Natrag   Forum.hr > Društvo > Filozofija

Filozofija Misaone teme lišene dogme

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 28.02.2021., 16:41   #101
Po čemu su računalne igre toliko posebne da bi ih se razmatralo kao neku odvojenu kategoriju? Računalna igra je i dalje samo igra i u svojoj biti nije nimalo drugačija od drugih igara, tipa igre na ploči, igre s loptom ili igre s užetom.

Quote:
Play is older than culture, for culture, however inadequately defined, always presupposes human society, and animals have not waited for man to teach them their playing.

The spirit of playful competition is, as a social impulse, older than culture itself and pervades all life like a veritable ferment. Ritual grew up in sacred play; poetry was born in play and nourished on play; music and dancing were pure play....We have to conclude, therefore, that civilization is, in its earliest phases, played. It does not come from play...it arises in and as play, and never leaves it.
BolajiBadejo is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.03.2021., 11:27   #102
Quote:
Volver kaže: Pogledaj post
Pretpostavljam, odn. asocira me, da je ovaj filozofski koncept (virtualne) prisutnosti - pri-bivanju, 'tu', što i Heideggerov tubitak, kao prisutnost,
doživljavanje, uživljavanje koje je ujedno u sebi a opet na neki način i izvan sebe (ex-sistence) zauzimajući odnos spram drugih
- 'prisutnost kao promjenjiva i interpretacijama podložna ex-sistencija'
Biti tu
Biti-u-(virtualnom)svijetu.
Možda je virtualna prisutnost jedan aspekt tubitka, Sony npr. definira to jednostavnije (što je i prirodno jer se radi o pokušaju popularizacije). Nakon nekoliko upotreba virtual reality uređaja dobivaš osjećaj prisutnosti, kao da si stvarno tamo - u igri, "ušao si u Matrix." To je ono što oni misle pod "nivo uronjenosti". Nivo uronjenosti kod tradicionalne igre je manji nego u virtualnoj stvarnosti. To je ujedno i koncept za te velike tvrtke u industriji igara. Upotrebljavaju razne tehnologije da igraču omoguće tu prisutnost.
puzzle is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.03.2021., 14:12   #103
Računalne igre su jako primamljive jer nam nude ostvarivanje jasno zadanog cilja u nekakvom determističkom virtualnom svijetu s konačnim brojem elemenata i mogućih poteza. Iako u nekim igrama postoji i određena neizvjesnost, igrač u pravilu vrlo brzo nauči gdje ga ta neizvjesnost čeka i kakve posljedice iza nje stoje. U nazad 10-15 godina ta neizvjesnost se povećala zbog pojave mrežnih igara u kojima igrači redovito igraju protiv drugih stvarnih igrača koji se za razliku od simuliranih igrača ponašaju mnogo nepredvidljivije. Međutim, cilj je u računalnim igrama još uvijek vrlo jasno postavljen i zbog toga potiče nadmetanje među igračima.

U stvarnom svijetu nema ograničenja (odnosno, barem mi imamo takav privid), događaju nam se stvari koje nismo planirali, često puta ne znamo na što bismo utrošili vrijeme, nemamo nekakav konačan cilj. Jedino u čemu se možemo nadmetati s drugima jest količina novaca koji zarađujemo, socijalnim statusom, obitelji, zdravljem te znanjem i vještinama kojima raspolažemo. Međutim, u stvarnom svijetu nije svima stalo da se nadmeću u istim stvarima. Ali da se ne lažemo - svi se mi uspoređujemo sa drugima, a samim time i nadmećemo s drugima. Također, u tom nadmetanju, teško je realno procijeniti tko je od koga bolji (osim s novcem, naravno). U računalnim igrama je to lako jer postoje bodovi, ili nekakva mjerenja.

Sjetio sam se i serije Žica u kojoj policija Baltimorea želi stati na kraj dilerima droge. Specifično je u toj seriji bilo to što su svi na taj odnos između policije, dilera i ovisnika gledali kao na igru. Za njih je sve to bila igra i iako su neki imali priliku izaći iz takvog načina života, oni to nisu htjeli jer nisu vidjeli smisao života izvan igre.
komna is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.03.2021., 14:31   #104
Quote:
Nomen Nescio kaže: Pogledaj post
Uh, gde baš to nađe. Koliko uopšte poznaješ ovu oblast? Game theory je, bar meni, jedna tako komplexna tema da možda i zaslužuje jedan poseban topic. Sa članka kog si ti naveo, interesantno je da postoji podnaslov Philosophy, što me najviše i interesovalo.
ne poznajem to bas kao oblast. nista sto ja tu pisem nije rezultat nekog "akademskog pristupa".

meni je game theory jedna od onih logicnih stvari koja mi se sama pojavila/razvila u razmisljanjima bez da sam i znao kako se to zove.

ovdje se pojavljivala par puta, najcesce da objasni evoluciju (tamo se najocitije i pojavljuje ta konceptualizacija IMO i u ekonomiji mozda)

sjecam se nekih Dawkinsovih objasnjenja etike da su se potezala, gdje je pojednostavljeno simulirao nekim programom mislim da su bile neke ptice koje se nesto timare/ciste i dosao do toga da je "tit-for-tat" optimalno itd.



ne stignem pisati bas, doma stalno deca, na poslu ukradem koji trenutak dok nesto cekam ali nemam bas vremena.


htio sam komentirati kratko samo ovo sto se tice "virtualnih svijetova". mislim da se tu naglasava ta "virtualnost" previse i da je to "misleading". virtualni svijet u kojem nema niti jedne druge osobe uglavnom nije zanimljiv vecini ljudi. iako postoje svijetovi gdje samo nesto gradis u nekom svom svijetu i nista drugo se ne desava - takve igre tesko mogu dugorocno plijenit paznju covjeka, za vecinu ce biti u startu dosadne a za ostale ce postati.


ono zanimljivo u virtualnim svijetovima je ono sto je stvarno, a to se duguje prisutnoscu drugih ljudi, od njih to potjece. najstvarnija stvarnost je (mislim da je vec netko spomenuo) ono sto je u nasoj glavi - i tudjim glavama.

npr. u virtualnom svijetu gdje nema drugih ljudi (minecraft?) mozes graditi neki svoj grad, kao da ga pravis od lego kocaka. taj grad je lazan, virtualan. njegov jedini dodir sa stvarnoscu je da je potekao iz tvog stvarnog uma.

u virtualnom svijetu gdje ima drugih ljudi i nekakve interakcije s njima mozes mozda takodjer graditi neki grad, ali taj grad stvarniji od ovog prije. zasto? zato jer ti ga je drugi ljudski igrac recimo mogao srusiti. taj grad nije vise tek ideja iz tvoje glave nego je njegovo postojanje rezultat stvarnog nadmetanja dvoje stvarnih ljudi. on sadrzi element stvarnosti vise od ovog prije i samim time ima "stvarniji" efekt na ljude. onaj koji je uspio podici grad, obranit ga od rusenja onog drugog, dobiva drugacije podrazaje u mozgu nego u prvoj varijanti gdje nema drugih ljudi dakle efekt u stvarnosti je jaci, stvarnije je.

takodjer, granica izmedju virtualnog svijeta i ovog stvarnog i nije bas tako jasna. mozda je nekome cudno da u nekom virtualnom svijetu nekakav predmet u igrici (rijedak mac recimo) ima stvarnu vrijednost u stvarnom novcu. no sto je zapravo i taj stvarni novac nego nego virtualno? ako smo odlucili da su ti komadi papira nekakva vrijednost, sto ne bi bio mac u igrici? hocu reci, dosta onog sto mi zovemo stvarnost je zapravo "vjerovanje" slicno vjerovanju u neku virtualnu okolinu.

druga stvar koju sam htio spomenuti je "nedovoljnost stvarnosti". stvarnost nije dovoljna da zadovolji apetite "moderno podignutog" covjeka. ne moze osoba cijeli zivot, pogotovo djetinjstvo, biti izlozena narativima koji velicaju uspjeh ovaka ili onakav zapravo kroz velicanje likova i djela koji su kakti uspjeli (pa to moze biti i uspjeh u borbi za klimu, eto greta thunberg), superhero narativi itd a onda da poslije nekako budu svi sretni. nema dovoljno takvog uspjeha za sve. ne mogu svi uspjeti u necem sto je zbilja bitno za drustvo, nema dovoljno kategorija, nikad nece biti, to je takva stvar, da svi uspiju to bi prestala biti zanimljiva kategorija. upravo zato i drustveno nebitne kategorije mogu postati nesto u cemu se ljudi dokazuju, jer ljudi imaju tu potrebu, svejedno sto je stvar nebitna, od igranja igrica do natezanja profi dragstera na 1/4 milje. tu se video igre pojavljuju kao ono sto ispunjuje taj vakuum, tu potrebu covjeka. mozda u tom ispunjavanju te potrebe ona covjeka otupljuje. no valjda i u tome stvar, prenaostrili smo nozeve i na kraju se ispostavi da nema toliko toga za izrezat
addx is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.03.2021., 23:21   #105
UPOROZENJE!
Orah is online now  
Odgovori s citatom
Old 02.03.2021., 11:09   #106
Quote:
dass kaže: Pogledaj post
pa kako koja, recimo ja ne volim večinu igrica(ili su pre lake pa mi dosade ili su su previše vođene narativom pa mi onda dođe kao da gledam film), ali volim roguelikove, a to su igre di imaš jedan život, i ako zajebeš moraš sve ispočetka makar je igrao 3 dana.

Znaš za ovo?
Apemant is offline  
Odgovori s citatom
Old 03.03.2021., 18:41   #107
Godinama pratim gaming scenu i povremeno igram.
Scena mi je sama po sebi puno zanimljivija od igranja i poruka onima koji još uvijek misle da se radi o dječijim "igricama" da ozbiljnije obrate pažnju.
Ima fenomenalnih dokumentaraca o igrama koji su meni osobno daleko zanimljiviji od dotičnih igri.

Kakogod, godinama praćenjem gaming industije koja više nema dobnu granicu, razmišljam o njenim posljedicama i ova tema je više nego dobrodošla. Ali dobrodošla samo ako u njoj sudjeluju ljudi sa iskustvom u gamingu. Moji frendovi i dalje misle o igrama kao pacman igrama početkom 80-tih.

Problem sa igrama.
Svaka AAA igra se svodi na jedno te isto. Pucaj ovdje, pucaj ondje i baš super izgleda. I svaka nova igra je nešto bolja pucačina od prije nje.
Fascinantno mi je da 1000 puta jedno te isto ponavljaš i jedva čekaš da ponoviš još jednom.
Ali igra ne mora biti tako prazna.
"What Remains of Edith Finch" je mojim riječima najbolja knjiga koju sam igrao i dokaz da igre mogu biti korisne.
Telltale Walking Dead serijal je također igra koju bi poručio svima da osjete
pozitivnu moć igranja.
Ali i dalje je najpopularnije bezglavo ubijanje i ubijanje i ubijanje kojem nema kraja ni smisla.
__________________
Love Lickers
implosive is offline  
Odgovori s citatom
Old 04.03.2021., 15:35   #108
Quote:
Apemant kaže: Pogledaj post
znam, prošao sam je par puta, trenutno igram The pit i Dungeon crawl stone soup.

Mada ima puno kompleksnijih tipa Cataclysm DDA koji spaja rogue i survival/crafting, ili Battle brothers koji ima taktičku kompoinentu
dass is offline  
Odgovori s citatom
Old 05.03.2021., 04:03   #109
Quote:
addx kaže: Pogledaj post
ne poznajem to bas kao oblast. nista sto ja tu pisem nije rezultat nekog "akademskog pristupa".
Nema veze, akademski pristup se i ne pise po forumima. Hvala ti svejedno na odgovoru, pre svega na trudu i vremenu. Nisam sve ovako dozivljavao i razmisljao na nacin kako si ti opisao. Mislim da bi se vise trebalo govoriti o ovakvim temama. Razumem da smo svi skrti sa vremenom ali opet, super je da se i iz nekog filosofskog ugla razmislja o video-igricama. Neke teme ili pitanja sam vec i sam postavio ali nisam na njih jos nista odgovorio.

Quote:
implosive kaže: Pogledaj post
Scena mi je sama po sebi puno zanimljivija od igranja i poruka onima koji još uvijek misle da se radi o dječijim "igricama" da ozbiljnije obrate pažnju.
Ima fenomenalnih dokumentaraca o igrama koji su meni osobno daleko zanimljiviji od dotičnih igri.
Koje bi dokumentarce preporucio?

Sto se tice gaming scena, ne pratim je na taj nacin, nesto malo iz jedne potpuno drugacije perspektive ali verovatno si u pravu, pucachine su i dalje najbolje medju njima ili se najvise traze.

Meni prva ozbiljnija igra je bio Tomb Raider III. Pre nekih 20-ak godina je to bilo, tacnije, 2000-te u leto, tad je moj drugar sa sela dobio Sonny Play od njegovog rodjenog brata iz Nemacke. Jos jedan lik iz tog sela je imao Sonny (godinu ranije), pricalo se o tome dosta, o nekim igricama koje su oni cepali. Jednom sam bio kod njega kuci, skupili se likovi koji su redovno igrali. To je bila atmosfera za pamtiti. Kultno mesto, kakav bioskop. Znalo se sta se sme/moze a sta ne. Rasturali su i Tomb Raidera, ali oni su bili dobri za prva dva dela, ja sam jedino igrao taj treci deo, mozda koju godinu kasnije neki nastavak. I dan-danas pamtim one hodnike, zagonetke, kojekakva iznenadjenja, itd. Ko je to igrao, zna o cemu pricam. Negde 2001, na faxu, bude me drugari, nisu mogli da predju neki deo, znali su da sam je ja igrao pa me iscimali. A izlaz je bio tako jednostavan. Pored te, igrao sam GT ali ne bas nesto previse no ipak dovoljno. Jos poneku u medjuvremenu ali ni jednu nisam tako savladao kao Tomb Raider III. I pored toga, od gejmera sam se naslusao svega i svacega o tim igricama. Jednom probao Resident Evil, ne secam se koji bese deo, znam da je bio pocetak u nekom vrlo ogranicenom prostoru, ulica, iz koje nema izlaza, udjes u bus i tu te navataju oni zombiji. Imas par metaka ali je to nedovoljno za njih. Meni je to tad bilo jezivo, uvek me navataju, izgrizu, i opet iz pocetka. Posle nekoliko pokusaja, odustanem. Naravno, sve filmove sa istim naslovom sam odgledao, neke i po par puta. Ne znam koliko su verno odradjeni filmovi, meni su OK.

Uglavnom, za koju godinu ce gejming uci kao sport na Olimpijadi ili tako nekako.
__________________
Une difficulté est une lumière. Une difficulté insurmontable est un soleil.
Nomen Nescio is offline  
Odgovori s citatom
Old 06.03.2021., 16:23   #110
Quote:
Nomen Nescio kaže: Pogledaj post


Koje bi dokumentarce preporucio?
https://www.youtube.com/watch?v=uNZkTk5gLuo
https://www.youtube.com/watch?v=O5BJVO3PDeQ
https://www.youtube.com/watch?v=rYNjcM7wCy8

Ovi su neki od meni zanimljivih i koji bi mogli biti zanimljivi ljudima koji ne prate scenu. Mnogi dokumentarci zahtjevaju predznanje o dotičnim igrama da bi ostvarili puni efekt.


Quote:
Nomen Nescio kaže: Pogledaj post
Meni prva ozbiljnija igra je bio Tomb Raider III. Pre nekih 20-ak godina je to bilo, tacnije, 2000-te u leto, tad je moj drugar sa sela dobio Sonny Play od njegovog rodjenog brata iz Nemacke. Jos jedan lik iz tog sela je imao Sonny (godinu ranije), pricalo se o tome dosta, o nekim igricama koje su oni cepali. Jednom sam bio kod njega kuci, skupili se likovi koji su redovno igrali. To je bila atmosfera za pamtiti. Kultno mesto, kakav bioskop. Znalo se sta se sme/moze a sta ne. Rasturali su i Tomb Raidera, ali oni su bili dobri za prva dva dela, ja sam jedino igrao taj treci deo, mozda koju godinu kasnije neki nastavak. I dan-danas pamtim one hodnike, zagonetke, kojekakva iznenadjenja, itd. Ko je to igrao, zna o cemu pricam. Negde 2001, na faxu, bude me drugari, nisu mogli da predju neki deo, znali su da sam je ja igrao pa me iscimali. A izlaz je bio tako jednostavan. Pored te, igrao sam GT ali ne bas nesto previse no ipak dovoljno. Jos poneku u medjuvremenu ali ni jednu nisam tako savladao kao Tomb Raider III. I pored toga, od gejmera sam se naslusao svega i svacega o tim igricama. Jednom probao Resident Evil, ne secam se koji bese deo, znam da je bio pocetak u nekom vrlo ogranicenom prostoru, ulica, iz koje nema izlaza, udjes u bus i tu te navataju oni zombiji. Imas par metaka ali je to nedovoljno za njih. Meni je to tad bilo jezivo, uvek me navataju, izgrizu, i opet iz pocetka. Posle nekoliko pokusaja, odustanem. Naravno, sve filmove sa istim naslovom sam odgledao, neke i po par puta. Ne znam koliko su verno odradjeni filmovi, meni su OK.

Uglavnom, za koju godinu ce gejming uci kao sport na Olimpijadi ili tako nekako.
Prva iskustva su obično najdojmljivija. Naravno da se sjećam starog Tomb Raidera. Međutim, vidim neke specifične detalje koji su definirali tvoj dojam.
20 godina unazad je informatička tehnologija još uvijek bila u pubertetskoj fazi. Tomb Raider 3 je izašao 1998. Tada je internet na našim prostorima bio luksuz i distribucija igara neusporedivo manja od današnje.
Imaš 3 ključna faktora koji dramatično utječu na psihu.
1. Tehnologija u pubertetu čiji rapidni uspon ne stižeš znanstevno pratiti. U jednoj godini se dogodi više fascinantnih čuda nego u 10 današnjih.
2. Faktor dostupnosti. Danas online platiš AAA igru i skineš ju za par sati, ovisno o brzini interneta. Prije 20 godina nije postojala takva opcija. Barem ne za nas. Otežana distribucija za posljedicu ima manju dostupnost. Manja dostupnost diže cijenu proizvoda, bila ona financijska ili fiktivna.
3. Prvi doticaj sa vizualno akustičnom poslasticom nikad prije slučenoj (u digitalnoj formi).

Ali danas je ipak malo drugačije. Tehnologija nije u rapidnom uzletu. Klinci prije upoznaju tehnologiju (u mehaničkom smislu) nego sebe i sve je dostupno sad i odmah.
Ne kažem da ne postoje situacije gdje se ljudi (fizički) okupljaju i uživaju u zajebanciji igrajuči igre ali razumna je pretpostavka da je malo onih koji to čine jer oni koji se okupljaju oko igre spadaju u kategoriju voljnih za okupljanje. Statistike online okupljanja ukazuju na drugačiju praksu.
Ne bih ništa rekao da se radi o nekoj vrsti kvalitente interakcije putem igara ali već i te (najpopularnije) igre su osmišljene da što više stimuliraju kompetitivnost da bi mogli mogli prodavati bonuse koji daju prednost nad drugim igračima. Rezultat toga su otrovne zajednice igrača čiji virtualni život se svodi na ponižavanje i uništavanje drugih. I kada provodiš svo svoje slobodno vrijeme u toj stvarnosti, gotovo je nemoguće da to neće imat posljedica na tvoje ponašanje u stvarnosti.
__________________
Love Lickers
implosive is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.03.2021., 21:49   #111
https://www.pcgamer.com/microsoft-me...am-technology/

svijet postaje igrica

Sent from my CLT-L29 using Tapatalk
addx is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.03.2021., 20:39   #112
Ubisoft, Bethesda, Bioware.
Ubisoft je imao AC2 i BF. Pretvorio se u igre dosadnije od pranja posuđa.
Bethesda - svaku inačicu učinila lošiju od prijašnje. Od velikog uloženog truda u odnos između likova do beznačajnih opcija koje vode istom smjeru.
Zainteresiranima preporučan guglanje o starom vs novom Fallout.

Bioware poslije svemoćne trilogije dolazi sa sprdačinom.

Svi oni su bili legendarni zbog prče i interakcije. Sada su samo mrtvo slovo na papiru.
__________________
Love Lickers
implosive is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.03.2021., 21:58   #113
fallout sam odigrao s 15 godina zakasnjenja, i opet mi je bio jeben. dakle ona stara grafika u moderno doba ne smeta. igra je vrh. lektira. interaktivna umjetnost. kolicina zanimljivih prica koje se ispreplicu, nelinearno razvijanje price/scenarija, likova, dijaloga, igru mozes odigrati 10 puta da ti bude novo i drugacije. tko hoce vidjeti sto to najbolje nude igre fallout/fallout2 je definitivno lektira. game of thrones videoigara mozda bi se moglo reci. toliko dobre kreativnosti kroz vise disciplina tesko da se igdje moze naci u paketu, samo videoigra to moze

star control 2 je tu negdje mozda s falloutom. meni barem.
addx is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.03.2021., 22:40   #114
Quote:
addx kaže: Pogledaj post
fallout sam odigrao s 15 godina zakasnjenja, i opet mi je bio jeben. dakle ona stara grafika u moderno doba ne smeta. igra je vrh. lektira. interaktivna umjetnost. kolicina zanimljivih prica koje se ispreplicu, nelinearno razvijanje price/scenarija, likova, dijaloga, igru mozes odigrati 10 puta da ti bude novo i drugacije. tko hoce vidjeti sto to najbolje nude igre fallout/fallout2 je definitivno lektira. game of thrones videoigara mozda bi se moglo reci. toliko dobre kreativnosti kroz vise disciplina tesko da se igdje moze naci u paketu, samo videoigra to moze

star control 2 je tu negdje mozda s falloutom. meni barem.
Ima dokumentarac strastvenog igrača koji je u detalje analizirao kako se Fallout razvio u zadnju inačicu i putem izgubio dušu.
Gotovo meni nevjerovatne stvari govori o prvom Fallout. Kompleksnost odnosa, dijaloga i nepredividvosti. Čovjek govori o živom svijetu, likovima sa kojima si imao kontakt i koji pamte vaš kontakt.
Otkad je Bethesta preuzela franšizu, svaki slijedeći naslov je bio gori od prethodnog. Dijalozi, odnosi i njihove posljedice su sve manje imali utjecaj na igru.Igra je svakom novom igrom postala praznija.
Mogu si misliti kakav je šok tebi u igranju Fallout 4.
__________________
Love Lickers
implosive is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.03.2021., 00:11   #115
Quote:
implosive kaže: Pogledaj post
Ima dokumentarac strastvenog igrača koji je u detalje analizirao kako se Fallout razvio u zadnju inačicu i putem izgubio dušu.

Gotovo meni nevjerovatne stvari govori o prvom Fallout. Kompleksnost odnosa, dijaloga i nepredividvosti. Čovjek govori o živom svijetu, likovima sa kojima si imao kontakt i koji pamte vaš kontakt.

Otkad je Bethesta preuzela franšizu, svaki slijedeći naslov je bio gori od prethodnog. Dijalozi, odnosi i njihove posljedice su sve manje imali utjecaj na igru.Igra je svakom novom igrom postala praznija.

Mogu si misliti kakav je šok tebi u igranju Fallout 4.
nisam ga igrao. ne igram igrice skoro uopce 15ak godina i vise. iznimka je bio fallout 2 koji sam propustio kad sam bio mladji, a naredne falloute nisam ni igrao. jedino sto znam odigrat je wii ili wii u. nemam zivaca vise za zahtjevnije igre, odigram ponekad super mario kart, super mario galaxye i 3d sam odradio, donkey kong i jedinu malo zahtjevniju igru zeldu breath of the wild, odlicna igra btw. to ti je to. i da, ja sam pubertet odradio na valjda prvoj massive online igri, subspace, kasnije contiuum. vise se poslije nisam uvukao ni u jednu drugu igru na taj online nacin. samo zombie i story igranje igara tipa gta, utrka, pucacina i slicno, nista kompetitivno. pade mi na pamet sad sin city, dosta cool artsy izvedena igra koja je i gust, jeben bullet time. to je bila mozda jedna od zadnjih igara na pcu sto sam igro. nije meni taj period zanimljiv, nego stare igre iz djetinjstva, sid meirove igre dok ih je sam radio, centurion, prince of persia, warlords, starcontrol, heroes of might and magic, master of orion, sim city, duke nukem 3d, descent, xwing, doom, f15, monkey islandi, lost vikings... .. ok ajd igro sam i tomb raider mislim 2 ali uglavnom ono sto danas zovu abandonware eh sad se osjecam staro. e da, i alien vs predator mi je bila jebena igra

uglavnom, taj abandonware je za mene vrh od video igara, kada su igre radili timovi od par ljudi ili jedan covjek, mozda vise za svoj gust nego zaradu, nije se tad na tom uzimala lova. cista kreativnost i genijalnost. da sam bio malo stariji mozda bi se i ja upisao u taj hall of fame. mozda se jos vratim na mobitelima, imam neke origigi ideje razvijene do proof of concept na lageru.

Sent from my CLT-L29 using Tapatalk
addx is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.03.2021., 23:03   #116
Quote:
BolajiBadejo kaže: Pogledaj post
Po čemu su računalne igre toliko posebne da bi ih se razmatralo kao neku odvojenu kategoriju? Računalna igra je i dalje samo igra i u svojoj biti nije nimalo drugačija od drugih igara, tipa igre na ploči, igre s loptom ili igre s užetom.
... Jer jesu kategorija, koju je potrebno ili poželjno razmatrati kao temu i na Filozofiji, a već sam spomenula da postoje i studiji računalnih igara pa već i samo utoliko - što je njihov razvoj uznapredovao do tog stupnja, čini ih kategorijom, koja zavrjeđuje biti razmatrana odvojeno.
Ali u biti, da, i za računalne igre vrijedi što je navedeno u dijelu koji si quotao jer u početku možda 'bijaše igra'?

Računalne igre se razlikuju od igara na otvorenom ili na ploči i prema tome što - stoga što su računalne - modeli svjetova i uloge i pravila mogu biti znantno složeniji.

Filozof i dizajner video igara Ian Bogost, kaže da ni zabava ni ozbiljnost niti oboje skupa ne daju zadovoljavajući iskaz što sve video igre mogu te da je njihovo shvaćanje kao isključivo medija dokolice ili produktivnosti jednostavno nedostatno. Zato umjesto toga, on predlaže da zamislimo video igre kao medij s valjanim upotrebama diljem spektra - od umjetnosti do zanata, uključujući i sve između.

Dakle, riječ je o potencijalima njihove upotrebe.
Volver is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.03.2021., 23:20   #117
Quote:
Nomen Nescio kaže: Pogledaj post
Nije loše razmišljati o ovome, dok ne odemo dalje:
1) Video-igre pre svega spadaju u interaktivni medij.
2) Video-igre kao dizajnirani etički sistemi.
3) Igrači kao moralna bića.
4) Etika video-igrica.
5) Kakva je priroda video-igrica (kao i kakva je priroda igranja video igrica).
6) Da li su video-igre umetnost, i ako jesu - kakva vrsta umetnosti je u pitanju?
Što se tiče etičke dimenzije (estetička bi se odnosila na umjetnost) mogli bi koristiti virtualne svjetove video igara u kombinaciji s tekstualnim objašnjenjima u filozofskom kontekstu, kada se na primjer traži materijalizacija određene situacije (misaoni eksperimenti ili simulacija spekulativnih etičkih scenarija) pa virtualni mediji mogu biti fenomenološki i retorički korisni za mogućnosti testiranja i procjena različitih mogućih postupaka ili suočavanja s ispitivanjima koja se tiču i non-actual ili non-human fenomenologija

Razlog zašto e-igre pružaju tako snažno okruženje za učenje jest aktivno sudjelovanje svojstveno (svim) igrama, posebno kroz usmjerenu pažnju, ponavljanje i pojačavanje.
Učenje se također pojačava igrama koje stvaraju unutarnju motivaciju kroz npr. pokretanje fantazije, kontrole, izazova...
Pa bi u današnjim, vrlo složenim igrama, igrači mogli biti ohrabreni da aktivno istražuju povijesne događaje ponavljanjem poznate povijesti; mogu iskusiti nove društvene uloge gradeći i istražujući virtualne zajednice i društva
- neke od ovih igara zahtijevaju testiranje hipoteza, analize, interpretacije, isl.

James Paul Gee raspravlja o brojnim principima učenja prisutnim u raznim e-igrama, te tvrdi da se dizajneri "dobrih igara" nadovezuju na superiorne (interaktivne, dijaloške, ludične) metode učenja u usporedbi s tradicionalnom pedagogijom, koja se temelji na mehaničkom pripovijedanju, monotonom drilu, repetitivnosti i krutosti.

Ovo bi bili pozitivni aspekti, naravno, postoje i potencijalno loši, kako si ti prethodno i spomenuo, kako sve pa tako i računalne igre ima i svoje dobre i loše strane.
Volver is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.03.2021., 23:30   #118
Quote:
addx kaže: Pogledaj post
nisam ga igrao. ne igram igrice skoro uopce 15ak godina i vise. iznimka je bio fallout 2 koji sam propustio kad sam bio mladji, a naredne falloute nisam ni igrao. jedino sto znam odigrat je wii ili wii u. nemam zivaca vise za zahtjevnije igre, odigram ponekad super mario kart, super mario galaxye i 3d sam odradio, donkey kong i jedinu malo zahtjevniju igru zeldu breath of the wild, odlicna igra btw. to ti je to.
Da, zanimljive su te starinske igre. Podsjećaju me na prve znanstvenofantastične serije, kada nije bilo love za efekte, a možda ni računala koja bi ih generirirala, nego se sva pozornost usmjeravala na priču i likove. Danas su i igre i serije zatrpane tehnologijom. Uzmeš neki mrak "engine", npr. Unreal ili Cry, i daš korisniku ono što znaš da prolazi, savršenu grafiku, besprijekornu "fiziku" i svu silu drugih elemenata. Kad imaš gotov "framework", ne moraš biti John Carmack, ali onda si po prirodi stvari daleko od bilo čega revolucionarnog.

Meni fale dečki iz id Softwarea i naslovi poput Dooma, Quakea ili Wolfensteina, jer tu je bilo novosti u 3D-animaciji i scenariju. Oni su definirali FPS kao žanr.
__________________
What the heck, Hek?!
Hekatonhir is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.03.2021., 03:05   #119
btw prvi true 3d fps je bio descent. jebena igra, super grafika u ono vrijeme, meni draza od svih tih razvikanih fpsa. radi nje i xwinga sam investirao u pilotski joystick. descent pamtim i po zajebanim neprijateljima. u odnosu na doom ovi su bili bitno pametniji, skrivali se, dolazili s ledja, izbjegavali, svasta, bilo bi bas dogfightova posto su letjelice, mogao si se kretati otprilike ko dron samo jos vise osi na raspolaganju, strafe lijevo desno i gore dole, okretanje po svim osima i naprijed nazad, zato i treba zajeban joystick

interplay, njih pamtim po dobrim igrama

another world, blackthorne, carmageddon, fallout, lost vikings... lektira


duke nukem 3d mi je bio totalno zanimljiviji od dooma i super za multiplayer u LANu


little big adventure, entomorph, monkey island, loom, leisure suit larry.... zao mi ljudi koji nisu te igre dozivjeli.
addx is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.03.2021., 11:10   #120
Neke zanimljivije igre, kako mi dođe:

1. Spec ops the Line (subverzija nasilnih plivačkih igara)
2. Civilizacija serijal
3. Syberia
4. Knights of the old Republic jedan i dva
5. Deus Ex
6. Morrowind
7. Far Cry 2
8. World of Warcraft
9 Fallout: New Vegas

...
Vodenipark is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 12:38.