Što kaže Bog: Ubij ili Ne ubij?!

[Aurora Aurea]

Šta kaže Bog: 'Ubij' ili 'Ne ubij'?!

Pred plimom narastajućeg kriminala i terorizma zakonodavne instance mnogih zemalja traže uvodjenje, odnosno zadržavanje smrtne kazne. Začudo, i u nekim zemljama u kojima deklarativno preovladava hrišćanska populacija postoji jaka prevaga u korist smrtne kazne. Najglasniji po tom pitanju su žitelji protestanske i judeo-masonske Amerike, u čijim nekim federalnim državama se čak i u gasnim komorama (po uzorima na nacističku Nemačku) usmrćuju osudjenici. Ne pokazuje li takav anticivilizacijski pristup silnu laž i hipokriziju u kojima živi najveći deo tobožnjeg, mondijalizmom i hedonizmom zasenjenog hrišćanstva?! Onaj ko ne poznaje Božju Pravednost i unapred odbacuje svaku mogućnost pokajanja i popravke teških prestupnika, on i gazi temeljna ljudska prava, pravo na život, pravo koje je Gospod čoveku dao. Ako je Bog dao čoveku život, zar se onaj koji drugoga čoveka osudjuje na smrt i oduzima mu život, time ne izdiže iznad Boga? Kao što čovek sam ne sme da ubije, tako ne sme ni da bude sukrivac u smrti svog bližnjeg, tako što će odobravati nečije ubijanje ili čak narediti i naložiti takvo nešto. Bog je Život a ne Smrt. Bog traži da se život čuva, poštuje i štiti, a ne da se uništava, ne da se skraćuje ili neprirodno produžuje (kao što se često radi u medicinskom tretmanu kada se gotovo mrtvi ljudi usiljeno održavaju u životu pomoću raznih preparata i aparata, bez da se pita koliko zbog toga pati njihova duša).

Jedna od retkih Božijih zapovesti iz tzv. Mojsijeve 'Knjige Zakona', koju judejski pisari i pravobranioci nisu uspeli ili nisu smeli u potpunosti da sakriju i uklone iz sakralnih spisa je i šesta Zapovest Dekaloga : 'Ne ubij'! (Izvorno ona glasi: '/Ti/ nećeš ubiti!', a po smislu: 'Ne trebaš ubiti!') Datu Zapovest je Gospod Mojsiju saopštio na Sinaju, tokom izlaska iz Kuće ropstva u Obećanu zemlju ('Izlazak', 20:13, 'Ponovljeni Zakon', 5:17) Pojedini današnji, moderni prevodi biblijskih spisa pokušavaju da preformulišu datu Zapovest, da pokriju njen izvorni ukazni smisao, sve u cilju kako bi opravdali mnoge nezakonitosti, i proglasili ispravnim tzv. 'pravedne ratove' i ratno-'humanitarne' (neokolonijalističke) intervencije, kako bi utišali glas savesti kod onih koji ne žele da budu delovi mašinerije zla i borbe za moć.

Kao što je Mojsije narodu Izraela preneo Deset Zapovesti po telu, tako je i Hrist, pri Preobraženju, dao Dvanaest Zapovesti za Carstvo (Novog) Izraela po Duhu Svetome. Tako Gospod Ljubavi u Svojoj Prvoj Zapovesti ukazuje: "Ne oduzmite život nijednom stvorenju iz užitka ili radi svoje koristi, i ne mučite ga!' ('Evandjelje po svetoj Dvanaestorici', 46:10) - Ono zlo koje ne želimo sebi, a svakako ne želimo da budemo ubijeni, ne trebamo ni drugome želeti i činiti.

Gospod koji je došao da ispuni istinski Božiji Zakon, koji kao izvod dobro reflektuju Deset Zapovesti, produbio je zapovest 'Ne ubij', ukazao na njen viši smisao. Tako se u 'Evandjelju po Dvanaestorici' prenose Hristove reči: "Stoji zapisano: 'Ne trebaš ubiti!' . Medjutim Ja vam kažem: ako neki mrze i žele ubiti, krivi su za Zakon. Doista, ako bezazlenim stvorenjima prouzrokuju rane ili muke, - krivi su. Ali ako ubiju /životinju/ da bi okončali patnju koja se ne može izlečiti, nisu krivi, ako to učine žustro i u ljubavi." (47:3) . I u tzv. 'Evandjelju po Mateju' može se naći sličan ukaz u Besedi na Gori blaženstva (5:21-22).

Bogatome mladiću Gospod je pokazao da put u Nebo vodi preko odricanja od vezivanja za zemaljska blaga i preko poštovanja Njegovog Zakona, dakle preko Njega, jer Gospod je Zakon Života i Zakon Spasenja: "... Ako pak hoćeš da udješ u Život, drži Zapovesti: /.../ 'Ne ubij', 'Ne čini preljube', 'Ne kradi', 'Ne svedoči lažno', 'Poštuj oca i majku', i 'Ljubi bližnjega svoga'." ('Matej', 19:17.18-19)


Brat Gospodnji, episkop Jakov Pravednik, ukazuje u svojoj mudrosti: "Onaj koji je rekao 'Ne čini preljube!', rekao je i 'Ne ubij'! Ako ne činiš preljube, a ubijaš, postao si prestupnik Zakona." ('Jakovljeva poslanica', 2:11)

Apostol Pavle, koji je dezavuisao tzv. Mojsijev Zakonik (Toru) lažno pripisan Bogu, ukazivao je da se ljubav prema Višnjem pokazuje i držanjem Njegovih Zapovesti, delotvornim respektovanjem Dekaloga: "... Zapovesti 'Ne čini preljube', 'Ne ubij', 'Ne kradi', 'Ne poželi', /.../ svode se na ovu izreku: 'Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe'." ('Rimljanima', 13:9)

Božiju zapovest 'Ne ubij' Jevreji su vrlo razvodnjeno, ograničeno i uslovno shvatili; tako su Gospodu pripisali sledeće reči: "Ne ubijaj nedužna i pravednika, jer Ja zlikovcu ne praštam." ('Izlazak', 23:7) - To je značilo da je onaj koji je proglašen 'nepravednikom' od neke autoritarne instance bio otvorena meta za odstrel i eliminaciju iz života. Drugi starozavetni stavci implicitno pokazuju da Božije Zapovesti sve pozivaju da drže Zakon, te da se odnose na sve ljude: "Neka vam jednak zakon vredi i za domoroca i za stranca koji boravi medju vama." ('Brojevi', 15:29) Božija reč, Božiji Zakon, važi za sve narode ove Planete, za sve naraštaje, za sve duše i duhove. Niko ne može biti izvan i iznad Zakona, pa ni Bog, jer Bog je Zakon i Život, Zakon Života. Kao što je Bog večan tako je večan i Njegov Zakon. Naravno, ljudima se taj Zakon, već koliko mogu da shvate, sukcesivno objavljuje preko glasnika Svetla.

'Ne ubij' je univerzalna zapovest. U njoj se ne kaže 'Ne ubij bližnjega', ili 'Ne ubij čoveka', ili 'Ne ubij Izraelca', ili 'Ne ubij stranca', ili 'Ne ubij roba', ili 'Ne ubij vola bližnjega svoga', već jednostavno kratko 'Ne ubij'. Ta Zapovest se dakle odnosi i na bližnje (na ljude) i na životinje (subližnje). Ta Zapovest kaže da čovek ne treba ni osećajima gneva da ubija, ni mislima ispunjenim mržnjom da ubija, ni pakosno-huškačkim rečima,

Mnogi neće da shvate da se 'Ne ubij' odnosi i na životinje. Ljudi koji ne shvataju da je Bog Život u svemu, koji Boga ne doživljavaju kao milosrdnog i brižnog Oca, već ga vide samo kao Tvorca, i životinje ne mogu videti kao Božiju decu; za njih su i životinje 'samo stvari' koje mogu slobodno mučiti, trošiti, ubijati, jesti njihove lešine,... u 'Knjizi proroka Isaije' ukazuje se na ljudsko slepilo i ljudsku bezdušnost: "Ima ih koji kolju bika, ali i ljude ubijaju; žrtvuju ovcu, ali i psu vrat lome." (66:3) - Ko nema milosti za životinju, nema milosti ni za čoveka, i njega samo zemaljsko zakonodavstvo sprečava da otvoreno pogromaški nastupi i protiv drugog čoveka. Ko ne poštuje Život u životinji, Život koji je Bog, kako može ući u večni Život, kako može naslediti Božije Carstvo?!

Kao što Bog u zadnjoj Zapovesti traži da se ne poželi ni žena bližnjega, ni životinja (vo, magarac) poverena na čuvanje drugome čoveku ('Izlazak', 20:17; 'Ponovljeni Zakon', 5:21), tako i kroz zapovest 'Ne ubij' traži da se ne ubija životinja: ni ona nama ni ona bližnjemu poverena na čuvanje, ni ona u divljini. U starozavetnim 'Izrekama' se kaže:"Pravednik pazi i na život svoga živinčeta, dok je opakome srce okrutno." (12:10) - Gospod Ljubavi traži da se na sabbat ni životinja ne izlaže nepotrebnom i iscrpljujućem poslu: "Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni vol tvoj, ni magarac tvoj, niti ikakvo živinče tvoje, ..." ('Ponovljeni Zakon', 5:14)

Kroz Dekalog Gospod daje i potvrdjuje pravo i životinji, ono što sebično ljudsko srce ne želi da vidi i da prizna. - Kad se Dekalog ne bi odnosio i na životinje, to bi značilo da npr. možemo bez sankcije gaziti prvu Zapovest napravivši idola u liku teleta ili uzeti i obožavati bika kao što je radjeno u starom Egiptu; ili pak ukrasti i oteti bližnjemu životinje koje čuva.

Svako ko ubija čoveka ili (plemenitu) životinju, stavlja sebi žig propasti, onako kako ga je dobio i Kain ubivši u svojoj podlosti svoga brata Abela ('Postanak', 4:15) - Davši i odredivši ljudima bilje, zrnevlje i plodove zemlje za hranu (1:28-29) Gospod je potvrdio Svoju Zapovest 'Ne ubij'. Naravno, pervertni i opskurni ljudski um je tu zapovest izvrnuo i pripisao nepromenljivom Bogu 'nove uredbe' kojima se navodno dozvoljava da čovek jede svoju malu braću, Božiju decu iz životinjskog carstva: "Svaki put kad ti srce zaželi, možeš zaklati i jesti mesa u svim svojim gradovima, prema blagoslovu koji ti Jehova, Bog tvoj, bude davao." ('Ponovljeni Zakon'. 12:15) . Umesto da životinje i ostala Zemljina životna carstva podloži sebi sa ljubavlju, čovek je životinji i zemlji postao krvnik, pustošnik, skrnavitelj i istrebljivač. Danas, na kraju staroga sveta, to bezakonje i to ludilo se najočiglednije pokazuje; ono kulminira i uzima najveći danak. Ono što se desi životinji, to će se desiti i čoveku, vinovniku i inicijatoru zla (up.: ' Propovednik', 3:19).

>>

[SyncMaster]

Religija gotovo svaka je dvolična!!!!! Judita je mogla ubit i bit velika junakinja ali ne i njih milijon ostalih!!!!

[illegale]

Bog nista ne kaze. Pusti tebe da odlucis sto je ispravno. Ako pogrijesis, shvatit ces to tako sto ti ces pocet preklinjat zivot.

[ZgSash]

tocno illegale
ne mozes donijeti i provesti odluku i onda se kajati i zaliti
svaka odluka nosi odgovornost
svaka misao , u stvari , nosi odgovornost

nekad cocjek mora ubiti , nekad mora uciniti svasta , ali , mora biti svjestan svojih postupaka i znati da ga jednom donesena odluka zauvijek obavezuje
primjer: ubiti onoga tko te ugrozava vs. ubiti nekoga koga ne volis ili cak mrzis
nakon odluke/izvrsenja , mozes kriviti koga hoces i traziti izgovore gdje god te volja , odluka je na kraju uvijek i samo tvoja
puno bolje nego sam ja u stanju , to je opisano u Putu ratnika

[Aurora Aurea]

Šta kaže Bog: 'Ubij' ili 'Ne ubij'?!


Zapovest da se ne trebaju ubijati bližnji i subližnji, da se ne smeju lišavati života (ukoliko želimo ući u Nebeski Život) proishodi iz zakonitosti da je Sve u svemu prisutno, tj. da deo svoga istinskog bića, unutarnjeg čoveka, imamo i kao esencu i u bližnjima, odnosno subližnjima, jer Bog, iz Koga smo izašli je u svemu prisutan, sve nosi i sve vodi k Sebi. Pa tako, ubijajući bližnje, lišavajući ih zemaljskog života, uznemiravamo i deo Života bližnjih koje nosimo u sebi, svome mikrokosmosu, svome duhovnom telu. Ono što namerno i nesmotreno ubijamo, to zasenjujemo u sebi; tako uznemiravamo vlastiti Život i postajemo uznemireni, bezosećajni, uskogrudi i destruktivni čovek.

Bog je Život, a Život je Duh, Duh koji omogućava čoveku i životinji životni dah. I kroz coveka i kroz životinju, koji su nastali od iste tvari, diše jedan Duh, Bog. U duhovnu smrt pada onaj ko čoveku ili životinji namerno oduzima životni dah, Božiji Dah. Onaj koji ubija ljude i životinje, to odobrava ili dopušta, sam sebi presudjuje da svoj zemaljski život, u ovoj ili narednoj inkarnaciji, završi tako što će biti mučen, zlostavljan i/ili ubijen.

Negdašnja Božija upozorenja da greh protiv Svetog Života, protiv Oca-Majke Boga, vodi u duhovnu smrt i dugotrajno ispaštanje duše, zaslepljen čovek je shvatio kao poziv da smrtnom egzekucijom sankcioniše prestupe koji su ocenjeni kao teški. Tako su i stari Judejci nakazno izmiksovali Božije Zapovesti sa svojim izmišljenim pravnim regulama koje su pripisali Bogu. Tako se u 'Egzodusu' iznosi: "Ko god udari čoveka, pa ga usmrti, neka se smrću kazni. /.../ Ko hotimično navali na svoga bližnjega te ga podmuklo ubije, odvuci ga i s Moga žrtvenika, da se pogubi. Ko udari svoga oca ili majku, neka se kazni smrću. Ko otme čoveka - bilo da ga proda, bilo da ga u svojoj vlasti zadrži - neka se kazni smrću. Ko prokune svoga oca ili svoju majku, neka se kazni smrću." (21:12-17) - Koliko date drakonske jurističke odredbe imaju saglasnost s Božijom Pravednošću i Božijom zapovešću 'Ne ubij'?!

Za ženu uhvaćenu u preljubi Isus ukazuje licemerima koji su mu je doveli da prosudi da li je kriva i da li zaslužuje kamenovanje: "Ko je od vas bezgrešan neka prvi baci kamen na nju." ('Jovan'/'Apolos', 8:7) - U starozavetnpoj uredbi koja sankcioniše preljubu iznosi se sledeće: "Ako se koji čovek zateče gde leži sa ženom udatom za drugoga, neka oboje - i čovek koji je ležao sa ženom i sama žena - budu smaknuti. Tako ćeš iskoreniti zlo u Izraelu. Ako mladu devojku zaručenu za nekoga u gradu sretne drugi čovek i s njom legne, oboje ih dovedite vratima toga grada pa ih kamenjem zaspite dok ne umru, ..." ('Ponovljeni Zakon', 22:22-24, vidi i: 'Levitska', 20:10-14) / Da li je uredbe prezentovane u Tori dao Isusov Presveti Otac?! Nisu li Judejci stvarajući vlastiti zakon po tom zakonu i tokom vekova strahovito stradali? Nisu li se na njima očigledno ispunile Isusove reči da kojom merom merimo - tom će nam se meriti (u Zakonu setve i žetve), te kako sudimo - tako će na biti sudjeno?!

Gnusno judejsko zakonodavstvo je odstranjivalo Boga kao Najvišeg Sudiju; na Boga je se pozivalo samo kad je trebalo 'opravdati' vlastite zločine i pogrome; ono je isključivalo mogućnost da se čovek može pokajati za svoje grehe, da ih može ispraviti. Ono je nadohnadu za greh i prestup videlo samo u smrtnoj kazni ili u čudovišnim krvnim žrtvama preuzetim od paganima, u prinosima koji su greh samo povećavali. - I u zborniku indijskog običajnog prava zvanom 'Manuov zakonik' (Manava-dharma-sastra) , nastalom negde u Isusovo vreme, nalaze se reči za 'opravdavanje' žrtvenog ubijanja životinja: "Samoopstojeći je stvorio životinje za žrtvu, žrtve služe opštem dobru. Stoga ubijanje u žrtvi nije ubijanje. Trave, drveće, živine, ptice i životinje koje su uništene za žrtvu preporadjaju se na višem stupnju." (V, 39-40) - Gospod je stvorio životinje da nas podsećaju na milinu Neba, da nam služe i da im iz ljubavi služimo; i onaj koji njih ubija i odobrava lanac koji vodi ubijanju, ukoliko istraje u tom zlu, zasigurno će sebi zatvoriti vrata Carstva Miline za svu večnost.

Judejsko zakonodavstvo lažno pripisano Bogu, nije imalo milosti ni za čoveka ni za životinju. Na smrt su predavane i životinje koje bi učinile 'težak prestup': "Kad goveče ubode čoveka ili ženu pa ih usmrti, neka se kamenjem kamenuje." ('Izlazak', 21:28)

U judejskom plemensko-rudimentarnom monoteizmu i sam Bog je oprečno shvaćen i interpretiran; On s jedne blagosilja s druge strane proklinje; s jedne strane kaže 'Ne ubij' a s druge strane poziva na ubijanje, pa čak i Sam ubija. Gospod navodno uništava čitave gradove (poput Sodome i Gomore - 'Postanak', 19:23-25): da li Bog uništava ili samo dopušta i prepušta da u Zakonu uzroka i posledice svako požanje u odgovarajuć vreme ono što je posejao kao negativnu setvu a nije je na vreme iščupao pokajanjem i moljenjem za oproštaj? - Gospod navodno zatire i čitave narode, odnosno poziva na pogrom nad njima: "Uništavaj sve narode koje ti Jehova Bog tvoj bude predavao. Neka ih ne sažaljuje oko tvoje. /.../ Malo će pomalo Jehova, Bog tvoj, ispred tebe uništiti one narode." ('Ponovljeni Zakon', 7:16.22) Jasno je da ljudi koji nisu hteli da spoznaju i da priznaju svoje destruktivne porive, svoje negativnosti su projektovali na Boga; kako čovek vidi svoga bližnjeg, tako vidi i Boga.

Dok se čovek ne oslobodi vlastitih i kultno-dogmatskih predstava o Bogu, on i ne može dospeti u svoju nutrinu u kojoj može spoznati Presvetog onakvog kakav uistinu Jeste. Zato i ljudi koji Hrista ne prihvate iz najdubljeg unutarnjeg uverenja i unutarnjeg iskustva, ne mogu da shvate značaj i dubine Božijijih Zapovesti datih u Dekalogu i u Besedi na Gori.

Velikim delom izopačene svešteno-judejske predstave o Bogu dovele su do toga da su mnoge hrišćanske i gnostičko-jeretičke struje odbacivale starozavetna Pisma i starozavetnog Jehovu, shvatale ga kao nižeg demiurga, kao andjela, pa čak i samog Djavola. U koptsko-gnostičkom 'Evandjelju po Filipu' iznosi se: "Bog je ljudožder. Zato čoveka [ubijaju] za Njega. Pre čoveka, ubijali su životinje. Jer, oni za koje su ubijali nisu bogovi." (Frg. 50)

>>

[Aurora Aurea]

Šta kaže Bog: 'Ubij' ili 'Ne ubij'?!


U starozavetnim spisima koji su pretrpeli brojne redakcije, izmene i nadopune, ne ubija samo Bog već i andjeli. Tako se u 'Knjizi letopisa' kaže: "Bog je poslao andjela na Jerusalim da ga istrebljuje." (II, 21:15) - Za opsedajuću i nadolazeću asirsku vojsku u 'Isaijinoj knjizi' se iznosi: "Tada izidje andjeo Jehovin i pobi u asirskom taboru sto osamdeset i pet hiljada ljudi. Ujutro, kad je valjalo ustati, gle, behu onde sve sami mrtvaci." (37:36; v.: 'Kraljevi', II, 19:35) - Za kaznu što je David dao popisati Izraelce Bog takodje navodno šalje andjela zatornika: "Jehova pusti kugu na Izraela od jutra pa do odredjenoga vremena; i pomor udari na narod, i pomre sedamdeset hiljada ljudi od Dana do Beer Šebe. Kad je andjeo pružio svoju ruku na Jerusalim da ga uništi, sažali se Jehova zbog toga zla, pa reče andjelu koji je ubijao narod: 'Dosta je toga! Povuci ruku svoju'!" ('Samuel', II, 24:15-16) - Kao što Bog ne ubija, tako ne ubija ni andjeo koji je jedno sa Bogom, koji je savršeno prožet Duhom Života, Duhom Sile.


U patmoskoj 'Apokalipsi' mistično-metaforičnim jezikom prikazuje se kao sedam Arhandjela izlivaju Božiji Gnev: "I čuh snažan glas iz hrama kako govori sedmorici Andjela: idite i izlijte sedam zdela Gneva Božijeg na zemlju." (16:1) - Kada bezakonje onih koji gomilaju greh na greh dopre do Neba (18:5), Bog im vraća ono što su u svojoj obesti uzdigli, odnosno prepušta ih njihovoj gorkoj žetvi. Zastupnici Njegovih sedam Zakonitosti, sedam Arhandjela, se tu javljaju kao retribucioni medijatori.


Osmotrimo li dalje starozavetrno štivo, možemo uočiti da i Božiji harizmatici i proroci navodno ubijaju. Kad je 'Mojsije' video kako je narod upao u idolopoklonstvo prema zlatnom teletu nalaže sinovima Levijevim da pogube sve otpadnike: "On im reče: 'Ovako govori Jehova, Bog Izraela: Neka svako pripaše mač o bedro i podje taborom od vrata do vrata pa neka ubije ko svog brata, ko svog prijatelja, ko svog suseda!' - Sinovi Levijevi izvršiše Mojsijev nalog, i tog dana pade tri hiljade ljudi." ('Izlazak', 32:27-28; vidi i: 'Brojevi', 16:28-35) - Veliki prorok Ilija na gori Karmelu navodno kolje 450 proroka paganskog boga Baala: "Ilija ih odvede do potoka Kišona i onde ih pobi." ('Kraljevi', I, 18:40) - Prorok Samuel takodje tobože osvetnički kažnjava smrću alalečkog kralja Agaga: "I Samuel poseče Agaga pred Jehovom u Gilgalu." ('Samuel', I, 15:33) - Onako kako su 'ubijali' Isus i njegovi učenici, tako u i u prethodnim razdobljima 'ubijali' Božiji ljudi, proroci i vidioci. Proroci su ti koji su za Božiju slavu od slepe i nahuškane svetine ili vlasti bivali ubijeni, kamenovani, a oni sami nikada nisu ubijali. Jer ko ubija, on krši Božiji Zakon i pada u dubok greh, a to znači da ga ni Bog ne može voditi; a koga Bog ne vodi on se ne može ni pokazati ni osvedočiti kao pomazanik Svetla.

Judejski dvorski i hramski književnici koji su izgubili merilo onog lepog i čistog, često su mnogim narodnim junacima, koji su neretko bili i Božiji posvećenici (poput Mojsija, Davida, Judite,...) pripisivali pogromaške istupe, predstavljali ih nezasitim ubicama i pustošnicima. No u pojedinim judejskim mistično-asketskim sledbama, kao što su bili eseni (bar one njihove pravoverne struje), svako nasilje je striktno odbacivano, te je govoreno samo o duhovnom boju mačem Istine protiv sinova Tame. Tako se u 'Esenskom Evandjelju Mira' Isusu pripisuju i sledeće reči: "... Data je zapovest 'Ne ubij', jer život je svima od Boga dat, a ono što je Bog dao, neka čovek ne uzima. /.../ ... Uistinu vam kažem: onaj koji ubije, ubija sebe, a koji jede meso ubijenih životinja, jede od tela smrti. /.../ Ne ubijajte - niti jedite meso svog nevinog plena da ne postanete robovi Satanini jer je to staza patnje i ona vodi u smrt."

I islam, kao svojevrsno restauriran posleegzilski judaizam, u svom fundamentalnom obliku, podržava bezobzirno ubijanje, ukoliko su na meti oni koji su ocenjeni kao 'nevernici', koji važe kao 'mnogobošci'. Tako se iznosi: "Kada prodju sveti meseci, onda ubijajte mnogobošce gde god ih nadjete, zarobljavajte ih, opsedajte i na svakom prolazu dočekujte!" (Qur'an, 9:5) - Sva je sreća da takvi stavovi i pozivi kod većine islamskog življa nisu ozbiljno shvaćeni i primenjeni.

Na Zapadu najpoznatiji istočni bramanistički spev Bhagavat-Gita (Poj boga Kršne) neuspešno balansira izmedju dve opcije: nenasilja (ahimsa) i borbenog dokazivanja, izmedju ideala koji vode u večnost i onih koji su u službi trenutnih vlastodržačkih preokupacija. Tako se junak Ardjuna suprostavlja pozivu na bratoubilački boj rečima: "Ne! Njih neću ubijati, makar oni mene hteli - ni za carstvo nad tri sveta, a nekmoli zemno samo! /.../ Nije pravda o Madhavo, ubijati braće svoje: ko još sebi sreću steče ubijanjem roda svoga!" (I, 35.37; vidi i: II, 5) Idejno-ukazni ton kojim govori Ardjuna sličan je onom koji nalazimo kod Isusa u Evandjelju. No bog Kršna nema razumevanja za Ardjunino duhovno častoljublje, on opravdava ubijanje i poziva ga da ispuni svoju kastinsko-vojničku dužnost: "Prolazna su tela ova, al' je duša njina večna, nerazorna, neizmerna. I zato se bori, kralju! Ko misli da ona ubi, ili da je ubijena, podjednako taj se vara: nit' ubija, niti gine." (II, 18-19 Kršna nagovara Ardjunu da se upusti u bratoubilački boj kojim će navodno zadobiti Nebo (II, 32), uz obrazloženje da se duša ne može ubiti. Mačem se ne ubija duša, ali se ubija telo koje je vozilo duše na zemlji, i koje omogućava da duša mnogo toga na zemlji otplati. Ko ubija svog bližnjeg on neminovno pada u duhovnu smrt, u ponor propasti gde se njegova duša neizmerno puno udaljuje od duhovne Svetlosti i večne Radosti.

Srednjovekovno, krstaško-inkvizitorsko 'hrišćanstvo' koje je zamišljalo da se ljubav prema Bogu pokazuje proklinjanjem i zatiranjem 'nepodobnih' bližnjih, takodje je živelo u zabludi da put u Nebo vodi preko mača. Takav pogromaški pristup i takvo izvrtanje Hristove reči i svetih Zapovesti milione ljudi je koštalo života. Današnji moderni krstaši s one strane Okeana, koji se takodje izjašnjavaju kao 'hrišćani', nastavljaju sa ruženjem i ismejavanjem Hristovog Imena upuštajući se u neokolonijalističke ratničke intervencije. Krv Jagnjeta se opet proliva; opet se gazi zapovest 'Ne ubij', i što je još i gore opravdava se 'pravedno' ubijanje. A iza takvog skrnavljenja Božijeg Zakona jasno stoji pregolema ljubav prema sebi i prema dijaboličkom svetu. Trezven čovek, i da da bude zaveden i naveden u nekoj situaciji da učini najteži greh, nikada neće opravdavati zlo samo zato što je njegovo.

>| (Kraj forumsko-debatnog priloga.)

888 - Aurora Aurea - [email protected]

Forumski prilozi koji stoje pod upriličeno, auditorijumsko ime 'Aurora Aurea' mogu se pratiti preko sledećih forumskih internet stranica:
http://forum.blic.net/viewforum.php?f=38
https://www.forum.hr/forumdisplay.php?s=&forumid=26

Povremeno i preko:
http://forum.histrion.net/viewforum.php?f=5
http://www.islambosna.com/forum/foru...?s=&forumid=16
http://www1.serbiancafe.com/diskusije/mesg/123/?1
http://www.grupa.org.yu/cgi-bin/yabb...board=religija

"I na ovo treba da pazite znajući svoje vreme, da je već došao čas da se probudite od sna; jer sad nam je spasenje bliže nego onoga dana kad smo poverovali. Noć je odmakla, a Dan se približio. Odbacimo stoga mračna dela i uzmimo na sebe svetlo oružje. Živimo pristojno - kao po danu, ne u pirovanjima i pijankama, ne u bludu i raskalašenosti, ne u svadji i zavisti; nego uzmite na sebe Gospoda Isusa Hrista, i ne starajte se za telo - kako ćete zadovoljiti požude." ('Rimljanima', 13:11-14)

[Minam]

Ja sam za jedan BAN!!!

[Aurora Aurea]

'illegale' iznosi:

"Bog nista ne kaze."

Bog je Reč i Svetlost, Logos, i On ne ćuti. Bog svada govori onima koji hoće i koji mogu da Ga čuju. On, pogotovo preko svojih proroka, govori u velikim nevoljama i prekretničkim vremenima.

Bog je Mera svega (istinitog). Bog je Najviši Zakon, Zakonitost i Zakonomernost. Bog je Red i Harmonija. Bog je Život. I da bi čovek, odnosno njegova duša ušla i vratila se u Večni Život, u Cartvo svetlosti, u Beskonačje, Bog je otkrio i dao ljudima svoje Zapovesti. Mnoge od tih Zapovesti zabludeli čovek je prevideo, druge sakrio, treće izokrenuo i izopačio. Ipak najvećim delom Božije Uredbe su sačuvane relativno dobro u Deset Mojsijevih Zapovesti, u Dvanaest Isusovih Zapovesti, u Besedi na Gori blaženstva i naravno u Carskome Zakonu, u Zapovestima ljubavi.

Dajući čoveku Zapovesti za zemaljski život, za život koji vodi u Nebo, Bog je ispoštovao čovekovu slobodnu volju. Čoveku je uvek ostavljen izbor izmedju Dobra i Zla, Istine i Laži. Čovek je slobodan da voli Dobro ili Zlo, slobodan je da čini Istinu ili Laž, da bude Istina ili Laž, onaj koji pripada Istinitome ili Ocu Laži.

U nijednoj zapovesti Gospod ne naredjuje ('ti moraš'), niti zabranjuje ('ti nesmeš'), već samo zapoveda ('ti trebaš', 'ti ne trebaš...'. (Naravno, ako želimo, ako hoćemo ući u Večni Život onda moramo delotvorno respektovati, ispunjavati Zakon. Jer ko ispunjava Zakon, odnosno reč iz Zakona, njega i Bog-Zakon ispunjava, on i Bogu, Zakonu Života pripada, on Jeste.)


Dakle, mi smo dužni da činimo Zakon, ali nismo obavezni i primorani. Bog imperativno ne zabranjuje da činimo zlo već osudjuje zlo i ne odobrava da činimo zlo; zlo nije po Njegovoj Volji. Ako čovek prema zlu nema ograničenje u savesti i dobroj volji, naći će ograničenje u Zakonu setve i žetve, onda kada se bude svezao i porobio učinjenim negativnostima koji će doneti gorke plodove. Tako će teška bolest ili smrt mnogim nezauzdanim dušama, onima koje zloupotrebljavaju slobodnu volju, doneti ropstvo u kojem će dugo i bolno oduživati svoja dela usmerena protiv Boga, Zakona Života. Dakle, čovek može da čini zlo, ali to večno neće moći činiti, jer samo je Dobro beskonačno. Istrajava li čovek u zlu, izgubiće i svoje telo i svoju dušu.

U Božijem Zakonu za one koji su još slabi a ipak žele Put Čistote Bog daje odredjena dopuštenja i ustupke ('ti možeš ...'). U vremenu dok deluje milost i ustupak, čovek treba definitivno da se opredeli za Svetlo i da pobedi ono što ga odvaja od zakonitog života, da potpuno prihvati jedini ispravan izbor: Zakon i zakonit život.

[cvitkovic]

a četvrta zapovjed vaso?

[Aurora Aurea]

Odgovor Cvitkoviću:

Na ovom topiku se osvrćem prevahodno na zapovest 'Ne ubij'! To ne znači da obezvredjujem i zanemarujem značaj ostalih Zapovesti Dekaloga. Time ni zapovest 'Svetkuj sabbat.' Dok je Zemlje i ljudi, za zemaljski život važiće i odnosiće se Deset Zapovesti, Deset Reči.

Time ne kažem da su u Bibliji potpuno verno prenešene Deset Zapovesti. Npr. baš zapovest o šabbatu je dopunjena sa nekoliko bezveznih rečenica kojima se Bog predstavlja osvetnik na potomcima onih kojih su činili greh, što je besmislica, jer svako nosi i odužuje vlastite grehe.

O samom hrišćanskom sabatu, danu Sunca (koji neki hoće da prikažu kao danu boga Sunca, - što nije tačno) bilo je opširno na topiku 'Nedelja ili subota'?! Tu je lepo objašnjeno da je u ranome hriščanstvu svetkovanje sabbata prešlo sa subote na nedelju, na Gospodnji dan. Ko ne respektuje šabat i dan mira, on i ne može ući u Carstvo Mira.

Ti ako si analitički-debatno nastrojen možeš se osvrnuti na pitanje suicida i eutanazije u svetlu Dekaloga.

[Aurora Aurea]

'Ne ubij' i Dvanaest Zapovesti

U Dvanaest Isusovih Zapovesti koje pojašnjavaju i produbljuju Deset Mojsijevih Zapovesti, zapovest 'Ne ubij' je stavljena na prvome mestu. Date Zapovesti Gospod je dao pri svome Preobraženju o Praznik senica/tabernakla:

"I govoraše im Isus: Evo, Ja vam dajem jedan nov zakon, ali koji i nije nov, nego star. I kao što Mojsije narodu Izraela dade Deset Zapovesti po telu, tako vam ja dajem Dvanaest Zapovesti za Carstvo Izraela po Duhu Svetome. Ko je taj Izrael Božiji? Svi, iz svakog naroda i svakog roda, koji je uče pravedništu, ljubavi i milosrdju, te slede Moje zapovesti, jesu istinski Izrael Božiji.
I podigavši se Isus reče: Čuj, o Izraele, Jova, Bog tvoj, je onaj Jedan! Ja imam mnogo videlaca i proroka. U Meni žive, i kreću se svi, i postoje.

1. Ne oduzmite život nijednom stvorenju iz užitka ili radi svoje koristi, i ne mučitega!
2. Ne kradite tudju imovinu imovinu i ne pribavljajte zemlje i bogastva za sebe same više nego što vam je potrebno.!
3. Ne jedite meso i ne pijte krv ubijenog stvorenja, i ne preduzimajte bilo šta drugo što naudjuje vašem zdravlju ili vašoj svesti!
4.Ne sklapajte nečiste brakove, u kojima nema ljubavi i čistote, i ne naudjujte sami sebi ili ma kojem storenju koje je Sveti čistim stvorio!
5. Ne svedočite lažno protiv bližnjega svoga, i ne prevarite nikoga hotimično kakvom laži da biste mu naudili!
6. NE ČINITE DRUGIMA ONO ŠTO NE ŽELITE DA VAMA ČINE!

7. Klanjajte se Jedinome Večnome, Ocu-Majci u Nebu, od Koga su sve stvari, i odavajte čast tom Svetom Imenu.!
8. Ukažite poštovanje svojim očevima i majkama na zemlji, koji se brinu za vas, i svim pravednim učiteljima!
9. Čuvajte i štitite slabe, i sve koji su ugnjeteni, te sva stvorenja koja trpe bol.
10. Stičite radom svojih ruku sve što je dobro i pristojno; isto tako hranite se plodovima zemlje, da poživite dugo na zemlji!
11. Čistite se svakodnevno, i počivajte sedmoga dana od svoga rada, držeći svete sabbate i svečanosti /= Božić, Uskrs, Vaznesenje, Preobraženje/ svoga Boga.
12. ČINITE DRUGIMA ONO ŠTO ŽELITE DA DRUGI ČINE VAMA!"
(Evandjelje po svetoj Dvanaestorici, 46:7-21)

I u starom Egiptu, na čijem tlu su delovali mnogi Božiji glasnici, gde je se i Hrist utelovio kao Hermes Trismegist, Zapovest 'Ne ubij' i Dekalog, bili su poznati. Tako se u 'Egipatskoj knjizi mrtvih' (Papirus reinisch), u takozvanoj ispovesti nevinosti, iznosi:

"Ja ništa rdjavo ljudima nisam učinio.
Ja nikoga nisam ubio.
Ja nisam vršio nepravdu, umesto pravde.
Nije mi poznata neistina.
Ja nisam činio zla.
Ime mi nije dospevalo na sto upravitelja robova.
Ja nisam sirote ucvelio.
Ja nisam činio ono čega bi se bogovi gnušali.
Ja nisam zlostavljao slugu pred njegovim gospodarem.
Ja ništa rdjavo ne radih, ja nikoga ne ucvelih.
Ja ne ubijah.
Ja ne naredjivah da se ubija.
Ja nikome nažao ne činih.
Ja ne smanjivah žrtvenu hranu hramovima.
Ja ne potkradah žrtveni hleb bogovima.
Ja ne uzimah ni od žrtava blaženih pokojnika.
Ja ne provodih život u razvratnosti i bludu.
Ja nisam štetu nanosio.
Ja ništa ne stavljah na pliticu /kao lažni uteg/, i ne remetih težinu na vagi.
Ja ništa ne uzeh od dečijih usta.
Ja ne terah stoku sa pašnjaka.
Ja ne lovih Božije ptice.
Ja ne lovih ribu u ribnjacima.
Ja nisam odvraćao vodu kad joj je vreme.
Ja ne preskakah žrtvene dane.
Ja nemam ognjišta daleko od poseda Božijeg /= od hrama/.
Ja se ne odupirah Bogu pri Njegovu uzlaženju."
(Poglavlje 125 A, Tabla 3 - 1)

[nologo385]

Vaso Tj. Aurora Aurea

Koje je to Evanđelje po svetoj Dvanaestorici?
Koje ga kršćanske crkve priznaju?
Gdje je pronađeno i sl.
Ima li ga na Internetu na nekom od "naših" jezika?

[cvitkovic]

Aurora Aurea kaže:
O samom hrišćanskom sabatu, danu Sunca (koji neki hoće da prikažu kao danu boga Sunca, - što nije tačno) bilo je opširno na topiku 'Nedelja ili subota'?! Tu je lepo objašnjeno da je u ranome hriščanstvu svetkovanje sabbata prešlo sa subote na nedelju, na Gospodnji dan. Ko ne respektuje šabat i dan mira, on i ne može ući u Carstvo Mira.

ništa ti nisi objasni vaso, vidim da pokušavaš ali ti ne ide od ruke.
ne možeš negirati četvrtu zapovjed jer je ona dio Dekaloga, a nedjelja nije Vaso, ona je obični radni dan.

[jedrenjak]

Aurora Aurea kaže:
[color=darkblue]U Dvanaest Isusovih Zapovesti koje pojašnjavaju i produbljuju Deset Mojsijevih Zapovesti, zapovest 'Ne ubij' je stavljena na prvome mestu. Date Zapovesti Gospod je dao pri svome Preobraženju o Praznik senica/tabernakla:

Biblijski kanon poznaje 'samo' 4 EVANĐELISTA!!

A Božji Dekalog Isus Krist NIKADA nije porekao. Nema nadodavanja, niti oduzimanja jer svatko koji to čini neka bude proklet... Ivan apostol napisao je u Otkrivenju:

Ja svjedočim svakomu tko sluša riječi proroštva u ovoj knjizi: Tko ovomu što doda, Bog će njemu dodati zla napisana u ovoj knjizi. 20I tko oduzme od riječi proroštva u ovoj knjizi, Bog će mu oduzeti udio na stablu života i na svetom gradu - na svemu što je napisano u ovoj knjizi (Otk. 22. 19,20.)

[SLAP]

cvitkovic kaže:
ništa ti nisi objasni vaso, vidim da pokušavaš ali ti ne ide od ruke.
ne možeš negirati četvrtu zapovjed jer je ona dio Dekaloga, a nedjelja nije Vaso, ona je obični radni dan.

Cvitkoviću,u ovom topiku ti je pitanje je li ubiti grijeh! Da li oni koje ti prihvataš kao kršćane,kao i ti sam ubijate životinje da bi se prehranili? Da li tvoji kršćani kao i ti prihvatate biblijskog boga koji je Mojsiju i njegovoj vojsci naredio da u svom pohodu ka obećanoj zemlji mogu zauzimati gradove, ubijati sve oko sebe bez milosti /Izlazak:20:10-16/.
«Čuli ste da je rečeno oko za oko,zub za zub,ali ja vam kažem...» -ima li ova Isusova poruka veze sa starim zavjetom? Koji to starozavjetni bog kaže oko za oko a koji to Bog kaže «Moji neće praviti mačeve i učiti ratne vještine» .


Reci mi uzgred jesi li bio na godišnjem odmoru ove godine,nije te bilo jedno vrijeme,jesi li posjetio more ili neko odmorište? Koliko si se zadržao na odmoru?

[SLAP]

jedrenjak kaže:
Biblijski kanon poznaje 'samo' 4 EVANĐELISTA!!

A Božji Dekalog Isus Krist NIKADA nije porekao. Nema nadodavanja, niti oduzimanja jer svatko koji to čini neka bude proklet... Ivan apostol napisao je u Otkrivenju:

Ja svjedočim svakomu tko sluša riječi proroštva u ovoj knjizi: Tko ovomu što doda, Bog će njemu dodati zla napisana u ovoj knjizi. 20I tko oduzme od riječi proroštva u ovoj knjizi, Bog će mu oduzeti udio na stablu života i na svetom gradu - na svemu što je napisano u ovoj knjizi (Otk. 22. 19,20.)

Još nam samo objasni tko je to sastavio Bibliju,tako da je neke knjige uveo u kanon a neke odbacio? Koji je to «sveti otac» naredio i blagoslovio tako sačinjenu Bibliju.

[Black Hawk Down]

Aurora Aurea,

moj naklon i moje poštovanje.

[Vještac]

Bog oprašta...


Ja - ne!


V.

[Fussoldat]

Mislim da Bog dopušta oduzeti nečiji život, pod određenim uvjetima, ako se tako ispunjava pravda.
Npr. ako tebe netko napadne i ugrozi ti život ili tvoje obitelji, dopušteno je braniti se svim sredstvima, i to se i u kaznenom zakonu tretira kao ubojstvo u samoobrani.
Stoga je krilatica "oko za oko, zub za zub" ispravna.

No što je onda Isus htio reći sa okretanjem drugog obraza?
To je usavršenje Božje pravde pomoću milosti.

Jer ako kazniš ubojicu, teško da će on promijeniti svoj stav o životu i ponašanje zbog kazne. No ako mu oprostiš u trenutku kada se možeš i osvetiti, postoji šansa da on spozna svoje zlo i da ga se odrekne. (usporedi kako se David ponašao prema Šaulu)

Dakle, pravedno je i dopušteno nekome se osvetiti za počinjeno zlo, ali je savršenije oprostiti, i okrenuti drugi obraz, jer ako se ta zla osoba obrati, nema većeg veselja na nebu, a ako se ne obrati, Bog će izvršiti pravednu osvetu na danu
Suda.

[Aurora Aurea]

nologo385!


Imaš na netu više prezentacija, 'naravno' sve na engleskome jeziku, 'Evandjelja po svetoj Dvanaestorici'. Čini mi se da je najbolji slog napravio Džim Bruks. No, najbolje je ipak kupiti knjigu ako se želi potpun i vernije složen tekst tog predivnog duhovnog teksta. Stavi na tragalicu/pretraživač termin-naslov The Gospel of the holy Twelve. Ili idi neposredno na sajt sekte nazarena http://thenazareneway.com/ . Taj sajt ti daje vrlo vredne knjige, te na kraju ima ubedljivo najbolju bazu duhovnih linkova, ekciklopedija, rečnika,...

"Gospel 12" koriste kao službeni spis više verskih grupacija i zajednica. U Americi petnaestak sledbi koje pretenduju da budu novi eseni i novi nazareni, a u Evropi, koliko mi je poznato, samo nemačka grupacija 'Univerzalni Život, koja se naziva i Unutarnja Duh-Hristova Crkva. Imaš njen sajt na hrvatskome jeziku: http://pub.www.srce.hr/ Imaš i hrvatski prevod 'tog' teksta u njihovoj knjizi 'Ovo je Moja Reč', ali on nije dobar: prvo što je uradjen sa jednog proizvoljnog nemačkog prevoda, a drugo mnogo toga je skraćeno, banalno uprošćeno, falsifikovano. No za elementarne uvide može da posluži ...

"Evandjelje po svetoj Dvanaestorici" je korišćeno u ranome hrišćanstvu, sve do Efeskog sabora, kada je zabranjeno i kada je Rimski Imperator izdao nalog da se do poslednjeg primerka uništi. No, jedan primerak eseni-hrišćani su sakrili u nekom budističkom manastiru pod Tibetom. Kako je na engleskom jeziku dospelo, o tome postoje brojni kontroverzni izveštaji. Meni je najlogičniji da ga je Hrist preko svoga andjela, kao što je i Jovanu dao Apokalipsu, objavio opet. Taj tekst je 1880. god. na engleskome jeziku zapisao harizmatik i sveštenik Apostolsko-katoličke crkve u Britaniji Gideon Ouseley (- valjda mu se prezime izgovara 'Osli': oni koji žive na engleskom govornom području to će svakako bolje znati ...) Tekst Evandjelja koji je pohranjen u budističkom monastiru je na aramejskome jeziku, a Ouseley ga je primio prema grčkom prevodu aramejskog originala. Godine 1884. Ouseley (1835.-1906.) je u knjizi"Palingenesia"/Preporadjanje/Obnova u fragmentima dao evandjeljski tekst koji je 4 godine ranije zapisao. Kada je u Egiptu 1897. pronadjen tzv. Pap. Oxurhinhos 654 i videlo se da je Ouseley još 17 godina ranije zapisao neke ukaze koji su u tom fragmentu nadjeni (a ne nalaze se ni kod crkvenih otaca), posvećena je nešto veća pažnja datoj knjizi, pa je ona tako u nastavcima krajem 19. veka (1899-1900) veka objavljena u kolumnama lista The Lindsey & Lincolnshire Star. Kada su 1945. u Egiptu pronadjeni gnostički spisi kod Nag Hammadija, vidjeno je da se MNOGI stavci susreću i u "Gospelu 12" zapisanom/prevedenom na engleskome jeziku nekih 65 godine ranije. Saglasnosti su strašne: učenje o Bogu kao Ocu i Majci, učenje da je Marija Magdalena bila Isusova duhovna partnerka, učenje o sedam demonska kneza,...

U nastavku dajem reč samome Ouseley-ju, šta on kaže o datome Tekstu. (Za taj Uvod ne bih znao da li predstavlja celinu za sebe ili samo izvadak iz šire Introdukcije u Evandjelje po svetoj Dvanaestorici... )


In the original Sanscrit and Aramaic gospel, the duty of abstaining from meat and wine were emphasized, while in the later versions, it was omitted. Since those who founded the Christian Church, like their emperor, Constantine, were meat eaters and drinkers of wine, naturally they were opposed to these doctrines, whose acceptance would involve a revolutionary transformation of their living habits, they interpreted the first promise to mean, "Thou shalt not kill". implying that the commandment applied only to humans and that the slaughter of animals was not killing.
The Original Gospel, representing the teachings of Christ, the Lord of Love, taught harmlessness and compassion to all living beings, including both animals and humans. For reasons above stated, the Roman Churchmen at Nicea opposed these doctrines and eliminated them from the Gospels, which they radically changed so as to be acceptable to Constantine, who loved the red meats and flowing wine of his midnight feasts too much to accept a religion that prohibited these pleasures, which was a main reason why he so bitterly persecuted the early Christians who advocated these doctrines. For this reason the Church Fathers changed the Gospel in such a way that Love and Compassion were limited only to human beings but the animal expressions of life were excluded from receiving these benefits. But the savior of the Original Gospel, as Christ were represented to be, was a redeemer of the animal world, as he was of men, seeking to alleviate the sufferings of all living beings.
"The all pitying love of Our Savior embraces not only mankind, but also the so-called lower creatures of God, sharers with us of the one breath of life, and with us on the road of ascent to that which is higher. Never has the providence with which the All-Merciful watches over man and beast alike been more impressively brought home to us than in the saying of the Savior, 'Are not five sparrows sold for two farthings, but not one of them is forgotten by God'. How were it possible to doubt that the Savior would have pity and compassion on the creatures who must bear their pain in silence? Would it not seem a blasphemy if it were said that He would behold without pity or succor the ill-treatment of helpless animals? Nay, rather, when he brought redemption to a world sunk in selfishness, hard heartedness and misery, and proclaimed the gospel of all embracing love, there was a share in this redemption for all suffering creatures; since when man opened his heart to the divine love, there could be no room left in it for pitiless hardness toward the other creatures of God, who have, like himself, been called into life with a capacity for enjoyment and suffering.
'Those who bear the mark of the Redeemer practice His all pitying love; and how little it is that the minimum of compassion for helpless creatures demand of us; Only not to inflict on them torture; to help them when they are in trouble, or when they appeal to us for succor, and if of necessity we take their life, to let it be a speedy death with the least pain-a gentle sleep. But, alas, how little we are penetrated with these divine lessons of mercy and compassion. How many grievous tortures are inflicted on them, under the pretense of science, or to gratify an unnatural appetite, or cruel lusts, or the promptings of vanity!"
We shall now present the Original Gospel claimed by Rev. Ouseley to have been preserved since the early centuries of our era in a Buddhist monastery in Tibet, which expounds the doctrines of Christ on universal compassion, vegetarianism and kindness to animals (involving abolition of animal sacrifices). Of which teachings the barbarous practice of animal sacrifices, which was recommended by the Old Testament, a book accepted as holy and divinely inspired by both the Jews and Christians, was abolished and rejected by the New Christian Church, so that it never played a part in Christianity as it did in original Judaism.
After the Council of Nicea, when this gospel was changed to suit Constantine, as well as converted into Four Gospels, "Jesus Christ" while his humane, vegetarian and pacifistic doctrines were largely eliminated and replaced by a false supernaturalism.
Rev. G. J. Ouseley

Black Hawk!

Zahvaljujem ti u Duhu na podršci. Tvoj naklon poštovanja shvatam i primam kao naklon Bogu preda mnom. Biće uspeh kad i mnoge bezbožnike i tvrdokornike koji se klanjaju svojim ljudskim predstavama o Bogu privedemo tome da se poklone Živome Bogu...!


jedrenjak!

Citiraš stavke iz Apokalipsisa (koje je Gospod dao preko apostola Jovana/Ivana ili Prezbitera Jovana), gde se kaže da se ovim rečma ništa ne sme dodati?
Pa zašto im ti prvi dodaješ? Zašto im dodaješ c e l u Bi b l i j u?! Zar se taj ukaz ne odnosi na samu Apokalipsu, na samu tu proročku knjigu; zar se njime ne kaže da ona ima snagu Zakona, naravno kao i sve istinske objave. A Biblija kao celina nije Božija objava. Mnogo toga, pogotovo iz starog Zaveta su potpuno ljudske, pa i satanske misli i inspiracije uobličene u mrtvo slovo.