Čije su gusle?

[Dubrovčanin]

Bje opljačkan Kljunak Mato, i Svetoga Trojstva zlato, kažu onaj zgrčio se, što s tim zlatom kitio se. Al' zlo snađe Vujinoviće, pljačkajući Cvjetoviće, Kljunak Ivo, Harežina, dočeka ih na vratima. Mijo pljačku, glavom plati, a Lazine prste skrati, kad u kortu uskočio, i vrata im otvorio. Pogodi ga po prstima, da se sčijem hvalit ima, tako Kljunak s Doberdola, spraši Lazu s Kijeva-Dola. I podmaza Tomi kola, što mu ćaći ukro vola, i opljačko zlata, novxa, stado koza, s Krajči-doca. Sad ostavi svog bratića, sa pogačom Cvjetovića, ukradenom u ruksaku, da mu leži na sokaku. I da kaže Majkovcima, đe je kasa Troičina, i ko su im ti kumovi, što pljačkaju po Majkovim. Ko Majkovci, Kijevljane, Sočani su, Bobanjane, isprašili preko Vlake, očuvali selo pljačke. Primali su izbjeglice, iz tih sela sa granice, koja bjehu opljačkana, u pepeo spepeljana. U nekijem krajevima, taj divljaluk po brdima, junaštvu se pripisuje, i uz gusle opjevljuje. Danas vrijeme u novije, ruhom borbe, to se krije, kad se nova ćenca javi, radit će se ko i prije. Osuđeno nije javno, nit je nikad razkrinkano, već na neki važan način, ko ne važno zataškano. Vlado Šegrt, borac ratni, pišuć ratnu uspomenu. On u knjizi spominje ih, zvanoj "Krvi na Kamenu". Ratujući kroz te kraje, kakvu njima muku daje, pljačku zemlje osvojene, i sramote nanesene. Taj mizerluk s one strane, dočeko je naše dane, al' se danas zataškaje, i u donje seli kraje. Što ne mogli konjanici, na Prapratnu, Ivanici, sad za račun istog cilja, a u ime bratskog mira. Istina se izkrivljuje, starina se ne poštuje, jerbo su se ključi dali, od kog su se zatvarali. Nit' ko pita, nit' ko haje, za primorske osjećaje, ponos njegov, život tvrdi, tuđinštinom zemlja smrdi. Što bje čista kao suza, do ovijeh naših dana, a sada je pretvorena, u čaršiju od Balkana. Svaki narod svoje brani, i za svoje protestira, svjedoci smo uprav sada, i protesta i nemira. Koji tresu zemlju Srpsku, od Kosova do Pazove, kako su se digli branit, interese te njihove. Tako svaki narod boli, koji svoju zemlju ljubi, kada vidi da je gubi, nad njome se stišću zubi. Kad se svrši ratno klanje, i povrati mirno stanje, kada sunce od slobode, obasjaloj sve narode. I vojničku nadu staru, koja nezna za prijevaru, mjesto da se kući vrati, zakuka će mnoga mati. Kako ovo da se shvati, da će vojnik glavom platit, što je išo u vojnike, ne poznajuć politike. Ko što vazda hodilo se, ko što i sad, ide štose, što bje zakon svake vlasti, više sile, nego časti. Dokle vazda u prošlosti, služio je on tuđinu, ovog puta mislio je, služi svoju domovinu. Osam dugih od vjekova, pamet smuti želja ova, a ne tuđe smicalice, ni nazivi izdajice. Što su gori i od groba, jer je teško trpjet oba, i naše je tada selo, isto tako naletjelo. Mizerija kad se stara, novim ruhom maskirala, kad Jereza i Orjuna, dođu svojh do računa. Što su prije s žandarima, bili teror od režima, sad u ovom mirnom kraju, stanu da se izživljaju. Majkove se Ustašilo, da bi ih se ustrašilo, kako, zašto i zbog čega, za bit bolji, od gorega. Al' ta župa Žutopasa, ne oskvrnu svoga glasa, u teškijem tim danima, spas je došo Majkovima. Od Majkovskog jednog sina, ime Ivan mu Dolina, starog borca od Partije, iz predratne monarhije. Štoj' u vrijeme od režima, rukovao štrajkovima, za svoje se selo javi, i taj teror zaustavi. Da ne bješe rtog junaka, kukala bi mnoga majka, sbog te svoje zadužbine, ime mu se ne spominje. Nit' robija robijana, niti rebra prebijana, al' ga selo štuje svoje, za zasluge te njegove. Iako je ignoriran, kao Tinto u svatove, njemu zlatnim sa slovima, ime svijetli Majkovima. Jeli važno ko te tlači, ko ti sjedi na grbači, ta posveta kaže stara, poput pravog Božjeg dara. "Đe prostota sobom sudi, i đe neznan s knjigom vlada, Pravda gine zakon bludi, zlo se rađa i nepravda." Jer vlast svaka kako dođe, da pobjedu svoju slavi, ponaša se primitivno, svoje ruke okrvavi. Takoj' jadni narod strado, bez obzira ko je vlado, i plaćao tuđe grijehe, mjesto nade i utjehe. Novo vrijeme donijelo je, u Primorje novo doba, uništilo staru sreću i stvorilo novog roba. Te sve nove blagodati, nije moglo izdržati, na bokunu zemlje tvrde, da se samom sebi vrati. Pa Primorac svog zarade, ostavljati zemlju stade, okani se svoga doca, i postade robom novca. Nit' se sije, nit' se žanje, svaki dan je svega manje. Nesta konja i volova, nesta blaga iz torova. Nesta sira, nesta mlijeka, nesta festa i derneka, nesta roda na maslini, nesta broda na pučini. Nije važno što ih nema, crven kapa i jačerma, iako je ko svetinja, važna na njih uspomena. Već je važno štoj' osnovno, zemljij' baza uništena, kakoli će bez nje živjet, ta krajina skamenjena. Nesta konja i mlinara, i težaka i ribara. Štura stvarnost, život sivi, či' su zato grijesi krivi. Nesta vina, nesta ulja, toga zlata i dragulja, tog života zemlje ove, što je drži kroz vjekove. Čiji cvijet se ko svetinja, svetkovao po selima, sa pšenicom kroz te gore, puneć divne Majske zore. Danas zjape prazni stranji, svaki dan je život tanji, prazne bačve, prazna pila, kako da je kuga bila. Steškog rada, do nerada, jel' to slika od standarda, mjesto da se usavrši, da se stijem svijem svrši. Nema nigdje takog svijeta, gdje bez rada život cvijeta, nit ćeš naći zemlju taku, koja sebi kopa raku. Ignorira sveta svojstva, čuvajuć se od potomstva, samoživuć svoje dane, po standardu skalupane. A za prošlost i budućnost, neka drugi brigu bije, kom se kopa, neka kopa, kom se sije, neka sije. Kom se rađa, nek se ženi, nemoj mene, nemoj meni; slušaj brate, tvrda glavo, to ti slovo nije pravo. Samoživac čovjek nije, jer sam svoje meso ije, i od toga dobro živi, to je brate pojam krivi. Tako nije bilo vazda, čovjek bio sebi gazda, nit' je hajo za bogatstvo, nit' je pozno sjeromaštvo. Nije dao da se mrsi, služio je svojoj svrsi, ženilo se i rađalo, i tako održalo. Taj prirodni zakon roda, bio temelj od naroda, kojemu se žrtvovalo, ko svetinju poštivalo. Baština se baštinila, obiteljska gnijezda vila, i pod ovom božjom kapom, mjesta bilo, vazda svakom. Vazdaj' višak od sinova, skonzumala zemlja ova, postali bi neki rore, drugi pošli brodit more. Sve u svemu divna kita, plemenita i čestita, i u kolu i na radu, sela znala što imadu. Danas ona stoje pusta, tužno zjape kućištine, još u nekom sjede glave, zadnje svoje dane čine. Stišće zube, pusti čemer, i proklinje novitati, što ga neće, na dan smrtnji, nitko imat pokopati. Takova se pustoš vidi, i takva se tuga čuje, čemu onda puti, struja, kad ih nitko ne raduje. Čemu onda stare stranje, u moderne, brnut banje, u kojima, kad je tako, brzo ćej se leći vrane. Jerbo kuće primoraca, domovi su od staraca, prazne škole, pusta polja, gdje ste, kud ste, braćo moja. Nesta badnja i mjehova, sad su kuća paukova, nesta žetka i mečila, nesta šila i ognjila. I somara i sepeta, i kolijevke i djeteta, pletilice, vezilice, nesta prota od mlinice. Nesta meštra za košice, nesta Linđa od lijerice, nit se plete, nit se prede, nesta pjesme s Male Grede. Gdje su mlade čobanice, pretresale ljubavnice, sve to više važno nije, što to ljudski mozak pije. U svoje se zabit kosti, zatrt prošlost s budućnosti, zamotat se u sivilo, zaboravit što je bilo. Kako li će biti sjutra, kad ostanu sela pusta, kada pomru časni starci, što služiše zemlji majci. Poput časnih nemara, do posljednjeg svog damara; sve su ove teške muke, kroz njihove prošle ruke. Pa u kući bilo svega, svakog blaga Božijega, prihvaćajuć novitati, sve su znali izdržati. Sve te muke i nevolje, da im djeci bude bolje, djeca malo za to brinu, napuštaju djedovinu. Iz nevolje i objesti, ma im može to prisjesti, mudrost sveta, kaže stara, drž se uvijek svoga panja. Čuvaj svoju djedovinu, i baštinu svome sinu, to su stare mudricije, naše kršne Dalmacije. S kojim su se održali, odlazili i vraćali, vraćali se starom domu, a na diku radu svomu. Stvarnos stara socialna, nije bila idealna, al' kad gledaš i tu novu, i ona je korumpana. Vas svijet mladi zemlje ove, sbubo se je u gradove, pa su sada gradska geta, seljačkoga puna svijeta. Gdje se zbija, gdje se muči, opanak se popapuči, pa sad ni grad više nije, ono što je bio prije. U svoju se srozo bijedu, pretvori se u selendru, moć izgubi bitisanja, staru bazu snabdijevanja. Sa bazom se skupa sroza, snabdijevanju iz uvoza, đe se slabo profitira, kad se uvoz balancira. Toj' pod onu našu staru, "tuci vodu u mortaru", buduće će kazat vrijeme, rezultate ove teme. Al' nažalost po selima, rezultate već se ima, prazna zjape sela cijela, ko da ih je kuga mela. Kako jedan važan faktor, da ne spriječi njihov zator, što ga svijet praktikuje, đe kultura napreduje. U zemljama blagostanja, sva su sela razcvjetana, iz gradova narod bježi,m u selima da se svježi. Iz grada se ljudi sele, u prigradske rivijere, slčika to su divna zdanja, narodnoga blagostanja. A što naša rivijera, nekad grana od biserja, osim mjesta pri obali, koja prave profit mali. Od turista i turizma, ako stanja nijesu krizna, od drugoga ni govora, ko daj' kuga i kolora. Malo štogod od džardina, ne od loze i maslina, to sve tužnu priču priča, od ovoga Božjeg biča. Što udari narod ovi, kad mu bjehu svi uslovi, da najposlje život sredi, i tako ga unaprijedi. Ne s baštine, sa djedove, da se seli u gradove, a tuđinu da prepušta, blagodati, zemlje ove. Nije teško naći krivca, za ovako tužno stanje, to je isto ko da tražiš, sada rame za plakanje. Novo doba donijelo je, samo sobom nove dane, nije smjelo biti uzrok, za narodno propadanje. Uza sve te još nevolje, vatra hara niz Primorje, i odnosi tu ljepotu, stvara tugu u životu. Kud su nekad bile prije, bujne šume od makije, i pitomo zelenilo, pretvara se u sivilo. Pa odtuda tužna slika, pustinjskoga krajolika, od Primorske te krajine, tu na rubu Domovine. Koju narod zemlje ove, čuvao je kroz vjekove, i čuvat će dokle živi, on i njegov kamen sivi. To je nada, to je znamen, koju ovaj rađa kamen, i prati ga život cijeli, i neće ga iznevjeri. Dok mu njive sunce grije; dok mu bura hrašće vije; dok mu mrtve grobak krije; dok u živom srce bije.

[Petrovaradin]

zagoraforever kaže:

@Petrovaradin vise je nego neozbiljno tvrditi da su Gusle
prvenstveno srpski instrument.Nemate nikakve tvrde dokaze.
Pisete da je cijela srpska povijest itd. otpjevana uz Gusle ,i to vama je dokaz??
Usput u srpskim pjesmama se spominje i osoba pod imenom Obilic/Kobilic kojem se pripisuju junacka dijela a nema nijednog dokaza da je ta osoba ikada postojala.U svakoj pjesmi Kosovskog ciklusa laze se o Brankovicu povijesna osoba bjese degradirana kroz srpske Gusle,ja mislim da se tako ne prenosu povijesne cinjenice vec se tako stvaraju mitovi.
I tako je sa Guslama ,sigurno je da su Gusle instrument srpskoga naroda i duboko
ukorijen u njemu i srbskoj bastini ali tvrditi da su prvenstveno srpske???To nema nikakvu realnu osnovu.Hrvati,Srbi,Albanci,Bugari,Grci,Turci,..... ..svi oni imaju Gusle tko je od njih prvi zagudio,tesko je reci ali je vise nego sigurno da to nisu bili srbi.
Ne pada mi na pamet vama govoriti koste i sta ste ako se vi osjecate kao rus ili njemac to je vasa stvar vas slobodan izbor.
Tako i Muhamed u Berlinu ima njemacko drzavljanstvo i sam sebe smatra njemcom uklopio se u njemacko drustvo ali ostaje cinjenica da nije etnicki njemac.

Vise je nego neozbiljno poricati da su gusle tipicno,tradicionalno i prvenstveno srpski instrument,gusle se javljaju u citavom srpskom narodu i u onom koji zivi i koji je ziveo na prostoru danasnje Hrvatske i u onom u Bosni i Hercegovini i u onom u CG i sirom Srbije, gusle su istorijski i najzastupljeniji instrument kod Srba,gusle su deo srpske tradicije i kulture.
Ako su se uz gusle opevavali istorijski dogadjaji to ne znaci da je Marko Kraljevic pricao sa svojim Sarcem ili pola pio pola Sarcu davao,to ne znaci da car Trajan ima kozje usi i da je postojala vila Ravijojla,to su mitovi,legende,epika....ali u svemu tome postoje i istorijski dogadjaji koji su se desili, pa je vise nego neozbiljno to uopste i pominjati.

Ako u severnoj Albaniji neko pleme svira gusle,ako u Hrvatskoj u dinarskom delu pored Srba guslaju i neki Hrvati,ako u Grckoj svira nesto slicno guslama tamo u nekom kraju.... to ne znaci da je taj instrument karakteristican za ceo narod i to ne znaci da je taj instrument tipican predstavnik tog naroda,da li je to jasno?

U Srbiji se sviraju i tamburice u Vojvodini i karakteristicne su za taj kraj, u Srbiji se sviraju i gajde u juznoj,istocnoj i zapadnoj....,ali se jedino gusle sviraju svuda u srpskom narodu gde god zivi,zato su gusle tipican poseban i prvenstveno srpski instrument,da li je sad mozda jasno ili i dalje nije?

Nije isto kad jedan instrument svira citav narod ili kad ga svira samo jedan poseban deo tog naroda,instrumenti kao i muzika se sire i pretapaju iz naroda u narod,pa je vise nego jasno da su kod Hrvata dosle preko Srba a ne obratno.

Ovaj tvoj zadnji pasus o etnickoj pripadnosti i izjasnjavanju je toliko prizeman da ne zasluzuje nikakav komentar.

[Dubrovčanin]

SKENDER-BEGA FATA

Hej u hladu se Fata odmarala sa izvora hladne vode pila pa se oko sebe okretaše ona mlada nekoga tražaše. A kad viđe da nikoga nema poče mlada ruho da rasprema i skide se ko kad je rođena pa u vodu uđu do koljena. Sinu Fata ko munja s nebesa ko da nije od krvi i mesa nego da je sa druge planete pa kada kose niz leđa rasplete pade kosa na sitne uvojke ej zaigraše grudi u đevojke. Pa se stade đevojka kupati kao labud po vodi plivati i dok ovu ljepotu gledaše u bunilu sama se pitaše je li vila ili je đevojka ej u to Fata ugledala momka. Od stida je Fata zaplakala i u strahu momka preklinjala ko Boga te molim kaurine daj mi dodaj svilene haljine i privedi pretila dorata daću tebi jabuku od zlata. Hajduk kad Fati haljine dodade a ona mu govoriti stade odakle si s koje si planine i kako te zovu kaurine. On joj poče zborit natenane ja sam glavom Grujičić Jovane mio unuk Starine Novaka sin najmlađi Grujice Nejaka s visoke gore Romanije hej đeno Turčiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiin uići ne smije.

FATIMINO KRŠTENJE

Hej kakav bješe Šemović Đulaga bez crnoga nije mogo vraga goni četu turskih zlikovaca da ubija čuvare ovaca čekalice pravi i gusije stid ga ništa uraditi nije ne bi srpskog uva ostavio ej samo da bi ovce odjavio. A kćerka mu u haremu stoji mnoge ovce odbija i broji ne pomaže srebro niti zlato ni bogatstvo tursko obećato. Tada viđe Ivana Rabljena ljubav joj se probudila njena pa doziva Kuštrim harambašu ja ću vjeru mijenjati našu neću postit posta Ramazana a slaviću svetoga Jovana. Sve što rečem tako mora biti ako ćeš me mladu zaprositi i voditi u Vasojeviće da mi zora sa istoka sviće da ne čamim u turske hareme da mi srce za tobom ne vene da sa tobom živim u slobodi zaklinjem te sa sobom me vodi što će mene paše i sultani ej što da živim u haremskoj tami. Prosio me Mahmut Dedoviću njega ne htjeh ali tvoja biću vidim ovce goniš na pasišta vidim Turci ne mogu ti ništa vidim konja za megdana jašeš vidim dvije trubujlije pašeš. Nosiš toke od srebra i zlata pod nogama struka opasata na glavi ti kapa od kurjaka vidim da si junak od junaka da si lijep i stasita rasta da ti ljudsko pripada i basta pa mi reci obraza ti tvoga ej bili mene pokrstiti moga u manastir sveti Šudikovo da ja uzmem ime Srbinovo tamo će mi srpsko ime dati ej Fatima se više neću zvati. Kad je Ivan bulu razumio ni tren jedan nije se mislio njena ga je opila ljepota pa u trenu razmisli i skonta. Bula bi se rado pokrstila kad je harem sama napustila uz Budimlje došla je do Ćuka ej đe je rizik od srpskih hajduka. Pa joj reče bićeš moja žena kaži majci da si isprošena u neđelju da me čekaš ođe jer će Ivan za tebe da dođe. Tad Fatima svojoj majci kaza ljepote mi mojeg obraza ja sam danas vjeru pogazila ja sam danas sa hajdukom bila pa se njemu i prirodi divim neću više u harem da živim hoću majko sa obadva oka gledat jarko sunce sa istoka gledat oblak kad donosi kiše ej neću harem ni minuta više. A majka je poče sjetovati nemoj kćeri Alaha pljuvati nemoj skidat feredžu sa lica radi deset vlaških perjanica opremi se našega ti dima ej što da tražiš Vlaha kod Turčina. Znaš li Vlasi to je divlja rasa nećeš jednog odmarati časa već kopati, plakati i presti bićeš žedna suva hljeba jesti. Pa razmisli te se urazumi ej kad te majka preklinje i kumi. Kada molba ništa ne pomaga reče majka čuješ kćeri draga s ove stope današnjega dana moraš stići Rabljena Ivana jer Đulaga ako bi saznao žive bi nas na vatru pekao. Fatima je majku razumila uz Budim je odmah požurila preko šuma i besputnih strana pa kada je pristigla Ivana ispriča mu sve kako je bilo Fatimu je Ivan zagrlio i preko nje preturio struku pa joj dade od zlata jabuku i nađe joj odijelo novo u manastir sveti Šudikovo. Tu Milica Fati ime daše tu Ivana s Milicom vjenčaše pa pođoše Ivanovoj majci sretoše ga braća i rođaci tu veselje porodično vlada al da vidiš jada iznenada. Kada zato Đulaga saznade Šudikovo manastir napade da pohara, spali i poruši svještenike srpske da uguši pravoslavno zdanje da očisti ej da se više u njega ne krsti. Al svještenstvo za napad saznade pa svještenik jedan predlog dade poniješe hrišćanske svetinje u tivranske skloniše pećine pa Đulaga kliče Azijate ej da mu Vlasi za krštenje plate. Saznadoše za napad hajduci pa hitaju kao mrki vuci sa plotunom dolazak javiše Šudikov manastir spaziše pobjegoše Turci bez obzira a hrišćani ispred manastira vesele se, igraju, pjevaju i ženidbu Ivu čestitaju.

[ramiro]

Petrovaradin kaže:

Ovo govori samo o tebi i na kom si nivou,zavrsio sam sa tobom bilo kakvu polemiku

Krivo si me shvatio, a ja mislio da se vi Raci i mi Šokci razumijemo. Mi Stipu Nemana oliti Nemanju Srpskoga tako zovemo i što ću ja sad?
Stipan II. Nemanja, kralj slovinski


Sad zaozbiljno, bez poznavanja Kačića i njegovoga Razgovora ugodnog ne bi se smio upuštati u bilo kakve priče o guslama i guslarima, jer "da nije bilo Kačića, ko zna da li bi se Vuk ikada bio rešio da prikuplja narodne umotvorine":
http://www.sss-makarska.hr/spisi/vel...ivot-djelo.htm

[frozen star]

Petrovaradin kaže:

smesno, gusle su prvo srpske pa onda svih ostalih koje si nabrojao.
Upitaj se ti gde je bila srednjevekovna srpska drzava, onda odakle je cuveni Filip Visnjic i ponajpre zapitaj se sta je Srbin a sta Crnogorac iz CG.

Što znači ovo "gusle su prvo srpske pa onda svih ostalih"? Ti misliš da su ostali narodi preuzeli gusle od Srba? Da je to srpski instrument? Srbi su ga izmislili? Jel to tvrdiš? Imaš li ijedan dokaz za svoje tvrdnje?

[frozen star]

Stari prdac kaže:

Srpska srednjevekovna država je bila istočno od hrvatske i bosanske srednjevekovne države tako da može biti da su Srbi nešto ranije preuzeli gusle od Turaka. Ako je to tačno moguće je da su migracije sa istočnog dela Balkana (pre svega Srba) doprinele širenju gusala po zapadnim dinarskom području i Panoniji . No tvrditi kako su gusle srpske je isto što i tvrditi da je licidersko srce hrvatsko

Odakle ti to da su gusle došle od Turaka, tj. da su ih Turci donili na Balkan? To je netočno.

[ramiro]

Dubrovčanin kaže:

Pjesme nisu moje. Ja slušam samo pjesme iz kojih mogu naučiti nešto o povijesnim događajima i osobama, a to su upravo guslarski spjevovi.

Ma krivo si me shvatio, mislio sam da radi preglednosti pjesničke tekstove ne pišeš in continuo, ili da barem stihove odvojiš kosim crticama.

[frozen star]

Petrovaradin kaže:

ne odgovaram na trolovske komentare

Svi koji se ne slažu s tobom da su Srbi izmislili gusle su po tebi trolovi, zanimljivo.

[Dubrovčanin]

Hej nema munje bez mutna oblaka, nema rata bez dobrih junaka, nema groma bez munje nebeske nit azbuke bez Vukove sveske. Bogomolje bez časnoga krsta nit poraza kad je vojska čvrsta, nema carstva kao nebeskoga niti tvrđe vjere no u Boga. Bez Isusa nema Božjeg sina niti hrabrosti kao u Srbina. Ta je hrabrost odavno poznata na Olimpu bogovima rata od onoga kobnog Vidovdana kada Miloš pogubi sultana il Sinđelić na čelu krvavu kada žrtvova i vojsku i glavu. I o njemu i o Ćele-kuli bogovi su na Olimpu čuli još Aresu bogu sa Olimpa desna ruka Gavrila Principa posla amber nasred Sarajeva Ferdinandu kada prosu crijeva. A na kraju 20. vijeka opet dična srpska kolijevka rađa takve ljude i junake iz povoja Jugovića majke što su kadri uteći i stići i nazvat se novi Obilići. Što imahu zašto da se rode i da stanu pod barjak slobode. Je li iko u boju krvavu zaradio neumrlu slavu i ko ratnik za vrijeme kratko ej bljesnuo kao Mladić Ratko. Sa obala rijeke Miljacke u vrtlogu deobe nebratske kad je mutnu pregazio Drinu i u srpsku stigao Krajinu za 24 sata da otvori besmrtnosti vrata. Pa mu ime ostade i slika u registar srpskih besmrtnika. Jer je ovog mudrog pukovnika srpska vila sa Dinare zvala lovorove grane generala prišila mu na dio od bluze i u srpske zaklela ga suze. I u muke starog Vujadina da odbrani slobodu Srbina a Mladić je nagorkinju vilu poslušao kao sestru milu i shvatio da se srpska koža mora branit od ustaškog noža. A kad Mladić preuze komandu upozori razvraćenu bandu nije bilo pošto prjeđe bješe al ga oni slušati ne htješe nego žure da jame dopune od Zvornika pa do rijeke Une. I da Srbe kolju kao ovce i da prave nove Jasenovce. Dželat glavni sa Kaptola hita Franjo Tuđman zvjerka manita za odbranu vještog komandanta iz ureda Pavelića Anta. Pa je hrabro kod Borova sela srpska garda Tuđmanovu srela pa vidješe ustaške bijede ej čija majka crnu vunu prede. Onda Mladić posla jedinice da zaštiti pravac na Plitvice i opkoli okruženje Zadra kao Blažo Bošković kod Skadra ratnu stazu Đujića slijedi i Dinarom snage rasporedi. Odsiječe gnijezdo bandita od Prevlake pa do grada Splita jer zna pravac da presjeći treba Dalmaciju od grada Zagreba. Pa sa srpskim snagama pohita vrhovima gore Velebita s mornaricom isplovi iz Boke odsiječe jadranske otoke da nemaju prekomorskog puta do okrilja hrvatskoga skuta. Srpski obruč sve se jače stiska od Karlovca pa do grada Siska a slavonskim Srbima je reka da zatvore pravac Osijeka. Republiku proglasi Krajinu sa sjedištem u srpskome Kninu da bi lakše pratio iz njega ej ponašanje hrvatskog hercega. Na sve tačke važne i strateške stizao je Ratko Mladić pješke jedinice izviđačke bodri kao Župko na rijeci Odri, Hrvatske je više nego pola otrgao kontroli Kaptola. Onda Tuđman izvijesti papu prekroji nam Ratko Mladić mapu pa nam biskup zapomagat poče pomozi nam sada sveti oče i pozovi zemlje katoličke da pošalju pomoći vojničke. Istorijsku imamo potrebu banuće nam Srbi u Zagrebu i zajahat Mladić jednog dana u stolicu Jelačića bana. Pred najavom hrvatskog potopa probudi se zapadna Evropa od Bijele kuće do Brisela zapadna se alijansa sprema a priznade moćna Amerika da je Mladić čudo od vojnika. Upozori vladu iz Pariza da se mora zaustavit kriza tajne službe zapadne Satane nahuškaše Bosnom muslimane. Jer da ova čuvena tromeđa ej da Mladiću udari sa leđa. Pa vojničku ofanzivu kreće muslimansko ustaško cvijeće a kad puška kraj Miljacke panu proširi se požar na Balkanu kada lonac bosanski proključa da iz njega crni đavo ruča. Slave vlada zapadnoga svijeta kada Alija... da se glasnu Medina i Meka da se jednom zavazda protjera ej sa Balkana pravoslavna vjera. Al su nade u vodu im pale Ratko Mladić kad stiže na Pale sa iskustvom iz krajiškog rata za spas časti i Srbina brata raport primi čim na Pale dođe od srpskoga Karadžića vođe. Ustale su snage Alijine od Bihaća do rijeke Drine došao je vakat ko će prije pa vremena za čekanje nije. Srpska vojska željno tebe čeka jer se Drina talasa rijeka pa Mladić je toga istog dana načinio skicu ratnog plana da se krene vojska iz Mostara da dolinu Neretve zatvara i vrhove brda Leotara Sarajevu zakuca na vrata ej za 24 sata. Neka znaju kod bega Alije srpska vojska treba istog dana da ovlada prostorom Ozrena a linija sačuvat se mora od Brčkoga pa do Prijedora. Dolinama Vrbasa i Kupe da se srpske koncentrišu trupe da bi mudra njegova taktika zadivila vojvodu Putnika i stručnjake sa vojnih nauka ej strategija ovog srpskog vuka. Mladić lično ofanzivu poče od Čajniča, Rudoga i Foče da bi mogo držati u džepu Srebrenicu, Goražde i Žepu. Bijeljinske posla jedinice u predgrađa Tuzle i Zenice ofanzivom od samo dva dana sa durbinom gleda sa Igmana. Baš-čaršiji bane u kulu i krvničke snage u rasulu. Tad se nađe Bosna u plamenu zapadna se alijansa prenu Beogradu ultimatum šalju da spriječi ofanzivu dalju i da ratne odbaci ciljeve poručuju iz grada Ženeve. Pa je tako nekoliko puta Mladić vraćan s pobjedničkog puta pa linija donese poraze radi jalove politike prazne. Pa je ime Mladića sokola ej predmet svakog okrugloga stola. Kažu njegova je sila prekršila ženevska pravila pa pritisak stiže sa svih strana na Mladića i na Radovana. Čak i Rusi od istine bježe da pomognu kada je najteže ponizno se klanjaju Zapadu o svome se zabavili jadu. Kupi Zapad zvaničnike njine pa glasa se ne čuje od Kine i grčka je vlada iz Atine na sjednici evropskoj glasala da uvedu kazne protiv Pala. Zbog masakra sa pijace Markala đe Alija lukavo kopile masakrira sopstvene civile po viđenju svjetske komisije Ratko Mladić učinio nije. Pa odluči Savjet bezbjednosti da nam dođu neželjeni gosti pa u Bosnu zemlju ukorača vojna sila svjetskih posmatrača. S izgovorom kako štite pravdu a da Srbe zabave o jadu da ih vješto pod prijetnjom metka ej gurnu u tok novog poretka. Pokušava Japanac Akaši planinskoga vuka da uplaši pa ne znaju kod gorskoga lava sloboda je skuplja nego glava. Tad Hrvati prebrodiše Savu da povrate potonulu slavu da zauzmu ravnu Posavinu i odsječu ponosnu Krajinu. Napreduje sila bojovnika uz blagoslov svjetskih pomoćnika kad nastupa njihova lijepa zajednica svjetska je slijepa. Viđe Mladić da je prijevara i da svijet mutljavinu stvara pa u kontraofanzivu krenu ej ko Živojin Mišić na Valjevu. Kad junački srete i dočeka čvrstu silu slavnog Poćoreka pa sad Mladić neodložno mora u odbranu srpskog koridora Srbima je iz Krajine bila ko jedina kucavica žila. Pa hrvatska oklopna brigada preko Save koridor napada. Moćna sila koridor napade svih rodova kopnene armade dok izvadi Mladić sablju britku i zagazi u odlučnu bitku. Pa Martiću preko veze javi da s Knindžama hita prema Savi pa linije hrvatske zatvara od Petrovca, Dvora i Drvara. Pa on bratsku pružiće mu ruku od Brčkoga pa u Banja Luku, boraca je trideset hiljada za koridor uključeno tada. Od Brčkoga do Drvara grada Mladić stiže na prve linije smrt prezire niđe se ne krije. S Mladićem je tada braćo mila i smrt crna bitku izgubila veliki je Njegoš davno reka ej takvi ljudi žive dovijeka. Srpska vojska lavovski se bori Posavina u plamenu gori ustaška je oklopna brigada u cjelini uništena tada. Kad krvnike razbi s koridora reče Mladić kako odmah mora da povede svoje jedinice na vrhove snježne Bjelašnice. Od Bihaća krenu ovih dana Dudaković munja muslimana uz podršku snaga iz svijeta sad se kaje što je odmah kreta jer mu slomi jedinice tada Mladićeva čelična armada. A svijet se sprema i prijeti da će Bosnu zemlju nadlećeti no Mladića prijetnje ne plaše odgovori mi branimo naše. Republika Srpska je država za slobodu i za svoja prava za buduće svoje naraštaje ej spremna ginut dok jednoga traje. Tad je NATO komanda priznala da nemaju takvog generala Ratko Mladić ne zna za gubitke niti ima izgubljene bitke. Nije bilo boljeg komandanta od vojvoda Prvog svjetskog rata. Nadlijeću NATO avioni pa se Mladić biljega ne kloni nego stao u vihoru rata kao David protiv Golijata srpske snage taj napad osnaži kada padoše francuski miraži. Cio svijet prijeti i laje ali Mladić zato se ne kaje Zapad poče da pritiska tada poletljivu vladu Beograda. Da dodatne pritiske izvrši i Mladića salomi i skrši da ga uzmu sa kućnoga praga ej prijete mu tužioci Haga. I ratne mu tovare zločine što je kosti branio očinje branio je srpstvo od junaka i čuvao grobove predaka. Branio je obraz i poštenje ej da ga slavi srpsko pokoljenje. I zakletvu otadžbini datu branio je u pravednom ratu al mu ratna pobjeda potonu ugovorom u gradu Dejtonu. Tad poništi jedna kap mastila sve pobjede ovog Termopila. Primio je sa velikim bolom podli poraz za zelenim stolom još se mora sklanjati sa Pala pred zvjerkama Haškog tribunala. Pred nepravdom okrenuo pleći dični Srbin i vojnik najveći ispred hajke svjetskije dželata taj pobjednik otadžbinskog rata. Bez imalo ljudskog poštovanja od prodatih duša da se sklanja ali ko je Srbin u grudima i ko obraz i savjesti ima ko je pravog nemanjićkog roda nikad ne sme Mladića da proda. Jer bi Srbi prodali sa njime ej nezavisnost, slobodu i ime. Zar prodati radi lažnog mira najvećega srpskog oficira za krvničke tuđe interese da se mrlja na obraz unese. A zbog jedne vlasti kratkovide ej pokoljenja srpska da se stide. Il je ovo trgovina možda ko sa glavom besmrtnoga vožda. Ako damo najčasnije glave Tribunalu užasa i strave po nalogu evropskih krvnika i Satane preko Atlantika prokleće nas kosti velikana iz najtežih istorijskih dana što živote položiše muške od Epira sve do Koruške. Prokleće nas potonule glave Jonskim morem iz grobnice plave sa nebesa Lazareve sjeni i viteški naši korijeni. A Mladića na nebesa s vojvodama Lazar čeka da ga sjedne međ besmrtne koji žive dovijeka.

[Dubrovčanin]

ŽELJKO ŠIMIĆ - BJEŽ' SRBINE DOLAZI OLUJA


Eeeeeej u tisuću devete stotine devedeset i pete godine na četvrtog kolovoza biše nek hrvatska povijest to zapiše. Ej još žarko sunce ne izađe, njen predsjednik Banskim dvorim sađe. Pa doziva doktor Tuđman Frane Gojka Šuška ministra obrane. Ej Gojko Šušak ruko desna moja znaš kakva je obaveza tvoja. Takozvana Martića Krajina mora hitno bit oslobođena. Evo četuri godine me pati po cilu noć ne mogu zaspati. Da mi šaka hrvatskih Srbalja domovinom mojom sad upravlja. Vijest prenesi stožeru glavnome o postupku veoma hitnome, neka hitno dođe starešine i stožerske vođe. Ej nema pogovora izvršit se mora. Još ni zora a kamoli dana, sav je stožer stigo do Tuđmana. Sijedi starac naočale skine, mrki pogled da mu bolje vide, te postroji svoje generale, nema mrdat svakom oči stale. Ej što poče govoriti ništa od vas ja nemam sakriti. Draga braćo hrvatski vojnici čas je kucno domovini majci. Ili ćemo izginut u boju ili spasit domovinu svoju. Sami znate četiri godine otkako je zločinac Srbine jedan dio domovine naše s ljutom vojskom kad okupiraše. Sad moramo ovo pokušati da se majci domovini vrati. Ej mirnim putem nikako ne ide, to cijeli svijet i Hrvatska vide. Sad smo jači neg smo ikad bili srpskoj treba oduprit se sili. Takozvana Martića Krajina mora biti u našim rukama. Sedam dana za ovo imate ništa više zapovid primajte. Onaj Srbin ostat ovdje smije koji ruke krvavio nije s ovim ću ih upoznati hitno il će ostat il ić nije bitno. Tko ostane nek se u nj ne dira, tako naša zapovid... Al u grobu nek mu znade nana taj će priznat kunu i Tuđmana nek mu znade i otac i keva Hej, Slaveni više se ne pjeva. dajem riječ u ve teške dane Gojku Šušku ministru obrane. Ej mili Bože da je kome čuti kakve riječi ministar uputi. Draga braćo hrvatski vojnici s vama je Bog i mi vrhovnici. Ja sam lani u Sinju drevnome obećao rodu hrvatskome. Ej zakleo se i Bogom i majkom i sa našim državnim barjakom dogodine kada bude slava Sinjska alka kad se održava. Tolko ćemo Srbe otjerati njihov top nas ne će moć gađati. Oko Sinja grada viteškoga niti ima topa srpskoga. A i to vam još moram kazati otkada me porodila mati nit sam znao ni smio lagati. Jerbo tako Hercegovke naše svoju dicu uvik odgajaše. Momci moji to trebate znati da ja ovo ne smijem slagati. Zato spremno sada su prilike udarite hitno na četnike. Srpskih gladnih ne boj se vukova ima Tuđman praha i olova. Ima Frano elitne satnije ne boje se čitave Srbije, a kamoli šake ušljivaca što nam prite s Knina i Plitvica. Ljuta zmija nazvana Krajina glava joj je usred grada Knina. A kada se zmiji glava stuče ni rep više za njom se ne vuče. Ej vi svi znate šta vam ovo znači sad udrimo kada smo najjači. Još Pašalić Ivić mi poruči juče ništa da se ne odluči. Sa Srbima u Ženevi gradu za svaki mir izgubismo nadu. Ne treba nam s njima tražit prava ljutoj rani treba ljuta trava. Govoriti više nemam kada povijest naša započinje sada. Sve je spremno odluka je pala Hrvatska nas majka je pozvala od sjevernog do južnog sektora Krajina se oslobodit mora. A čitava ta operacija ne zove se Bljesak već Oluja. Ej glavni stožer izda naređenje poče borba za oslobođenje. Mili Bože kakva je to rađa kad se svoja kuća oslobađa. Kakav moral svaki čovik ima kad ognjište svoje zauzima. Ej domovina svakom svoja draga naročito kod kućnoga praga. Ej četnik Martić usred grada Knina izvadio srčanih durbina te pogleda sa zapada bila gdje hrvatska primiče se sila. Zatim baci durbin i dilicu osta momče pade na stražnjicu. Svekoliki srpski narod zove i riječi im progovara ove. Ej bižmo jadni iz Krajine naše Tuđmanove dolaze ustaše. Pa ga pita Milan Babić paša kolko ima u Frane ustaša. Srpski narod triba spašavati otpor triba ustašama dati. Ej Martić veli Bože oslobodi kolko danas ustaša on vodi. Da smo se svi u sol pretvorili ne bi ustašama ručak posolili. Kolko ima u Krajini hrane još je više ustaša u Frane. Popili su i kamen i travu ne ćeš živu iznijeti glavu. Opet pita Martiću Milane daj vidiš li tehniku u Frane. Vidio sam jadna li ti nana ta tehnika ustaše Tuđmana kako su se za ovo spremili Velebit bi u more turili. Srušila bi svu Srbiju sine kamol ne bi to malo Krajine. Jer topova teške haubice više ima neg Krajina dice. Spremiše se brate za ovoga ni NATO im ne bi ništa moga. Zato ništa ne pitaj me sada nego bježi dok još imaš kada jer je vojsku Tuđman izvježbao ej Hrvatskoj je svaki priseg dao. A ništa im poginuti nije sad su jači od nas i Srbije. Ostavljajmo tehniku i blago nek svak bježi kuda mu je drago. Otpor dati koliko tko može nek svak bježi dok je zdrave kože. Kaži Risti, Savi, bratu Jovu domovinu da napušta ovu. Jer tako mi slave i sreće Krajina nas više vidjet ne će, od nas niko ne će da je vrati, sada hitno ja moram bježati. Eeeeeej u to vrime hrvatske satnije na četničke udriše delije. Zavladaše puške i strojnice zaurlaše teške haubice, zrakoplovi po nebu paraju, smrtonosne ... bacaju. U Krajini ... se digao nasta jauk kaos i pakao. Artiljerijska kad otpoče bitka stade lelek Martića četnika stade lelek stoke i živine stade lelek čitave Krajine. ...stoji rika jer Krajina osta bez četnika na trideset mista u Krajini... Biži četnik kao bez uzglavlja a ustašam Krajinu ostavlja. Ne prođoše ni dva dana borbe Tuđmanove elitne postrojbe usred grada Knina uniđoše i hrvatski barjak tu staviše. Eto vraže ni blizu kod Knina nigdje živa pronaći Srbina. Samo neki živi su ostali što se vojsci hrvatskoj predali a i njih će Tuđman prigledati i viditi jesu l za ostati. Ej Bože mili ko bi reka lani da će ovaj kraj okupirani kod onlike Martićeve buke biti vraćen u hrvatske ruke. Ali braćo sve što ti je tuđe teško može čuvati oruđe. A Hrvatska vojska ne sustaje već polako stalno napreduje ide dalje ciljeve pogađa zauzeta mjesta oslobađa. Preko Knina, hrvatskog Gračaca, Korenice te Slunja i Lapca preko Dvora, Petrinje i Gline ovdje mjesta nema ti Srbine. E još Kijevo, Drniš i Vrlika tu četnika ne ćeš nać za lika. Preko Slunja sve do Rakovice Franine se čuju jedinice te se vojska Tuđmanova srela kod mjesta Tržačkih Raštela sa Mujagom, Alijom i Husom i sa petim bosanskim korpusom. A Benkovac i sav sektor južni napustiše martićevci tužni. Osamdeset i četiri sata trajao je napad u Hrvata za to vrime sva SAO Krajina bez četnika ostade Srbina. Ej kako četnik ima brzu nogu reportiri uhtit ga ne mogu, tko je htio moga je ostati i ne bi ga dirali Hrvati. A tko nije nek ga srića prati ne će za njim plakati Hrvati. Ne znam šta će sa Tuđmanom biti hoće li i on... Ako bude slučajno plakati pomoć ću mu suze obrisati. E tako dana kolovoz šestoga u povijesti našoj pisanoga kad general vojnik Tuđmane obavijesti novinare strane a i naše što prisutni biše da Krajina ne postoji više. Nit Krajine niti li Martića, Zelembabe niti li Babića. Samo čuješ di kojeg slavuja poštedi ga Franina Oluja. Ej u Krajini taka je prilika mrtav leži četnik do četnika. Šajkača je na njem kapa zvana ćirilicom sva je ispisana. Još kokarda na njoj prišivena kralja Pere to je uspomena. Ej kralju Pero migni se u grobu pa pogledaj četničku seobu. U Krajini nema ti ih više ćirilicom ovdje se ne piše. Karadžiću ti Radetu javi pozdravi ga... Još poruči Milošević Slobi kako Frano četnike... Napasmo vam bijednu naciju da potpiše i kapitulaciju. Dvadest prvi korpus u Krajini što je bio ostao jedini devetoga kolovoza biše kad sramotno al korisno biše. Tošo Pejić, Bulat Čedomire, obojica pravoslavne vire, naš general zvani Stipetiću te ministrov pomoćnik Moriću, neka Srbi i Hrvati znaju srpska vojska potpisa predaju. Ej da Krajina ne postoji više istog dana i sprovod joj biše. Sad Hrvati od mora do Drave po selima i gradovim slave još ostade taj istočni dio što mu Gojko Šušak zapritio. S pomoć Boga i sa malo sreće Srbin u njem božićati ne će. Dan poslije kada je Knin pao Franjo Tuđman u njeg je stigao popeo se gradu na tvrđavu da bi u njem uveliča slavu. Posle toga u Zagreb se vrati gdje mu slavlje spremiše Hrvati. U Zagrebu usred Lijepe naše Tuđman Frani pjesmu zapivaše oj Tuđmane dragi poglavare, kad ćeš stići u Ravne kotare? Kad ćeš stići do Splita lipoga priko Knina grada kraljevskoga. Odgovor je stigao od Frana u Split stižem za desetak dana. Tako rujna dvadeset i šestoga iz Zagreba grada hrvatskoga vlak polazi strojovođa goni zaklapaše na pruzi vagoni. Tuđman ide s Ankicom suprugom popravljenom preko Knina prugom. Preko Knina sve do grada Splita gdje ga mase dočekaše svita. S njime idu u zagrljaj bratski vrhovnici najviši hrvatski. Gdje god stanu tu se pjesma ori trobojnica hrvatska vihori. A u Splitu di uveče stiže čitavi grad na noge se diže. Dočeka ga staro i nejako svak mu piva di si naša majko. Ej zahvali se Tuđman Dalmaciji i čitavoj hrvatskoj naciji. Draga braćo Dalmatinci moji Dalmacija hrabre vas odgoji vaši borci nek me sada čuju što činiše Bljesak i Oluju. Blago majci koja ih rodila i hrvatskoj zemlji poklonila plavi Jadran slobodan je sada prijetnje nema od Krajine vazda. Svaki četnik iz nje je uteka nigdje više nema ga za lijeka. Dok je mene i dragoga Boga kroz Knin ne će proć četnička noga. Tražite me kad bude potreba zbogom moram hitno do Zagreba. A istočni dio zemlje naše što četnici nam okupiraše s vama skupa i sa milim Bogom ja sam u njem već sa jednom nogom. A nadam se za Novu godinu imat ćemo cijelu domovinu.

[Dubrovčanin]

ŽELJKO KEŽA - HRVATSKO PITANJE U BIH

San usnila krasotica fina u snu vidi nekog gospodina za njim ljudi iz susjednog sela isti oni što je prije srela. Dok se u snu dosjetila nije da su bili kod njene kapije da tu nju za ruku uzeše krasoticu od njega oteše. Što to čine moja Gospe draga uzeše je sa rođena praga tuđu joj silu namjestiše natjeraše oca da potpiše. Još uz njega dvojicu susjeda s nevjericom tata ih je gleda. Onda pogled zabaci u stranu ispod cvika gorka suza kanu. Umrijeti će ne će imat mira najvjernijeg izgubi pastira. Navijeke sjećat će se rado da mu ona okupila stado zatvorila u tvrdu ogradu ali ona ne osta u stadu. Pa će jadna dočekati zoru zatočena u tuđemu toru i tako će mlada krasotica pored oca biti sirotica. Tragediju mlada dočekala bez rođene majke je ostala kćeri koju odvode iz dvora silom majka odreći se mora. Sad će drugog imat gospodara sad u selu zadruga se stvara za nju mladu tu života nema ruho joj se za ukopa sprema. Od najvećeg svjetskoga šnajdera što je silom u zadrugu tjera a da živi gdje joj mjesto nije a sa neke posestrine dvije. Onda kuću na dvoje podijele i biti će kako one vele. A nju uze mlađa posestrina i reče joj koja prava ima sada pričaj kol'ko možeš više al' se tvoja nijedna ne piše. Kad to začu mlada krasotica hladan znoj joj poteče sa lica pa zakuka kao kukavica čudna li sam i ja sirotica. A zar selo da se brine za me pored živa i oca i mame. Iz sna je se probudila mlada ne znajući kamo sad pripada a tko ne zna rastumačit snove nek u pomoć astrologa zove. Da vam kažem moja braćo mila da to nije sirotica bila nego zemlja časna i ponosna domovina moja Herceg-Bosna. Zar uopće treba kazivati u toj zemlji da žive Hrvati da je ona hrvatska regija kao Lika ili Dalmacija. Istu želju i prisegu svetu svi Hrvati imaše na svijetu na žrtvenik spremni dati glavu za hrvatsku slobodnu državu. Čujte braćo sa gusala sada komunizam kada je propada i kad ne bi više drug do druga tada umri i Titova Juga. Tad narodi samostalnost hoće svakom drago zabranjeno voće. Slovenci su prvi se rastali žrtava su za to malo dali hrabro vodstvo imaše na čelu i stvoriše voljenu Deželu. Hrvatski se korpus tada diže ali cijena stravična je stiže dok se naša rodi domovina biše braćo krvi do kolina. Ali opet cjelovita nije kao da se sretan bit ne smije, nas Hrvate hoće da utješi opet svjetska politika griješi. Te umjetnu tvorevinu stvara na području bosanskih kotara s njima gura zemlju Hercegovu praveć neku Jugovinu novu. Ne će momak niti hoće cura al' na silu svijet ih u brak gura. Kad dijalog nije iša više međusobno oni zaratiše svak ciljeve da ostvari svoje teško biše ratovat u troje. Da bi došli nekako do mira rat da ne bi dalje eskalira da mir bude i upravo zato UN dođe i dovede NATO. Mira bude ali pravde nema u Daytonu tad se summit sprema. Kraj savezom trnova je kruna nepravedna i propusta puna. Što je nama na silu nam biše natjeraše Franju da potpiše. Mora pisat jer mu druge nije a anekse donijet će kasnije. I stvoriti tako ustav pravi tri naroda u jednoj državi. Tim ustavom bit će Bosna cijela tri naroda bit će u dva dijela. Pola Bosne Mladić puškom skova a Dayton je samo amenova dugotrajni biše pregovori al se Srpska Republika stvori. Konstruktivan temelj za buduće neželjene zajedničke kuće. A za onu drugu polovicu federalnu stvore jedinicu Bošnjaci se i Hrvati združe to je naše oko vrata uže. Mi ne znamo što smo udružili što je naše na čemu smo bili ako treba sutra razdružiti ja se pitam što će naše biti. Računicu sračunajte onu tri put jedan dva je u Daytonu. Ej Hrvati bez svog entiteta što hoćete što vam Dayton smeta bez matere dobili ste brata i Alija ne će bit loš tata. On će vama pravdu garantirat i nitko vas ne će nikad dirat. Sjetite se i povijesti stare opet će vam vodit janjičare opet danak biti će u krvi beg će opet s mladom spavat prvi. A mračnije skupljat će harače Herceg-Bosna gorko će da plače. Svanut će nam jutro naopako ne će valjda crno biti tako. Doktor Tuđman otac domovine čestito će o nama da brine Hrvatska će vojsku da nam plaća sigurnost je primarna zadaća. Vošingtonski sporazum otprije još namjeru poljulja unije politički zadatak je stalni sa Hrvatskom bit konfederalni. Onda ćemo mi na svoju ruku donijeti povijesnu odluku što na ruku Hrvatima ide u hrvatske ući zemljovide. Plan strateški bosanskih Hrvata progurati tad na mala vrata. Al Bošnjaci vrata zatvoriše oj Hrvati loše nam se piše doktor Tuđman viziju je ima i kroz svjetsku politiku štima da Hrvati budu konstruktivni politički ne budu naivni. U tom cilju dalje da ustraju i jedinstvo svoje sačuvaju. U burnome političkom svijetu da svi skupa budu u pokretu dok se želja jednom ne ostvari da na svoje dođu neke stvari. I svjetski moćnici da vide silom nešto gurat da ne ide. Glede pravde i straha od neba neke međe prikrajati treba. Onda reći stari savezniče kad ja orem što se tebe tiče. E tako neka se razdijeli hrvatski će onda korpus cijeli od pokreta stvoriti ogranke kao svoje političke stranke. Onda braćo demokratski ajte na izbore pa sami birajte. Trebalo je u tom ustrajati dugoročnu viziju imati draga braćo lako bilo nije balansirat među vatre dvije. Zadovoljiti svjetsku gospodu i dom stvorit hrvatskom narodu. Priznat Bosnu protiv svoje volje možda i to tad je bilo bolje neg Hrvatsku dovest u pitanje teško biše političko stanje. Dugoročno gledajući brate Bosna nije sreća za Hrvate zato treba krutu klicu začet demokratski iznutra je načet. Referendum kroz narod da prođe pa da svijet do zaključka dođe doktor Tuđman bio je u pravu kad je takvu negira državu. Rekao je to je nemoguće o državi iza svake kuće. Kada-tada opet bit će svađa sila sreću nikada ne rađa. Politiku da bi mu slomili pojedinci u stanju su bili da od sebe naprave budalu sami podleć Haškom tribunalu. I još lažne iznijeti čine reći da smo činili zločine dok se mene izdajništvo sprema doktor Tuđman dobrog zdravlja nema. U bolnici našeg glavnog grada naš predsjednik našao se tada medicinski tretman imat mora konzilij vrhunskih doktora. Bolest teška pobijedit će njega a za život ne biše izgleda sa dušom se predsjednik odijeli puk hrvatski tužno plače cijeli. Ne znajući tugu sakrit svoju predsjednika prate Mirogoju zbogom ostaj naša nado mila hrvatska ti zemlja laka bila. Neka ti je laka zemlja sveta predsjedniče svih Hrvata svijeta. Tvoje ćemo djelo poštovati nema korist sada tugovati. Jer okrutan život dalje kreće i nespremne on čekati ne će al' nespremni mi tada bismo i izbore tada izgubismo što je čelnik Titova režima vlast u ruke ponovno uzima. S njim hrvatski idu izdajnici vlast učine sad u petorici pokvareni vežu ih ciljevi vjenčaše se i desni i lijevi. Samo da se dokopaju vlasti a onda će zemlju skupa krasti. Što doživi hrvatski narode tvoje jude da te opet vode a trebate žaliti i više predsjednički izbori kad biše.

[Dubrovčanin]

Dođe vrime da moraš birati nisi ima koga izabrati od dva loša goreg izabraše koji sruši tada snove naše. Ej Hrvati tragedije vaše kažu ljudi koga izabraše grom izabra poglavar Hrvata i Hrvatska zatvori nam vrata. Dragi Bože život mi se smuči kad Hrvatim u BiH poruči nije sada kao što je prije potražite sreću kod Alije. Više ne će ni vojsku da plaća tako ti je otkad umri ćaća. Tada Mesić dade nam na znanje sirotinjo pokojnoga Franje Sarajevo vaša je centrala Hrvatska je dosad dosta dala. S Bošnjacima vi morate ići naša pomoć više ne će stići. I nastavlja dalje u tom tonu daje svoju potporu Daytonu u Sarajevo kao kući dođe Baš-čaršijom ushićeno prođe te vihor se zeleni zaputi i hrvatsku himnu ne htje čuti. A hrvatski barjak ne pozdravi k'o da nema pameti u glavi Hanka Paldum feredžu podiže i rođaku primače se bliž pa Romkinja onda stara zijeva na uho mu sevdalinku pjeva. Pa popiše kavu iz fildžana e Hrvati crna vašeg dana. Tad nas poče Mesić da proziva prava naša dejtonska kaziva što hoćete sva prava imate samo što ih koristit ne znate. I još poče derati se jače vi hoćete kruha s vrh pogače. U Alije je znate tvrda vira vaše pravo on vam garantira pa nastavi u ciničnom tonu to vam jasno piše u Daytonu. Nisam moga slušati ga više, oj Mesiću u njem svašta piše. U njemu je naslovljeno znate da Hrvati biraju Hrvate narod bira predstavnike svoje a tuđi se glasovi ne broje. Zar hrvatski narod tako ne bi ali tko će dokazati tebi. E moj Stipe i budala znade u beznađu da ne ima nade ti Hrvate zavadi i vladaš uz to stariš i čemu se nadaš. Znaš da nemaš povjerenje naše radiš ono što Aliji paše. Ne ćeš zato nekažnjeno proći izbori će opet drugi doći nisi više izbore dobio sada jer se narod osvistio. A šamar je u hrvatsko lice tvoje laži i druga Ivice sad drugovi kao što i znate zavađaju u BiH Hrvate. To Bošnjacim svijetla zora sviće tražite im vi Bajramoviće znane sede iz hrvatskog puka sto nam sada zadadoše muka. Postizborna formira se vlada pa nekako po izborim sada za Hrvate ne će biti sreće Petrić pravdu čudesnu nameće. Draga braćo kao što i znate takozvane on bira Hrvate videć da je vrag odnio šalu sad su druge karte na vastalu. Sastanak se utemelji dvora hrvatskoga narodnog sabora sabor svoje donosi odluke i Petriću dostavlja na ruke te mu zato predvidi termine da izborne prestupe ne čine HDZ-u da vrati mandate Petrić ne htje kao što i znate. Alijansu on za Bosnu stvara i nekakvo bratstvo zagovara ali narod alijansu ne će lažno bratstvo ne će donijet sreće. Neke svjetske odluke nas čude što dovode nebirane jude bez potpore biračkoga tijela za te stvari sad zna zemlja cijela. Pa doziva one samozvane takvih Bosna hitno da se hane jer za novac i dušu je proda protiv dobra svojega naroda. Ajte kući u tome pogledu treba ih prozvati po redu. Ej Župače, Aniću, Komšiću, Lozančiću i Križanoviću ti Prliću i Ivankovići te Brigići, Banci, Jergovići i ostali što šuruju s njima svom narodu nož su u leđima. U Sarajevu malom Teheranu na tuđu se pristrojiše stranu a dok drugi sebe žrtvovaše da zaštite interese naše. S tim se crkva katolička slaže da na ovu nepravdu ukaže naš kardinal uz biskupe naše ovoj borbi i svoj obol daše. Baš u ovom trusnome vremenu da ukrute crkvu na kamenu. Papa mirno ne može da spava što hrvatska crkva proživljava neke šalju i paklena vrata da zavade Crkvu u Hrvata. Samozvani sad se biskup pozva ugled crkve hrvatske da sroza kako bi je prikazali goru da saboru umanje potporu. A potpora još je jača sada i ne će se povući nikada čini mi se najjača je tada kad je Petrić žestoko napada. Istodobno podiže džamije što Hrvatim niti žao nije već naprotiv našim vođam prijeti kako će im ovlast oduzeti. Možda opet po Daytonu radi kada novce iz banaka vadi da uloge naše osigura gdje ne treba svoje prste gura. Oj Petriću ne brani nas više jer inače loše nam se piše i ne diraj ti u naše ljude jer sa njima bolje će da bude. Oni sebe svjesno žrtvovaše da ostvare sve ciljeve naše tom cilju kad su bili bliže Petrića da prekriže pusta želja ostala je za nje svehrvatsko samoupravljanje. Naši grešku nikako da shvate kad odoše što se onda vrate zašto vojsku svoju raspuštati Ganiću opet nazad slati. Te odluke tako brzo plete samovoljno Hrvatim da štete ako nisu čist saborske volje tad je možda mirovati bolje pa da dušman da se nama ruga ne raditi na račun zasluga. Zato naši mladi generali nije sporno da ste dosta dali ispoštujte volju svog sabora ta odluka slušati se mora. Olakšicu politici dajte vi nam krizu olakšajte. Da nam bolje jednom kreni ajte braćo svi ujedinjeni da guramo odluke sabora pitanje se naše riješit mora. Pomozite više ili manje da se riješi hrvatsko pitanje neki ljudi sad su istrošeni čovjek novi sve će da pokreni. Stvar u svoje da preuzme ruke i sprovede saborske odluke demokratskoj Europi da kaže sa Daytonom Hrvat se ne slaže. Demokrati mi hoćemo biti demokratski Dayton promijeniti ne ovakvu tihu reviziju koja ništi hrvatsku naciju. Zakoni nas izborni gutaju opet će nas pretvorit u raju ne želimo ni svađe ni krvi mi smo uvijek za dijalog prvi. A što loše imade u tome svatko neka ide domu svome. Svaki čovjek neka mirno spava poštujući sva njegova prava. Zaštitimo manjinske narode da rat vječno u zaborav ode mi njihove a i oni naše neka svatko živi gdje mu paše. Reviziju Daytona želimo da se onda ljudski podijelimo čimbenici svjetski da učine trodiobu uz iste aršine. Jer bogatstvo to nikakvo nije što imamo domovine dvije a istinu reći ćemo pravu mi hrvatsku želimo državu. Zapjevat ću ono što mi paše i susjede pozdraviti naše ćao tebi bošnjačka državo Republici Srpskoj isto ćao oj Hrvatska mirisna i rosna na pohod ti stiže Herceg-Bosna.

Ima još zanimljivih suvremenih spjevova na YouTubeu. Đorđije Koprivica ima dvodijelni spjev Teče krvava Drina. S naglaskom na događaje u istočnoj Bosni prvi dio govori o Drugom svjetskom ratu, a drugi o ratu 1990-ih. Postoji i spjev Radovana Šojića o Ratku Mladiću, Milomira Miljanića o Vojislavu Šešelju, neki spjev o referendumu u Crnoj Gori 2006. godine. Postoje naši spjevovi o Mati Bobanu, Andriji Artukoviću, Drugom svjetskom ratu, Franji Tuđmanu, Gojku Šušku itd.

[frozen star]

Dakle gusle ne pripadaju samo jednom narodu, kao što ovaj velikosrpski mitoman Petrovaradin(po njemu bi i Isus bio Srbin) govori već su one narodno glazbalo od 5-6 Balkanskih naroda uključujući i Crnogorce koji nisu Srbi ništa više nego su to Francuzi ili Šveđani.

[Petrovaradin]

frozen star kaže:

Dakle gusle ne pripadaju samo jednom narodu, kao što ovaj velikosrpski mitoman Petrovaradin(po njemu bi i Isus bio Srbin) govori već su one narodno glazbalo od 5-6 Balkanskih naroda uključujući i Crnogorce koji nisu Srbi ništa više nego su to Francuzi ili Šveđani.

Dakle gusle su pre svega srpski tradicionalni instrument a posle toga i svih ostalih ,kao npr Hrvati gde se javljaju samo kod jednog dela naroda koji zivi u Dalmaciji,zasto ih nema u Slavoniji Zagorju,Istri itd? Onda se gusle mogu naci i u Bosni kod muslimana,ali sporadicno,onda semogu naci u severnoj Albaniji kod odredjenih plemena,dakle zakljucak gusle se jedino kod srpskog naroda mogu naci svuda u svakom mestu i kraju gde zive Srbi nezavisno od drzave ili regiona,sto dovoljno govori o onome sto ja pokusavam ovde reci ali pojedinci to ne razumeju ili ne zele da razumeju.

Kako se tamburice javljaju kod Srba u odredjenom regionu,tako se i gusle nalaze kod Hrvata u jednom odredjenom regionu....

I da naravno gusle ne pripadaju samo Srbima niti to iko govori.

Sto se tice Crnogoraca nije mesto za raspravku o tome,a pogotovu ne sa tobom jer ja znam ko sam i sta sam ne treba meni Hrvat da govori jesam li ja Crnogorac ili Srbin i jel to jedno isti ili je razlicito,tako da postedi me tih budalastina.

[zagoraforever]

Petrovaradin kaže:

Dakle gusle su pre svega srpski tradicionalni instrument a posle toga i svih ostalih ,kao npr Hrvati gde se javljaju samo kod jednog dela naroda koji zivi u Dalmaciji,zasto ih nema u Slavoniji Zagorju,Istri itd? Onda se gusle mogu naci i u Bosni kod muslimana,ali sporadicno,onda semogu naci u severnoj Albaniji kod odredjenih plemena,dakle zakljucak gusle se jedino kod srpskog naroda mogu naci svuda u svakom mestu i kraju gde zive Srbi nezavisno od drzave ili regiona,sto dovoljno govori o onome sto ja pokusavam ovde reci ali pojedinci to ne razumeju ili ne zele da razumeju.

Kako se tamburice javljaju kod Srba u odredjenom regionu,tako se i gusle nalaze kod Hrvata u jednom odredjenom regionu....

I da naravno gusle ne pripadaju samo Srbima niti to iko govori.

Sto se tice Crnogoraca nije mesto za raspravku o tome,a pogotovu ne sa tobom jer ja znam ko sam i sta sam ne treba meni Hrvat da govori jesam li ja Crnogorac ili Srbin i jel to jedno isti ili je razlicito,tako da postedi me tih budalastina.

Logika vam je ubitacna.Bez prestanka u skorom svakom postu se ponavljate
da su Gusle uz pomoc srba sirene medju ostale narode na ovim i sirim podrucjima.I to bez dokaza!?!?
Pri tome negirate cinjenicu da se Gusle kod srbskog zivlja npr.u Vojvodini,Sumadiji i zap.Bosni tradicionalno ne svira.
Ne pada vam na pamet da postoji mogucnost da su srbi Gusle preuzeli
od drugih naroda npr.od Crnogoraca.Ta mogucnost mnogo je veca nego da su srbi sirili Gusle medju ostalim narodima
Nazalost tesko cu vas uvjeriti u istinu .
Ali ima jedan stih nedavno cuo u CG uz Gusle
Dje se barjak krstas vije
tu srbinu mijesto nije

onako usput...

[thatfeel]

zagoraforever kaže:

Gusle kod srbskog zivlja npr.u Vojvodini,Sumadiji i zap.Bosni tradicionalno ne svira.

Itekako postoje tradicionalno i u Šumadiji i Bosanskoj Krajini. To da su gusle širili Srbi ne možemo točno znati, valjda ovisi kako gdje. Gusle se u Hrvatskoj prvi puta javljaju zajedno sa Turcima, krajem 15. i početkom 16. stoljeća. Sa Turcima su došli i Srbi, ali kako su vjerojatno i Turci i Srbi guslali, možemo reći da su kod nas jednostavno došle sa Turcima

[Petrovaradin]

zagoraforever kaže:

Logika vam je ubitacna.Bez prestanka u skorom svakom postu se ponavljate
da su Gusle uz pomoc srba sirene medju ostale narode na ovim i sirim podrucjima.I to bez dokaza!?!?
Pri tome negirate cinjenicu da se Gusle kod srbskog zivlja npr.u Vojvodini,Sumadiji i zap.Bosni tradicionalno ne svira.
Ne pada vam na pamet da postoji mogucnost da su srbi Gusle preuzeli
od drugih naroda npr.od Crnogoraca.Ta mogucnost mnogo je veca nego da su srbi sirili Gusle medju ostalim narodima
Nazalost tesko cu vas uvjeriti u istinu .
Ali ima jedan stih nedavno cuo u CG uz Gusle
Dje se barjak krstas vije
tu srbinu mijesto nije

onako usput...

Moja logika je zdravorazumska ako je tvoja podlozna nekakvim predrasudama i ociglednom srbofobijom to je tvoj problem.

Gusle se sviraju svuda gde postoje Srbi i gde zive Srbi,pa tako i u Vojvodini o Sumadiji je glupo i reci da je suprotno, kao i u Bosni u svim krajevima pa tako i u zapadnim.

Mozes do sutra da pricas o Crnogorcima kao da su Eskimi koji nemaju veze sa Srbima ali to ti je uzaludna prica, kao sto rekoh meni ne treba neki Hrvat da govori sta sam ja i ko sam i sta su bili moji preci,Crnogorci kao posebna nacija su produkt komunizma i danasnje politike establismenta u CG,ali i pored svega toga polovina naroda se danas izjasnjavaju kao Srbi,a vise od polovine govori srpskim jezikom a apsolutna vecina postuje srpsku pravoslavnu crkvu, na vasu zalost.

[frozen star]

Petrovaradin kaže:

Dakle gusle su pre svega srpski tradicionalni instrument a posle toga i svih ostalih ,kao npr Hrvati gde se javljaju samo kod jednog dela naroda koji zivi u Dalmaciji,zasto ih nema u Slavoniji Zagorju,Istri itd? Onda se gusle mogu naci i u Bosni kod muslimana,ali sporadicno,onda semogu naci u severnoj Albaniji kod odredjenih plemena,dakle zakljucak gusle se jedino kod srpskog naroda mogu naci svuda u svakom mestu i kraju gde zive Srbi nezavisno od drzave ili regiona,sto dovoljno govori o onome sto ja pokusavam ovde reci ali pojedinci to ne razumeju ili ne zele da razumeju.

Kako se tamburice javljaju kod Srba u odredjenom regionu,tako se i gusle nalaze kod Hrvata u jednom odredjenom regionu....

I da naravno gusle ne pripadaju samo Srbima niti to iko govori.

Sto se tice Crnogoraca nije mesto za raspravku o tome,a pogotovu ne sa tobom jer ja znam ko sam i sta sam ne treba meni Hrvat da govori jesam li ja Crnogorac ili Srbin i jel to jedno isti ili je razlicito,tako da postedi me tih budalastina.

Ti si kontradiktoran. Prvo kažeš da su gusle samo srpski instrument, onda kažeš da nisu samo srpske. Odluči se. Jesu li srpski instrument ili nisu?

Čak i na srpskoj Wikipediji piše:
"Gusle su balkanski narodni muzički instrument"
Dakle ovo što ti pišeš su totalne izmišljotine.

[frozen star]

Petrovaradin kaže:

Mozes do sutra da pricas o Crnogorcima kao da su Eskimi koji nemaju veze sa Srbima ali to ti je uzaludna prica, kao sto rekoh meni ne treba neki Hrvat da govori sta sam ja i ko sam i sta su bili moji preci,Crnogorci kao posebna nacija su produkt komunizma i danasnje politike establismenta u CG,ali i pored svega toga polovina naroda se danas izjasnjavaju kao Srbi,a vise od polovine govori srpskim jezikom a apsolutna vecina postuje srpsku pravoslavnu crkvu, na vasu zalost.

Po toj logici su i svi Srbi ustvari Hrvati. Da, Srbi su Hrvati. Ti si pravoslavni Hrvat. Od sad ćemo te tako zvati.

[karlo r]

Retorika kojom progovara Petrovaradin je najobičnija mitomansko-četnička.

Crnogorci imaju veze sa Srbima utoliko što su ih Srbi 2 puta okupirali u povijesti, prvi put krajem 12. st. što je trajalo 200 godina ali nije rezultiralo srpskim migracijama prema moru, 2. put 1918.-te nakon što je Crna Gora bila priznata država u svijetu u 19. st., ovaj put su uslijedile migracije Srba u Crnu Goru.

I tu kao i svugdje ista formula: gdje se Srbi pojave, proglašavaju sve Srbijom i Srbima. Pa eto ni gusle ne mogu proći kroz srpske ruke a da ne postanu "srpski simbol" - što nebeski narod takne -odmah se posrbi u roku sekunda.

Mene i dalje fascinira primitivnost tog srpskog naroda i nacije, kad misle da se manijakalnim izmišljanjem mogu nametnuti okolini.