Sto godina samoće (Gabriel Garcia Marquez)

[curly]

Pročitah knjigu!!! Ne mogu se baš pohvaliti da sam skužila što je pisac htio kazati!! S obzirom da se ta knjiga često navodi na gornjim pozicijama top lista, pretpostavljam da ima i oni koji bi mi tu mogli i pripomoći sa vlastitim dojmovima!!

[Herostrat]

Temeljna poruka knjige je da u Macondu ljudi nisu inventivni glede imena. Aureliano Buendija i Jose Arcadio Buendija su uspješnice koje se ne mijenjaju.

[Bagremov med]

100 godina samoce je odlicna prica o stvaranja i propadanju jednog grada.Ali ne samo to.
Em sto su likovi temeljno i odlicno obradjeni...Em sto se knjiga prosto `jede` a ne cita.Em sto je smjestena u Juznoj Americi, a nema ni vremena ni prostora, u obicno selo u kojem lete tepisi, pravi se zlato, radjaju alhemicari...

100 godina samoce je prica o usamljenosti savremenog juznoamerikanca.Nijesi mogla a da ne primijetis to tokom citanja knjige... Da je pisana u dijalogu, bila bi to cista apsurd drama.

Inace, meni licno jedno od omiljenih djela.

[Elysium]

curly kaže:
Pročitah knjigu!!! Ne mogu se baš pohvaliti da sam skužila što je pisac htio kazati!! S obzirom da se ta knjiga često navodi na gornjim pozicijama top lista, pretpostavljam da ima i oni koji bi mi tu mogli i pripomoći sa vlastitim dojmovima!!

Ti si je pročitala...
Pretpostavljam da si čitala i neka druga njegova djela...
Pa zamolba jedna... usporedi mi Sto godina samoće s npr. Pukovniku nema tko da piše, ili Ljubav u doba kolere..?

[curly]

Uz najbolju volju usporedbu ne mogu povući jer sam Ljubav u doba kolere tek sada nabavila da se et okušam u drugoj njegovoj.

Sto godina samoće je definitivno ostavila dojam na mene jer je toliko puna života, uskrsavaju mrtvi, tepisi lete, muškići ratuju a da bi na kraju skontala da je knjiga o samoći latinoameričkog čovijeka.

I da ovaj komentar o neinventivnim imenima je dobar...imala sam čak ideju crtati obiteljsko stablo jer mi se znalo dogoditi da se zapitam: Pa kolji je to Buendija??

Potpuno je drugačija nego knjige kojih se inače primim, stoga me i zanimao vaš dojam!!

[broken_as_glass]

Ako bih morala izabrati najdražu mi ikad pročitanu knjigu (budalaste li ideje), a pročitala sam ih puno i namjeravam ih još puno pročitati; moj izbor bio bi Sto Godina Samoće i nisam sigurna da mogu iznijeti argumente tipa zato, zato i zato. Vjerojatno će glupo zvučati ali ja tu knjigu osjećam.

[Elysium]

Sto godina samoće
Jednom započeo, ali nisam daleko otputovao. To me iznenadilo jer obozavam G.G.Marqueza.
A sad slušam, čitam od vas kako je knjiga ostavila toliki utjecaj i dojam...
I onda se uvijek zapitam, zašto se izvlačim na diplomski, neimanje vremena za malo dužu knjigu?
Pročitat ću je, donio sam odluku

[klio]

broken_as_glass kaže:
...nisam sigurna da mogu iznijeti argumente tipa zato, zato i zato. Vjerojatno će glupo zvučati ali ja tu knjigu osjećam.

Također!
Odlična knjiga, jedna od boljih koja sam čitala.
Meni su fora i one njegove pričice, mislim da se zovu '' Dvanaest hodočasnika''

[dmj]

curly kaže:
imala sam čak ideju crtati obiteljsko stablo jer mi se znalo dogoditi da se zapitam: Pa kolji je to Buendija??

Nisi jedina... Ja sam to nacrtao prije x godina, i kartu Kolumbije s približnom pozicijom Maconda, kao i neki vremenski okvir događanja u knjizi. Iskopirao sam dosta komada i podijelio kolegama na faksu. Nije nemoguće da to jos kruži među studentima komparativne... mada sam ja originale, plašim se, davno izgubio.

A zakaj je knjiga tako dobra, nije lako reći, meni je svakako među najdražima, opčinila me kad sam imao 12-13. Kao i npr. Borisa Viana, to ne razumijevaš nego naprosto uživaš u slikama i stvaraš neka vlastita značenja. A kaj se tiče ostatka, priče su sjajne, pogotovo starije, ove iz zadnjih 15-20 godina me diraju toliko. Marquez je fascinantan i po tome što su mu dvije najpoznatije knjige i najbolje, ajde da je jedanput široka publika u pravu. "Ljubav u doba kolere" je skoro na nivou "Sto godina samoće", s time da sam je pročitao tek oko tridesete, pa nemam i nostalgično vezanje na nju.

[Herostrat]

dmj kaže:
Nisi jedina... Ja sam to nacrtao prije x godina, i kartu Kolumbije s približnom pozicijom Maconda

Momče, ti baš ne čitaš s razumijevanjem, a? Jel' bi ti i Smiljevo tražio na karti? Ili onaj otok u novom Baretićevom romanu?
Macondo je imaginarno mjesto, stjecište koječega...-)

[gabal]

Meni je najjače objašnjenje za toliko Aureliana Buendija s kraja knjige kada je kiša završila - tada je bilo popularno davati imena djeci po ulicama


Malo sam prolistao onu najnoviju Marquesovu knjigu i mislim da je rekao da je gradić u kojem mu je živio djed u biti Macondo.
Puno njegovih likova je inspirirano stvarnim osobama iz njegovog života - glavni junak iz Ljubavi u doba kolere je njegov otac - i on je bio telegrafist.

[dmj]

Herostrat kaže:
Momče, ti baš ne čitaš s razumijevanjem, a? Jel' bi ti i Smiljevo tražio na karti? Ili onaj otok u novom Baretićevom romanu?
Macondo je imaginarno mjesto, stjecište koječega...-)

...što ne znači da u romanu nije opisano kako su i kuda putovali do njega i da se to onda ne može ucrtati na kartu, ako je netko dovoljno blesav da izgubi par sati na to...

[ari peka nikkola]

Herostrat kaže:
Momče, ti baš ne čitaš s razumijevanjem, a? Jel' bi ti i Smiljevo tražio na karti? Ili onaj otok u novom Baretićevom romanu?
Macondo je imaginarno mjesto, stjecište koječega...-)

Ti si sigurno od one najgore vrste književnih kritičara ili nekih sličnih nemaštovitih likova. Samo takvi mogu ovo komentirati na ovaj način, i upotrijebiti pučkoškolsku frazetinu "Čitanje s razumijevanjem". Drž se ti kulturne rubrike u Vjesniku to je taj nivo! ....

curly kaže:
imala sam čak ideju crtati obiteljsko stablo jer mi se znalo dogoditi da se zapitam: Pa kolji je to Buendija??

Ja to i jesam napravila, jer teško se snaći bez toga.
A knjiga je , puna mašte, života, humora, ali i 'bizarnosti' (nije najsretnija riječ za ono što želim reći )

[Cairenn]

Sto godina samoće je, što se mene tiče, najbolja knjiga ikad! pročitah je tri puta i svaki put je to bilo novo iskustvo za mene.. neko je dobro rekao, ova je knjiga o usamljenosti južnoameričkog čovjeka, ali ne samo o tome, već i o prolaznosti, ali i o tome kako se sve kreće u krug: sve ima početak i kraj i onda opet početak.. to je knjiga o vremenu i prostoru..

uf.. previše je ljudi lomilo oči nad tom knjigom i pisalo teorije, ali jedinog onog kog ću ja slušat je sam Gabo koji je rekao da je to knjiga o njegovoj obitelji i ljudima koji su obilježili njegov život. ako igdje možeš pronaći Marquezovu biografiju vidjet ćeš da ima pravo!

[christy]

Herostrat kaže:
Temeljna poruka knjige je da u Macondu ljudi nisu inventivni glede imena. Aureliano Buendija i Jose Arcadio Buendija su uspješnice koje se ne mijenjaju.

Hm, ja sam se na pola knjige sjetila da sam usput trebala crtati rodoslovno stablo kako ne bi morala stalno tražiti tko je tko u knjizi.

[darin]

Mene Pavić stilski uzasno podsjeca na Markeza. Imaju vrlo slicne recenice, vrlo slican nacin na koji nizu slike...

[medeja]

Knjigu sam čitala prije 20 godina i još uvijek mi se smuči kad vidim mrave. Hoću reći da me se jako dojmila.

[S3der]

kada sam je počeo čitati pomislio sam "what the fuck?!" jer naviknut sam na distinkciju fantastike i realnosti, barem u onoj književnosti koju sam do sada čitao... ali u ovoj knjizi to je tako fino izmješano da je čitanje predstavljalo užitak. nakraju, osjetio sam se nekako... usamljen... knjiga je puna tuge i samoće i nagovještaja kraja i svršetka na samom početku... "ovo je priča o usponu i padu grada makonda i obitelji...".

[absolutelyfabulous]

Ok, znam da je ovo off-topic, ali S3der imaš odličan potpis , od kud je to i tko je to napisao, uglazbio...?