Neugodno crvenilo - eritrofobija - opća tema

[eritrofobičarka]

Meni je jednostavno fascinantno koliko ova djevojka (nebitno tko je ,zanemarimo sta je i kakva je) ima samopouzdanja... i kako se lako nosi u ovima za nas izuzetno stresnim situacijama :O http://www.youtube.com/watch?v=0jyOS...source=message moj idol...hebe se njoj zivo tko sta misli o njoj, (da je ruzna, glupa, lakog morala i sl)...ona fura uzdignute glave i uz to nenormalno zarađuje. Ali nebitna je tu sad ona, bitan je stav.

[Crvena83]

Bok ljudi!
Ja za eritrofobiju nisam znala do prije 5 min. Sjedim na poslu i surfam i evo u šoku sam. Svijetle sam puti, crvenim se cijeli svoj život od kad znam za sebe. Od osnovne škole, srednje, gdje se sjećam da sam na usmenom ispitu svaki put imala čak i crvene fleke po vratu i prsima iako sam sve znala, na faksu isto tako crvenilo se nastavilo, pa tako i sad na poslu.
I ide mi to užasno na živce! Trudim se to kontrolirati, čak mi i šef govori da se kontroliram, ali ne uspijevam. Kad se to dogodi, grozan je osjećaj, ali što god da sam radila taj tren, nastavim dalje, no najviše me smeta kad mi netko kaže- a što si se zacrvenila. Poludim na to!
I vidim da imam iste probleme kao i drugi ovdje, neugodno mi je zbog drugih kad rade budalu od sebe, neugodno mi je kad me pitaju koliko je sati, teško mi je komunicirati sa strankama na poslu.
Neugodno mi je radi glupih sitnica i iskreno mislim da je ovo nerješivo. Možda mi s godinama postane svejedno, ali sad, ne vjerujem. Eventualno da sam više izložena neugodnim situacijama, ali neću se previše zamarati s tim. Što je tu je, kad se zacrvenim ja ću dalje nastavit po svome, a poslije kad budem sama slijedi detaljna analiza, zašto, pa zašto sam se morala i ovaj put zacrveniti?

[Vojvoda1]

Imam 18 godina ,ali kao i vi, imam i jedan ,bar za mene,VELIKI problem...nsm cudo prirode,normalan izgled ,nista posebno,mozda sam i malo simpatican devojkama i to znam, ali kada pricam sa nekom,pocrvenim za sekund.ili kad sam sa drustvom,pokusavam da ne budem u centru paznje,a svi znate zbog cega.imte li kakih saveta,bilo kakih,sta da radim,kako da smanjim crvenenje,da li ima nekih lekova,operacija ili nekog drugog nacina...? xD

[djevojka-broj-8]

i mene muci crvenilo
prije sam bila blijeda i crvenila se kad bi se naljutila, jako smijala kad bi mi bilo vruce ili na hladnom.. onda mi se atopijski derm prosirio i po licu, i to jasno da samo crvenim (guli mi se koza ali to nekako uspijem sanirat dok crvenilo ostaje).. tako da unazad pola godine konstatntnog crvenila od atopijskog se crvenim jos jace u odredenim situacijama.. milina za osjecat kako obrazi polako dobivaju boju
(moje razne boje cak idu do te mjere da se crvenim i kad s nekim preko telefona razgovaram )

[eritrofobičarka]

Hej drustvo danas je jedan od dana kad se bas zapitam. Jucer je umrla susjeda...i tako se ja jutros probudim i pogledam kroz prozor kao i inace, i pomislim kako je do jucer i ona gledala upravo ovo sto ja sad gledam i kako se mozda i ona opterecivala misljenjima drugih i raznim nebitnim stvarima i kako su je ti isti ljudi i okolina cije joj je misljenje i odobravanje mozda predstavljalo nesto u zivotu, zaboravili u samo jednom danu...zauvijek ce ostati samo u srcima svojim najblizih. Svi zaboravljamo koliko je zivot prolazan i pridajemo znacaj necem totalno beznacajnom...a zaboravljamo da danas jesmo sutra nismo,i da oni kojii nas vole, voljet ce nas i prihvatiti kakvi god jesmo... a drugi... drugima nikad nismo bili niti cemo biti zaista bitni, pa zasto su onda oni toliko nama bitni??! da se crvenimo,strahujemo i skrivamo pred njima...!!!

[OstaviteMe]

eritrofobičarka kaže:

Hej drustvo danas je jedan od dana kad se bas zapitam. Jucer je umrla susjeda...i tako se ja jutros probudim i pogledam kroz prozor kao i inace, i pomislim kako je do jucer i ona gledala upravo ovo sto ja sad gledam i kako se mozda i ona opterecivala misljenjima drugih i raznim nebitnim stvarima i kako su je ti isti ljudi i okolina cije joj je misljenje i odobravanje mozda predstavljalo nesto u zivotu, zaboravili u samo jednom danu...zauvijek ce ostati samo u srcima svojim najblizih. Svi zaboravljamo koliko je zivot prolazan i pridajemo znacaj necem totalno beznacajnom...a zaboravljamo da danas jesmo sutra nismo,i da oni kojii nas vole, voljet ce nas i prihvatiti kakvi god jesmo... a drugi... drugima nikad nismo bili niti cemo biti zaista bitni, pa zasto su onda oni toliko nama bitni??! da se crvenimo,strahujemo i skrivamo pred njima...!!!

Baš tako..., šteta što ljude na trenutke trgne upravo ovakav tužni događaj. Bilo bi lijepo kada bi cijenili ono što imamo svaki dan..voljene, zdravlje....a život je stvarno tako kratak.

[Tigarkameleon]

Jel ima neko iz Beograda da se nadjemo, ja sam vas, ali sam se u velikoj meri opustio i zaboravio na to :P Voleo bih da se nadjemo i razgovaramo o tome, msm da bi to dosta pomoglo

[SSDM]

imam 30 godina i to crvenjenje ce me izluditi. jedno vrijeme ga nije bilo skoro nikakao, ali evo u zadnje vrijeme se pogorsalo.

naime...grozno...imamo novog kolegu na poslu...na glasu je kao veliki svaler...mene licno uopste ne prvilaci kao muskarac, ali zbog tih svih silnih prica koje sam se naslusala o njemu, svaki j.. put kad ga sretnem na hodnjiku zacrvenim se...uzas zivi...i jos mi to vise stvara nelagodu, jer moze covjek sto pomisliti, da mi se svidja ili nesto tom slicno, ili jos gore mogu drugi pomisliti da gajim odredjene osjecaje prema njemu..ma uzas uzasa...uopste ne znam kako da se izborim s tim, kao zacarani krug je!!

[OstaviteMe]

SSDM kaže:

imam 30 godina i to crvenjenje ce me izluditi. jedno vrijeme ga nije bilo skoro nikakao, ali evo u zadnje vrijeme se pogorsalo.

naime...grozno...imamo novog kolegu na poslu...na glasu je kao veliki svaler...mene licno uopste ne prvilaci kao muskarac, ali zbog tih svih silnih prica koje sam se naslusala o njemu, svaki j.. put kad ga sretnem na hodnjiku zacrvenim se...uzas zivi...i jos mi to vise stvara nelagodu, jer moze covjek sto pomisliti, da mi se svidja ili nesto tom slicno, ili jos gore mogu drugi pomisliti da gajim odredjene osjecaje prema njemu..ma uzas uzasa...uopste ne znam kako da se izborim s tim, kao zacarani krug je!!

Potpuno te razumijem.
Ja sam trenutno u fazi necrvenjenja tj. tu ti tamo se dogodi, ali jako rijetko i to baš u neugodnim situacijama. Ali znam da će se dogoditi prijelomni trenutak kada će se vratiti ona nervoza i strah ponovo, pa tako u krug.
Što se tiče novog kolege, ja tu muku mučim uvijek, sa kolegama na poslu, sastancima, pitanjima, razgovorima u grupama. Noćna mora.
Možda će ti to crvenjenje prestati kada taj kolega ne bude toliko novi , kada prođe neko vrijeme. Ili će se bar smanjiti. Ti u biti imaš nekakav strah od njega, jer si čula nekakve glasine koje ga čine "superiornijim", odvažnim...pa se samim time tvoj problem povećava. Ne osjećaš se ugodno. Stidiš se. Samo što se to kod nas odražava na ovaj način, na žalost. Vidljiviji
Imala sam takvih situacija. I izbjegavala bih kontakt sa tom osobom, iz nelagode, straha od cvenjenja i straha da ne ispadnem glupa pred osobom koja je jačeg karaktera od nas. Možda i nije, možda ima i on svojih strahova, ali mi imamo sliku koju smo stvorili i gotovo.
Predlažem ti da pokušaš što više dolaziti u kontakt s njim, makar se crvenila, ako radiš što i ja nekad, izbjegavanje, sve će biti gore. Ta njegova, recimo to tako, mističnost nikada neće nestati. Običan je čovjek sa manama i strahovima, kao svi mi, jedina razlika je što se nama na licu da iščitati sve tj. čak i onda kada ne osjećaš ništa, opet se crveniš. tako je i gotovo.

[OstaviteMe]

djevojka-broj-8 kaže:

i mene muci crvenilo
prije sam bila blijeda i crvenila se kad bi se naljutila, jako smijala kad bi mi bilo vruce ili na hladnom.. onda mi se atopijski derm prosirio i po licu, i to jasno da samo crvenim (guli mi se koza ali to nekako uspijem sanirat dok crvenilo ostaje).. tako da unazad pola godine konstatntnog crvenila od atopijskog se crvenim jos jace u odredenim situacijama.. milina za osjecat kako obrazi polako dobivaju boju
(moje razne boje cak idu do te mjere da se crvenim i kad s nekim preko telefona razgovaram )

To što se crveniš kada s nekim razgovaraš na telefon spada definitivno u eritrofobiju.
Ali pored toga, vjerovatno imaš nekakav problem sa kožom. Fizičke prirode. Ako kažeš da ti se koža guli.
Kažeš "milina za osjećat kako obrazi polako dobivaju boju" ...hajde da sam i to doživjela na ovoj temi..da nekoga to veseli

[wazari]

SSDM, problem je neprijatan. Sa njim se borim godinama. Zapravo, svi mi koji imamo socijalne fobije, ciji je simtom i crvenjenje, imamo taj problem citavog zivota, a ne od momenta kad je postao manifestan pojavom simptoma. To sam shvatio odavno, a strucnjaci su mi potvrdili da je tako. Moji simptomi, crvenjenje prije svega, opsjedaju me 15 godina. U nepovrat su otisle najljepse godine zivota. Ponestaje mi snage, melanholican sam. O nemogucnosti ozbiljene veze sa nekom djevojkom da i ne govorim. Sad je jedna veza okocana. Da se ne crvenim, sa tom osobom bih dozivio starost. Mozete misliti kakko se onda osjecam ovih dana. Kao mrtvac medju zivima.Mislim da i ne bi bilo korektno da budem sa nekim u ozbiljnoj vezi, braku, da nekom unistim zivot, opteretim ga problemima. Djecu ne zelim zbog negativnog uticaja herediteta. Ne bih podnio da mi i dijete ima anksiozni poremecaj. Ljudi, sta vi mislite o ovom pitanju?
SSDM, imao sam problem kad je u pitanju jedna osoba koja je dosla da zivi u blizini. Bas sam trebao da pocnem da radim, posao sam kod ljekara, i jedno vrijeme uzimao ljekove. Oni su mi omogucili da pred tom osobom nastupim bez poroblema. Kad sam prestao sa ljekovima, prema toj osobi vise nisam pokazivao crvenjenje. Inace bih se zacrvenio kad bih tu osobu vidio pa makar to bilo na 100m udaljenosti. Bjezao sam kao lud od moguceg susreta. Bilo je nepodnosljivo izaci iz kuce, jer bih tu osobu susreo. jos jedan savjet, pokusaj da se prije neprijatnog sureta, kad ugledas kolegu, sjetis broja telefona, svog ili neke druge osobe, maticnog broja, i slicno. To reba vjezbati, biti u EGO stanju odraslog kad se bojimo crvenjenja, neprijatnog susreta, biti svestna sadasnjeg trenutka...
Ne znam kako svi vi izdrzavate. Divim vam se. Podsjecate me na Tantala. Zivot nam je na dohvatu ruke, a opet ga ne zivimo. Prolazi pored nas poput kakvog neznanca. Ima li kog iz cg, nek se javi? A i vi ostali ukoliko zelite malo druzenja, medjusobne podrske.

[OstaviteMe]

"Zivot nam je na dohvatu ruke, a opet ga ne zivimo. Prolazi pored nas poput kakvog neznanca. "


Ovo je živa istina i jako lijepo rečeno. Na dohvat ruke..

[djevojka-broj-8]

OstaviteMe kaže:

To što se crveniš kada s nekim razgovaraš na telefon spada definitivno u eritrofobiju.
Ali pored toga, vjerovatno imaš nekakav problem sa kožom. Fizičke prirode. Ako kažeš da ti se koža guli.
Kažeš "milina za osjećat kako obrazi polako dobivaju boju" ...hajde da sam i to doživjela na ovoj temi..da nekoga to veseli

do negdjeprije nisam ni znala da ima strucan naziv za crvenilo ne znam jel da to sad dozivljavam kao bolest ili..??
neki dan sam se na faksu zacrvenila dok sam pricala sa kolegom. pito me je zasto sam se najednom zacrvenila tako a drugi mu je odgovorio da mi je neugodno. a nije mi bilo neugodno nego sam se eto samo tako zacrvenila
nisam odusevljena time sto se crvenim ali mi se svidja to sto osjetim kad boju dobivam a ne da drugi vide moje crvenila a da ga sama nisma svjesna pa me onda iznenade sa komentrima.

[SSDM]

@wazari...preporucas da budemo svijesni trenutka u kojem se crvenimo...meni je to jagori moguci poticaj za crvenjenje...bas kada pokusavam da poduzmem sve moguce mjere da to srpijecim, meni ni semafor nije ravan...
Najmanje se crvenim u iznenadnim situacijama, kada me uhvate na "prepad". Znaci kada previse ne razmisljam..ali ja gotovo uvijek previse razmisljam.

Mislim da smo mi svi po prirodi previse samo kriticni i tezimo ka tome da budemo savrsene osobe. A trebali bi sami sebe prihvatiti sa svim svojim vrlinama i manama.

U ostalom, pa sta i ako neko pomisli da mi se novi kolega svidja?!?!? Hoce li biti neka propast? zar je bitno sto drugi misle?

Lako je pisati, ali mnog teze primjeniti.

[APerfectCircle]

Moja prijateljica ocito ima eritrofobiju. Ona se ponekad crveni cak i u mom drustvu. Kad se to dogodi uopce joj ne dam do znanja da se zacrvenila. Nikad mi se nije zalila na taj problem, ali pretpostavljam da je muci. Primjetila sam da se zacrveni kad god je tema o njoj (ne uvijek, ali tema je uvijek o njoj). Crveni se na spomen decka koji joj se sviđa, a nije uopce prisutan itd. Meni je to jako simpaticno, ali bi joj voljela pomoci.
Inace, ona mi je najdraza osoba od svih koje znam. Pametna je i velika dobrica.

[OstaviteMe]

APerfectCircle kaže:

Moja prijateljica ocito ima eritrofobiju. Ona se ponekad crveni cak i u mom drustvu. Kad se to dogodi uopce joj ne dam do znanja da se zacrvenila. Nikad mi se nije zalila na taj problem, ali pretpostavljam da je muci. Primjetila sam da se zacrveni kad god je tema o njoj (ne uvijek, ali tema je uvijek o njoj). Crveni se na spomen decka koji joj se sviđa, a nije uopce prisutan itd. Meni je to jako simpaticno, ali bi joj voljela pomoci.
Inace, ona mi je najdraza osoba od svih koje znam. Pametna je i velika dobrica.

Očito ima eritrofobiju. Mnogi ljudi, kao mi, nismo znali da za to postoji riječ, da se masa ljudi bori s tim problemom.
Lijepo je da ima nekoga poput tebe koja ju voli, prihvaća i želi pomoći.
Želim samo da znaš da se ona sigurno sama sa sobom bori svaki put kada je u društvu, bilo kojem. To je jedan jako naporan, zastrašujuć problem koji jako iscrpljuje čovjeka, čini ga nervoznim i kada za to nema potrebe, kada je među svojima. Apsolutno svi ljudi oko mene na to gledaju kao nešto simpatično i vole me bez obzira, samo ne mogu (naravno) shvatiti što se sve događa u meni u banalnim situacijama, taj strah, to razočarenje i nesigurnost koju osjećam svaki put kada mi se to događa. Ja vjerujem da ona pati, u sebi..i ne govori ti ništa, jer misli da to nitko ne može shvatiti tj. da ne može shvatiti ozbiljnost problema. Ti vidiš samo kako ti se prijateljica zacrveni u nekim trenutcima, na to zaboraviš vrlo brzo, ali ona ne. Vjeruj mi.
Nije problem samo tog trenutka, sve muke koje prolaziš tjekom cijelog dana iz straha da ti se to ne dogodi, da te netko ne pita nešto o tebi, da ti se ne obrati pred velikim društvom, po danskom svijetlu, da ne sretneš nekoga nenadano u trgovini i pita te, ne daj bože, kako si...to je jako iscrpljujuće i utječe na normalno ponašanje i unutarnji mir.
Pokušaj joj možda reći za ovaj forum, da vidi da nije sama i da to nije tabu tema...

[wazari]

Tezak je trenutak crvenjenja. Nisam mislio da trebamo biti svjesni samog crvenjenja, vec da sebe dovedemo u EGO stanju odraslog. Mozda sam to lose objasnio. Naime, ukoliko nailazi socijalna situacija koja moze dovesti do crvenjenja, npr. susret na ulici sa nekom osobom, ponavlljanjem u sebi brojeva telefona, maticnih brojeva i slicnih konkretnih podataka, sebi pomazemo, skrecemo paznju sebi sa moguceg crvenjenja. Ono tad nije u fokusu nase paznje. Probao sam to, i pomaze.

Primijetio sam kod sebe da kad imam neki fizicki bol, nemam siptome eritrofobije. Isto tako, kad sam na planinarenju, nemam nijedan simtom. To su situacije kad simptom nije u fokusu nase paznje i nema prostora da se ispolji.

Zakljucak: sami simptomima dajemo prostora.

Potpuno je tacno i to da sebe moramo prihvatiti ovakvim kakvi smo. Mada meni to tesko polazi za rukom. Kako da nas drugi prihvate, ako sami sebe ne prihvatamo. Zamislite kako sami sebe posmatrate kao drugu osobu. Sta biste vidjeli? Preplasenu osobu, punu straha, jako crvenu u licu, sa tremorom......Da li vam je zao te osobe? Jeste. Sta biste uradili? Valjda bi rasirili ruke, cvrsto je zagrlili. Ovo pricam jer je neophodno da svi prihvatimo sami sebe, da sami sebi pruzimo ruku utjehe, pomoci, i razumijevanja! To je preduslov uspjesne borbe!

SSDM, i ja, i svi mi, treba da se trudimo da nas je briga sta drugi misle. U pravu si, briga te sta ko misli u vezi kolege. Ljudski je i biti crven. Mnogo vise nego devijantan, nasilan, neposten, rjecju los covjek. Nazalost, vecina nas sklona je da prihvati izbjegavanje, umjesto suocavanja sa problemom. Ovo sto pisem, pisem sa mnogo emocija, u dobroj namjeri. Ne zamjerite!

[devedesetdevet]

wazari kaže:

ponavlljanjem u sebi brojeva telefona, maticnih brojeva i slicnih konkretnih podataka, sebi pomazemo, skrecemo paznju sebi sa moguceg crvenjenja. Ono tad nije u fokusu nase paznje. Probao sam to, i pomaze.

Primijetio sam kod sebe da kad imam neki fizicki bol, nemam siptome eritrofobije. Isto tako, kad sam na planinarenju, nemam nijedan simtom. To su situacije kad simptom nije u fokusu nase paznje i nema prostora da se ispolji.

Zakljucak: sami simptomima dajemo prostora.

Vrlo zanimljivo!

[ludoibrzo]

Cao crvendaci, sta ima?
Evo vam jos jednog clana...novi clan, stari problem i tako...
Patim se od svoje 20 godine, sad mi je 35
Pratim forum vec neko vreme. I isprva sam mislila...sta sad da se kacim...da vam pisem...
Ali ipak je bolje sto jesam...osecam se kao svoj medju svojima

[ludoibrzo]

Btw...jesam ja ovde naj starija?