Natrag   Forum.hr > Društvo > Povijest i povijesne teme > Vojna povijest i tehnologija

Vojna povijest i tehnologija Od praćke do ratova zvijezda.

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 10.02.2010., 15:55   #1
Yu- podmornice

pozdrav!

Jučer sam naišao na ovaj video na youtubeu. Nisam imao pojma da je Jugoslavija proizvodila podmornice. Zna li netko još nešto o ovoj temi?


http://www.youtube.com/watch?v=Yv4cSUcuRxM
__________________
Kud plovi ovaj brod
Charlie Mops is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.02.2010., 20:01   #2
Za početak:

Heroj
Sava
Una

Bila je tu i Sutjeska ali o njoj nisan naša na wiki.
__________________
Čitam Nedjeljni komentar koji jasno kaže "tko ne misli ovako taj kleveće i laže", ljudi bez kalibra i bez ideje ufuravaju nam istine crno bijele, investicije su probile plafon troše se krediti, svuda mnogo paranoje svi su do grla u krizi, a mi bi htjeli da budemo centar svijeta... - Nedjeljni komentar, Azra (1982.)
Atomski Ali is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.02.2010., 20:56   #3
Klasa sava malo podsječa na njemačku type-205 ali više izgleda ko da su modificirali kakvu klasu iz ww2
da li zna netko koliko su se uopče u jna koristile te podmornice mislim koliko su bile aktivne?
BD-zg is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.02.2010., 21:20   #4
navodno su pratile Tita na putovanjima po Sredozemlju (Egipat i sl.)
__________________
Kud plovi ovaj brod
Charlie Mops is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.02.2010., 21:22   #5
http://ww2.isys.ca/drazen/sutjeska.htm

klasa Sutjeska

evo i dva sjećanja

NEIZVESNA SUDBINA ELITNIH MORNARIČKIH JEDINICA: SVE NAŠE
PODMORNICE

Nečujni za Šestu flotu
U godini u kojoj se obeležava sedam i po decenija podmorničarstva, šest podmornica Ratne mornarice pluta privezano u tivatskoj luci
U slavnim danima bili su nečujni i za Šestu flotu. Vladimir Milatović, penzionisani kapetan bojnog broda, seća se kako je kada je bio mladi potporučnik, u podmornici "Heroj " 1974. godine, čekao na
dnu Jadrana moćni američki konvoj. Iznad jugoslovenske podmornice plovio je nosač aviona mornarice SAD, okružen impozantnom pratnjom. U mnogo slučajeva jugoslovenske podmornice čekale su na dnu međunarodnih teritorijalnih voda, znajući da će proći sovjetske, nemačke,
britanske ili francuske flote. Specijalisti hidroakustičari snimali su "šumove" stranih brodova. Svaka zategnutost u Mediteranu, ili bilo gde u svetu, bila je signal za uzbunu u 88. flotili podmornica:
kada je ubijen Aldo Moro, kada je tršćanska kriza bila na vrhuncu, u vreme egipatsko-izraelskog rata. Staviš glavu u vodu i čuješ šta se dešava u Sueckom kanalu. Gledali su kroz periskop i teretne
brodove koji plove ka Pločama ili Puli, natovareni oružjem za Hrvate ili muslimane. Ali, upotreba podmornica u borbenim operacijama je, pre svega, politička odluka. Tokom rata protiv NATO-a, jugoslovenske podmornice takođe nisu isplovljavale. Procenjeno je da bi eventualni podmornički napadi na brodove NATO-a bili samoubilački.
Nema ronjenja
Dok se ove godine obeležava 75 godina podmorničarstva u Srbiji i Crnoj Gori, šest podmornica Ratne mornarice plutaju u pomorskoj bazi u Tivtu, dok su još dve konzervisane. Hrvati su se domogli samo podmornice "Zeta" koja se nalazila na generalnom remontu u hali brodogradilišta
specijalnih objekata u Splitu, gde su i građene sve naše podmornice od 1966. godine. "Nema ronjenja, nema kvalitetne obuke, nema napredovanja, nema usavršavanja. Jedinica se lagano gasi,
iako je najstarija u mornarici", kaže penzionisani pukovnik Milan Komar o trenutnom stanju u podmorničkoj flotili. Komar je proveo 6.800 časova pod vodom, preplovio 34.000 milja u podmornici za 10 godina, plus pet godina u komandi flotile. U "rubinovoj" flaši čuva morsku vodu
sa dubine od 303 metra. Popili su vinjak negde na dnu, a onda su ga natočili vodom, za uspomenu.
CCVO Beograd Press Clipping – 26.decembar 2003. – 2.januar 2004.
12
Milatović je bio dugogodišnji komandant odreda diverzantskih podmornica. On je čovek za koga može da se kaže da je bukvalno preko glave preturio nekoliko nosača aviona, razarača i krstarica.
Dvojica penzionisanih pukovnika su nosioci podmorničke "zlatne značke", prestižnog znaka pripadnika elitnih mornaričkih jedinica. Nedavno su na jednom beogradskom splavu proslavljali Dan podmorničarstva, sa još šezdesetak kolega. Oni su zabrinuti za budućnost slavne jedinice.
Pukovnici Milatović i Komar tvrde da od sredine devedesetih počinju problemi sa neredovnim održavanjem podmornica, da su tadašnji referati čelnih ljudi mornarice, puni priča o borbenoj moći podmornica, zapravo, "bili lažni izveštaji i lakirovka". Prema njihovim rečima, admirali su
svojevrstan performans 2000. godine priredili i tadašnjem načelniku Generalštaba, kada su organizovali ronjenje podmornicom, a ovaj obećao da će se lično angažovati da za godinu dana podmornice budu u top formi.
Sada se, međutim, ne zna čak ni da li su nam potrebne podmornice! General u penziji Blagoje Grahovac, savetnik predsednika državne zajednice SCG, zalaže se za ukidanje Ratne mornarice.
Može da prođe i obalska straža. Komar podseća da više admirala, komandanata i načelnika, takođe penzionera, mirno drema po elitnim beogradskim naseljima. Dok uživaju u svojoj harizmi morskih
vukova, podmornice prepuštaju njihovoj sudbini. "Postojeći kadar u 88. flotili podmornica je odan,požrtvovan i veoma profesionalan, željan zadataka na moru, ali te njihove želje nemaju odjeka dalje
od Lovćenskih strana. Obim zadataka koje trenutno izvršavaju i obučenost su na krajnjoj granici tolerancije zbog opšte neispravnosti pogona nastale potpunom istrošenošću akumulatora. Niko od članova posade nije obučen za spasavanje bilo kojim postupkom iz zaronjene podmornice, a
poligona za ovu vrstu obuke nema u Srbiji i Crnoj Gori", kažu pukovnici. Milatović upozorava:"Podmorničari su realno jedina pomorska i uopšte vojna jedinica koja može da se upotrebi na daljinama gde ni jedna druga jedinica koju poseduje ova država ne može".
Doček u Boki
Bivša Jugoslavija je bila jedna od 11 zemalja u svetu koja je proizvodila podmornice. Kada su,deset godina nakon stvaranja Kraljevine Jugoslavije, u Engleskoj sagrađene prve dve naše podmornice koje su dobile ponosna imena: "Hrabri" i "Nebojša", predstavljale su najmoderniju i
najelitniju snagu Kraljevske mornarice. Podmornice nisu bile "oklopna korita".Naše prve podmorničare je iz Tivta za Englesku odvezao jedan pomoćni brod Kraljevske ratne mornarice, a burno su ih sa obale u Tivtu pozdravile i druge jedinice. Posle uspešne obuke i prvih vožnji i ronjenja naše podmornice i matični brod su 11. marta 1928. godine napustile engleske vode.Doček u našim vodama, u Boki 8. aprila 1928. godine, bio je veličanstven. Prve pozdrave podmorničarima "doneo je" hidroavion, a zatim je došla u susret flota, pa Eskadra hidroaviona, uz veliko oduševljenje čitavog naroda Boke Kotorske.Obe podmornice su sa matičnim brodom činile prvu podmorničku grupu koja je poslužila za obuku više generacija podmorničara. Odmah posle nabavke ovih podmornica iz Engleske ugovorene su i izgrađene još dve modernije u Francuskoj. Bile su to podmornice "Smeli" i "Osvetnik" koje su sa
svojim matičnim brodom uplovile u Boku četvrtog decembra 1929. godine i činile drugu podmorničku grupu. Od četiri podmornice koje je imala Kraljevska mornarica, samo je podmornica "Nebojša" preživela rat. Tokom prvih dana rata ona je zatečena na krstarenju koje se po naređenju Vrhovne komande prekida 12. aprila 1941. godine, da bi već uveče 17. aprila isplovila iz Kotora za Grčku, a zatim i za Aleksandriju. U toku rata je plovila pod jugoslovenskom zastavom i pod komandom britanske mornarice. Služila je za obuku savezničkih protivpodmorničkih brodova i aviona. Ostale tri podmornice su tokom rata zaplenili neprijatelji, pa je jedna raspremljena, a dve potopljene.
Posleratno podmorničarstvo počinje povratkom podmornice "Nebojša" u zemlju 1946. godine, koja je iste godine delimično remontovana i uvršćena u flotnu listu. Zbog dotrajalosti vitalnih uređaja i mehanizama, podmornici je bilo zabranjeno zaronjavanje, pa je samo služila za specijalističku obuku podmorničkih kadrova i posada površinskih brodova. Pod imenom "Tara" izbrisana je iz flotne liste i rashodovana 1953. godine. "Svaki podmorničar je u karijeri imao bar jednu kritičnu situaciju u toku podvodnih zadataka", kaže Komar. Ova situacija, međutim, može biti najopasnija.
Da li će podmornice zauvek ostati na suvom?
Aleksandar Apostolovski
__________________
Kud plovi ovaj brod
Charlie Mops is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.02.2010., 21:23   #6
DVIJE DECENIJE POSLIJE NAJTEŽEG INCIDENTA U ISTORIJI PODMORNIČARSTVA SFRJ

Nikšić grije peći za “Dravu”

Tivat - Dežurna druga "gvardija" u centrali najnovije i najmodernije podmornice jugoslovenske ratne mornarice "Drava P-832" te mirne oktobarske noći 1983. godine rutinski je plovila na dubini od 30 metara, nekoliko desetina milja južno od ostrva Mljet. Već pomalo umorni, podmorničari su privodili kraju deveti dan redovne patrole Jadranom i vodama Otrantskog kanala. Ploveći ka matičnoj luci Lora u Splitu, na oko 30 milja južno od Mljeta, kormilar i oficir primijetili su da nešto nije u redu...
- Osjetili smo da podmornica postaje pomalo "teška", ali smo izbacivali višak vode i održavali brod na zadatoj dubini. Niko nije znao što se događa, ali se kasnije pokazalo da se na "čvrstom trupu" podmornice otvorila rupa veličine glave čiode. Kroz tako maleni otvor voda je lagano prodirala, u jednom momentu u pramčanoj jami prelila je akumulatore i kleme, pa je došlo do kratkog spoja - priča za "Vijesti" kapetan fregate u penziji Mario Crvelin, koji je u jesen 1983. kao mladi poručnik korvete bio ukrcan na "Dravu".
Bio je to snažan kratki spoj koji je u trenutku iz pogona izbacio sve "Dravine" uređaje i sisteme i ostavio je bez pogona.
- Spoj je bio toliko jak da je more koje se ulilo jednostavno počelo da kuva, temperatura je rasla i bilo je toliko vruće da su gumeni poplati na našim cipelama postajali mekani. Napon u podmornici je pao, na ružama za ventilaciju pojavila se para. Oficir službe i nadzornik pogona odmah su "izbacili" oštećenu aku-bateriju i hermetizovali je, ali je u međuvremenu podmornica ostala bez pogona i bez struje. U totalnom mraku, "Drava" u koju je ušlo oko tri tone mora, lagano je počela da tone. Propadali smo ka dnu, koje je bilo daleko ispod tačke na kojoj bi ogroman pritisak vode razorio "Dravu" i momentalno pobio cijelu posadu - sjeća se Crvelin najtežih trenutaka u svojoj karijeri.
Svjesna toga, posada se grozničavo borila da spasi i brod i sebe, dok su navigatori obavještavali komandanta, poručnika bojnog broda Slobodana Jelića o rastu dubine u koju nezadrživo tonu.
- Data je borbena uzbuna. Struje nije bilo, kompas, dubinomjer i ostali uređaji na napajanje nijesu radili, ostali smo i bez hidraulike, sve smo morali ručno da radimo - ističe Crvelin dodajući da je posadu tada zahvatio strah, ali da nije bilo panike.
Svi su u sljedećih pola sata staloženo pokušavali da osposobe podmornicu, ali "Drava" se nije zaustavljala. Nošena inercijom tonula je u mračni bezdan pod sobom.
Tek na oko 180 metara sa mukom se zaustavila i lagano krenula ka površini, praćena uzdahom olakšanja svih članova posade. Potpuno praznih tankova, "Drava" je tada, međutim, ubrzala put poput ekspres-lifta, prosto leteći ka površini. Posada se borila da otvori odušnike i u tankove ponovno pusti more kako bi bezbjedno, a ne nekontrolisano izronili. Na oko 40 metara dubine to im je pošlo za rukom. "Drava" je u međunarodnim vodama Jadrana izronila oko 23.30 sati. Opasnost, međutim, još nije bila otklonjena. Na putu ka Mljetu ponovo je izbio kratki spoj, zatim i manji požar, a cijela podmornica bila je u mraku i obavijena gustim dimom, pa je posada radila pod maskama i sa aparatima za disanje. Crvelin priča da je odmah o svemu obaviještena komanda. Stanje je bilo toliko kritično da se sa Splitom, prvi put u istoriji JRM, komuniciralo potpuno otvoreno, bez uobičajenih šifri.
- Te telegrame su čuli i pročitali i Italijani, ali ne znam da li su ponudili pomoć. U Lori se sve diglo na noge, pripravni su bili Odred za spašavanje, ronioci, barkase, a nadlijetali su nas naši avioni. Ipak, uspjeli smo da lagano sami dođemo do Mljetskog kanala i narednog jutra oko 11 sati uplovili smo u Split - kaže Crvelin.
"Dravu" su u Lori dočekali najodgovorniji oficiri, preuzela je rezervna posada, a iscrpljeni podmorničari poslati su na odmor kućama uz napomenu da o svemu što se dogodilo moraju čvrsto držati jezik za zubima. Tako je bilo sve do danas...
"Drava P-832" je projektovana u Zagrebu, a izgrađena je 1980. u Splitu. Iako su u međuvremenu proglašene viškom u MVSCG i ponuđene na prodaju, te podmornice i danas predstavljaju veoma moderne i ubojite ratne brodove. "Drava" je već desetak godina formalno u velikom remontu, pa se rastavljena nalazi na navozu sinhro-lifta tivatskog Arsenala. Iako interesovanja za kupovinu "Drave" ima, budući da država prodaje Arsenal sa namjerom da ga pretvori u marinu, a strani kupci žele da nabave isključivo ispravne i remontovane podmornice, ova herojska podmornica vjerovatno će, umjesto pod nekom stranom zastavom, završiti u pećima nikšićke Željezare.
__________________
Kud plovi ovaj brod
Charlie Mops is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.02.2010., 21:27   #7
znači radilo se samo o rutinskim patrolama i šuljanju po Sredozemlju. ali svejedno je impresivno da ih je tadašnja država imala.
nama bi dobro došla jedna iz klase Heroj ili Sava, te par onih diverzantskih. za čas dođe u bilo koji dio Jadrana, a može i mine postavljati.
crnogorci su ih sve pokupili, ali kad vidim šta se dogodilo s Velebitom, nije mi ni žao previše. zapravo, mogli smo ih prodati, tako da neko mazne lovu.
__________________
Kud plovi ovaj brod
Charlie Mops is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.02.2010., 22:26   #8
Ne mogu vjerovati da su se podmornice gradile na istočnom Jadranu.

Mozda kao uvod u projekt B-71 /klasa Heroj ,P-821-izgrađene 3 podmornice-/ kao prve prave klase podmornica projektirane i proizvedene u Jugoslaviji i porinutoj u kolovozu 1967. u BSO u Splitu treba reci da je nasa brodogradnja za potrebe drzava u cijem sastavu se nalazila, izgradila 40-ak podmornica pocevsi od SMU 1 do P 01 Velebit. Prve su se podmornice pocele raditi u Puli i Rijeci, tamo 1906 i 1908 godine.
Njihov razvoj sigurno je pridonio Vukicev pronalazak i razvoj torpeda u brodogradilistu Whitehead u Rijeci.
U Puli u Uljaniku su se gradile reparirale i gradile podmornice klase Sutjeska /P-811 i P-812 / kao projekti iz II sv .rata.Odradili radnici koji uopće nisu znali hrvatski jezik.
Zatim se proizvodnja seli u Split u BSO a početkom sedamdesetih cijeli podmorničarski program seli u Split-Lora i Divulje.
Poslije II sv rata u ex YU luke i lucka postrojenja bila su ostecena i unistena. Brodogradilista su bil unistena i u rusevinama, a industrija za brodogradnju i brodsku opremu nije postojala. Uz obalu i u lukama lezalo je oko 600 brodova i posijano na tisuce mina.
Vec 1946 osnovan je Brodoprojek u Rijeci, a 1948 pocela je izgradnja Brodarskog instituta u Zagrebu (na obali nije bilo potrebnih inzinjera). Istodobno na fakultetima u zagrebu pocinju skolovanje potrebnog brodogradjevnog kadra.
U kratkom razdoblju je u Puli, Rijeci ,Splitu i drugim mjestima otvoreno je nekoliko srednjih tehnickih skola.
U sektoru brodske hidrodinamike Brodarskog instituta ispituje se proscjeno 40 modela godisnje, s oko 600 pokusa.Poslije 15 godina ulaganja pocetkom 60-tih Brodarski je bio u punoj snazi ,koja se ogledala u svjetski priznatim istrazivanjima razvoja trgovackih i ratnih brodova.
Posebu afirmaciju instiut stice u podrucju istrazivanja optimalnih brodskih formi i propurzora. Razvijena je suradnja sa svjetskim institutima, posebo bazenima u Wageningenu, Londonu i Goeterburgu.
Istodobno s osim infrastrukture u ZG osniva se Mornaricko- tehnicki institut za razvoj ratnih brodova, podmornica, mornarickog naoruzanja, opreme i brodske opreme i brodske elktronike u Splitu. On ce postati dio instituta u Zagrebu i ubrzo s Brodoprojektom iz RI poceti ce raditi na podmornicarskom programu.
Buduci da je u to vrijeme jedina podmornica TARA (bivsa podm. NEBOJSA) bila stara i u ratu ostecena, pristupilo se vadjenju talijanske podmornice NAUTILO klase Tritone, koja je tek sto je izgradjena 1942. potopljena 1944 u pulskoj luci.
Nakon 5 godina rada 1953 na osposobljavanju ove, te jos jedne dzepne, uvrstena je pod imenom SAVA (P-892), a ova dzepna MALISAN( P-901) danas u Tehničkom muzeju u Zagrebu.
Tijekom rada na osposobljavanju ovih podmornica i uz suradnju s nekoliko bivsih podmornicara (koji su sluzili u porazenim vojskama), stvorena je jezgra mladih strucnjaka za gradnju novih podmornica u Uljaniku, Brodoprojektu i Brodarskom institutu.Rezultat je bial podmornica SUTJESKA 1958. gradjena u zakovanoj konstrukciji limova.
Jos tijekom gradnje SUTJESKE i NERETVE poceo je rad na osnivanju, novog suvremenog tipa podmornice , koji ce u svemu biti prilagodjen nasim potrebama.
Madjutim do trenutka donosenja odluke o projektu i mjestu gradnje proteklo je dosta za vremena, zbog postojanja vise koncepcija i nevjerice u vlastite mogucnosti za takav iskorak
Na kraju, poslije opseznih raprava prihvaca se zamisao dipl. Ing brodogradnje Zarka Alujevica Fedje koji je zagovarao vlastiti razvoj jednotrupne podmornice, sa posve zavarenom konstrukcijom cvrstog trupa, jednovijcanom dizel-elekt. Propulzijom i s najsuvremenijom opremom tada dostupnom u svijetu, koju se postupno nasa industrija usvajati i pod odredjenim uvjetima proizvoditi.

Sto se opreme ugradjene u podmornici tice baterija je kupljena u Svedskoj i tezila je preko 100 tona ,a sa elektrolitom do 150 tona. Motor je kupljen u Njemackoj, a generator je bio polovni i nabavljen u SSSR-u. Taj je generator bio malo razocaranje kod jugoslavenskih podmornicara i strucnjaka, jer su ocekivali da bude najbolji u tom trenutku u svijetu.
Nerjetko su strucnjaci i projektanti BI korisitili usluge drugih, tvornickih instituta, primjerice DD u SL.Brodu,Iskre u Kranju,Rade Koncar u Zagrebu, Radioindustrije u Zagrebu, Tvornice hidraulickih strojeva u Trsteniku,Zavoda za elektroniku u Splitu.
Tako je za potrebe projekta B-71 u Trsteniku izradjena kompletna projektna i radionicka dokumentacija, te proizveden hidraulicki sustav za upravljanje smjerom i dubinskim kormilima, odusnicima, uredjajima za podizanje radio antena, periskopa, snorkla, poklopca tornja i silaza, palubnog vitla, sto je bio najveci projekt koji su do tada ostvarili.
Zadatak je bio napraviti podmornicu koja moze doseci bilo koju tocku na Mediteranu i da ima kapacitet za povratak u bazu u delfinskom rezimu plovidbe, to jest u kombiniranoj podvodnoj i snorkl plovidbi.
Ostvarenjem ovog projekta bivsa drzava se u to vrijeme svrstala u svega 9 brodogradjevnih zemalja koje su bile u stanju samostalno projektirati i izgraditit podmornicu.
Veliko nezadovoljstvo bilo je medju pojedinim casnicima i gradtiteljima i projektantima, sto se bas u to vrijeme odustalo od projekata izrade vlastitih torpeda, te se vojni vrh odlucio za uvoz.

Zadnje uređivanje pp5d6 : 10.02.2010. at 23:16.
pp5d6 is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.02.2010., 00:37   #9
Quote:
pp5d6 kaže: Pogledaj post
Ne mogu vjerovati da su se podmornice gradile na istočnom Jadranu.
pa pitam. da znam, nebi pitao. inače hvala na iscrpnom odgovoru
__________________
Kud plovi ovaj brod
Charlie Mops is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.02.2010., 12:09   #10
Quote:
Charlie Mops kaže: Pogledaj post
http://ww2.isys.ca/drazen/sutjeska.htm

klasa Sutjeska

evo i dva sjećanja

NEIZVESNA SUDBINA ELITNIH MORNARIČKIH JEDINICA: SVE NAŠE
PODMORNICE

Nečujni za Šestu flotu
U godini u kojoj se obeležava sedam i po decenija podmorničarstva, šest podmornica Ratne mornarice pluta privezano u tivatskoj luci
U slavnim danima bili su nečujni i za Šestu flotu. Vladimir Milatović, penzionisani kapetan bojnog broda, seća se kako je kada je bio mladi potporučnik, u podmornici "Heroj " 1974. godine, čekao na
dnu Jadrana moćni američki konvoj. Iznad jugoslovenske podmornice plovio je nosač aviona mornarice SAD, okružen impozantnom pratnjom. U mnogo slučajeva jugoslovenske podmornice čekale su na dnu međunarodnih teritorijalnih voda, znajući da će proći sovjetske, nemačke,
britanske ili francuske flote. Specijalisti hidroakustičari snimali su "šumove" stranih brodova. Svaka zategnutost u Mediteranu, ili bilo gde u svetu, bila je signal za uzbunu u 88. flotili podmornica:
kada je ubijen Aldo Moro, kada je tršćanska kriza bila na vrhuncu, u vreme egipatsko-izraelskog rata. Staviš glavu u vodu i čuješ šta se dešava u Sueckom kanalu.
Tipicne JNA pizdarije. Mos mislit, necujni za 6. flotu. Koja su to farbanja bila, kriste isuse, od Orla nadalje. Ali uvijek bi se otkrili, kao i gore, u zadnjoj recenici. Stavis vodu u glavu, prdnes, pa ti se razbistri.

Quote:
Gledali su kroz periskop i teretne
brodove koji plove ka Pločama ili Puli, natovareni oružjem za Hrvate ili muslimane. Ali, upotreba podmornica u borbenim operacijama je, pre svega, politička odluka.
Jeste, primenom super tajnog rengenskog senzora koji je napravljen prema nacrtima Nikole Tesle su videli da nose oruzje. I moglo se videti koje je oruzje za Muslimane a koje za Hrvate.

Quote:
Tokom rata protiv NATO-a, jugoslovenske podmornice takođe nisu isplovljavale. Procenjeno je da bi eventualni podmornički napadi na brodove NATO-a bili samoubilački.
Sukus cijele povijesti JRM - suvislo i kratko izrazene u dvije recenice. Sve se moze kad se hoce.


Quote:
U "rubinovoj" flaši čuva morsku vodu
sa dubine od 303 metra. Popili su vinjak negde na dnu, a onda su ga natočili vodom, za uspomenu.

Wtf?
Ferrando is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.02.2010., 13:11   #11
Quote:
Ferrando kaže: Pogledaj post
Jeste, primenom super tajnog rengenskog senzora koji je napravljen prema nacrtima Nikole Tesle su videli da nose oruzje. I moglo se videti koje je oruzje za Muslimane a koje za Hrvate.


Wtf?


vjerovatno je tekst htio reći kako su u i to vrijeme isto bile operativne. kad nama i muslimanima stiže oružje.
i ne znam šta je smiješno u tome da je iznad njih prošla 6. flota, kao da je to neki pothvat. šta im uopće može podmornica na dnu mora, ništa.
__________________
Kud plovi ovaj brod
Charlie Mops is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.02.2010., 14:49   #12
Quote:
Charlie Mops kaže: Pogledaj post
vjerovatno je tekst htio reći kako su u i to vrijeme isto bile operativne. kad nama i muslimanima stiže oružje.
i ne znam šta je smiješno u tome da je iznad njih prošla 6. flota, kao da je to neki pothvat. šta im uopće može podmornica na dnu mora, ništa.
Nista. Zato je i smijesno. Tucet JRM morskih vukova strepe na dnu mora od straha pa se cetrdeset godina poslije po Dedinju prave vazni pred babama.
Ferrando is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.02.2010., 15:59   #13
Quote:
Ferrando kaže: Pogledaj post
Nista. Zato je i smijesno. Tucet JRM morskih vukova strepe na dnu mora od straha pa se cetrdeset godina poslije po Dedinju prave vazni pred babama.
hahaha
dobro, kad tako postaviš stvari, smiješno je.
__________________
Kud plovi ovaj brod
Charlie Mops is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.02.2010., 18:24   #14
Quote:
pp5d6 kaže: Pogledaj post
Ne mogu vjerovati da su se podmornice gradile na istočnom Jadranu.

Mozda kao uvod u projekt B-71 /klasa Heroj ,P-821-izgrađene 3 podmornice-/ kao prve prave klase podmornica projektirane i proizvedene u Jugoslaviji i porinutoj u kolovozu 1967. u BSO u Splitu treba reci da je nasa brodogradnja za potrebe drzava u cijem sastavu se nalazila, izgradila 40-ak podmornica pocevsi od SMU 1 do P 01 Velebit. Prve su se podmornice pocele raditi u Puli i Rijeci, tamo 1906 i 1908 godine.
Njihov razvoj sigurno je pridonio Vukicev pronalazak i razvoj torpeda u brodogradilistu Whitehead u Rijeci.
U Puli u Uljaniku su se gradile reparirale i gradile podmornice klase Sutjeska /P-811 i P-812 / kao projekti iz II sv .rata.Odradili radnici koji uopće nisu znali hrvatski jezik.
Zatim se proizvodnja seli u Split u BSO a početkom sedamdesetih cijeli podmorničarski program seli u Split-Lora i Divulje.
Poslije II sv rata u ex YU luke i lucka postrojenja bila su ostecena i unistena. Brodogradilista su bil unistena i u rusevinama, a industrija za brodogradnju i brodsku opremu nije postojala. Uz obalu i u lukama lezalo je oko 600 brodova i posijano na tisuce mina.
Vec 1946 osnovan je Brodoprojek u Rijeci, a 1948 pocela je izgradnja Brodarskog instituta u Zagrebu (na obali nije bilo potrebnih inzinjera). Istodobno na fakultetima u zagrebu pocinju skolovanje potrebnog brodogradjevnog kadra.
U kratkom razdoblju je u Puli, Rijeci ,Splitu i drugim mjestima otvoreno je nekoliko srednjih tehnickih skola.
U sektoru brodske hidrodinamike Brodarskog instituta ispituje se proscjeno 40 modela godisnje, s oko 600 pokusa.Poslije 15 godina ulaganja pocetkom 60-tih Brodarski je bio u punoj snazi ,koja se ogledala u svjetski priznatim istrazivanjima razvoja trgovackih i ratnih brodova.
Posebu afirmaciju instiut stice u podrucju istrazivanja optimalnih brodskih formi i propurzora. Razvijena je suradnja sa svjetskim institutima, posebo bazenima u Wageningenu, Londonu i Goeterburgu.
Istodobno s osim infrastrukture u ZG osniva se Mornaricko- tehnicki institut za razvoj ratnih brodova, podmornica, mornarickog naoruzanja, opreme i brodske opreme i brodske elktronike u Splitu. On ce postati dio instituta u Zagrebu i ubrzo s Brodoprojektom iz RI poceti ce raditi na podmornicarskom programu.
Buduci da je u to vrijeme jedina podmornica TARA (bivsa podm. NEBOJSA) bila stara i u ratu ostecena, pristupilo se vadjenju talijanske podmornice NAUTILO klase Tritone, koja je tek sto je izgradjena 1942. potopljena 1944 u pulskoj luci.
Nakon 5 godina rada 1953 na osposobljavanju ove, te jos jedne dzepne, uvrstena je pod imenom SAVA (P-892), a ova dzepna MALISAN( P-901) danas u Tehničkom muzeju u Zagrebu.
Tijekom rada na osposobljavanju ovih podmornica i uz suradnju s nekoliko bivsih podmornicara (koji su sluzili u porazenim vojskama), stvorena je jezgra mladih strucnjaka za gradnju novih podmornica u Uljaniku, Brodoprojektu i Brodarskom institutu.Rezultat je bial podmornica SUTJESKA 1958. gradjena u zakovanoj konstrukciji limova.
Jos tijekom gradnje SUTJESKE i NERETVE poceo je rad na osnivanju, novog suvremenog tipa podmornice , koji ce u svemu biti prilagodjen nasim potrebama.
Madjutim do trenutka donosenja odluke o projektu i mjestu gradnje proteklo je dosta za vremena, zbog postojanja vise koncepcija i nevjerice u vlastite mogucnosti za takav iskorak
Na kraju, poslije opseznih raprava prihvaca se zamisao dipl. Ing brodogradnje Zarka Alujevica Fedje koji je zagovarao vlastiti razvoj jednotrupne podmornice, sa posve zavarenom konstrukcijom cvrstog trupa, jednovijcanom dizel-elekt. Propulzijom i s najsuvremenijom opremom tada dostupnom u svijetu, koju se postupno nasa industrija usvajati i pod odredjenim uvjetima proizvoditi.

Sto se opreme ugradjene u podmornici tice baterija je kupljena u Svedskoj i tezila je preko 100 tona ,a sa elektrolitom do 150 tona. Motor je kupljen u Njemackoj, a generator je bio polovni i nabavljen u SSSR-u. Taj je generator bio malo razocaranje kod jugoslavenskih podmornicara i strucnjaka, jer su ocekivali da bude najbolji u tom trenutku u svijetu.
Nerjetko su strucnjaci i projektanti BI korisitili usluge drugih, tvornickih instituta, primjerice DD u SL.Brodu,Iskre u Kranju,Rade Koncar u Zagrebu, Radioindustrije u Zagrebu, Tvornice hidraulickih strojeva u Trsteniku,Zavoda za elektroniku u Splitu.
Tako je za potrebe projekta B-71 u Trsteniku izradjena kompletna projektna i radionicka dokumentacija, te proizveden hidraulicki sustav za upravljanje smjerom i dubinskim kormilima, odusnicima, uredjajima za podizanje radio antena, periskopa, snorkla, poklopca tornja i silaza, palubnog vitla, sto je bio najveci projekt koji su do tada ostvarili.
Zadatak je bio napraviti podmornicu koja moze doseci bilo koju tocku na Mediteranu i da ima kapacitet za povratak u bazu u delfinskom rezimu plovidbe, to jest u kombiniranoj podvodnoj i snorkl plovidbi.
Ostvarenjem ovog projekta bivsa drzava se u to vrijeme svrstala u svega 9 brodogradjevnih zemalja koje su bile u stanju samostalno projektirati i izgraditit podmornicu.
Veliko nezadovoljstvo bilo je medju pojedinim casnicima i gradtiteljima i projektantima, sto se bas u to vrijeme odustalo od projekata izrade vlastitih torpeda, te se vojni vrh odlucio za uvoz.
kad bi išli usporediti Heroja i/ili Savu sa nekim od tipova zapadnih ili ruskih podmornica, gdje bi ih svrstali (na stranu istisnina, nego po kvaliteti izrade, pouzdanost, šum, sonar...)?

bilo je govora kako je sava ili heroj (neznam sad točno) po izgledu vuče na neku talijansku podm

zapravo može li se uopće reči da su naši dobili bar dio tehnologije od nekog vani (u smislu nacrta i tehn. rješenja podm. sustava)

da je zaživjela ideja po kojoj su naši htjeli produžiti Velebit i staviti mu torpeda - ima li tu novu podm. smisla usporediti sa recimo U206 ili nekom manjom sličnom??
__________________
There's A Soldier In All Of Us
bana002 is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.02.2010., 21:34   #15
Sa podmornicom U-206 teško ipak je to oružje stvoreno velikim iskustvom njemačkih inžinjera ali pošto njemačka ima nekakvu zabranu u gradnji večih napadnih podmornica nego samo tkz obalnih podmornica
Da je ex ju industrija mogla proizvesti nešto tipa U-XXI to bi več bilo pravo defanzivno oružje ovak su samo mogli sušali 6.flotu i kasnije se time hvaliti
slika U-XXI
http://img251.imageshack.us/img251/3...remerhaven.jpg
BD-zg is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.02.2010., 21:51   #16
Prve podmornice građene su u Rijeci i Puli 1906. godine. Od prve podmornice U1 (U kratica njemačke riječi Underseeboot –podvodni brod-.podmornica) iz doba Austougarske, građene u pomorskom Arsenalu u Puli (prostor Uljanika), do zadnje izgrađene, «Velebit», građene u Brodogradilištu specijalnih objekata (BSO) u Splitu prošlo je, dakle, punih sto godina. U tom razdoblju, od Austrougarske do Republike Hrvatske, izgrađeno je ukupno četrdesetak podmornica raznih tipova, a gradile su se u Puli, Rijeci i Splitu, naravno u pet različitih država.
Propašću svake od država, nasljednice su nastavljale programe gradnje podmornica i okupljanja bitnih kadrova za unapređenje podmorničarskog programa. Svaka nova je željela ovladati tajnama podvodne tehnologije .
Socijalistička Jugoslavija napravila je značajne i zapažene uspjehe u primjeni podvodne tehnologije, projektiranju i gradnji podmornica po vlastitim projektima. Prije vlastitih projekata znanja su stjecana na repariranju dviju talijanskih podmornica koje su bile potopljene u pulskom Arsenalu. Jedna je bila klasa Nautilo (Tritone I) koja je dobila ime Sava P-802, a druga je džepna koja je dobila ime Mališan P-901 i danas se nalazi u Tehničkom muzeju u Zagrebu.
Nakon njih slijedi razvoj 4 serije podmornica;
Projekt B-81 klasa Sutjeska (Sutjeska P -811 ,Neretva P-812),
Projekt B-71klasa Heroj (Heroj P821, Uskok P-823 ,JunakP- 822),
Projekt B-72 klasa Sava (Sava P-831, Drav P-832) i
Projekt 911 posljednja klasa Una/Tisa( tisa P-911, Una P-912, Soča P-913, Zeta P-914, Varda rP-915,Kupa P-916)-ulaze u službu od 1983.-1986.
klasa Velebit P-01 reprojektirana klasa Una tj. podmornice P-914 Zeta -1996 .

Ovdje je prikaz podmornica koje su reparirane i izgrađene u brodogradilistima na hrvatskoj obali i u ovaj prikaz nisu navedene podmornice koje je nabavljala Kraljevina Jugoslavija.Sve su zapravo plod i napor naprezanja i ekonomskog i znanstveno-tehničkog i istraživačkog bivse Jugoslavije,od čega je 95 % istraživačkog i znastveno/tehničkog bilo smješteno u SR Hrvatskoj..

Mozda jos izdvojiti kako je Sava P-802 (ranije podmornice talijanske ratne mornarice »Nautilo« klase Triton serije I, potopljene prigodom savezničkog bombardiranja Pule 9. siječnja 1944.) i U-901 »Mališan« (talijanske džepne podmornice tipa CB 19) usla u sastav flote JRM 1953 , a raspremljena je 1968 god .kad ulaze u flotu prve domace projektirane podmornice klase Heroj.
Sutjeska klasa su zadnje koje su radjene u Puli u Uljaniku, po talijanskom projektu njihove klase 600, serije Sirene, jedino se kasnije mijenjao zapovjedni most na podmornicama Sutjeska i Neretva, a kasnije se sve seli u Split .Sutjeska i Neretva su podmornice gradjene pod sifrom B-81/82.
Ali presudnu ulogu, osim političke odluke koja za sobom osigurava novce, imali su u pitanju repariranja podmornice Sava P-802 ,te razvoja prvih podmornica klase Sutjeska P-811 , imali su ljudi koji nisu uopće govorili hrvatski jezik. U Puli su za podmornicarski program angazirani radnici talijani (na čelu sa Carlom Fantinijem) koji su imali iskustva u gradnji podmornica u brodogradilistu Molfancone. i oni su praktički sami obnovili podmornicu Tritone u Savu P-802 Tu su bili ukljuceni i kadrovi iz Kuk mornarice, kraljevske, itd. neki koji su bili vrhunski strucnajci bitni za pomoc podmornicarskom programu a bil isu bliski NDH skraceni su poslije rata za glavu ,ali su poslije dosli u brodoradilista njihovi sinovi. Na kraju 2.sv. rata bilo je u tadasnjoj Jugoslaviji zanemarivo mali broj skolovanih ljudi koji su ista znali o podmornicama, a posebno o projektiranju i izgradnji.
Nikakvog odjeka u svijetu nije imao podmornicarski program Jugoslavije dok ona nije projektirala i izgradila klasu podmornica Heroj -3 podmornice ukupno. Tada je u svjetskom podmornicarstvu zauzela poziciju u vrlo uskom ,ali ekskluzivnom drustvu najrazvijeniji zemalja, iako je sam bila daleko od toga.
S klasom Heroj (1968 -1971) bivsa drzava je dobila snaznu jezgru inženjera svih profila u praksi stasalih sa ovom klasom podmornica. Razvijena je snažna znanstveno tehnoloska osnova (Brodoprojekt Rijeka, Brodarski institut Zagreb, BSO Split, PCE Split) koji imali masu novih saznanja i spoznaja o gradnji i projektiranju podmornica na iskustvu ove klase Heroj.
Naravno da su 2 podmornice klase Sutjeska P-811 projekt B-81/1 i Nereta P-812 projekt B-81/2 bile vazne karike u spoznaji i djecijim bolestima u gradnji podmornica. Ali ova klasa podmornica bila je zapravo tuđi projekt i u vrijeme kad su ulazile u uporabu bile su zastarjele. Zamalo su obje izgubljene a ostale su vrlo kratko u operativnoj uporabi (19 i 20 godina zbog tehničkih ograničenja u mogućoj modernizaciji).

NERETVA i SUTJESKA, tj. P-812 i P-811, sluzbeni podaci (koji prema nekim podmornicarima i autorima ne moraju biti tocni, jer su originalni izgubljeni):
Deplasman: 710,80/851,44 t, dimenzije: 59,63 x 6,45 x 6,42 m, gaz na pramcu 4,64 m, na krmi 5 m. Pogon: 2 dieselska motora x 735 kW, 2 el-mot. x 331 kW, bezina povrsinska najveca 1,510 cv, ekonomicna 8,61 cv, snorkelska 6,70-9,8 cv, podvodna 3,10 - 9,95 cv. Dubina ronjenja: radna 70 m, doplov na povrsini 4092 milje, odnosno 162 Nm pod vodom. Autonomija 27 dana, br. clanova posade 41, naoruzanje 6 t. cijevi, od cega cetiri na pramcu a dvije na krmi, nosi ukupno 8 torpeda i 32 PDRB. U minskoj varijanti nosi 10 mina AIM-M70 ili 10 PM-1 i 32 PDRB. Kombinirana varijanta: 2 torpeda kal. 533 mm, 8 mina AIM-M70 ili PM-1 i 32 PDRB. Moze krcati 10 diverzanata ili 2 ronilice R-2. Radar je bio "Flag", uredjaj za legitimiranje Hrom-K, ziroskop Kurs-3, dubinomjer MS-26 G itd. NERETVA je bila malo dulja od SUTJESKE, a i mostovi su im bili razliciti.
Torpedni aparati «Wilton Fijenoord» kupljeni u Rotterdamu u Nizozemskoj
Periskopi francuski, ne identični za oba objekta, što je za posljedicu imalo dva različita tornja i različit smještaj kupljeni od » S.O.M.-Societe Optique Mecanique» u Parizu.
Podmornice klase Sutjeska 811 i 812 ulaze u sluzbu 1961/2 i ostaju u sluzbi do 1980/81.
Sutjeska porinuta krajem ljeta 1958 a neretva par mjeseci kasnije. Posebnost je da podmornica Neretva kod porinuca nije htjela skliznuti s navoza, kad se razbila boca s sampanjcem. Kasnije je 1963 pod. Sutjeska dozivjela pozar i eksploziju kada ginu 2 člana posade kosta Dunović i Zvonimir Matković.



U Splitu se rade podmornice klase Heroj od 1967-70. pod sifrom B-71 i sve kasnije podmornice klase Sava 831 i Una/Tisa klase 912/11 i Velebit 01, kao posljedica zelje i utjecaja projektanta podmornica klase Heroj gosp. Zarka Alfirevica Feđe da se sav podmornicarski program preseli u sveucilisni grad Split. Sve je okoncano do 1971 kada se 88. flotila seli iz Pule u Split.
pp5d6 is offline  
Odgovori s citatom
Old 23.02.2010., 10:58   #17
Deo iz intervjua koji je viceadmiral Dragan Samardžić dao za Politiku koji govori o sudbini velikih podmornica nekadašnje jugoslovenske flote.

Šta je sa podmornicama? Obe prethodne jugoslovenske države imale su jaku podmorničku flotu, SFRJ je imala 11 podmornica, SRJ je nešto od toga nasledila. Je li sada i definitivni kraj podmorničarstva sa ove strane Jadrana?

Sve podmornice oglašene su viškom. Jednu veliku ostavljamo za muzej u Tivtu, jednu smo oteglili čak u Tursku gde je prodata kao staro gvožđe, ostale dve velike podmornice takođe su izrezane i prodate kao gvožđe. Od pet malih podmornica jedna je otišla u staro gvožđe, dve su konzervisane i nalaze se na kopnu, a dve su u vodi u podmorničkom potkopu. Sve prodajemo.


http://www.politika.rs/rubrike/Svet/...radnju.lt.html

A evo nesto i o sudbini malih podmornica klase Tisa
Crna Gora poklanja podmornice Srbiji i Hrvatskoj
23.Feb.2009, Izvor: Blic

Načelnik crnogorskog generalštaba Dragan Samardžić izjavio je da će mornarica Crne Gore, nakon Slovenije, po jednu malu podmornicu tipa Tisa darovati Hrvatskoj i Srbiji.

http://www.blic.rs/Vesti/Drustvo/803...ji-i-Hrvatskoj
1979 is offline  
Odgovori s citatom
Old 23.02.2010., 12:54   #18
LoLčina iz tog linka:

– Eto javljaju mi da je mnogo ljudi došlo u luku da vidi naš brod. Izvestili smo na „Jadranu” i najveću vojnopomorsku zastavu na svetu, 14 puta sedam metara. Da vidi ceo svet.

Pa, takvu zastavu ne vije ni američki nosač aviona od 100.000 tona?

E, ovo je crnogorski ratni brod, nek’ se vidi...
__________________
Bilo kuda Kiki svuda!
Rijecanin is offline  
Odgovori s citatom
Old 23.02.2010., 13:04   #19
ukradeš brodove i podmornice pa ih poslje poklanjaš. polupani lončići
asmodeus is offline  
Odgovori s citatom
Old 03.04.2010., 22:02   #20

Hrvati-i-Slovenci-ratuju-oko-podmornice

Slovenci planiraju da podmornicu "Vardar", zaostalu iz SFRJ, koju su dobili na poklon od Crnogoraca prevezu iz Crne Gore u Sloveniju, ali Hrvati najavljuju da će je oduzeti čim pređu njihovu granicu, prenose hrvatski mediji.


http://www.vesti-online.com/Vesti/Te...oko-podmornice

P-821 “Heroj“ – generalni remont obustavljen 2004.; izbačena iz operativne upotrebe; nudi se na prodaju; brod trenutno u Arsenalu Tivat
P-822 “Junak“ – povučena iz operativne upotrebe RMVJ sredinom devedesetih; isečena u staro gvožđe u Arsenalu Tivat
P-823 “Uskok“ – povučena iz operativne upotrebe RMVJ 1998.; početkom 2007. prodana kao sekundarna sirovina i isečena u staro gvožđe u Izmiru u Turskoj
P-831 “Sava“ – povučena iz operativne upotrebe Mornarice VSCG 2004.; nudi se na prodaju; brod trenutno u Arsenalu Tivat
P-832 “Drava“ – generalni remont prekinut 1996.; povučena iz operativne upotrebe Mornarice VSCG; nudi se na prodaju; brod trenutno u Arsenalu Tivat
P-911 “Tisa“ – povučena iz operativne upotrebe RMVJ 1997.; konzervirana; nudi se na prodaju; trenutno je u Arsenalu Tivat
P-912 “Una“ – povučena iz operativne upotrebe RMVJ 1997.; konzervirana; nudi se na prodaju; trenutno je u Arsenalu Tivat
P-913 “Zeta“ – povučena iz operativne upotrebe MVSCG 2005.; nudi se na prodaju; brod trenutno u Arsenalu Tivat
P-914 “Soča“ – 1991. ostala u Hrvatskoj; remontirana; od 1996. u operativnoj upotrebi RM Hrvatske pod imenom P-01 “Velebit“; izbačena iz operativne upotrebe 2004.; nudi se na prodaju; brod trenutno u ratnoj luci “Lora“ Split
P-915 “Vardar“ – generalni remont prekinut 2003.; povučena iz operativne upotrebe MVSCG; nudi se na prodaju; brod trenutno u Arsenalu Tivat
P-916 “Vrbas“ – povučena iz operativne upotrebe MVSCG 2005.; nudi se na prodaju; brod trenutno u Arsenalu Tivat.

Zadnje uređivanje 1979 : 03.04.2010. at 22:08.
1979 is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 13:56.