Album tjedna Kraftwerk - Kraftwerk 2 (1972)

[baribb]

A1 - Klingklang
A2 - Atem
B1 - Strom
B2 - Spule 4
B3 - Wellenlänge
B4 - Harmonika


Protagonisti ove epizode u životu zaslužnih djelatnika Elektrane, s lijeva na desno:



Florian Schneider-Esleben, Ralf Hütter, Conrad "Conny" Plank.


Kraftwerk su jedno od imena koja su u potpunosti postala opće mjesto. Ali njihovi počeci su uzbudljiviji od tih nešto kasnijih općih mjesta.

Moj prvi susret s njima su bili spotovi za kompilaciju "The Mix" s početka devedesetih. Nakon toga je trebalo proći oko pet godina dok mi na gramofon nisu sletjeli "Trans Europa Express" i "Die Mensch-Maschine" (Kraftwerk na njemačkom je jedini Kraftwerk koji priznajem). Prvi od ta dva mi je uvijek bio bolji. "Kraftwerk 2" je došao na red tek godinu-dvije kasnije, uz Can i ostale krautrock velikane. Ali zašto baš taj drugi album?

Uvijek mi se činilo da je ovo u stvari pravi debut Kraftwerka. Na prvom albumu iz '70-e je još prisutan "rock" - Klaus Dinger na bubnjevima - i on je više nastavak albuma "Tone Float" skupine Organisation u kojoj su Florian i Ralf svirali. Nakon što je negdje početkom 1971. Hütter napustio bend i Schneider-Esleben jedno vrijeme opet svirao s Dingerom, na jesen te godine se ponovo okupljaju u Hamburgu i s Plankom, ali bez bubnjara, stvaraju ovo inovativno djelce. U sedam dana spontanog sviruckanja uz Plankovu crnu studijsku magiju, izbacili su ploču sastavljenu od samih ideja, razrade kojih su možda nevirtuozne, ali tako zarazne da je ovo njihov album kojem sam se najviše vraćao od svih.

Strana A se sastoji od "Klingklang" i "Atem", ali s obzirom da prva ima četiri različita segmenta, "Atem" mi djeluje kao peti segment. U drugom i trećem segmentu "Klingklang" čujemo jedini elektronski instrument na cijelom albumu, primitivnu Farfisa ritam mašinu. Ostatak albuma su komadići musique concrète, procesirano disanje, flauta s ili bez hrpe efekata, te električna gitara i bas. Potonjih dvoje čine većinu B strane, bez ritmova. Ali nisu bitni sastojci. Bitan je rezultat, koji je sigurno poslužio mnogima kao građevni materijal.

Prva tri albuma nisu nikad službeno izdana na CD-u i bend ih smatra "arheologijom". Na ovom albumu je producent Plank jednako bitan koliko i sam "bend" - još uvijek tek duo, zapravo. Conny je bio svojevrstan njemački pandan nedavno preminulom Scratchu. Njegove studijske inovacije su praktički stvorile krautrock, ili bar jedan njegov smjer.

Kraftwerk su nakon ovog albuma počeli kalkulirati i pažljivo dizajnirati zvuk dok nisu došli do titule "očeva synth-popa", ili kak već. Na prilično dobrom "Ralf & Florian" se već čuju rane klice toga, dok je isto tako solidan "Autobahn" s Hütterovim vokalom prvi u tom nizu, a naslovna stvar gotovo proširena verzija dijelova "Klingklang". Uslijedio je "Radio-Aktivität" na kojem su sasvim napustili akustične instrumente, i vrhunac tog stila, "Trans Europa Express". Nakon toga su se, po meni, komotno mogli raspasti. Ali koja bi onda bila Bongova glazbena tema?

[lemonzoo]

Neobičan i kreativan album, ali zvuk je također jednostavan. Prije albuma ih je napustio bubnjar pa mislim da razlog te jednostavnosti dijelom leži u tome.
Klingklang je, naravno, najzanimljivija stvar. Storm je isto odlična. Atem je čisto disanje.

[majstor s mora]

Šta napisat o ovom albumu, a da ne ispadnem zadrta seljačina u očima nekih? Koliko god se trudia vidit nešto u ovome meni je ovo toliko zamorno da mi nema razlike sluša ovo ili mašinu za robu za vrime centrifuge. Ili susida kako štema zidove. Meni je ovo ka da dođem na izložbu i gledam u sliku koja je zapravo prazan list papira i na kojem se nalazi samo jedna crna točka i sad se ja moran divit toj crnoj točki i kako je to veliko umjetničko djelo jer u suprotnom nisan dovoljno kul i urban

Respekt njima šta su bili pioniri u nekim stvarima i vjerovatno imaju nešto slušljivije za ponudit od ove 42minutne dosade u kojem mi je jedino uzbuđenje kad pisma završi. Ne kužin čemu ovo izdrkavanje, al valjda je do mene kad je većina odlučila da je ovo album tjedna. Samo se nadan da će svi koji su glasali poslušat ovaj album i dat svoj osvrt jer me baš zanima kako su ga oni doživili i šta su to zanimljivo čuli u njemu.

[baribb]

Majstore! Tvoj osvrt mi je izmamio osmijeh na lice i, da citiram vanchu, hvala što si izdržao do kraja ovog albuma! I to kažem bez cinizma. Strast je jedna od najvažnijih stvari u životu, pa i glazbi, time i u reakciji na glazbu - ali to svi znaju, oder? Sva ta kraut/prog scena 70-ih me zaokupljala još krajem devedesetih i dio bendova je otpao i prestao mi biti uzbudljiv. Tako su mi, primjerice, Kraftwerk od '78. nadalje postali dosadni i repetitivni na banalan način. Ovaj album mi, pak, zadržava vrlo specifičnu tenziju od početka do kraja. No,…. dao si mi poticaj da iz svoje arhive za temu izvučem još nekoliko albuma iz sedamdesetih koji hodaju po rubu rock glazbe ali unose originalne impulse, a koji mi se nisu nikad izlizali. No prije bude išlo nešto ekstremno. Stoj mi dobro, i kao nevažan podatak, osobno mi opus Brucea S. iz gorespomenute dekade ima više svijetlih točaka i ponekad ga poslušam. Ali o tom potom…..

[DarkWanderer]

majstor s mora kaže:

Šta napisat o ovom albumu, a da ne ispadnem zadrta seljačina u očima nekih? Koliko god se trudia vidit nešto u ovome meni je ovo toliko zamorno da mi nema razlike sluša ovo ili mašinu za robu za vrime centrifuge. Ili susida kako štema zidove. Meni je ovo ka da dođem na izložbu i gledam u sliku koja je zapravo prazan list papira i na kojem se nalazi samo jedna crna točka i sad se ja moran divit toj crnoj točki i kako je to veliko umjetničko djelo jer u suprotnom nisan dovoljno kul i urban

zovem prijatelja na basket i pričamo nešto i pitam ga gdje si to u pm, kakvi su to zvukovi u pozadini, on kaže kupio gramofon i sluša kraftwerk. naravno odjebao me i za basket.

sve u svemu imam slično mišljenje, možda je ovo nekome genijalno i super meni nije. da je možda više ambijentalno bi mi bilo ok jerbo mi je ambijent i dark ambient super glazba. sve u svemu, neka ekipa koja je glasala za ovo i slušala da svoj osvrt.

[baribb]

DarkWanderer kaže:

(...) jerbo mi je ambijent i dark ambient super (...)

Njemačka, 1972. (da se bar malo zadržimo u okvirima teme): Zeit i Irrlicht (ako ih nisi prije čuo).

[all_or_nothing]

samo da prenesem komentar sa jednog njihovog spota na youtube-u:

listening to early electronic music is like listening to a brighter future that never happened

https://www.youtube.com/watch?v=bv_4sZCLlr0
potpis.
kad sam ih prvi put čuo, sa 9-10 godina, bio sam hipnotiziran.
40 godina kasnije, zvuče mi kao laži na koje sam već nasjeo, i ne mogu me dobiti opet.

[DarkWanderer]

baribb kaže:

Njemačka, 1972. (da se bar malo zadržimo u okvirima teme): Zeit i Irrlicht (ako ih nisi prije čuo).

ovaj drugi mi se puno više sviđa, lijepo mi paše kao pozadinska glazba dok radim nešto.

i ovakve stvari jako volim: Purifying fire

[FassGoHard]

all_or_nothing kaže:

samo da prenesem komentar sa jednog njihovog spota na youtube-u:

https://www.youtube.com/watch?v=bv_4sZCLlr0
potpis.
kad sam ih prvi put čuo, sa 9-10 godina, bio sam hipnotiziran.
40 godina kasnije, zvuče mi kao laži na koje sam već nasjeo, i ne mogu me dobiti opet.

Namjeravam preslušati ovaj album ovih dana, ali u ovom smjeru i ja razmišljam. Za mene idu u grupu velikih inovatora, ali osobno nemam potrebu za višestrukim preslušavanjima. Mislim da nijedan njihov album nisam poslušao više od triput. Vrlo brzo se ta glazba iscrpljuje, ne toliko zbog njezine jednostavnosti, nego što ne mogu skoro ništa aplicirati na svoja raspoloženja.

[Weekend Warrior]

Kraftwerkovci su legende i to ne bez razloga. Imaju oni boljih i lošijih trenutaka te uspona i padova, s obzirom kako se radi o bogatoj diskografiji, ali tko nema s tolikim outputom.

Nisam se do sada družio s Kraftwerkom 2, no dobro mi je sjeo.

Klingklang me je dobio na prvu s ritmičkim motivima nastalim oko tada kreativne upotrebe sekvencera, no koja je i danas aktualna te se može čuti u modernoj elektroničkoj glazbi. Tu su i zanimljiva harmonijska te melodijska rješenja koja se međusobno isprepliću, čineći opuštajuću tapiseriju zvukova i sve to zvuči dosta organski.

Kasnije se uvode motivi s električnom gitarom te postepeno ulazimo u područje više eksperimentalnog pristupa, s nizom elektroakustičnih momenata. Zanimljiv zaokret koji unosi dodatnu dinamiku u priču.

Sve u svemu, vrlo zadovoljan s onime što sam čuo.

S druge strane je nemjerljiv utjecaj Kraftwerkovog zvuka na cijeli niz glazbenih grana koje ne bi zvučale isto bez njih, ako bi uopće postojale. Od hip-hopa i upotrebe ritam mašina te sampelova, disca (imali veliki utjecaj uz Morodera), synthpopa, popa, Detroit techna, Chicago housea, EDM-a pa i art rocka.

Jednostavno, način na koji su pristupili glazbi, uz par drugih izvođača 70-tih, je tada bio originalan te uglavnom potpuno nepoznat široj glazbenoj javnosti pa i brojnim drugim autorima. Što je mnoge od njih inspiriralo. Od Bowiea i njegovog Lowa, preko Morodera i I Feel Love, Human League, Depeche Modea, do Afrika Bambaatae, Aphex Twina i Daft Punka koju godinu kasnije, među ostalim. I prije njih se eksperimentiralo i radilo sa sintesajzerima, ritam mašinama i sampelovima, no oni su sve to uvelike popularizirali, inovirali te otvorili nove puteve.

Schneider je 70-tih patentirao i svoje instrumente među kojima elektroničku flautu i sintesajzer utemeljen na vokoderu - Robovox. Pa su tu onda bili elektronički bubnjevi i nekakvo odijelo, s kojime su pokušali izvoditi glazbu pokretima tijela, ali to nije najbolje ispalo pa je projekt napušten.

Na kraju su s Modelom uspjeli osvojiti pop ljestvice.

Ne znam što bi još dodao, nego da sam ih otišao vidjeti uživo pred koju godinu i iako sam se donekle brinuo na što će to izgledati, mogu reći da je štimung u Pulskoj areni bio odličan te da su 3D vizualima jako lijepo upotpunili glazbeni dio priče ('Gesamtkunstwerk').

Također, bravo za baribba na izvrsno posloženom uvodnom postu, klap, klap.

[majstor s mora]

baribb kaže:

Majstore! Tvoj osvrt mi je izmamio osmijeh na lice i, da citiram vanchu, hvala što si izdržao do kraja ovog albuma! I to kažem bez cinizma. Strast je jedna od najvažnijih stvari u životu, pa i glazbi, time i u reakciji na glazbu - ali to svi znaju, oder? Sva ta kraut/prog scena 70-ih me zaokupljala još krajem devedesetih i dio bendova je otpao i prestao mi biti uzbudljiv. Tako su mi, primjerice, Kraftwerk od '78. nadalje postali dosadni i repetitivni na banalan način. Ovaj album mi, pak, zadržava vrlo specifičnu tenziju od početka do kraja. No,…. dao si mi poticaj da iz svoje arhive za temu izvučem još nekoliko albuma iz sedamdesetih koji hodaju po rubu rock glazbe ali unose originalne impulse, a koji mi se nisu nikad izlizali. No prije bude išlo nešto ekstremno. Stoj mi dobro, i kao nevažan podatak, osobno mi opus Brucea S. iz gorespomenute dekade ima više svijetlih točaka i ponekad ga poslušam. Ali o tom potom…..

Hmm moju bi reakciju dobia i na neku cajku ili na Žaka u spotu HDZ zna, al to ne bi bilo ništa pozitivno i nema veze sa strašću već s nečim drugim. Ne volim glazbu koja mi stvara nervozu i u kojoj ne vidim nikakav smisao ni gušt dok je slušam. Gotovo svakom albumu tjedna dam priliku(pa tako i ovom), al nisam ga posluša ciloga jer jednostavno ne mogu slušat zatupljujuće zvukove predugo. Meni je ovo skoro ka mučenje Čudim se sebi šta sam uspia i malo više od pola poslušat(pola prve pisme i još par stvari s B strane).

Šteta šta nije neki drugi album od njih predložen jer virujem da bi nešto "pitkije" pa taman to i nešto komercijalnije bilo bolje za upoznavanje forumaša sa ovim značajnim bendom.

[FassGoHard]

Meštar je u pravu - ovo smara u pizdu materinu. Ni ja nisam uspio poslušati do kraja. Onog zbog čega ih cijenim, a u boljim trenucima i volim - jednostavnih i efektnih melodija, ovdje ima u tragovima. Nema čak ni onog ključnog što tražim u tandrkavoj eksperimentali - atmosfere. Album je, ukratko, ili usrano miksan, ili sam ja lošeg sluha. Whatever. Sreća pa postoje producenti i cenzori jer oni bi ovo produljili na 2 sata da im se nije stalo na rep.

[all_or_nothing]

nešto me natjeralo da se vratim.
cijeli dan mi u glavi odzvanja das model
i skužim da gore nisam dobro linkao.

[pattie_boyd]

albuma nažalost nema na Spotifyu, ali generalno poznajem rad Kraftwerka i moram konstatirati kako su to dečki koji često nisu znali što rade, a sve što su napravili ispalo je genijalno i utjecajno na mnoge druge poznatije bendove

[baribb]

Weekend Warrior kaže:

(...) na izvrsno posloženom uvodnom postu, klap, klap.

Danke, danke.

pattie_boyd kaže:

albuma nažalost nema na Spotifyu (...)

Ako te ne smeta youtube, možeš ga poslušati tamo.

[late bloomer]

Mene ovo podsjeća na minimaliste (taman završava Klingklang), nekakva "lift glazba", što mi je super. Kad ovakvo nešto odvrnem za vrijeme posla, totalno me fokusira na rad, potpuno neinvazivno, a ako mi nešto i privuče pozornost, to smatram plusom, dodatnim impulsom - onda sam totalno "u zoni". Događa mi se da netko na poslu promijeni s Yammata (koji mi još i prolazi, kad su me već odjebali za Student i HR3) na Otvoreni, i onda još moram skinuti slušalice zbog neke komunikacije (uglavnom bespotrebne) i nahrupi taj bolesni optimizam voditelja i surova playlista - u panici vraćam sluše na ovakve albume i osjećaj je kao da sam u zadnji tren dobio bocu s kisikom na dnu mutnog podmorja. Ovakva glazba je ono što me drži. Dok mi ne dopizdi pa prebacim na jazz, pa mi on dopizdi pa slušam klasiku, pa mi ona dosadi pa slušam Cavea, pa surfam po rym listama što je uvijek hazard. U svakom slučaju, tonovi koji diraju po nekim zaspalim neuronima i bude svakojake pozitivne aspekte moje psihe, barem za mene ako ne za one koji me okružuju.

Evo, u petoj stvari čujem nekakav blues/folk/kraut bastard. Oslobađanje!

[judolino]

Ajde, Klingklang se može podnijeti ako lakiraš čamac, kupiš krpom proliveni benzin ili slično.
Bezvezno i besmisleno disanje predstavlja uvod u hrpu ničega.

Šteta što Mavroviću nisu pustili ovaj album prije meča, publika bi padala pokošena Lewisovim zubima.

[baribb]

late bloomer kaže:

Evo, u petoj stvari čujem nekakav blues/folk/kraut bastard. Oslobađanje!

Slažem se, zaista šteta. No to je dokaz da Kraftwerk 2 vrijedi.

judolino kaže:

Šteta što Mavroviću nisu pustili ovaj album prije meča, publika bi padala pokošena Lewisovim zubima.

Uvijek imaš dobre tekstove, pa ni ovaj nije iznimka. Još jedan dokaz da Kraftwerk 2 vrijedi.

[judolino]

baribb kaže:

Slažem se, zaista šteta. No to je dokaz da Kraftwerk 2 vrijedi.



Uvijek imaš dobre tekstove, pa ni ovaj nije iznimka. Još jedan dokaz da Kraftwerk 2 vrijedi...

...otprilike četvrt pizde ladne vode.
Znači - niti pola.

[baribb]

...a tri godine kasnije...