, na svršetku, Prvog Rata. Ta ideja grandiozna, napravit će djela grozna, jer svak svojom u državi, teško drugog brata pozna. Istočne ćej kraljevine, u krajeve preko Drine, nametnuti svoju vladu, braneći im pravo ime. Vidjelo se od početka, štetnost bratskog sporazuma, mjesto bratski razići se, i svakomu svoja kruna. Da ko braća, braća budu, kad vremena dođu crna, dva ćej brata da se nađu, ko dva jarca na sred brvna. Svaki sobom da se bavi, i umjesto bratske sloge, nastavit ćej baš ko jarci, jedan drugom lomit roge. Rat će doći, okupator, u takvu ih naći stanju, kad će svaki u očaju, krivo gledat drugu stranu. Kad ćej sudci samozvani, na svakoj se naći strani, pod tuđinskim utjecajem, jedan drugog da tamani. Jedni Hitler', Musolina, drugi Draže i Staljina, napravit ćej zemlju gladi, napunit je siročadi. Na svršetku Drugog rata, ta se ista greška pravi, to što uprav pokazuje, danas stanje u državi. Sjedinit je nemoguće, đe narodi drukči žive, stvari što su jednim prave, drugijem su opet krive. Pa zašto im nametati, nešto što ih robljem pravi, kad u miru živjet mogu, svaki svojom u državi. Primjer takvih državica, či' je standard iznad svije, Finske, Švedske i Norveške, Holandije i Belgije. Koje bratski i u miru, jedna s drugom lijepo žive, jedna drugoj za probleme, nit su dužne nit su krive. Za spomenut sbog povijesti, tragediju iz obijesti, kakvi ćej se jadi sresti, iz novije te povijesti. Kazat kako politika, može biti skomunika, i njezine posljedice, crne ptice zlogodnice. A veliki ideali, smotati se na prs mali, Štrosmajera i Račkoga, ko razumjet može koga. Dok su jedni favoriti, i za sebe dobro pravu, drugi da su ko banditi, nepovoljni za državu. Tako prvi zaradiše, a drugi se ohladiše, zar se tako bratstvo pravi, živjet jednom u državi. Ko što bješe zamišljeno, živjet pravo i pošteno, i namjera što je bila, od Trumbića i Supila. Što vidješe za života, od ideje što im osta, kad Balkanske tvrde glave, stvore presu od države. Pa po svome nahođenju, počnu dijelit staru zemlju, po računu malicije, stvarat nove provincije. Gradit tako svoje carstvo, a narodno rušit bratstvo, zaboravit sveti zakon, što je temelj carstvu svakom. Ako ikad siledžije, u te male provincije, nametnu se osiljeni, dani su im izbrojeni. Zašto sila među svoje, zašto dirat što n'je tvoje, tom je slika i prilika, naša stara Republika. Sbog časnoga dostojanstva, preživjelaj mnoga carstva, ovo nijesu prazne fraze, nit zakoni da se gaze. Nego slika ispraznosti, trilogija današnjosti, i sveg onog što je stvori, kroz ovo se ovdje kori. Jer umjesto od napredka, goraj' svrha od početka, mjesto pravde i slobode, u stare se vratit vode. Sjekuć grane drva svoga, i jedinstva narodnoga, zavadivši s bratom brata, počelo je prije rata. Kad klin, klina stade gonit, stade mrtvo zvono zvonit, rodiše se strašne stvari, kada svijet se zakrvavi. Grdni jadi iznenada, kako mirni narod strada, ta nesreća naših dana, kad je pravda pokopana. Kojom crna zora svanu, svak potežuć svoju stranu, kada teror od režima, razširi se po selima. Pa i naše to Primorje, nije ništa prošlo bolje, iako je od starina, primjer mira i vrlina. U kom svijetla sjena blista, Dubrovačkih pacifista, narod ovaj od Primorja, i našijeh od Majkova. Taj težački i radnički, Dubrovački, pacifički, bio jedan kroz vjekove, prošo muke tantalove. Gdje je vazda bio miran, poče biti provociran, po ljudima od režima, i njegovim žandarima. Ja se sjećam kao djete, na Troicu, Tridest-Pete, kad žandari iz obijesti, na seoskom tom su festi. Bez ikakvog izazova, stali pucat sred Majkova, gdje ubiše Kraljevića, i raniše tri mladića. Ta krv što je prolivena, bješe strašna opomena, njihovo je strašno djelo, zapamtilo naše selo. Kad mu novo doba svanu, da ovakvu primi ranu, al' će zato potlje znati, čuvati se od napasti. Jer kad sve se zajarebi, ostalo je vijerno sebi, čak ni toga ubojicu, štoj' ubio na Troicu. Nijesu htjeli da linčuju, ni da mu se osvećuju, čuvahu se od zla toga, i gledahu posla svoga. Al' kad ratno vrijeme dođe, zlo ih isto ne mimoiđe, ponovi se ista fata, na početku prošlog rata. Kad su Vlasi graničari, postanuli lešinari, s Gorograša do Šćenice, pocrnjelo zemlji lice. Pljačkat počne vojska ova, s Osojnika do Majkova, taj fenomen toga kraja, još se od njh ne odvaja. Već ih prati vjekovima, kroz ta sela, po brdima, uzalud su u Primorje, dolazili ko u svoje. Uzalud se kumovali, i u svemu pomagali, bune Bosne-Hercegove, primili ih kao svoje. I spasili od propasti, da ih oni dođu krasti, da uskrsnu ti jarani, što su bili protjerani. Iz Bobana i Popova, u Primorska sela ova, pa da vidu djecu svoju, kakvu oni kapu kroju. Kako rade oskrvnuće, i postaše palikuće, Muhadžeri ovi stari, nebi sebi vjerovali. Dvadestomu u stoljeću, da im djeca u to kreću, za sve one dobre dane, sa Primorjem povezane. Dobro pamte naši dani, kad komšije Kijevljani, sa drugijem graničnicim, pljačkali su po granici. Popališe za granicom, Beleniće s Golubincom, i seljane Kijevljane, i u naše dođu strane. Iz te zemlje Hercegove, dođu pljačkat u Majkove, Majkovci se ne nadahu, jer ih vazda pomagahu. Sa izorom i nadnicom, zaitinom, napolicom, kad je prva pljačka pala, Majkovcim je pamet stala. Nijesu znali da komiti, ti komšije mogu biti, to razbudi Majkovčane, skupo košta Kijevljane. To Kijevsko crno društvo, dobro prošlo prvim putom, vratiše se iz Latina, sa punijem torbetinam.