Antička Salona

[MoroHr]

Otvaram novu temu posvećenu antičkoj Saloni. Pomalo nevjerojatno kako najveći i najvažniji antički grad Dalmacije, ali i naše povijesti, nema zasebnu temu. Kao uvod ću citirati članak s engleske Wikipedije jer ima reference pa onda u postovima arheološke novosti kako bi bili ažurirani s otkrićima koji nas svake godine sve više iznenađuju činjenicom kako je Salona nepresušno vrelo.

Komentari i ispravci uvoda su dobrodošli:

Salona grew in the area of the Greek cities of Tragurian and Epetian on the river Jadro in the 3rd century BC.[2] Salona is the largest archaeological park in Croatia and grew to over 60,000 inhabitants. It was the birthplace of Roman Emperor Diocletian. In the first millennium BC,[3] the Greeks set up a marketplace.[4] Salona had also been in the territory of the Illyrian Delmatae,[5] before the conquest of the Romans. Salona became the capital of the Roman province of Dalmatia,[6] because it sided with the future Roman Dictator Gaius Julius Caesar in the civil war against Pompey. Martia Iulia Valeria Salona Felix (the full name of the ancient city) was founded probably after the Roman civil wars under Julius Caesar. The early Roman city encompassed the area around the Forum and Theatre, with an entrance, the Porta Caesarea, on the north-east side. The walls were fortified with towers during the reign of Augustus.[7] The early trapezoidal shape of the city was transformed by the eastern and western expansion of the city.

The city quickly acquired Roman characteristics: walls, a forum, a theatre, an amphitheatre which are the most conspicuous above-ground remains today, public baths, and an aqueduct.[8] Many inscriptions in both Latin and Greek have been found both inside the walls and in the cemeteries outside, since Romans forbade burials inside the city boundaries. Several fine marbles sarcophagi from those cemeteries are now in the Archaeological Museum of Split. All this archaeological evidence attests to the city's prosperity and integration into the Roman Empire. Salona had a mint that was connected with the mint in Sirmium and gold & silver mines in the Dinaric Alps through Via Argentaria.[9][10][11][12]

When the Roman Emperor Diocletian retired, he erected a monumental villa (palace) in a suburban location (6 km away). This massive structure, known as Diocletian's Palace, after Salona's fall became the core of the city of Split (Spalatum). Diocletian's tomb was reportedly also somewhere near Salona.[13]

Salona's continuing prosperity resulted in the extensive church building in the fourth and fifth centuries, including an episcopal basilica and a neighboring church and baptistery inside the walls, and several shrines honoring martyrs outside. These have made it a major site for studying the development of Christian sacred architecture.[14] The Salonitan bishop held the position of metropolitan bishop of Dalmatia. After the fall, bishopric and other remains were transferred to Split (see Archbishopric of Spalathon).[13] The borders and influence of Salonitan Archdiocese included almost all of today's Croatia and Bosnia and Herzegovina south of river Sava and west of river Drina.[15][11][16][17]

Salona was the only Eastern Adriatic port-city listed in Diocletian's Edict on Maximum Prices,[13] and out of all listed port-cities it had most maritime connections (those being with Alexandria, Ephesus, Nikomedia, Seleucia Pieria, and Carthago).[18][19] The connection with Ravenna was also prominent.[19] The connections were not only about exchange of goods and monuments, prominent individuals also traveled, remained to live and die at Salona (especially from Syria).[19] Seemingly it was a big port as for the Battle of Sena Gallica (551), Byzantine general Jon sailed from it with 38 ships (compared to Ravenna's 12).[19]

Fall

Part of the Salona ruins.
In the early 7th century the Roman limes on river Danube and Sava fell and was militarily abandoned, leaving Roman province of Dalmatia open for conquest. The events of the fall of the city because to its location are relevant to the understanding when the province and coastal cities periphery succumbed to barbaric invasion.[20] Pope Gregory I in July 600 wrote to the archbishop of Salona, Maximus, in which he expresses concern about the arrival of the Slavs ("de Sclavorum gente quae vobis valde imminet et affligor vehementer et conturbor").[21][22] According to Constantine VII's De Administrando Imperio (10th century) and Thomas the Archdeacon's Historia Salonitana (13th century), Salona was largely destroyed in the seventh century invasions of the Avars and Slavs (more specifically the Croats per Thomas the Archdeacon who also identified them with Goths and Slavs[20]). In the DAI's chapters 29 and 30 on the history of Dalmatia and fall of Salona, the terms Avars and Slavs were interchangeably used, but most probably mainly meant the Slavs.[23] The city was reportedly conquered by trickery when the Avars/Slavs, previously defeating at the river Danube or Sava (possibly also near Cetina[23][20]) a Roman army dispatched from Salona/Klis, in disguise passed the frontier castrum of Klis and expelled the Romans from the city. When it became their possession "settled and thereafter began gradually to make plundering raids and destroyed the Romani who dwelt in the plains and on the higher ground and took possession of their lands".[24] Refugees from Salona settled in other coastal and island cities (Decatera, Ragusa, Spalato, Tetrangourin, Diadora, Arbe, Vekla and Opara) and inside Diocletian's Palace.[24][25]

The exact date of destruction and fall is uncertain. Pope John IV sent abbot Martin (possibly future Pope Martin I[26]) to Dalmatia in 641 to redeem captives, which was interpreted that Salona must have been destroyed before that date.[27] As Salona's refugees are also said by Thomas the Archdeacon to have founded Ragusa around 625 it meant that Salona had to be destroyed around 625 or before.[27] In the scholarship, it was traditionally dated to 614,[27][25] although opinions varied between 608 and 639.[27] The last dated inscription, reflecting existence of life in the city, in the ruins is dated to 12 May 612.[27][25] However, 1970s were found many coins, out of which few were of Heraclius and youngest minted in 630/631. It is interpreted as evidence that the city was rather becoming steadily abandoned after 614 and probably destroyed in 639.[27] Some other archaeological excavations probably show a small group of people continued to live with newcomers until mid-7th century when it became abandoned.[27] Tibor Živković argued that the attack happened in the early 630s and became abandoned after that time.[28]

The new Slavic population settled outside the ruins to the East near river Jadro, where are found Old-Croat graves. In the 10th and 11th century Croatian kings founded and rebuilt three churches, one of which was used as a royal mausoleum (with found sarcophagus of Croatian Queen Helen of Zadar), and in the other was crowned king Demetrius Zvonimir of Croatia.[29] The archaeologically confirmed information is found in Historia Salonitana.[30]

[MoroHr]

Various town structures have been excavated.

Manastirine

These are the remnants of the Basilica and cemetery outside of the town. The earliest parts of the complex date back to the second century BC. The bishop and martyr Domnio was buried here after being executed in the arena of the amphitheater on 304AD.[2]

At the end of the fourth century, the complex was partly destroyed during the German incursions, and in the mid-fifth century, a three-nave basilica was constructed on top of the ruins. Many sarcophagi can be found here. in the early seventh century, the cemetery was looted and partly destroyed.[2]

The cemetery exhibits a feature of Christian cemeteries at that time to have deceased buried as close as possible to the martyr or Ad sanctos.[2]

Tusculum

Architectural and ornamental fragments, capitals inscriptions, and columns from the area were replaced in a building built in 1898. It was restored in 2008.[2]

City walls

The construction of the Salonitan city walls took several centuries. The earliest part of the city was surrounded by walls as early as the second century BC. During the Pax Romana the city expanded to both east and west.[2]

During the reign of Emperor Marcus Aurelius around 170 A.D., under the constant threat of Germanic tribes, the east and west suburbs were included in the walls, which were fortified with at least 90 towers. Some parts of existing buildings were used in the extensions to the walls, thus making them integral. The total circumference of the elliptical shape of the walls was approximately 4 km (2.5 mi), with varying width from 1.9 to 2.5 meters (6.2 to 8.2 ft).[2]

During the reign of Emperor Theodosius II in the early fifth century, all the towers were reconstructed, as witnessed by an inscription on the walls.[2] Furthermore, in the first half of the sixth century, triangular-shaped endings were added to some square-shaped towers to improve the city's security and defense system. Such examples are visible today on the northern side of the Urbs orientalis.[2]

Episcopal center

The center of Christian Salona is in the northwest part of the eastern city. Here is an Episcopal center with twin lengthways basilicas, a baptistery, and Bishop's Palace were built in the fifth century A.D.[2]

This Basilica is the largest in the entire area of Dalmatia. The best-preserved part of the oldest part of the city (Urbs vetus) is the eastern wall and Porta Caesarea with two octagonal towers and three passages; one for cart traffic and two for pedestrians on each side of the wider passage. The central passage was probably equipped with a movable grid, as indicated by grooves on side pylons. [2]

Aqueduct

Emperor Augustus built an aqueduct to supply the city with water from the river Jadro. It was 3,850 meters (12,630 ft) in length, and the best-preserved part is north of the episcopal center. Calculations show that the aqueduct could supply enough water for about 40,000 people.[2]

Thermae

The thermae were typical buildings of Roman civilization and an indispensable part of Roman urban life. Although the city of Salona had multiple baths, the best-preserved and largest ones are those in the eastern part of the city called the Great Thermae, built in the second or beginning of the third century A.D. This building is rectangular, with three symmetrically arranged apses in the north and one in the west. There was an adjoining elongated spacious room to the north, housing a semicircular pool, the piscina, filled with cold water, the frigidarium. There were two dressing rooms to the left, with benches for sitting and openings in the wall for clothes. The room to the west was also used as a massage room, the unctorium.[2] The room ending with an apse served both as a lounge and an exercise room. To the right there were hot baths and sauna: caldarium, tepidarium and sudatorium.[2]

Bridge of Five Arches

In the eastern suburb of Salona, five arches spanned the westernmost backwater of the river Jadro. The bridge carried one extension of Decumanus Maximus which branched into two roads, one of which led north-east to the Porta Andetria gate, while the other one led across the bridge to Epetium, today's city of Stobreč.[2]

Porta Caesarea

The Porta Caesarea is a well-preserved gate with two octagonal towers and three passages, one for cart traffic and two for pedestrians on each side of the wider passage. The central passage was probably equipped with a movable grid, as indicated by grooves on side pylons. Porta Caesarea was constructed using large regular stones primarily for fortification purposes. After eastern and western expansion had occurred, the gate lost its primary purpose and became carrying construction of the aqueduct. According to Kähler's reconstruction, the gate had two floors, of which the top one was very elaborately decorated with half columns, composite capitals, and window openings. Within the gate, there was a small courtyard for defense purposes.[2]

Praetorium

Southeast of the ports Caesarea, a luxurious villa has been uncovered, which was probably the palace of the Roman governor of Dalmatia. Several mosaics depicting mythological figures such as Apollo Orpheus and Triton I've been transferred to the archaeological museum in Split.[2]

Forum

The center of the town's public life was in the southeast part of the old town. It is 45 m × 70 m [ 148 ft × 230 ft ] in size. After the fourth century A.D., as the town became more Christian, the forum started to lose its role as the city center.[2]

Theatre

A theater 65 m × 58 m [ 213 ft × 190 ft ] in size was built in the first century A.D.[2]

Temple

South of the theater, there is a temple that was dedicated to either Dionysus or Liber.[2]

Kapljuc

These ruins are the remnants of the oldest cemetery basilica. It was built in the middle of the fourth century above the graves of four Praetorian guards who were executed in the arena during Diocletian's persecution of Christians.[2]

Amphitheatre

At the westernmost point of Salona, in the second half of the second century A.D., under the influence of Flavian architectural style, a monumental building was erected. The presence of a Roman amphitheater indicates that gladiator fights were held in the city of Salona until the fifth century, when they were finally banned. The building was ellipsoidal in shape, with three floors on the south side and one floor on the north side, conveniently laid down on a natural hillside. Despite its relatively small size (125 by 100 meters (410 by 328 ft) outer shell and 65 by 40 meters (213 by 131 ft) the arena), the Salonitan amphitheater could have been occupied by 15,000 up to 18,000 spectators. The auditorium was divided into three tiers, the lower two with seats and the upper one for standing. In Diocletian's time, the top tier was covered with a porch. Through poles attached to the outer shell of the building, the whole arena could be covered with canvas, giving protection from the sun and rain. There was a state box for the Province governor on the south side and opposite it seats of honor for the city magistrates. In the center of the arena, an opening led into an underground corridor whose purpose was the disposal of dead gladiators' bodies. On the south side of the amphitheater, beneath the auditorium, there were two vaulted rooms where gladiators worshipped Nemesis, the goddess of revenge and destiny. During Diocletian's persecutions of Christians, the amphitheater was used as a site of executions.[2]

Only parts of substructures of this monumental building, as well as some fragments of architectural decoration and stone sculpture, have been preserved. The amphitheater was most severely damaged during the wars against the Turks in the 17th century when Venetians had it demolished for strategic reasons.[2]

Marusinac

This cemetery complex has the martyr Anastasios thrown into the bay with the grindstone around his neck in 304 AD. The mausoleum was built in the early fourth century. In the fifth and sixth centuries, other bishops and priests were buried here.[2]

Gradina

Gradina means a medieval hill fort built on the east walls by the Turks after capturing Klis.[2]

City necropolises

Burying the dead inside the city was against Roman law, so Romans buried their dead on the roads leading out of the city.[2]

[MoroHr]

Salona ne prestaje s iznenađenjima: usred Solina otkriveni vrhunski sačuvani mozaici, pogledajte u kakvoj su raskoši uživali stanovnici glavnoga grada rimske Dalmacije (15.1.2022.)

U šetnji središtem Solina ovih se dana može zastati i ponovno se zagledati u antičke mozaike, nepresušno salonitansko blago koje se nalazi tek nepuni metar ispod razine današnjega grada.

Solinjani znaju već da gdje god se "udre mašklinom" može nešto pronaći. Lokacija je već jednom bila "otvarana", ali sada se radi o dodatnim arheološkim istraživanjima ostataka istočnog dijela Salone koji su, kako su na samom početku ovih radova najavili iz gradske uprave, pokrenuti na zahtjev Ministarstva kulture, a u svrhu izgradnje budućeg Kulturnog centra.

Na tom su se prostoru prije nalazile barake u kojem su bile smještene prostorije dijela političkih stranaka, udruga i uprave gradske predškolske ustanove, a jednoga dana bi se na ovoj lokaciji trebala naći svojevrsna "ekstenzija" postojećeg Doma Zvonimir.

Podsjetimo, Kulturni centar bi, među ostalim, trebao imati dvoranu s 250 sjedećih mjesta, potom izložbenu višenamjensku dvoranu, garderobu za izvođače i publiku, uredske prostorije, suvenirnicu i informacijski punkt.

Kako je bilo rečeno prilikom predstavljanja projekta, određeni povijesni nalazi ipronađeni na mjestu temelja planiranog objekta trebali bi biti prezentirani u sklopu buduće građevine, što će, vjeruje se, razveseliti građane, kako još jedan dio bogate baštine glavnoga grada rimske Dalmacije ne bi ostao zatrpan i daleko od očiju zainteresiranih promatrača.

Sva raskoš života u Dalmaciji prije 17 stoljeća ‘izronila‘ pred očima prolaznika, pogledajte dosad neviđene detalje mozaika s poda vile antičke Salone, a pod njim je još jedan... (Slobodna Dalmacija, 19.1.2022.)

[MoroHr]

Arheološka senzacija u Saloni: i stručnjaci su ostali iznenađeni velikim pronalaskom, pogledajte što se stoljećima skrivalo ispod zemljanih brežuljaka i hrpi novodobnog smeća (Slobodna Dalmacija, 7.2.2022.)

Ispod naslaga zemlje, raslinja i smeća "oživio" je jedan od najsačuvanijih dijelova salonitanskog bedema, dužine 70 metara, a oplošjem i duži, oko 120 metara.

Riječ je o istraživanju, odnosno projektu koji se počeo provoditi sredinom studenoga prošle godine, a nastavit će se i u idućem razdoblju, jer netom "raskrčeni" potez zidina, kako smo imali prilike čuti od arheologa, ima veliki potencijal za nova otkrića i nove spoznaje o životu antičke Salone.

- Ovo je zapravo nastavak uspješne suradnje Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu i Arheološkog muzeja u Splitu, koja traje, evo, već četvrtu godinu.

Istraživanje na ovim sjevernim bedemima odvija se u sklopu projekta "Novi životi antičkih natpisa: epigrafski spoliji na području srednje Dalmacije" koji se bavi ponovno upotrijebljenim antičkim natpisima, a financira ga Hrvatska zaklada za znanost. Cilj nam je istražiti ovaj potez na kojem se nalazimo i unutar tih istraživanja pronaći antičke natpise jer znamo da su se obilato koristili pri gradnji obrambenih zidova Salone.

To je do sada višestruko potvrđeno, jer već dvjesto godina koliko se Salona istražuje, uvijek su se pronalazili natpisi koji su završili u bedemima kao građevinski materijal – pojašnjava Dino Demicheli, izvanredni profesor na Odsjeku za arheologiju i voditelj cijelog projekta.

- Ove kule koje su u stručnoj literaturi numerirane od broja 15 do broja 18 sada se mogu baš lijepo vidjeti, a cilj nam je da ih što prije konzerviramo, zaštitimo od urušavanja i, naravno, da ih prezentiramo – navodi stručnjak, pojašnjavajući kako je gradnja ovog prstena bedema započeta 170. godine poslije Krista, ali kako su se obrambeni zidovi nakon toga stalno reparirali, odnosno dograđivali.

- Ovdje možete vidjeti bedem, kule, i ove trokutaste istake koji su nadograđivani tek u kasnoj antici, to je najkasnija faza gradnje, peto i šesto stoljeće poslije Krista.

Sve četiri kule su različite po izgledu, gradnji i veličini. Ovo su zaista impresivni ostaci, a još kad zamislite da su ove kule išle još pet do šest metara u visinu, možete predočiti kako je u ono vrijeme izgledao rimski obrambeni sustav – tvrdi naš sugovornik naglašavajući kako je osobito važno što su potvrdili cilj projekta i pronašli više od 30 epigrafskih spomenika, odnosno spolija.

- Ustanovili smo da su se na ovom potezu bedema za njihovo dograđivanje koristili epigrafski spomenici i da su bespoštedno ubacivani kao građevinski materijal s okolnog područja.

Riječ je o antičkim nadgrobnim spomenicima, manje više datiraju između prvog i trećeg stoljeća, a ugrađivali su se, kako pretpostavljamo, tijekom četvrtog i petog stoljeća.

Bedemi su trenutno najveći epigrafski resurs u Saloni, toliko ih ovdje nalazimo da je to zaista fascinantno. Sve nekropole su bile izvan grada, a bedemi se grade upravo na granici između "živućega" grada i poganske nekropole izvan Salone koje su na neki način dekonstruirane i ubačene u bedeme.

Tako da su na neki način zahvaljujući tome i sačuvani – ističe Demicheli kazujući kako su pronašli neke vrlo zanimljive natpise.

Jedan od njih je i natpis koji spominje Vitala. On je bio jedan od onih robova koji se brinuo za poslove nekog vrlo dobrostojećeg Rimljanina, nešto poput osobnog tajnika.

- Usporedo s tim započeto je i arheološko istraživanje jedne od kula. Inače, mi smo sada u njezinim nižim slojevima, dok je operabilni dio kule i bedema bio puno više iznad nas.

Posebno nas je iznenadilo što smo uz amfore i tegule pronašli veoma mnogo keramike, posebno stolnog posuđa, i to sve finijih komada. Međutim, sada sve to treba očistiti, oprati, odrediti oblike i kojem stoljeću pripadaju.

Mi smo tek u prvim slojevima, subhumusu, tako da tko zna što sve ima dolje – govori voditelj projekta i ističe kako će trebati vremena za sve to metodološki posložiti.

- Svim navedenim i aktualnim istraživanjima otkrivamo dosad neistražene građevine i dobivamo nove spoznaje o Saloni. Potvrdila se većina naših saznanja koja su nam prethodnici ostavili u stručnoj literaturi, a posebno je fascinantno na koliko smo nadgrobnih spomenika naišli.

Veoma smo zadovoljni jer se ovim otvara jedna nova priča o Saloni, doznajemo mnogo o njezinom stanovništvu i životu u njoj. U blizini je i starokršćanski lokalitet Kapljuč koji je prije toga imao fazu poganskoga groblja, pa je dosta materijala ugrađeno u bedeme i s tog lokaliteta.

- Ovo je najduži potez bedema koji se sada mogu razgledati s vanjske strane, tako da tek ovdje posjetitelj može doživjeti tu obrambenu snagu Salone sa svim ovim kulama koje su posebno guste na sjevernoj strani zidina – dodaje arheologinja Mardešić čija su se iskustva na istraživanju istočnih bedema Salone prije 30 godina, kako naglašavaju njezine kolege, pokazala ovdje veoma korisnima.

Očistili smo dvjestotinjak metara niskog raslinja, uklonili smo većinu glomaznog otpada s površine kula i bedema i cilj nam je do kraja 2022. na isti način prezentirati i ostatak ovih kula koje se spajaju na amfiteatar, da se zapravo cijeli ovaj potez od Kapljuča do amfiteatra konzervira i prezentira.

- Namjeravamo napraviti konzervaciju i napokon urediti grob Svetog Dujma, a potom i Episkopalni kompleks s kojega mislimo ukloniti dugogodišnje nakupine zemlje i kamena koje su nastale tijekom 50-godišnjih istraživanja. Nakon toga slijedi istraživanje, konzervacija i prezentacija lokaliteta.

Cilj nam je u suradnji s Hrvatskim restauratorskim zavodom urediti i zapadnu nekropolu, odnosno dio koji se trenutno nalazi pod vodom, kao i dio zapadnih bedema koji su isto tako zarasli, a nalaze se u blizini ulaza u postrojenje Ine u Svetome Kaju - najavljuje nam ravnatelj brojne projekte za još bolju prezentaciju našeg neiscrpnog arheološkog blaga.

Posebno su svi ponosni što su se ovom suradnjom s Filozofskim fakultetom u Zagrebu ponovno oživjeli studentski tereni koji su postojali 60-ih i 70-ih godina prošloga stoljeća kada je arheolog Duje Rendić Miočević dovodio studente koji su istraživali kod Porta Caesarea.

[MoroHr]

Otkrivene ulice, kuće i ostaci kula i zidova južnih bedema Salone, a glavna gradska vrata bila su raskošnija od Zlatnih vrata Dioklecijanove palače (Slobodna Dalmacija, 12.4.2022.)

Najnovija istraživanja koja se provode u Solinu potpuno mijenjaju sliku antičke Salone. Gospin otok nije izvan antičkoga grada, kako se do sada mislilo, a u središtu novootkrivenog “urbs australis”, između današnje solinske Pošte i samostana sestara milosrdnica, pronađena je raskošna građevina s peristilom, okružena prostorijama kojima su podovi i zidovi bili ukrašeni preciznim mozaicima.

– Motiv pauna, simbola Krista i drvo života u eksedri prve prostorije ukazuju na vrijeme zadnje pregradnje u ranokršćanskom razdoblju, u kojem je ranija luksuzna građevina, s hipokaustom i mramornim oblogama zidova i podova, bila preuređena za iznimno značajnog naručitelja. Na tom će se mjestu već ovih dana nastaviti istraživanja, a projekt planiranog Kulturnog centra morat će biti prilagođen nalazima koji će se u njemu prezentirati – kazao nam je dr. sc. Radoslav Bužančić, pročelnik splitskog Konzervatorskog odjela Ministarstva kulture.

– Pronađena je kula južnog bedema antičkoga grada, upravo na mjestu gdje davne 1986. nisu provedena istraživanja, a taj je nalaz potvrdio i neke rezultate arheoloških istraživanja iz druge polovine 19. stoljeća, kada su se ostaci južnih bedema još vidjeli.

– Tako je. Otkriven je položaj glavnih gradskih vrata Dioklecijanova doba, koja su oblikom bila vjerojatno raskošnija od Zlatnih vrata carske palače u Splitu, ali ona tek trebaju biti istražena kad to Grad Solin odluči, kad se ispod asfalta sporedne ceste provede nastavak istraživanja i prezentira nalaz – pojašnjava Bužančić.

– Novi je oblik Salone, kojim je u potpunosti izmijenjena dosadašnja Dyggveova karta, otvorio mnoga pitanja. Svakako je najvažnije ono vezano uz prostiranje njegovih južnih bedema. Upravo njima pripadaju kameni blokovi oskudno sačuvanih zidova i kula pronađeni u istraživanjima koja su provedena prije gradnje trgovačkog centra nedaleko od spomenutog lokaliteta – objasnio je Bužančić.

Ipak, izraz “kulturocid” nije pao s Marsa, a dobrim je dijelom motiviran zatrpavanjem određenih nalazišta i u Solinu, na što je javnost, pokazalo se, osobito osjetljiva, koliko god Ministarstvo kulture, pa i Konzervatorski odjel šutjeli o tome.

– Već je postalo sasvim očekivano da se u tisku o istraživanjima Salone piše pejorativno – kaže Radoslav Bužančić.

– Uzrok su vjerojatno arheološka istraživanja iz davne 1986. godine, kad je Arheološkom muzeju pod ravnanjem Branka Kirigina povjereno istraživanje trase budućeg proširenja stare napoleonske ceste Split – Trogir. Nalazi su nakon istraživanja zatrpani, preko njih je prošao asfalt kolnoga traka, a sve to proglašeno je devastacijom.

U tom svjetlu lansirana je teza kako je proširenje ceste naprosto kulturocid, što god ta riječ značila, pojam je ušao u široku primjenu, a nitko zapravo nije pisao što se doista tih godina dogodilo u Saloni.

– Zatrpavanje nalaza nije samo po sebi trebalo biti tragedija, čak i da su nepokretni nalazi konzervirani i zatrpani pod cestom, jer su prethodno dokumentirani, a pokretnim nalazima muzejska je zbirka značajno obogaćena – tvrdi Radoslav Bužančić.

– Upravo suprotno, to je istraživanje bilo jedinstvena prilika za definiranje južnog prostora Salone, koji je zbog potonuća istočne jadranske obale dospio metrima pod današnju razinu mora.

Da su tada istraživanja provedena od zapadnog do istočnoga gradskoga bedema, mogle su biti riješene brojne današnje nedoumice vezane uz prostiranje i veličinu grada, kao i položaj Salonitanske luke. Istraživanja su se umjesto toga fokusirala zapadno od Salone, na dijelu koji se naziva Hortus Metrodori, a provedena su i na prostoru zapadnog i starog dijela grada niti do teatra. Istočni dio Salone i njegov bedem nisu istraženi, radovi su zaustavljeni, čime je propuštena prilika definiranja južnih i istočnih bedema Salone. Svemu su doprinijele hipoteze starijih istraživača i njihove pretpostavke o položaju grčke Salone zapadno od njezinih gradskih bedema, kao i želja istraživača da se to pitanje riješi. Tako je propuštena prilika kojom bi se utvrdio položaj južnog i istočnog bedema Salone – smatra Bužančić.

[MoroHr]

Novo ‘čudo‘ u Saloni: ispod slojeva smeća i blata osvanuo grob svetog Duje! Ništa manje zanimljiva nije ni priča o sarkofagu njegova nećaka, pogledajte dosad neviđene fotografije (Slobodna Dalmacija, 16.4.2022.)

Obilježavanju ovogodišnje proslave blagdana svetoga Dujma, splitskoga zaštitnika, salonitanskog biskupa i mučenika, ove će godine uvelike pridonijeti Arheološki muzej u Splitu zajedno sa suradnicima.

Dogodit će se nešto što se dugo godina čekalo, obnovit će se svečeva grobnica na starokršćanskom kompleksu Manastirine u Saloni, a cijeli lokalitet uz njegov grob, kao i sarkofag njegova nećaka i nasljednika, biskupa Prima, predstavit će se javnosti u novom svjetlu.

– Naša ustanova pokrenula je veliku inicijativu uređenja svih naših ranokršćanskih crkava, odnosno crkava u kojima su sahranjeni solinski mučenici. To su tri bazilike izvan gradskih zidina, ponajprije lokalitet na Manastirinama i uređenje groba svetog Dujma, kao i grob biskupa Prima, njegova nećaka, zatim bazilike na Kapljuču posvećene svećeniku Asteriju i četvorici vojnika careve straže, te one na Marusincu koja je najočuvanija od sve tri bazilike, i u kojoj je pokopan sv. Anastazije, odnosno Staš, također solinski mučenik i suzaštitnik grada Splita – uvodi u priču Ante Jurčević, ravnatelj muzeja, ističući kako je trenutno fokus na konzervaciji i restauraciji, a na kraju i samoj prezentaciji groba svetoga Dujma, kao i sarkofaga njegova nećaka.

Naime, podizanjem sarkofaga biskupa Prima otvorila se mogućnost novih istraživanja te smo ispod sloja na kojemu je bio položen pronašli dva groba iskopana u zemljanoj raci. Grobovi se donekle razlikuju od uobičajenih toga tipa jer su bočne stranice grobnih komora bile fino ožbukane bijelom žbukom. Oba groba su bila pokrivena horizontalno položenim tegulama, dok njihova dna nisu jednaka.

Kod jednoga je tijelo pokojnika položeno na tegule, a kod drugoga na zemlju, odnosno tupinu i samo je za glavu bilo izrađeno posebno ožbukano uzglavlje. Grobovi su pronađeni djelomično devastirani i u njima nisu pronađeni nikakvi prilozi pomoću kojih bismo mogli odrediti njihovu točniju dataciju, ali sigurno pripadaju vremenskom razdoblju prije 325. godine kada je biskup Prim položen u sarkofag – kazuje viša kustosica.

Sarkofag biskupa Prima je prenesen u muzej u Splitu te je u tijeku njegova restauracija i konzervacija. Posebno je, navodi, značajan jer na njemu stoji natpis koji govori kako je u njemu ukopan biskup Prim, nećak svetog Duje, i to je ranijim istraživačima zapravo i bio jedan od pokazatelja da se u blizini nalazio grob svetoga Dujma gdje su već ranije nađeni i ulomci mramorne menze, odnosno nadgrobne ploče biskupa Duje na kojoj piše da je umro 10. travnja.

veti Duje rođen je u Antiohiji, u Siriji, a stradao je mučeničkom smrću za vrijeme cara Dioklecijana 304. godine, odsijecanjem glave u salonitanskom amfiteatru. Nakon toga kršćani su njegovo tijelo donijeli na Manastirine i sahranili. Tada je ovdje još bilo pogansko groblje, kao što su bila u to vrijeme i sva druga groblja uokolo Salone, ali njegovim pokopom ovdje se događa postupna transformacija od poganskoga groblja u kršćansko, naročito nakon Milanskog edikta 313. godine kojim se kršćanima omogućuje slobodno ispovijedanje njihove vjere.

Kasnije, u 7. stoljeću zemni ostaci sv. Dujma su prebačeni dijelom u Rim, a dijelom u splitsku katedralu. Grobnica sv. Dujma pronađena je 1874. godine i pripada tipu presvođenih počivališta s pristupnim hodnikom za unošenje tijela, koje su uobičajene na salonitanskim grobljima.

– Ali ova grobnica je ipak posebna, jer se sastoji od tri etaže odijeljene dvjema vodoravno postavljenim mramornim pločama. Na najnižem "katu" otkriveni su ostaci mramornih oplata koji su ukrašavali bočne zidove grobne komore. Naime, iz tog dijela grobnice je početkom istraživanja izvučen najveći broj ulomaka oplata raznih vrsta mramora, što potvrđuje navode ranijih istraživača da su zidovi bili obloženi mramornim pločama raznih boja. Ujedno smo ovim istraživanjima ponovno otkrili zapadni kraj djelomice sačuvanog svoda grobnice koji do sada nije bio vidljiv – ističe arheologinja.

Prema mišljenju R. Eggera zemni ostaci sv. Dujma su se nalazili na drugoj ili najdonjoj polici grobnice, a ujedno su u toj grobnici bile položene relikvije sv. Petra.

– Također nam je želja da sarkofag biskupa Prima, koji će se vratiti "in situ", odnosno na mjesto pronalaska, bude prezentiran na način da natpis bude vidljiv, iako se sarkofag originalno nalazio ispod razine poda bazilike, koja je sredinom petog stoljeća izgrađena nad grobom biskupa i mučenika Domnija – pojašnjava viša kustosica Ema Višić-Ljubić.

Dok se na Manastirinama izvode radovi na uređenju groba sv. Duje, u restauratorskoj radionici Arheološkog muzeja u Splitu spaja se sarkofag njegova nećaka.

– U opsegu cijelog tog zahvata konzervacije odlučilo se sarkofag izvaditi jer je djelomično bio u zemlji. Budući da je restauraciju tehnički nemoguće raditi na licu mjesta, sarkofag smo prenijeli u radionicu. Cjelokupni dojam i opseg poslova smo ustanovili tek kad smo ga očistili od zemlje koja se nalazila na površini – vele Duje Ordulj i Borko Vješnica, te dodaju:

– Tada je krenuo prvi zahvat, odnosno pranje ulomaka sanduka i poklopca koji su bili prekriveni biljnim obraštajem, poput algi i lišajeva te ih je trebalo tretirati biocidnim sredstvom i na koncu površinu ujednačiti u jednu cjelinu – kazuju naši sugovornici.

Doznajemo kako je sarkofag najvjerojatnije napravljen od nekog lokalnog vapnenca, najvjerojatnije bračkog.

– Nije bio baš neke kvalitete, što se dade vidjeti zbog pukotina koje su nastale. Zaista nas je iznenadilo da je dno ovako puklo, da se rasulo, što se u pravilu baš ne događa, nego bude u jednoj, dvije ploče, kao što su ove bočne strane sanduka.

Zato nam je to zadalo dodatne "glavobolje", morali smo dobro promisliti kako ga sastaviti. Pristupili smo tome na način da ga slažemo na bočnu stranu i gradimo u visinu, jer jedino tako možemo povezati sve elemente metalnim trnovima. Ne smije biti otklona, sve to mora lijepo sjesti, i lijevo, i desno, a ovo je jedini način da zadržimo i potrebnu preciznost… – opisuje Ordulj.

Vidi se da je sarkofag prilično velik, pa doznajemo da sami sanduk ima oko tonu i pol, a poklopac oko tone.

– Osim biskupa Prima, na ovom prostoru na Manastirinama su se ukopavali i drugi salonitanski biskupi, biskup Gajan koji je započeo gradnju bazilike nad grobom svetog Dujma, kao i biskupi Sinferije i Hezihije, poznati kao graditelji Episkopalnog monumentalnog salonitanskog središta…

Dakle, možemo reći da je ovo bio prostor privilegiranog ukopa za salonitanske biskupe i mučenike – objašnjava Višić-Ljubić.

– Cilj nam je, uz sve druge aktivnosti, u sljedeće tri godine zaokružiti projekt uređenja spomenuta tri sakralna objekta, odnosno bazilike izvan zidina, a također početi sanaciju i konzervaciju cijelog Episkopalnog kompleksa – zaključuje ravnatelj Jurčević, najavljujući kako bi do blagdana sv. Dujma radovi na prezentaciji njegova groba trebala biti dovršeni.

[MoroHr]

Zanimljiva otkrića u Saloni: Na do sada neistraženom području studenti otkrili neobične ukope, pogledajte što je još ‘izronilo‘; Sve smo snimili, prizori su fascinantni (Slobodna Dalmacija, 9.10.2022.)

Studenti, budući arheolozi, oduševljeni su "terenom" u Saloni, time i njihovi profesori, a svakako i Arheološki muzej u Splitu. I još ako se tome pridodaju i nova otkrića, tko sretniji od njih, ali i svih onih koji mogu baštiniti ovo povijesno blago.

Sukus je to projekta koji se održava četvrtu godinu u suradnji Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Arheološkog muzeja u Splitu s ciljem uspostave terenske nastave za studente arheologije koji će naučiti što to znači istraživati, "iskopavati" u jednom gradu kao što je Salona, reći će vam Dino Demicheli, izvanredni profesor na Odsjeku za arheologiju spomenutog zagrebačkog fakulteta dok se skupina od dvadesetak studenata nadvila nad novim i neočekivanim otkrićem u apsidalnoj građevini koju istražuju.

- Naravno, svaki lokalitet u Saloni je poseban pa tako i ovaj. Ovdje smo u jednom kasnoantičkom dijelu grada što i nije toliko neočekivano, no ono što nas na jedan način fascinira jest to da imamo ovdje svega oko 200 otvorenih kvadrata zemlje, a toliko toga smo pronašli u smislu arhitekture koja se međusobno preklapa, zidova koji su jednostavno jedni nad drugima, jedna faza dođe pa prekrije drugu…U svakom slučaju ovdje imamo raspon od 300-400 godina gradnje, odnosno kontinuiranog života koji nam govori koliko je ovaj dio grada bio aktivan tijekom kasne antike, pod tim mislim na razdoblje između 4. i početka 7. stoljeća. To je, zapravo, ona "zadnja" Salona koja je ostala i koja se najčešće istražuje, u principu onaj otisak grada koji je ostao nakon što je propala i bila napuštena – kazuje Demicheli koji je ujedno i voditelj terenske nastave.

- Studentima je ovo odlično iskustvo budući da ovdje vide što znači arheologija unutar jedne metropole. Vide tu pregršt materijala, a povrh svega imali su se priliku susresti s jednom neobičnom sitruacijom, a to je ukop unutar grada. Naime, prema rimskom zakonu unutar grada se nije smjelo ukopavati niti spaljivati, a ovdje smo unutar apside, ispod podnice, pronašli dva kosturna ukopa orijentacije istok-zapad, koji su nas poprilično iznenadili. Zasad se čini da se radi o kasnoantičkim ukopima, no znat ćemo više kada analiziramo grobne ostatke i priloge.

Činjenica je da smo u dijelu koji do sada nije bio istraživan, tako da će ovdje biti još mnogo prilike za daljnje radove, a vjerujem i otkrića - kazuje nam profesor pokazujući i kako su netom prije pronašli jednu lijepu lucernu.

- Svetiljka (uljanica) na sebi ima prikaz kristograma, odnosno grčka slova Hi-ro koja označavaju riječ Hristos. To je relativno čest motiv na kršćanskim svjetiljkama. Inače svjetiljke su dosta bile korištene kroz čitav period Rimskog carstva, ali i ranije, kao uporabni predmet koji osvjetljuje neku prostoriju, a dosta čest je i kao prilog u grobovima. Nije rijedak, ali kada se nađe čitava u ovakvom sloju kao što je ovaj ovdje, vrijedan nam je zbog datacije, ali i simbolike – kazuje voditelj terena uz kojega su i druge kolege s fakulteta i suradnica u projektu Ana Demicheli, kao i njegova zamjenica na terenu Emu-Višić Ljubić iz Arheološkog muzeja u Splitu, inače viša kustosica Priručne zbirke i lokaliteta Salona.

Nova arheološka senzacija u Saloni: ‘izronio‘ dio istočnih vrata glavnoga grada antičke Dalmacije, hoće li ih prekriti bageri ili ipak staklo? Na baštinu stiže - trgovački centar (Slobodna Dalmacija, 11.10.2022.)

Prostor zauzima površinu od 3757 četvornih metara, a nalazi se u trokutu između nekoliko prometnica, u blizini novog kružnog toka na predjelu Priko vode. U tijeku su zaštitna istraživanja koja će pokazati što se nekoć nalazilo na tom dijelu grada i sigurno će mnogo značiti za daljnje "iščitavanje" prostora Salone, arhelozima, konzervatorima i drugim stručnjacima.

Kada je riječ o parceli u susjedstvu, lokacija je donijela nove spoznaje o glavnom gradu antičke Dalmacije. O tome smo izvještavali prošle godine u više navrata, kao i zbog razloga što su se tamo vodili brojni stručni prijepori i rasprave koje su se prelile i u javnost, te je propisano sustavno arheološko istraživanje cijele površine.

intezom rezultata dosadašnjih zaštitnih radova možemo pretpostaviti da je južno od Ulice kralja Zvonimira otprilike do Ulice Marka Marulića postojalo još jedno proširenje antičke Salone koje bi se, po analogiji s ostalim dijelovima grada, moglo nazvati Urbs australis, a na njegovu istočnom zidu nekada su bila golema utvrđena gradska vrata, odakle su rimske ceste vodile prema Stobreču i Splitu - kazao je, među ostalim, u tom razgovoru za "Slobodnu Dalmaciju" dr. Radoslav Bužančić, pročelnik Konzervatorskog odjela u Splitu.

Po svemu sudeći, očekuju nas nova zanimljiva otkrića i spoznaje o Saloni...

[MoroHr]

Spektakularno otkriće kod Splita: pronađen raskošni rimski brod krcat amforama iz Dioklecijanova doba! Pogledajte kadrove s olupine ‘teretnjaka‘ koji nikad nije stigao do Salone (Slobodna Dalmacija, 30.11.2022.)

Prva faza istraživanja spektakularnog antičkog brodoloma otkrivenog u splitskom akvatoriju, koja je otpočela prije pola godine, završena je.

Ovo otkriće posebno je stoga što je mirno i netaknuto ležalo na dnu mora stoljećima – većina sličnih nalazišta devastirana je. Uz to, zbog specifičnih bioloških uvjeta amfore su vrlo čiste, nisu slijepljene ni obrasle školjkama. Rasute na dnu, definiraju oblik i veličinu broda koji ih je prevozio.

Do samog broda, odnosno drvene konstrukcije još se nije došlo jer su bile naslagane u više slojeva. Za sada se zna da je riječ o brodu koji je po prilici datiran u treće ili četvrto stoljeće i da se ubrajao u veća plovila po ondašnjim kriterijima.

Bio je dug 21, a širok osam metara, a teret je također poseban – sastoji se uglavnom od sjevernoafričkih kasnoantičkih amfora koje se rijetko pronalaze. U njima se nalazilo vino, ulje, a vjerojatno i garum, fermentirani riblji umak omiljen u to vrijeme.

Posao u proteklih pola godine nije bio lak – vidljivost na nalazištu veoma je slaba, gotovo nikakva, ali, kažu članovi "Rostruma" koji su obavili više zarona, upravo je ta okolnost i sačuvala prastari brod i njegov teret. Ipak, doživjeli su i rijetka razdoblja bistrine kada su uspjeli pobrojiti prvi, gornji sloj amfora – njih 340.

Nesretni trgovački brod plovio je u vrijeme kada je cvala antička Salona i Dioklecijanova palača bila nova, a njome su šetali članovi carske obitelji. Živahna trgovina odvijala se na moru, dovozili su se i odvozili luksuzni proizvodi i prehrambeni specijaliteti. Poneka pomorska nesreća bila je neizbježna.

Za sada je s nalazišta izvađen samo jedan predmet, samo jedna amfora – i to još rjeđa od onih sjevernoafričkih kojih je većina. To je amfora tipa "Agora", lijepog, skladnog oblika i duga šezdesetak centimetara. Budući da se razlikuje od ostalih, ronioci su je nazvali "kapetanskom". Kažu, zamislili su kako je u njoj kapetan za sebe čuvao dobro vino. "Agora", od crvene terakote, sada se desalinizira u muzeju.

[MoroHr]

Senzacija u Solinu. Nova otkrića potvrđuju da je Salona bila puno veća nego se mislilo, kao četvrtina Konstantinopola (Slobodna Dalmacija, 8.2.2023.)

Stara Salona bila je znatno veći grad negoli se do sada moglo naslutiti te za otprilike trideset posto prelazi gabarite metropolisa kakvog su dosadašnji arheolozi zamišljali.

Ovo otkriće i potvrdu te teze, koja je donedavno bila ipak samo spekulativna, potvrdio nam je dr. sc. Radoslav Bužančić, pročelnik splitskog Konzervatorskog odjela Ministarstva kulture, a na temelju najnovijih otkrića na lokalitetima Salone.

Utvrđeno je da Gospin otok nije bio izvan antičkoga grada, kako se do sada mislilo, a da je u središtu novootkrivenog "urbs australis", kako ga Bužančić naziva, između današnje solinske Pošte i samostana sestara milosrdnica, bila raskošna građevina s peristilom, okružena prostorijama kojima su podovi i zidovi bili ukrašeni preciznim mozaicima.

Crkve u Gospinom Otoku, dakle, nisu bile sagrađene izvan zidina, carska palača s mozaicima, ukrašenim kršćanskim simbolima, nalazila se u samom središtu grada, a Solinski kaštel kasnog srednjeg vijeka bio je sagrađen unutar bedema antičkog grada na lijevoj obali rijeke Jadro.

- Zaštitna istraživanja koja su upravo u tijeku potvrđuju pretpostavke protezanja istočnog zida Salone, kaže Radoslav Bužančić.

- Na parceli s druge strane ceste, nasuprot ranije otkrivenom lokalitetu s bedemom i gradskim vratima, sada je pronađen pretpostavljeni nastavak gradskog bedema s kulom. Infrastruktura ceste, koja je davno provedena, na sreću, nije devastirala nalaz, suprotno tvrdnjama nekih neupućenih promatrača. Nalaz ove četvrti Salone bez sumnje je nalaz stoljeća i potpuno mijenja sliku antičkog grada, kojeg je car povjesničar Konstantin VII. Porfirogenet opisao velikog kao četvrtina Konstantinopola.

Pronalazak carske građevine s mozaicima u centru grada, pored pošte, kao i nove granice Salone ukazuju na velik terarhijski urbanistički zahvat Dioklecijanova doba i stoljeća koja su uslijedila, kaže Bužančić.

- Radi se o do sada nepoznatom urbanitetu metropole Ilirika, velikom poput starog dijela grada nazvanog ‘urbs vetus‘, ili drugim riječima, Salona je unutar gradskih zidina bila znatno veća, kazao nam je Bužančić.

- U Saloni se nastavljaju istraživanja započeta pred dvije godine ne lokalitetu južno od Gospina Otoka. U zaštitnim arheološkim sondama, prije dvije godine, na tom su mjestu pronađeni temelji bedema Salone, gradska vrata, kula i nekropola. Otkriće je s pravom senzacionalno odjeknulo jer je to pronalazak do tada neotkrivenog dijela Salone, kojeg sam, po analogiji s Dyggveovim interpretacijama urbanizma antičkog grada, nazvao ‘urbs australis‘.

Nakon otkrića iz srpnja 2021. konzervatori su nastavili raditi na definiranju obuhvata novootkrivene Salone, a Ministarstvo kulture je interventnim sredstvima osigurao provođenje georadarskih istraživanja u kojima je potvrđeno protezanje bedema na sjever do rukavca rijeke, a pregledom dokumentacije ranije provedenih zaštitnih istraživanja, na Gradini, i česticama južno od nje, te zapadno prema trgovačkom centru, pretpostavljena je i površina novootkrivenoga grada koji se je na zapad protezao do Širine. Istraživanja na Širini proveli su arheolozi Tomislav Jerončić i Vedran Katavić, a nova koja provodi Zvonimir Kita trenutno su prekinuta zbog opasnosti odrona vrlo duboke sonde u blatu, do osiguranja boljih uvjeta.

[Amater33]

Odlična tema, Moro! Sječam se kako sam prije 10-12 godina prvi put sa velikim očekivanjima otišao u Solin. Niti putokaza, prilazi zapušteni, smeće svukudan, malobrojni turisti sami šetaju naokolo bez orientacije. Sve to je bio zaista tužan prizor.

[MoroHr]

Amater33 kaže:

Odlična tema, Moro! Sječam se kako sam prije 10-12 godina prvi put sa velikim očekivanjima otišao u Solin. Niti putokaza, prilazi zapušteni, smeće svukudan, malobrojni turisti sami šetaju naokolo bez orientacije. Sve to je bio zaista tužan prizor.

Također, ali prije nekoliko godina. Nisam se dugo zadržao, sjećam se kako je bilo nečega, ali sveukupno blago razočaranje pa nastavio dalje. Kao što kažeš, tužan prizor.

Kad se samo sjetim kako i koliko su takva mjesta vani, npr. Italiji, valorizirana i konzervirana... Salona je čisti dijamant koji bi turistički mogao biti popularan skoro koliko i Dioklecijanova palača. Easy money. Dati novaca i vremena znanstvenicima da rade svoj posao. Pustiti ih na miru jer ovo što rade će imati koristi svi kasnije. Treba razmišljati dugoročno.

Ove novosti obećavaju i ulijevaju neku nadu, bilo je i vrijeme

[MoroHr]

Salona na slici Carla Haasea (2016.):

Na temelju litografije tiskane 1867. u leipziškom časopisu Illustrirte Zeitung utvrđuje se da je autor jedne slike na platnu iz 1861., koja prikazuje solinske ruševine, slikar Carl Haase. Njegova slika poslužila je za izradu drvoreza objavljenog 1883. i 1890. u knjizi o Jadranu Amanda Schweiger-Lerchenfelda. Osim toga u članku se navode i drugi umjetnički prikazi Salone/Solina do sredine 19. stoljeća, a na kraju objavljuje tekst o Saloni Ide von Düringsfeld koji prati spomenutu litografiju.

»Velike salonitanske terme« – od antičke kuće do biskupskih kupelji (2014.)

U radu se donosi novo viđenje i novo tumačenje građevnih faza i funkcije tzv. Velikih salonitanskih termi. Antička kuća koja je prethodila izgradnji kupelji, odnosno u čije su strukture kupelji bile instalirane, predstavlja se u posve novom urbanističkom kontekstu pravilno organizirane gradske četvrti čije je obrise moguće iščitati sravnjivanjem Gerberovih i Dyggveovih arheoloških nalaza i dokumentacije. Za adaptaciju kuće u kupelji, kao i naknadne pregradnje i dogradnje kupališnoga sklopa predlaže se drugačija kronologija od one koja je dana u dosadašnjim istraživanjima te kasnije datacije pojedinih faza, a svaku se intervenciju nastoji objasniti
u kontekstu kupališnih običaja antičkoga i kasnoantičkoga doba te poznatoga korpusa rimske kupališne arhitekture. Postanak ovih salonitanskih kupelji tumači se i u kontekstu uređenja vodovodnog sustava u sjeverozapadnome dijelu Urbs Orientalis koji je omogućio izgradnju brojnih kupališnih objekata, a njihova se funkcija u konačnici razmatra i u kontekstu razvoja i rasta episkopalnoga sklopa koji je u određenom trenutku morao prerasti u svojevrsnu “episkopalnu četvrt”. Iznosi se teza
da se episkopalni sklop tijekom 6. stoljeća proširio istočno od tzv. Petrove ulice, a da su ove salonitanske kupelji integrirane u novi biskupski kompleks te povezane s pretpostavljenom novom zgradom episkopija, bivajući tako pretvorene u biskupski balneum.

[MoroHr]

Imamo mnogo znanstvenih radova koji se bave antičkom Salonom na Hrčak.hr: https://hrcak.srce.hr/pretraga?type=...5Bdate%5D=desc

Da izdvojim neke novije s prvih stranica koji bi na prvu mogli biti zanimljivi:

Čišćenje i analiza rimskoga provincijalnog novca iz Salone (2020)

Vojna posada u Saloni u 1. stoljeću (2020)

Značaj i simbolika psa na sepulkralnim spomenicima Salone (2020)

Židovska vjerska zajednica u Saloni (2020)

Pripadnici rimskih carskih ratnih mornarica u Saloni (2019)

[MoroHr]

Dobar uvodni sažetak za Salonu na engleskom imamo i na World History Encyclopedia (Cristian Violatti, 2013.)

U njemu se spominje kako je grad otprilike imao 50, a ne 60 tisuća stanovnika, ali isto velika brojka. Međutim, po novim arheološkim istraživanjima grad je bio znatno veći negoli se prethodno pretpostavljalo pa samim tim i populacija. A iz teksta ističu dio:

Salona remained Roman for longer than most of the other cities in the western half of the Roman Empire.

[MoroHr]

Prema podacima u DAI, Salona je bila velika ne kao četvrtina već kao pola Konstantinopola ("For near the sea, beneath that same city, lies a city called Salona, which is half as large as Constantinople") te kod nje (ili Klisa) se okupljao vojni garnizon/i od tisuću konjanika. Opis grada je vjerojatno pretjeran.

By 500 CE, Constantinople had somewhere between 400,000 and 500,000 people, edging out its predecessor, Rome, for world's largest city.[4]

In the fourth to fifth centuries, the population is estimated to have been between 250,000 and 1,000,000.

Znači pola do četvrtina toga je maksimum, a prema trenutnim saznanjima Salona je bila oko 30% veća negoli se mislilo.

Može se pretpostaviti je kako grad(+okolica+u vrijeme smještaja vojnih garnizona) na vrhuncu imao više od 50-60 tisuća stanovnika, do nekih 100 tisuća.

Sve se to promijenilo provalom Huna i Gota, naročito kuge te kasnije dolaskom Slavena i Avara.

[Wikiceha]

MoroHr kaže:

Prema podacima u DAI, Salona je bila velika ne kao četvrtina već kao pola Konstantinopola ("For near the sea, beneath that same city, lies a city called Salona, which is half as large as Constantinople") te kod nje (ili Klisa) se okupljao vojni garnizon/i od tisuću konjanika. Opis grada je vjerojatno pretjeran.



Znači pola do četvrtina toga je maksimum, a prema trenutnim saznanjima Salona je bila oko 30% veća negoli se mislilo.

Može se pretpostaviti je kako grad(+okolica+u vrijeme smještaja vojnih garnizona) na vrhuncu imao više od 50-60 tisuća stanovnika, do nekih 100 tisuća.

Sve se to promijenilo provalom Huna i Gota, naročito kuge te kasnije dolaskom Slavena i Avara.

Palača je i na sličnom položaju kao Carigrad, poluotok;
https://www.openstreetmap.org/search...3.5339/16.4797

https://www.openstreetmap.org/search...1.0095/28.9644

Dobar What if bi bio, što bi se dogodilo da je Konstantin osnovao Carigrad u Ilirliku, na mjestu Splita...

[zarare]

Wikiceha kaže:

Palača je i na sličnom položaju kao Carigrad, poluotok;
https://www.openstreetmap.org/search...3.5339/16.4797

https://www.openstreetmap.org/search...1.0095/28.9644

Dobar What if bi bio, što bi se dogodilo da je Konstantin osnovao Carigrad u Ilirliku, na mjestu Splita...

Vjerojatno bi abdicirao i poceo saditi kupus.

[Wikiceha]

zarare kaže:

Vjerojatno bi abdicirao i poceo saditi kupus.

Ok, Cargrad je ipak veći od Dioklecijanove palače

[Dilberth]

MoroHr kaže:

...Part of the Salona ruins.
In the early 7th century the Roman limes on river Danube and Sava fell and was militarily abandoned, leaving Roman province of Dalmatia open for conquest. The events of the fall of the city because to its location are relevant to the understanding when the province and coastal cities periphery succumbed to barbaric invasion.[20] Pope Gregory I in July 600 wrote to the archbishop of Salona, Maximus, in which he expresses concern about the arrival of the Slavs  ("de Sclavorum gente quae vobis valde imminet et affligor vehementer et conturbor").[21][22] According to Constantine VII's De Administrando Imperio (10th century) and Thomas the Archdeacon's Historia Salonitana (13th century), Salona was largely destroyed in the seventh century invasions of the Avars and Slavs (more specifically the Croats per Thomas the Archdeacon who also identified them with Goths and Slavs[20]). In the DAI's chapters 29 and 30 on the history of Dalmatia and fall of Salona, the terms Avars and Slavs were interchangeably used, but most probably mainly meant the Slavs.[23] The city was reportedly conquered by trickery when the Avars/Slavs, previously defeating at the river Danube or Sava (possibly also near Cetina[23][20]) a Roman army dispatched from Salona/Klis, in disguise passed the frontier castrum of Klis and expelled the Romans from the city. When it became their possession "settled and thereafter began gradually to make plundering raids and destroyed the Romani who dwelt in the plains and on the higher ground and took possession of their lands".[24] Refugees from Salona settled in other coastal and island cities (Decatera, Ragusa, Spalato, Tetrangourin, Diadora, Arbe, Vekla and Opara) and inside Diocletian's Palace.[24][25]

The exact date of destruction and fall is uncertain. Pope John IV sent abbot Martin (possibly future Pope Martin I[26]) to Dalmatia in 641 to redeem captives, which was interpreted that Salona must have been destroyed before that date.[27] As Salona's refugees are also said by Thomas the Archdeacon to have founded Ragusa around 625 it meant that Salona had to be destroyed around 625 or before.[27] In the scholarship, it was traditionally dated to 614,[27][25] although opinions varied between 608 and 639.[27] The last dated inscription, reflecting existence of life in the city, in the ruins is dated to 12 May 612.[27][25] However, 1970s were found many coins, out of which few were of Heraclius and youngest minted in 630/631. It is interpreted as evidence that the city was rather becoming steadily abandoned after 614 and probably destroyed in 639.[27] Some other archaeological excavations probably show a small group of people continued to live with newcomers until mid-7th century when it became abandoned.[27] Tibor Živković argued that the attack happened in the early 630s and became abandoned after that time.[28]

Tko su bili ti Slaveni sto su razorili Salonu?
Ocito da nisu mogli biti Hrvati, jer on dolaze tek nekoliko godina nakon avarskog poraza pod Carigradom. Car Heraklije ih i poziva da se nasele u Dalmatiju, i s tim naravno da je brane od slavenskih barbara.
Tko su mogli biti ti slavenski barbari sto su s Avarima pravili pljackaske pohode u Dalmatiju jos od 600-e godine?

[kiseli1]

Dilberth kaže:

Tko su bili ti Slaveni sto su razorili Salonu?
Ocito da nisu mogli biti Hrvati, jer on dolaze tek nekoliko godina nakon avarskog poraza pod Carigradom. Car Heraklije ih i poziva da se nasele u Dalmatiju, i s tim naravno da je brane od slavenskih barbara.
Tko su mogli biti ti slavenski barbari sto su s Avarima pravili pljackaske pohode u Dalmatiju jos od 600-e godine?

Nitko nije razorio Salonu
Jednostavno je bila napustena.

However, the argument that Salona met a violent end has a major problem – there is no evidence of destruction, despite what written sources such as the DAI or HS say. There is not a single piece of material evidence that can show the simultaneous, large-scale destruction of public buildings or a layer of ashes. This awkward lack of evidence was used by Željko Rapanić in the 1980s to bravely argue that Salona was not captured but rather gradually abandoned by its population in the first half of the seventh century. This idea was subsequently taken up by several scholars, making abandonment a viable alternative to destruction, which is missing in the material evidence.3 Some scholars combined a violent capture with the abandonment, for example, Basić, who placed the capture in ca. 625/626 without excluding some kind of lingering habitation in the seventh century. Petrinec also reconciles the idea of a capture with abandonment, arguing that the city was abandoned in the wake of the Avar-Sclavene threat in the mid-seventh century.4
The first indication that the city was not sacked in 614 was a find of 51 lower-value copper coins in 1979. The coins were mostly minted in the sixth century with a few seventh-century coins minted under Phocas and Heraclius. The latest coin was an overstruck half-follis dated to 631.5 This find is often cited as evidence that Salona was in great danger, because the existence of these late antique hoards is traditionally taken in local scholarship to reflect a state of emergency, insecurity and the imminent danger of the invading Sclavenes.6 However, the deposition of coins in hoards could have happened for various different reasons, most of them having nothing to do with emergency situations or imminent danger.7 This coin deposit was found close to a water drain in the remains of a thermal tract of a residential building just outside the eastern city walls. The building complex seems to have been abandoned at the time, as two graves under tegulae were discovered in the vicinity.8 The low value of the coins shows that this was money for everyday use rather than savings, which indirectly evidences coin circulation and some level of economic activity in the period when the building burned – after 631.9 The total number of Heraclian copper coins in the AMS from Salona and the surrounding areas is stated to be 20. This implies a larger circulation of copper money minted in the reign of Heraclius than those from the times of the emperors Anastasius I (491–518) and Tiberius II (578–602), for example, who are represented on 9 and 17 copper coins respectively.10 Some preservation of complex social structures in the provincial capital are further indirectly and directly supported by other coin deposits. The so-called ‘Zrmanja hoard’ was accidentally discovered in Potkom near Zrmanja in 1931. The initial analysis of Mirnik showed that the hoard consisted of counter-fitted solidi of Heraclius. Somogyi recently dated these coins more closely to ca. 625–630. Through careful analysis of the images, Somogyi shows that the coins must have been counter-fitted as an unofficial emission by the east Roman mint, which did not have regular contact with Constantinople at the time and was probably in the vicinity of the finding place.11 The only existing mint in Dalmatia in the sixth century was Salona. It was very likely re-activated when direct contact with Constantinople began to weaken in the critical decade of the 620s

izvor:"From Justinian to Branimir" by Danijel Dzino (knjiga je izasla 2021)