Kanada

[Acha]

Na otok smo stigli po velikom pljusku navecer. Drugo jutro je granulo sunce, a poslije toga se je naoblacilo pa je opet malo padala kisa. Tako je bilo sva tri i pol dana koja smo proveli na otoku, a uz to je jos i cijelo vrijeme puhao vjetar. Navodno je uvijek takvo promjenjivo vrijeme tamo.

Imali smo okvirni plan sto bismo zeljeli posjetiti pa smo se smjestili u Cavendishu i od tamo isli na izlete po cijelom otoku. Plaze na sjevernom dijelu otoka su unutar nacionalnog parka i za ulaz na njih se placa ulaznica. Mi smo kupili godisnji Discovery Pass (140$ godisnje za auto s do 7 osoba) jer smo znali koja mjesta cemo posjetiti tijekom godine i izracunali smo da nam se isplati. Napisati cu cijene i izracun na kraju. Osim nacionalnih parkova Pass vrijedi i za ulaz na sva mjesta koja su pod upravom Nacionalnih parkova Kanade pa smo s njim usli i u Anne of Green Gables kucu te na nekoliko mjesta kasnije u drugoj provinciji.

Evo jos par fotki mjesta koje smo obisli u prva dva dana na otoku


Cavendish Beach – plaza, klifovi i dine




North Rustico




Brackley Beach&Covehead Lighthouse

[Acha]

Greenwich National Park – boardwalk&beach

Ovo mjesto zasluzuje da se napise vise informacija o njemu. Autom je moguce doci do parkiralista, a dalje se hoda stazicom prvo kroz sumu, zatim pontonskom setnicom po jezercu/mocvari i na kraju pjescanim puteljkom preko dine do plaze. Po dinama nije dozvoljeno hodanje jer se moze ostetiti biljni sistem koji ih podrzava, a bez kojeg bi vjetar otpuhao pijesak. Staza koja vodi direktno do dina i plaze je dugacka oko 2 km i nama je trebalo oko 40 minuta u jednom smjeru. Imali smo srecu da smo bili sami na plazi, bilo je prekrasno suncano i ovo je bilo jedino mjesto na otoku na kojem nije puhao vjetar. Ovo mi je bio jedan od vrhunaca putovanja.

[Acha]

Od hrane su nam preporucili da odemo na lobster supper pa smo otisli u jedini lokal koji je radio – Fisherman’s Wharf. Kupnja jastoga ili nekog drugog glavnog jela sluzi kao ulaznica u restoran s kojom je onda dostupna neogranicena ponuda bara sa salatama te dagnjama i chowderom. Jastog je bio svjez i jako ukusan, a moze se zatraziti topao ili hladan. Osim ovog restorana dobili smo preporuku za Richard’s u kojem navodno rade najbolji lobster roll na otoku pa smo i to isprobali usput. Odlican je, kao i njihov fish&chips. Pojeli smo i Cow’s sladoled koji potjece s PEI-a (premda ga sad ima i na par drugih mjesta u Kanadi) i koji se radi iskljucivo s mlijekom krava s PEI-a.


Fisherman’s Wharf Lobster Supper





Richard’s Lobster Roll i Fish&Chips




Cow’s

[Acha]

Treci dan smo obilazili juzni dio otoka. Odvezli smo se do kuca od boca (neobican nacin recikliranja ), rucali u Summerside-u, pogledali iz blizeg dosta impresivan 13 km dug Confederation Bridge, otisli juznom stranom otoka prema Charlottetownu i tamo proveli drugu polovicu dana. Charlottetown mi je predivan zivopisan gradic s viktorijanskim kucama, slikovitim centrom grada, predivnom setnicom uz more i prekrasnim parkom (Victoria Park). Ovdje cu doci ponovo, jer zasluzuje da ga se detaljnije obidje i da se duze uziva u njemu. Nije vazno sto i ovdje poprilicno puse .


Bottle Houses





Confederation Bridge




Charlottetown

[Acha]

Zadnje jutro smo otisli razgledati Point Prim, najstariji svjetionik na otoku. Popeli smo se strmim ljestvama gore (5$). Na ulazu smo dobili i dalekozor za promatranje, ali nazalost nije se puno vidjelo jer je bilo maglovito.

Point Prim




Od tamo smo otisli na trajekt i pravac dalje Cape Breton, NS. Trajekt vozi sat i 15 minuta i, premda se mogu procitati savjeti da bi se trebala napraviti rezervacija (rezervacija kosta otprilike koliko i karta, dakle, s rezervacijom se placa dupla karta), nema potrebe za tim. Trajekt je dovoljno velik da u njega stane 200 automobila i 600 putnika i vozi 5 puta na dan u predsezoni, a u sezoni i vise. Ima wifi i mali café s hranom (ne posluzuju alkohol i nije dozvoljeno pusenje). Isplanirali smo jesti rucak na trajektu jer smo culi da je hrana pristojna i da vecina ljudi koristi vrijeme na trajektu za hranjenje. Ovo je ispalo tocno – svi su jeli, a hrana je za jednu trajektnu hranu odlicna. Jeli smo seafood chowder

[Acha]

Top 3 stvari na PEI-u su mi hrana, Greenwich National Park i Charlottetown. Da sad planiram putovanje smjestaj bih radije trazila u Charlottetownu nego u Cavendishu i od tamo bih isla na izlete po otoku. I vise bih se koncentrirala na istocnu stranu otoka i stvari koje smo ovaj put propustili npr. malu vinariju Rossignol Estate, mikro pivovaru Copper Bottom Brewing, otisla do singing beach (jos ju zovu i squeaky beach, zbog zvuka pijeska kad se hoda po njemu) i do East Point Lighthouse.

[Acha]

Cape Breton (Nova Scotia) - 2019

Nakon silaska s trajekta produzili smo prema Cape Breton otoku (Caribou - Baddeck je 3 sata voznje, po kisi). Od turistickih stvari najpoznatija je Cabot Trail, jedna od najpoznatijih svjetskih turistickih cesti. Ispod nje je manje poznata, ali meni osobno draza Ceilidh Trail.





Tu je jos i Sydney NS, imigrantima dobro poznat po tome sto se ovdje salju prijave za kanadsko drzavljanstvo i muzej tvrdjava Louisbourg, rekonstrukcija francuske tvrdjave iz 18. stoljeca, nazvana po Luju XIV. Takodjer kao i na PEI morska hrana je vazan dio turisticke ponude Cape Bretona. Opcenito, otok izgleda pomalo pust s tim malim niznim naseljima uz cestu.


Sydney & Louisbourg





Centralno mjesto otoka je Baddeck i ovdje se preporucuje uzeti smjestaj, s obzirom da je na ruti Cabot Traila, a blizu svih ostalih znamenitosti. U Baddecku je i mali jako dobro poslozen muzej posvecen Alexander Bellu. Na jednostavan nacin je prikazan Bellov put od edukacije osoba ostecenog sluha do izuma pretece danasnjeg telefona te takodjer originali i replike drugih izuma.


Baddeck

[Acha]

Cabot Trail & Ceilidh Trail - Cape Breton, Nova Scotia

Najvazije pitanje u vezi s Cabot Trail cestom je u kojem smjeru je odvoziti. Mi smo odabrali smjer obrnut od kazaljke na satu. Razlog tome je sto se tako vozi po vanjskoj strani tj. blize obali i na taj je nacin jednostavniji pristup stajalistima te je bolja pozicija za fotografiranje iz auta. Takodjer, putovanje smo tako organizirali da cestu odvozimo nakon istrazivanja istocne strane i prije odlaska s otoka. Istocna strana (Ingonish) me nije previse odusevila, premda navodno ima dobrih staza za hodanje u okolici. Malo podsjeca na jadransku magistralu, ali samo izgledom, ugodjaj je potpuno drugaciji. Zapadna strana je potpuno druga prica, puno slikovitija i raznolikija, od planina na sjeveru, preko malih ribarskih sela duz cijele rute, do prekrasnih malih mjesta na jugu (to je vec Ceilidh Trail). Zanimljivost je da na tom zapadnom dijelu otoka nema niti jedan Tim Hortons (Kanadjanima ce odmah biti jasno o cemu pricam), a nema ih bas ni na ostalim dijelovima otoka osim oko Sydneya.

Drugo pitanje u vezi s Cabot Trailom je da li se moze odvoziti u jednom danu. Moze se, ako se krene dosta rano i ako se ne planiraju nikakve aktivnosti na ruti osim povremenog stajanja radi fotografiranja. Od aktivnosti, moze se hodati i planinariti (cesta prolazi kroz Highlands National Park), pecati, igrati golf, ici gledati kitove. I ovdje je, kao i na PEI, poprilincno vjetrovito pa plaze sluze najvise za sjedenje, setanje i igranje.

Najpoznatija ruta za hodanje je Skyline Trail, najvise zbog prekrasnog pogleda na kraju, a ujedno je lagana i dostupna svima. Vecinom se ide po ravnom terenu i tek na kraju su strme stepenice do jos boljeg pogleda na Cabot Trail. Do kraja i nazad treba 2,5 sata laganijeg hodanja. Vecina ljudi odvozi Cabot Trail u dva dana, sa stajanjem negdje na pola puta. Mi smo nocili u Cheticampu, koji je zgodan jer je blizu je Skyline Traila i ima dosta smjestaja. Izgleda neobicno i lici mi na ona neka mala mjestasca na Islandu.


Cabot Trail (pogled sa Skyline)& Ceilidh Trail

[Acha]

Ceilidh Trail

Meni najljepsi dio otoka je jugozapadni, kroz koji ide Ceilidh Trail. Ovaj dio su poceli nastanjivati skotski iseljenici jos krajem 18. stoljeca. Iz tog razloga se puno mjesta u jugozapadnom dijelu otoka zove kao i u Skotskoj npr. Inverness, Glencoe, Dunvegan i sl , a i imena mjesta su navedena i na keltskom odn. skotskom gaelskom. Invernes ima predivnu plazu i golf teren odmah pored te drvenu setnicu izmedju njih. Drugo vece mjesto je Mabou sa odlicnim pubom Red Shoe u kojem se moze naici i na popularni ceilidh.


Margaree Harbour & Inverness





Blizu Maboua je i mala destilerija Glenora Distilery u kojoj tradicionalnim nacinom rade single malt viski. Destilerija se moze i obici, a na kraju obilaska se degustira nekoliko viskija razlicitih starosti (tura je 7$ po osobi, djeci je dozvoljen ulaz i ne placaju). Mjesto Port Hood naseljavaju potomci katolika iseljenih iz Skotskih Highlands nakon raspada klanova, vecinom MacDonalds. Ima predivnu plazu i finu hranu. Kad pisem o plazama treba zamisliti sjeverne plaze, vjetrovite i ne bas pogodne za kupanje, ali predivne za setanje, trcanje i jahanje.


Glenora Distilery





Top 3 stvari su mi Baddeck i muzej, hodanje Skylineom i Ceidlih Trail. Da sad planiram putovanje potpuno bih izostavila istocni dio Cabot Traila i iz Baddecka bih se preko Glencoe odvezla prvo na gornju stranu do Cheticampa i Skyline Trail, a onda nazad istim putem na jug prema Port Hood, kroz Margaret Harbour, Inverness, Mabou.

[listopad14]

Pozdrav svima, jel za Kanadu uzimate putno zdravstveno osiguranje? Ako da, koje?

[Acha]

Nakon Cape Bretona odvezli smo se na jug u Wolfville (Port Hood – Wolfville je 4 sata voznje). Wolfville je na drugom kraku Fundy zaljeva, a na prvom je onaj Hopewell Rocks gdje smo gledali plimu i oseku. Ovaj dio zaljeva ima i ime, Minas Basin i zapravo je zaljev unutar zaljeva. Uz njega se prostire plodna dolina Annapolis Valley u kojoj uzgajaju pretezito jabuke, ali i ostalo razno voce.


Annapolis Valley & Beach





Osim voca odlicno im uspjeva i vinova loza pa se zadnjih godina ubrzano razvijaju male vinarije te uredjuju kusaonice i vinske ceste. Brendirali su bijela vina odredjenih sorti, uzgojenih iskljucivo u NS, pod nazivom Tidal Bay. Na odlicnoj su turistickoj poziciji jer je od Wolfvilla do Halifaxa nesto malo vise od sat vremena voznje, a blizu je i trajektna linija za turiste iz SAD-a i New Brunswicka (Saint John, NB – Digby, NS).


Planters Ridge, Port Williams, NS





Lighfoot&Wolfville, Wolfville, NS





I na ovoj strany Fundy-a se mogu gledati plime i oseke. Najzanimljivije mjesto koje smo pronasli je lucica Halls Harbour. Potpuno je bez vode u vrijeme oseke i barke koje zele uci u nju ili izaci moraju cekati plimu. Ovdje se puno bolje vidi kojom brzinom raste vodostaj. Od sadrzaja, jedino sto postoji je restoran (Lobster Pound) s pogledom na luku i suvenirnica, ali i to je dovoljno s obzirom da su odlicni.


Hall's Harbour

[Acha]

Wolfville i mjestasca oko njega (Canning, Port Williams) su me odusevila svojom uredjenoscu. Ovaj predio je bio puno topliji i zeleniji od sjevernog iz kojeg smo bili dosli. Vidi se utjecaj francuske kulture pa i vise izgleda evropski nego kanadski. U mjestima ima predivnih malih restorana i lokala, a osim nekoliko vinarija i malih pivovara imaju i mini mljekaru i siranu Fox Hill u kojoj se, osim sireva, mogu kupiti i svjeze punomasno mlijeko (pasterizirano, ali nehomogenizirano, uglavnom - sve po zakonu) i gelato napravljen s njihovim mlijekom.



Canning, NS






The Noodle Guy, Port Williams, NS






The Church Brewing Co, Wolfville, NS






Kraj Wolfvilla je i Grand Pre (franc. velika livada), predio pod zastitom UNESCO-a jer predstavlja krajolik i centar kulture i povijesti Akadijaca (potomaka francuskih kolonista) te mjesto s kojeg su britanci protjerali na tisuce njih. U crkvi unutar Grand Pre muzeja smo saznali da postoji popis onih koji su deportirani pa cesto ljudi koji imaju bilo kakvo saznanje o svom akadijskom porijeklu dolaze tamo i raspituju se o svojim precima. I ovdje nam je za ulaz vrijedio Discovery Pass.

[Acha]

Nakon Wolfvilla odvezli smo se do Lunenburga i ondje proveli gotovo cijeli dan. Takodjer je pod UNESCO zastitom jer se smatra najboljim primjerom britanske kolonijalne arhitekture u Sjevernoj Americi, a zadrzao je svoj izgled od 1800-ih do sad. Arhitektura je lijepa i zanimljiva, ali mi je gradic pomalo bezivotan, bez obzira sto je izuzetno turisticki posjecen (ili mozda upravo zbog toga?). Najljepsi pogled na grad je s druge strane, s golf terena. Osobno me se vise dojmio Mahone Bay, mjesto u kojem smo zastali na putu do Lunenburga.



Mahone Bay, NS






Lunenburg, NS












Iz Lunenburga smo krenuli na zadnju etapu putovanja, u Halifax. Na putu smo planirali posjetiti Peggy’s Cove, mjesto gdje se nalazi Peggy’s Point Lighthouse. No zakljucili smo da smo vec zasiceni svjetionicima, morskom hranom i morskim i seoskim krajolicima i da cemo vrlo vjerojatno jos jednom doci ovdje pa smo odustali od plana. Peggy’s Point je najpoznatiji svjetionik u Kanadi i jedan od najpoznatijih na svijetu. Smjesten je na granitnoj stijeni i na slikama izgleda predivno. S obzirom da je blizu Halifaxa (navodno 45 min voznje) do njega i do Lunenburga se ide na jednodnevni izlet.

Od Lunenburga do centra Halifaxa smo se vozili oko sat i pol. I ova cesta i dio autoceste Trans Canada koji prolazi kroz NS su me po okolisu podsjetile na voznju autocestom ZG – RI. Ovo nisam jos spomenula - autoceste u NS, NB i PEI se ne placaju.

[JayDeena]

Bok ljudi,

Putujem u Kanadu u listopadu i idem prvo u BC a potom u Toronto u posjet rodbini.

Kad sam već tamo planirala sam skoknuti između to dvoje do USA, konkretno NYC ali nije to bit, zanima me mišljenje koliko mi je to komplicirano s imigracijom, arrive can aplikacijom i tako to, jel mi to jako komplicira život u ovom trenutku?

Put je u Kanadi dakle od 12. do 25.10. ali bi tijekom tog razdoblja izašla iz can (u USA) i vratila se nakon par dana natrag u can. To bi bilo između 16. I 19. 10.



Sent from my M2101K6G using Tapatalk

[J.F.K. 6]

Pozdrav svima,
Mozete li preporuciti dobre kvartove za rezervaciju smjestaja u Torontu?
Hvala unaprijed.

[Dustflower]

J.F.K. 6 kaže:

Pozdrav svima,
Mozete li preporuciti dobre kvartove za rezervaciju smjestaja u Torontu?
Hvala unaprijed.

Za turisticki posjet i airbnb? Gledaj samo da je na liniji podzemne. Neki zgodni kvartovi su oko High Parka, npr. Roncy, Bloor West Village ili ako hoces blize centru Little Italy, Annex, South Cabbagetown i Trinity Bellwoods.


Izbjegavati zonu Jane/Finch i oko Bloor/Sherbourne.

[mirrorball]

Acha kaže:

Iz Lunenburga smo krenuli na zadnju etapu putovanja, u Halifax. Na putu smo planirali posjetiti Peggy’s Cove, mjesto gdje se nalazi Peggy’s Point Lighthouse. No zakljucili smo da smo vec zasiceni svjetionicima, morskom hranom i morskim i seoskim krajolicima i da cemo vrlo vjerojatno jos jednom doci ovdje pa smo odustali od plana. Peggy’s Point je najpoznatiji svjetionik u Kanadi i jedan od najpoznatijih na svijetu. Smjesten je na granitnoj stijeni i na slikama izgleda predivno. S obzirom da je blizu Halifaxa (navodno 45 min voznje) do njega i do Lunenburga se ide na jednodnevni izlet.

I šteta što ste odustali od plana...Stvarno je predivno...Selo ne toliko (tipično "atlantsko"), već sam svjetionik. Čak preporučam, ako Vas put opet odvede tamo, idite (ako se datumi poslože) kad je praznik (što i nije teško s obzirom da imaju bar jedan praznik "mjesečno" ) jer onda nije prevelika gužva.
Osim Citadele u Halifaxu (lepi pogled), na mene je osobno najveći dojam ostavilo groblje gdje su pokopane žrtve sa Titanica.
A i zgrada knjižnice im je k00l...

[manchild]

nastavak putopisa sa str.15:

2023:

Odlučili smo provesti par dana u susjednoj pokrajni (Britanskoj Kolumbiji) i njegov glavni grad Vancouver. Putovanjem do njega iz Calgarija avionom traje 1h, ali autom 10h i mi se naravno odlučili za auto da se ne plaća renta car tamo. E sad 10h u autu, pa recimo da je bilo veselo. 90 minuta od Calgarija stiže se u nacionalni park Banff i tamo nema ludovanja, max.brzina vožnje – 90 km/h zbog zaštite prirode, kazne su rigorozne ako prekoračite brzinu.
Tamo su glavne atrakcije Lake Louise (da, skijalište), ali skijalište nije na tome, nego par km dalje, te meni ljepša Lake Morena (sa kraljevsko plavom bojom jezera). Lake Lousie jezero je lijepo, ali voda je mutna jer voda koja dolazi u jezero je iz ledenjaka koji okružuju samo jezero. Riba nema baš puno u jezeru. Na obali jezera je prekrasni hotel iz 1888.godine, onako kao iz bajke. Banff je obližnji grad te je kao i Calgary doslovno krcat turistima preko ljeta. Moja omiljena trgovina u Banffu je ona koja ručno radi pečene kokice – imaju slatke, pa NY caramela, pa chedar cheese (to su meni najbolje, ruke su bijele od sira, bogovski), pa miješane… Svakako posjetite i Sumporne planine (da, baš se tak zovu), vrući izvor koji naravno mirišu (smrde) po sumporu i bazen u kojem živi jedna alga i jedan minijaturni puž veličine nokta koji živi samo tu u tom bazenu i nigdje drugdje i hrani se tim algama. Kako je Vancouver na drugoj strani Stjenjaka (uz obali Tihog Oceana), očito je da moramo proći Stjenjak. E sad cesta koja postoji tj. autocesta je cesta ko cesta, ali priroda i pogled okolo kad se voziš je da padneš na guzicu, doslovno. Nama su oči ispadale svakih 5 km, od ljepote. Prekasna crnogorica gdje ljudska noga nije stupila, jezera, ma mrak. Naravno da se putem stane u McD, ali to su tako opskurna mjesta, doslovno pojedeš, odeš na WC i odeš dalje. Negdje na sredini Stjenjaka, vam sat ide +1h unaprijed i to je znak da je BC blizu. Iako je većim dijelom autocesta (kroz prijevoje, nismo se baš puno dizali po planinama), ima i dio što oni zovu autocesta, ali to bi po nama bila brza cesta (nema 2 traka u jednom smjeru). Prije ulaza u VC (da ne pišem Vancouver) idemo u njihov ZOO. Žali bože, ni sjena onom u Calgariju, dakle smijurija od zološkog, par živina (istina niti se on ne reklamira kao atrakcija, za razliku od Calgarškog koji je u TOP 10 kaj se mora vidjeti) i eto nas blizu VC i naravno prve prometne gužve koje su potrajale. VC je ogroman grad sa 2.5 mil stanovnika, (3. po veličini nakon Toronta i Montreala, Calgary je 4.). Najljepši dio VC-a je Stanley park, zaista ogroman park u srcu grada. Možete ga obići i kočijom (koja nije baš jeftina, ali vrijedi) i imate pogled na VC luku koja je najveća luka Kanade, a u daljini pogled seže prema Japanu. Obavezno također posjetiti Capilano Most, viseći (da, vibrira kak hodate po njemu) iznad kanjone rijeke i zapravo se nalazite u krošnjama (hodate po drvenim dijelovima) hodate okolo po mostovima i puteljcima, uglavnom ne propustiti. Ono što zaista vrijedi i ono što zaista opušta je kad sjednete na plažu, umočite nogu u prilično hladan i prljav Tihi Ocean i gledate pučinu, vjerujte mi, smiri vas i opusti odmah. Na šetnici imate klupice na kojima možete sjediti i gledati plavetnilo i pučinu. Totalno zen. Ako ćete imati sreće ko mi, vidjet ćete i morske vidre kak se hrane školjkama i ribama koje ulove. Plaža je krcata ljudima, ali se nitko ne kupa (em je jako hladna voda, em one alge (kelp) ne izgledaju estetski lijepo) nego se jednostavno uživa uz ocean. Blizu Stanley parka je dio zbog kojeg je VC i poznat, a to je akvarij. Sad si mislite, jebeš akvarij, ALI to je sustav akvarija i svaka prostorija je jedna ekološka niša, npr. Amazonska prašuma, tropske vode Australije… i sad si ja mislim toliko toga, a nigdje Kanadskog dijela, kanadski dio je u podrumu i odmah se nastavlja na tuljane koji žive izvan akvarija i koji su upravo dobivali ribu. Akvarij je preplavljen turistima (mi smo bili za vrijeme radnog dana) i to je ko da odete u Rim i ne odete u Vatikan. Dakle OBAVEZNO posjetiti, ono usta ćete imate do poda. Uputili smo se u središte grada. Kanadski gradovi nemaju centralni trg ko europski nego je recimo to tako nekakva glavna ulica i to je recimo središte. Za razliku od Calgarija, VC je krcat beskućnicima. Jedna scena mi se urezala u pamćenje – ulica puna brendova – Gucci torbica, a ispod izloga beskućnik. Ne treba Vam nikakvi drugi komentar. Naravno da imaju i oni svoj Tower (u Calgariju je bolji) i imaju sat (ne bi vjerovali iz čega oni naprave atrakciju), ali nije to običan sat, to je sat na paru iz 19.st i još radi i svakih 15 min otkucava melodiju i ispušta paru. Ljudi se doslovno guraju (ja također) da vide taj sat. Po noći meni najljepše gledati nebodere i svjetla u njima, grad je krcat njima. E sad postoji VC i North VC. North VC je bolji dio VC-a i tamo beskućnika nema, jer da bi došli do njega morate preći prekrasni most tako da kad se vozite autom, pogled s jedne strane luka, s druge strane pučina. Hrana je naravno morska i to svakako iskoristite. Najelitniji dio u tom north VC-u je kvart u kojem i filmske zvijezde imaju kuće, pa tako smo vidjeli (zaista lijepa kuća) od Ryan Reynoldsa. Planirali smo ići i na Victoria otok, ali nismo stigli. Još smo otišli do luke, tamo imaju natkrivenu tržnicu prepunu svježeg voća, povrća i morskih delikatesa. Klima u VC-u je blaža od Calgarija (ipak je na oceanu), ali (ima ali), negativna strana je što zna dosta padati kiša (mi smo imali sreće pa nije padala kad smo mi bili) i zna biti poprilično oblačno (Calgariji je nasunčaniji grad Kanade). Upravo zbog blage klime imaju više kanadskog voće i povrća, svakako posjetiti restorane sa morskom hranom i da, VC je poprilično skup grad, redovito u TOP 10 najskupljih gradova upravo zbog relativno blage klime (u usporedbi sa klasičnom kanadskom klimom) te blizine američke granice i grad Seattle sa američke strane. Plaćaju provincijski porez i državni porez (Calgary nema toga i zato je jeftiniji i za život i za sve od VC-a). Tako da ako tamo planirate živjeti morate si naći jako dobar plaćeni posao. Zime su relativno blage, zna biti snijega, ali rijetko. U luci (bliže samom gradu) vidite jahte koje kad vidite znate da su od nekih milijunaša, jer smo viđali turiste koji su samo jahte snimali. Blizu akvarija Vam se nudi jednodnevni izlet na pučinu u promatranju kitova, što ako imate vremena svakako uplatite. Glavna „manjina“ u gradu – Kinezi – čak i za moj ukus, malo previše.
Vraćamo se mi mojem dream city – Calgary. U Kanadi ljudi ne slikaju nebodere, u Kanadi se slika priroda i to je pravo bogatstvo.

[manchild]

Calgary – second edition

Calgary ima oko 1.5 mil stanovnika što ga čini 4. po veličini, ali je površinom jako veliki te ima puno predgrađa. Glavnog trga (kao u Europi) nema, nego postoji recimo to tako glavna ulica Stephen avenue koja je pretvorena u pješačku zonu i puna je restorana. Grad se razvio uz rijeke Bow i Elbow koje se ulijevaju jedan u drugu upravo u gradu. Rijeka je relativno plitka pa u ljetnim mjesecima bi je mogli propješačiti na određenim mjestima. Za vrijeme zime plutaju sante leda po rijeci, ono čista egzotika. Za vrijeme vrućih dana (kako je rijeka poprilično brza) se možete (ako imate 2 auta) otići gore i onda se čamcima i kajacima spustiti kilometrima prema dolje, malo se pošpricate sa vodom, ma odlično ako imate djecu. Ako bi željeli malo zelenila svakako otiđite u botanički vrt u šoping centru (da, u šoping centru), toliko puno bilja osjećate ćete se kao da ste negdje vani, a ne u šoping centru, tu je i fontana sa zlatnim ribicama i stakleni krov na 4. katu na kojem je vrt. Ako je vani jako hladno, a zimi zna biti, a neda vam se hodati po hladnoći, a trebate na posao, onda vam je odlična stvar +15m, sustav hodnika koji spajaju poslovni dio grada, tako da iz jedne zgrade u drugu možete putem tih hodnika. Zašto 15m, zato što su na toj visini od ceste. 2019 je otvorena prekrasna sa modernom arhitekturom knjižnica koje je postalo It mjesto u gradu, unutra sve od drveta na 4 kata, ogromne prostorije, posebni dio gdje možete snimati svoj podcast ili video za youtube, dječji odjel ima i igraonice, ono cijelu zimu možete provesti tamo (naravno ako volite knjige i biti njima okruženi). Grad je krcat zelenilom i parkovima, najbolji je Princes Island Park – mrvicu udaljen od središta grada, odlično za piknike, vožnju biciklom, rolanje ili samo šetnja po suncu (Calgary je najsunčaniji grad Kanade). Ima više parkova gdje možete promatrati i npr.ptice ali recimo da je ovaj najpoznatiji. Glavna atrakcija za posvuduše koje voli slikate sebe i kak kenjaju će doći na svoje jer je Peace bridge most od kojeg zastaje dah, od čelika je i u crvenoj boji. Ono nemrete fulate taj most da hoćete. Oni koji su noćne ptice (ko ja) i koji hoće hodočastiti po barovima 17 ave je raj za vas, krcat barovima i restoranima. Ak se pitate dal ima ćevapa – ima, ali nije blizu i drži jedan Srbin. Morski restorani postoje (većinom su grčki) i recimo da su ti ok i imaju okus lignji ko u Europi, ali držati se restorana koji drže steakove, pošto je Alberta i Calgary poznati po govedini, steak je ono što ćete jesti tamo. Cijene u restoranima nisu visoke, a McD i ostali restorani brze hrane su full jeftini, tako da zaista puno ljudi jede vani, pogotovo preko ljeta kad sunce zalazi oko 23h. Svakako posjetiti Heritage park gdje je prikazuje kako se nekad živjelo u gradu – imaju muzej starinskih auta, kamiona i benzinskih stanica, malo se šećete po tom selu, pa se možete voziti starinskim brodom i vlakićem na paru, vidjeti kak se živjelo krajem 19.st., to ne propustiti. ZOO vrt je must see, podijeljen je po kontinentima, glavne zvijezde su pingvini, imate i prahistorijski park sa dinosaurima u originalnom okolišu. Grad ima i akvarije koji nisu ni sjena onih iz Vancouvera.
Ako vam je u gradu dosadno, bez brige imate dosta toga i izvan grada za vidjeti. Prvo je Calway park (to je recimo Gardaland verzija), od vožnja vlakićem, do ukletih kuća, do autića koji se udaraju, tamo dovesti djecu prava pošast. Druga stvar je Atlas cole mine – to je do početka 60-tih godina bio rudnik ugljena koji je sad zatvoren i pretvoren u nacionalno zaštićeno blago. Možete tour za vlakićem, a možete i pješice sa vođenim turama po rudnicima i kak se nekad radilo i živjelo (strašni uvjeti, ono nestvarno). Ako nastavite dalje vožnju dolazite do geoloških formacija – badland gdje su nekad Indijanci bacali bizone za litica i tako ubijali bez da su oni sami stradali, bizoni nisu baš pičkin dim. Najbolji dio toga je Royal Tyrrell muzej, muzej dinosaura. Na najvećem nalazištu dinosaura u SJ.Americi je napravljen muzej koji ostavlja bez daha, od originalnih fosila biljaka (meni najbolje), životinja, mamuta, original kostiju dinosaura, originali sastavljeni kosturi, svaki dio predstavlja jednu od povijesnih razvoja Zemlje (devon, kreda…), tamo vidite paleontologe koji čiste upravo nađene fosile. Oni koji su fanovi Star trek (ko ja), imate meku, u vukojebini (doslovno nema ništa) se nalazi muzej Zvjezdanih staza, a grad se zove Enterprise. Imate repliku broda (Kirk verzija, ne Picard), a u samom muzeju sve vrste koje su bile u seriji, prodaja kostima, gadeta, ono raj za fanove, ponavljam usred ničega. Ima i mural sa glumcima koji su u svim serijama glumili doktore. Ma ono mrak.
Ono najvažniji po čemu je grad Calgary i poznat je Banff – navjeći i najposjećeniji nacionalni park Kanade, 90 minuta vožnje autom, od ljepote da padnete na guzicu, neznate što je ljepše, šume ili jezera, sa tirkiznom bojom, Grassy lake moj favorit (trebate 45 min uzbrdo), ali vrijedi truda, tamo sjediti uz klupicu i gledati plavo zelenkastu vodu – čisti zen. Preporučujem također i Kananaskis. Ko voli planinariti, Calgary i Banff su raj za njih. Johnston kanjon također (kad ste u Banfu) ne propustiti.
Grad je također poznat kao prvi CAN grad koji je organiziral ZOI i na tim padinama možete po zimi skijati, a po ljeti carting i mini golf. Ako hoćete domaće voće, povrće, med za to dolazite na farmers market (cijene jesu malo više, ali znate da je sa lokalnih farmi), možete usput tamo nešto i pojesti.
Calgary stampede je glavni događaj sezone – od utrke konjskih zaprega, povorke Indijanaca, rodeo, hrpa koncerata, ono morate vidjeti da bi vjerovali.
Ako se pitate gdje su muzeji – ima ih, ali Glenbow muzej je zatvoren zbog renovacije. Studio Bell je muzički muzej na 6 katova, artefakti, instrumenti, možete snimati album, imate i vojni muzej (većinom WWI i WWII). Ko voli kinesku i japansku robu doći u kinesku četvrt i Dragon mall.
Životinje – grad je prepun polarnih zečeva koji trčkaraju gradom, glavni šefovi su galebovi, golubova ima malo. Bjelogorica je većinom uz rijeku, prevladava crnogorica po gradu i izvan grada.