Benjamin Labatut - Kada više ne razumijemo svijet

[Middleway]

Benjamin Labatut: Kada više ne razumijemo svijet

Roman bi se prirodoslovcima morao na prvu svidjeti, a i svima onima koje zanimaju romansirane povijesti znanosti. Stil briljantan! Donosim dva citata:

"Učinak CIJANKALIJA tako je brz da postoji samo jedno svjedočanstvo o njegovom okusu, koje je početkom 19. stoljeća ostavio M. P. Prasad, tridesetdvogodišnji indijski zlatar koji je dospio napisati tri retka nakon što ga je progutao: "Doktori, kalijev cijanid. Kušao sam ga. Pali jezik i ima trpak okus", stajalo je u poruci koju su našli pored njegova tijela u hotelskoj sobi koju je unajmio da si oduzme život."

"Ujutro 31. kolovoza 2012. japanski matematičar Shinichi Mochizuki objavio je na svom blogu četiri članka. Njihovih više od pet stotina stranica sadrže dokaz jedne od najvažnijih pretpostavki u teoriji brojeva, poznate kao a + b = c. Do dana današnjeg nitko ga nije uspio shvatiti."

[Mr Smoogj]

Middleway kaže:

Benjamin Labatut: Kada više ne razumijemo svijet

Roman bi se prirodoslovcima morao na prvu svidjeti, a i svima onima koje zanimaju romansirane povijesti znanosti. Stil briljantan! Donosim dva citata:

"Učinak CIJANKALIJA tako je brz da postoji samo jedno svjedočanstvo o njegovom okusu, koje je početkom 19. stoljeća ostavio M. P. Prasad, tridesetdvogodišnji indijski zlatar koji je dospio napisati tri retka nakon što ga je progutao: "Doktori, kalijev cijanid. Kušao sam ga. Pali jezik i ima trpak okus", stajalo je u poruci koju su našli pored njegova tijela u hotelskoj sobi koju je unajmio da si oduzme život."

"Ujutro 31. kolovoza 2012. japanski matematičar Shinichi Mochizuki objavio je na svom blogu četiri članka. Njihovih više od pet stotina stranica sadrže dokaz jedne od najvažnijih pretpostavki u teoriji brojeva, poznate kao a + b = c. Do dana današnjeg nitko ga nije uspio shvatiti."

Apsolutno se ne slažem kao netko tko obožava čitati Briana Greenea.

Mr Smoogj kaže:

Nepodnošljivi hipsteraj i nepoznavanje osnovnih postulata znanosti koju opisuje, a da ne pričamo o pubertetskoj psihologizaciji. Čak sam si pofotkao nekoliko pasusa, da nasmijavam društvo.

Mr Smoogj kaže:

Pa ipak, nije ga mogao izbiti iz glave. Čak i dok je bio uronjen u ratni kaos, singularnost se u njegovom umu širila poput mrlje, nadvijena iznad pakla rovova; vidio ju je u ranama od metka na svojim drugovima, u očima uginulih konja u blatu, u odrazu na staklima plinskih maski. Mašta mu je bila zarobljena vlastitim otkrićem; užasnuto je shvatio da će njegova singularnost, ako doista postoji, trajati do kraja svemira.
…

Njegova sposobnost apstrakcije nije poznavala granice. Umio je izvoditi neslućene skokove prema višim kategorijama i raditi u redovima veličine koje se nitko prije njega nije usudio istraživati. Formulirao je svoje probleme uklanjajući jedan sloj za drugim, pojednostavljujući i apstrahirajući sve dok ne bi izgledalo da više nije ostalo ništa, da bi potom u toj prividnoj praznini našao strukture koje je tražio.

…

U očima matematičara nadavali su se kao prirodno okružje, jer Alexander nije nametao svoju volju stvarima, nego ih je puštao da rastu same od sebe, pa je ishod krasila organska ljepota, kao da je svaka ideja nikla i dala plod slijedeći vlastitu pobudu.

[Middleway]

Mr Smoogj kaže:

Apsolutno se ne slažem kao netko tko obožava čitati Briana Greenea.

Pa ne mogu reći da dijelom nisi u pravu. Sad kad čitam te odlomke i meni izgledaju tričavo podsjetivši me na Oppenheimerove vizije mikrozbilje u istoimenom filmu koje su po meni blagi užas...

A opet Oppenheimer je dobio Oskara, kao što je i Labatut dobio nagradu PEN-a i ušao u uži izbor za Bookera za isti taj roman... Čini se da onda baš i ne stojiš do tih nagrada

I da, pogriješio sam kad sam napisao da se radi o romansiranoj povijesti znanosti, sam autor rekao je da samo u prvom poglavlju nije izmišljao, pa opet, ne možeš reći da ova dva odlomka koja sam naveo nisu pravi stilski biseri?! Njegov stil osvaja, a stil je sve.

Inače, sviđaju mi se romani s tom znanstvenom komponentom... Možda sam na ovom mjestu trebao navesti Anomaliju Herve Le Telliera? Apsolutno besprijekoran roman, oslikan duh vremena plus ti sjajno uklopljeni matematički i fizičarski dijelovi, ali da, i on je dobio Goncourta...

[Mr Smoogj]

Middleway kaže:

Inače, sviđaju mi se romani s tom znanstvenom komponentom... Možda sam na ovom mjestu trebao navesti Anomaliju Herve Le Telliera? Apsolutno besprijekoran roman, oslikan duh vremena plus ti sjajno uklopljeni matematički i fizičarski dijelovi, ali da, i on je dobio Goncourta...

Sad će ispasti da prcam, ali Anomaliju također ne mogu smisliti. Nepodnošljivo mi je trivijalna i neznanstvena, ali još veći problem, nimalo znanstvenofantastična na što se fura. Hrpica aktualnih hashtag tema banalno razrađenih u nekakvom nedomišljenom high conceptu. A na gostovanje kod Colberta sam tako preokrenuo očima, da sam morao na operativni zahvat kako bi mi ih vratili u početni položaj.

[Middleway]

Mr Smoogj kaže:

Sad će ispasti da prcam, ali Anomaliju također ne mogu smisliti. Nepodnošljivo mi je trivijalna i neznanstvena, ali još veći problem, nimalo znanstvenofantastična na što se fura. Hrpica aktualnih hashtag tema banalno razrađenih u nekakvom nedomišljenom high conceptu. A na gostovanje kod Colberta sam tako preokrenuo očima, da sam morao na operativni zahvat kako bi mi ih vratili u početni položaj.

Ako je tako, onda smo došli do točke standardizacije ukusa, i zamolio bih te da navedeš barem jedan roman (sa znanstvenom tematikom) koji je po tvom ukusu i ne podliježe trivijalnostima i neznanstvenostima po tvom ukusu...

Jedva čekam provjeriti ima li nešto bolje od Anomalije i Labatuta, jer sam se zadnjih godina navukao upravo na takvu literaturu.

Ali ne mogu a da spomenem Brian Greenea, kad si ga već naveo... Mislim da bi ga mogao sasjeći na isti način koji si ti primijenio na mojim perjanicama romansirane znanstvene literature, ali neću, samo ću primijetiti da je pomalo tužno gledati kako on i dalje podržava i zagovara teoriju koja danas stoji na sve klimavijim nogama, teoriju struna... Zar danas u kontekstu knjiga na ovu temu nisu relevantniji autori poput Rovellija i njegovog prijatelja i oponenta Smolina, koji su ne samo popularizatori, već i stvaratelji teorija? No, mislim da ovdje već izlazimo iz teme topica...

[Mr Smoogj]

Middleway kaže:

Ako je tako, onda smo došli do točke standardizacije ukusa, i zamolio bih te da navedeš barem jedan roman (sa znanstvenom tematikom) koji je po tvom ukusu i ne podliježe trivijalnostima i neznanstvenostima po tvom ukusu...

Meni je Cixin Liu full čitljiv i zanimljiv. Je, karakterizacija likova mu nije baš forte, ali bogami nije ni Labatutu i Le Tellieru, ali Cixin Liu se bar ne znoji oko toga kao ova dvojica.

Middleway kaže:

Ali ne mogu a da spomenem Brian Greenea, kad si ga već naveo... Mislim da bi ga mogao sasjeći na isti način

Naravno da ne bi, jer Greene ne piše beletristiku i pritom još lošu.

Middleway kaže:

samo ću primijetiti da je pomalo tužno gledati kako on i dalje podržava i zagovara teoriju koja danas stoji na sve klimavijim nogama, teoriju struna...

Kaj bi bilo tužno, pa ima čovjek valjda uz svo svoje obrazovanje pravo zastupati teoriju u koju vjeruje na temelju svojih i tuđih istraživanja. Greenea, kao i bilo kojeg od popularno znanstvenih autora se ne čita da bi se slagalo ili ne slagalo s njima, jer daleko smo mi od njihovog poznavanja materije, nego da bi se spoznalo u kojim pravcima se može razmišljati.

S druge strane, Labatutu je napeto svoditi znanstvenike na svoj koprofilski nivo, dok je Le Tellier tipični suvremeni popkulturalni mistifikator.

[Middleway]

Mr Smoogj kaže:

Meni je Cixin Liu full čitljiv i zanimljiv. Je, karakterizacija likova mu nije baš forte, ali bogami nije ni Labatutu i Le Tellieru, ali Cixin Liu se bar ne znoji oko toga kao ova dvojica.

I mislio sam da ćeš njega spomenuti... a i spremao sam se podići tu knjigu. Je li sramota na podforumu Književnosti priznati da sam zasad pogledao samo Netflix seriju... ?
Prvih pet epizoda odlične, preostale tri - bezveze... kasnije sam pročitao da su redatelji nešto mijenjali, ubacivali prije reda... tako da se knjiga nameće kao jedini relevantan kriterij za ocjenu djela...

Mr Smoogj kaže:

S druge strane, Labatutu je napeto svoditi znanstvenike na svoj koprofilski nivo, dok je Le Tellier tipični suvremeni popkulturalni mistifikator.

Ali vratimo se Labatutu i Le Tellieru. Optužio si ih za neznanstvenost. Slažeš li se da jedino fizičari mogu ocijeniti ta djela po tom kriteriju? Kad bismo mogli nekog forumaša s prirodnih znanosti pridobiti da pročita Kada ne razumijemo svijet ili Anomaliju, vjerujem da bismo barem tu optužbu skinuli s dnevnog reda.

I ponovno sam bacio oko na one odlomke koje si izdvojio, recimo, onaj o singularnosti, jasno je da se tu ne radi o znanstvenom opisu fenomena već onoga što on opsesivno izaziva u Schwarzschildu. O istoj toj singularnosti, on je napisao i ove znanstvene retke koje bi svaki fizičar mogao ocijeniti jesu li znanstveno relevantni ili ne:

... Schwarzschild je deducirao da bilo koji objekt može generirati singularnost ako je njegova materija zbijena u dovoljno ograničenom prostoru: za Sunce su dovoljna tri kilometra, za Zemlju osam milimetara, za prosječno ljudsko tijelo 0,000000000000000000000001 centimetara. Unutar praznine koju su predviđala njegova mjerenja, osnovni parametri svemira razmjenjivali su svoja svojstva: prostor je tekao kao vrijeme, vrijeme se protezalo kao prostor. To izobličenje mijenjalo je zakon uzročnosti; Karl je zaključio da bi hipotetski putnik ako bi bio kadar preživjeti putovanje u unutrašnjost te prorijeđene zone, dobivao svjetlost i informacije iz budućnosti, što bi mu omogućavalo da vidi događaje koji se još nisu zbili. Ako bi uspio dosegnuti središte bezdana a da ga gravitacija ne rastrga, razaznao bi dvije slike postavljene jedna na drugu, istovremeno projicirane u malom krugu iznad njegove glave, poput onih koje se vide kad se gleda u kaleidoskop: u jednoj bi nepojmljivom brzinom promatrao cijelu buduću evoluciju svemira, a u drugoj prošlost zamrznutu u jednom trenutku.

Ovakve spekulativne misli morale bi se svidjeti fizičarima... jer u njima naprosto ima 'ono nešto'... možda je to težnja za spoznajom totaliteta stvarnosti... I tu njihovu najskriveniju tajnu iznese jedan običan književnik...
Sve ono što nije izrecivo u znanostima, umjetnosti, čak i filozofiji - izrecivo je u književnosti...

Imam još jedan citat za poslije...

[Mr Smoogj]

Middleway kaže:

I mislio sam da ćeš njega spomenuti... a i spremao sam se podići tu knjigu. Je li sramota na podforumu Književnosti priznati da sam zasad pogledao samo Netflix seriju... ?
Prvih pet epizoda odlične, preostale tri -bezveze...

Ja sam izdržao pola prve epizode.

Middleway kaže:

Ali vratimo se Labatutu i Le Tellieru. Optužio si ih za neznanstvenost. Slažeš li se da jedino fizičari mogu ocijeniti ta djela po tom kriteriju? Kad bismo mogli nekog forumaša s prirodnih znanosti pridobiti da pročita Kada ne razumijemo svijet ili Anomaliju, vjerujem da bismo barem tu optužbu skinuli s dnevnog reda.

Ma dobro, ali u Le Tellieru zbilja nema ničeg znanstvenog, to je samo high concept pretpostavka, koja mu služi kao polazišna točka za jeftinu psihologizaciju i banalno gomilanje hot topics. Labatut nešto piše o znanosti, ali kao gluh o glazbi, nešto je on tu proučavao, ali mu je malo toga jasno, pa uglavnom blebeće kao u pasusima koje sam izdvojio.

Middleway kaže:

I ponovno sam bacio oko na one odlomke koje si izdvojio, recimo, onaj o singularnosti, jasno je da se tu ne radi o znanstvenom opisu fenomena već onoga što on opsesivno izaziva u Schwarzschildu.

Nisam te pasuse izdvojio jer su loši znanstveno, nego književno. Te hiperbole su mu toliko isprazne, da mi je na trenutke padalo na pamet da parodizira taj stil pisanja.

[Middleway]

Mr Smoogj kaže:

Nisam te pasuse izdvojio jer su loši znanstveno, nego književno. Te hiperbole su mu toliko isprazne, da mi je na trenutke padalo na pamet da parodizira taj stil pisanja.

Za njegovu književnost možda si u pravu, jer nikad ne gledam kako je netko upotrijebio neku hiperbolu ili, kako se ono zove, simploku... Za mene je književnost sve skupa stil i atmosfera, drugim riječima - osjećaj, valjda sam to 'naučio' od Kafke... Tako mi se dogodi da jednom pročitam te tvoje pasuse koje si izvukao, i učini mi se da si u pravu, a drugi put ne...

Mr Smoogj kaže:

Ma dobro, ali u Le Tellieru zbilja nema ničeg znanstvenog, to je samo high concept pretpostavka, koja mu služi kao polazišna točka za jeftinu psihologizaciju i banalno gomilanje hot topics. Labatut nešto piše o znanosti, ali kao gluh o glazbi, nešto je on tu proučavao, ali mu je malo toga jasno, pa uglavnom blebeće kao u pasusima koje sam izdvojio.

O Le Tellieru sam spreman otvoriti novu temu i priznati da si možda u pravu u pogledu njegovog poznavanja znanosti, ali ne i književnosti. Ali u isto vrijeme, moram istaknuti da je teorija simulacije samo vrhunska spekulacija, pa u njoj zapravo ima vrlo malo znanosti.

Međutim, kada je riječ o Labatutu i njegovom razumijevanju znanosti, tu se nikako s tobom ne mogu složiti. Mislim da mu je razumijevanje onoga o čemu piše itekako jasno. Riječi koje je upotrijebio kako bi u sljedećem citatu objasnio ključno obilježje kvantne teorije, mislim da mnogim današnjim fizičarima nisu u potpunosti jasne. Da bi zatim, i moram to naglasiti - na rubu genijalnosti - uveo spektakularnu poveznicu s književnošću... Inače, moje je mišljenje da se i ovaj suvremeni nihilizam može pobijediti književnošću, a ne samo njome doprinijeti razumijevanju kvantne teorije, no to su već druge teme...

"Ako samo jedno zrnce prašine sadrži milijarde atoma", rekao mu je Bohr dok su se penjali po masivima gorja Harz, "kako se može smisleno govoriti o nečemu tako malenom?" Fizičar - kao i pjesnik - ne treba opisivati činjenice svijeta, nego samo stvarati metafore i mentalne spone. Od tog ljeta pa nadalje Heisenberg je shvaćao da je primjenjivati pojmove klasične fizike položaj, brzina i količina gibanja - na subatomsku česticu potpuno neumjesno. Taj aspekt prirode iziskuje novi jezik.

Brate, nije li taj pasus gotovo pa savršen! Ne znam koliko si upoznat s racionalnom neshvatljivošću kvantne teorije, ali pretpostavljam da jesi čim razgovaramo o ovoj knjizi. Vjerojatno ti je poznat i slavni Feynmanov navod da je uvjeren da ne postoji osoba na svijetu koja zaista razumije kvantnu teoriju. Labatut ovim pasusom pokazuje da uvažava tu činjenicu; jedino što možemo je stvarati nove metafore i opisivati svoja iskustva. Uostalom, sam Heisenberg u svojoj knjizi zapisuje da atom sam po sebi nema nikakva svojstva, već ih stječe isključivo činom promatranja. Zbog toga ovaj odlomak slavi književnost u pravom smislu te riječi, a bilo bi bogohulno napasti ga... ali zašto mi se čini da ćeš to pokušati...

[Mr Smoogj]

Middleway kaže:

O Le Tellieru sam spreman otvoriti novu temu i priznati da si možda u pravu u pogledu njegovog poznavanja znanosti, ali ne i književnosti. Ali u isto vrijeme, moram istaknuti da je teorija simulacije samo vrhunska spekulacija, pa u njoj zapravo ima vrlo malo znanosti.

Nemoj zbog mene, jer sam to pročitao prije više od dvije godine, onda kad je izašlo, i osim par detalja koji su mi se baš usjekli zbog lošosti, i ne sjećam se dovoljno za ikakvu smislenu raspravu. Najbolje pamtim da sam bio zgrožen kakve se pizdarije nagrađuju.

Middleway kaže:

Međutim, kada je riječ o Labatutu i njegovom razumijevanju znanosti, tu se nikako s tobom ne mogu složiti. Mislim da mu je razumijevanje onoga o čemu piše itekako jasno. Riječi koje je upotrijebio kako bi u sljedećem citatu objasnio ključno obilježje kvantne teorije, mislim da mnogim današnjim fizičarima nisu u potpunosti jasne.

Ali čuj sad ti sebe - tebi je istovremeno opcija da nam dođe neki nick s Prirodnih znanosti procijeniti Labatutov značaj i clickbait tvrdnja da mnogi današnji fizičari ne razumiju u potpunosti kvantnu mehaniku. Ne misliš da si malo konradiktoran?

Middleway kaže:

Brate, nije li taj pasus gotovo pa savršen! Ne znam koliko si upoznat s racionalnom neshvatljivošću kvantne teorije, ali pretpostavljam da jesi čim razgovaramo o ovoj knjizi. Vjerojatno ti je poznat i slavni Feynmanov navod da je uvjeren da ne postoji osoba na svijetu koja zaista razumije kvantnu teoriju. Labatut ovim pasusom pokazuje da uvažava tu činjenicu; jedino što možemo je stvarati nove metafore i opisivati svoja iskustva. Uostalom, sam Heisenberg u svojoj knjizi zapisuje da atom sam po sebi nema nikakva svojstva, već ih stječe isključivo činom promatranja. Zbog toga ovaj odlomak slavi književnost u pravom smislu te riječi, a bilo bi bogohulno napasti ga... ali zašto mi se čini da ćeš to pokušati...

Labatut je kao neki napaljeni adolescent koji opisuje pičku.

Jezik kojim se objašnjavaju postulati i pretpostavke kvantne mehanike i bilo koje suvremene fizičke i/ili matematičke teorije postoji - to je jezik matematičkih i fizičkih formula. "Fizičar - kao i pjesnik" mora samo stvarati metafore??? Koja ignorantska glupost. Fizičar svaku svoju metaforu mora dokazati putem ili teorijskih izračuna ili, u idealnoj varijanti, kroz rezultate eksperimenata. Napisati takvu idiotariju kakvu je napisao Labatut u odlomku koji citiraš može zbilja samo osoba teškog narcističkog poremećaja. Takvima naravno da odgovara antropocentristička ideja o Čovjeku koji svojim promatranjem stvara svemir, jer ne razumiju mehanizme promatranja.

Labatut ne "slavi književnost" nego pokušava izjednačiti dvije grane kako bi samom sebi i svojim trivijalnim razmišljanjima dao na značaju. Tako da možeš ti njega citirati koliko hoćeš, ali svaki citirani odlomak ja si dodajem spisku onih koje sam izvadio, jer mi je fascinantno kako netko može tako promašivati bit.

[Cahit]

Tog popodneva Heisenberg i Bohr predstavili su svoju verziju kvantne mehanike, koja će postati poznata kao "kopenhaško tumačenje".

Stvarnost, rekli su nazočnima, ne postoji kao nešto odjelito od čina promatranja. Kvantni objekt nema intrinzična svojstva. Elektron nije ni na kojem fiksnom mjestu sve dok ga se ne mjeri; tek se u tom trenutku pojavljuje. Prije mjerenja nema nikakva svojstva; prije promatranja o njemu se ne može čak ni misliti. Postoji na određen način tek onda kada ga detektira određeni instrument. Između jednog i drugog mjerenja nema nikakva smisla pitati kako se giba, što je ni gdje je. Poput mjeseca u budizmu, čestica ne postoji; čin mjerenja pretvara ga u stvaran objekt.

Raskid koji su predlagali bio je brutalan. Fizika se više ne treba baviti stvarnošću, nego onime što možemo reći o stvarnosti. Atomi i njihove čestice nemaju isti bitak kao predmeti svakodnevnog iskustva. Žive u svijetu potencijalnosti, objasnio je Heisenberg: nisu stvari, nego mogućnosti. Prijelaz iz "mogućeg" u "stvarno" događa se samo u činu promatranja ili mjerenja. Stoga nema ni-kakve kvantne stvarnosti koja bi postojala neovisno. Mjeren kao val, elektron će se pojavljivati kao takav; mjeren kao čestica, poprimit će oblik čestice.

A onda su otišli i korak dalje.

Nijedna od tih granica nije teorijska: nije u pitanju greška u modelu, eksperimentalno ograničenje ili tehnički problem. Jednostavno rečeno, ne postoji neki "stvaran svijet" tamo vani koji bi znanost mogla proučavati. "Kad govorimo o znanosti našega doba", objasnio im je Heisenberg, "govorimo o odnosu koji imamo s prirodom ne kao objektivni i izdvojeni promatrači, nego kao glumci u igri između čovjeka i svijeta. Znanost se više ne može na isti način suočavati sa stvarnošću. Metoda analiziranja, objašnjavanja i razvrstavanja svijeta postala je svjesna vlastitih ograničenja: ona proizlaze iz činjenice da njezino uplitanje mijenja same predmete koje istražuje. Svjetlost kojom znanost obasjava svijet ne mijenja samo naš pogled na stvarnost nego i ponašanje njezinih temeljnih jedinica." Znanstvena metoda i njezin predmet više se nisu mogli razdvojiti.

Ne znam, meni je ovo lijep opis Heisenbergovih načela*, ali kad čitam ove citate koje je Smoogj vadio zaista djeluje bezveze. Tako da sam poprilično ambivalentan po pitanju Labatuta, a htio bih pročitati njegovog Manijaka, koji je o Van Neumannu o kojem sam nekad davno pisao seminar i bio mi je fascinanatan lik. Sad se malo bojim

*Ima i drugi, braće Coen, koji još jače udara

They got this guy, in Germany. Fritz Something-or-other. Or is it? Maybe it's Werner. Anyway, he's got this theory, you wanna test something, you know, scientifically - how the planets go round the sun, what sunspots are made of, why the water comes out of the tap - well, you gotta look at it. But sometimes you look at it, your looking changes it. Ya can't know the reality of what happened, or what would've happened if you hadn't-a stuck in your own goddamn schnozz. So there is no "what happened"? Not in any sense that we can grasp, with our puny minds. Because our minds... our minds get in the way. Looking at something changes it. They call it the "Uncertainty Principle". Sure, it sounds screwy, but even Einstein says the guy's on to something.

[Mr Smoogj]

Stvarnost, rekli su nazočnima, ne postoji kao nešto odjelito od čina promatranja. Kvantni objekt nema intrinzična svojstva. Elektron nije ni na kojem fiksnom mjestu sve dok ga se ne mjeri; tek se u tom trenutku pojavljuje. Prije mjerenja nema nikakva svojstva; prije promatranja o njemu se ne može čak ni misliti. Postoji na određen način tek onda kada ga detektira određeni instrument. Između jednog i drugog mjerenja nema nikakva smisla pitati kako se giba, što je ni gdje je. Poput mjeseca u budizmu, čestica ne postoji; čin mjerenja pretvara ga u stvaran objekt.

Dobro, ali ne čini li ti se da se ovo tumačenje može čitati i kao ultimativni egotrip? Stvarnost ne postoji mimo ljudskog promatranja? Nije li puno ispravniji zaključak manjkavost ljudskog perceptivnog aparata?

Ja Greenea volim čitati upravo zato što nakon svake analize pojedine teorije uvijek ispočetka naglasi kako sve to treba uzeti s rezervom jer se ne jednom dogodilo da je elaboracija ustvari vrlo prikriveni reverse engineering stvoren da se dođe do upravo onih rezultata koji potvrđuju ranije smišljenu teoriju.

[Middleway]

Mr Smoogj kaže:

Ali čuj sad ti sebe - tebi je istovremeno opcija da nam dođe neki nick s Prirodnih znanosti procijeniti Labatutov značaj i clickbait tvrdnja da mnogi današnji fizičari ne razumiju u potpunosti kvantnu mehaniku. Ne misliš da si malo konradiktoran?

Pa naravno, zbog utvrđivanja znanstvenosti Labatutovog teksta, jer se dio tvojih optužbi odnosi na znanost, a ni ti ni ja ne možemo biti suci u tom pogledu.

I nisam kontradiktoran. To što si poslije napisao za kvantnu mehaniku podsjetilo me na Einsteina i njegov otpor prema kvantnoj teoriji. Naime, jedno je rabiti matematičke i fizičke formule i koristiti kvantne efekte, i to znamo činiti, kvantna teorija je najneopovrgljivija teorija koju imamo, koliko je meni poznato u nijednom eksperimentu nije utvrđena nijedna anomalija, a drugo interpretirati kvantnu teoriju s ciljem njenog razumijevanja. Dakle, mnogi znaju rabiti efekte kvantne teorije, ali da je opet ne razumiju, i to sam htio reći.

Naime, tu postoji više interpretacija i očito je da nisi na strani trenutno najprihvaćenije kopenhagenske interpretacije koju zastupaju Bohr i Heisenberg, ali ne možeš zbog toga napadati Labatuta koji samo - na meni izvanredan, a tebi bezvezan - način romansira njihove zaključke. Stoga, čini mi se da više nema smisla citirati našeg Labatuta, neka ga ovaj puta brani Heisenberg osobno! Da vidiš da su metafore zaista u igri!

Quantum theory provides us with a striking illustration of the fact that we can fully understand a connection though we can only speak of it in images and parables.

[T]he atoms or elementary particles themselves are not real; they form a world of potentialities or possibilities rather than one of things or facts.

I meni jedan od najdražih:

We have to remember that what we observe is not nature in itself but
nature exposed to our method of questioning.

[Middleway]

Cahit kaže:

Ne znam, meni je ovo lijep opis Heisenbergovih načela*, ali kad čitam ove citate koje je Smoogj vadio zaista djeluje bezveze. Tako da sam poprilično ambivalentan po pitanju Labatuta, a htio bih pročitati njegovog Manijaka, koji je o Van Neumannu o kojem sam nekad davno pisao seminar i bio mi je fascinanatan lik. Sad se malo bojim

Pa i meni djeluju bezveze, i tu je u pravu, ali možda svaki, pa i oni najbolji romani, imaju sporadično bezvezne dijelove samo što nesvijesno prijeđemo preko njih ako nam se roman sviđa...

I ovaj citat koji si izvukao je sjajan i demonstrira svu briljantnost stila, a ne samo misterij koji obavija kvantnu mehaniku od prvog dana, ali šta ćeš, gospodin Smoogj ni u Labatutu ni u kopenhaškoj interpretaciji teorije ne vidi ništa....

Preporučio mi je Liu Cixina i Problem triju tijela i evo, knjigu imam u rukama i oduševljen sam... ali vidi vraga, odmah u prvom poglavlju naiđem na dio koji se veže uz našu priču, u kojem supruga (fizičarka) tuži supruga (fizičara) pred crvenogardistima, njeno pitanje i njegov odgovor:

- Često si studentima predavao o reakcionarnom kopenhaškom tumačenju kvantne mehanike.
- To je, napokon, objašnjenje koje se najviše poklapa s rezultatima eksperimenata.

A Manijaka od Labatuta svakako mislim pročitati!

[Mr Smoogj]

Middleway kaže:

Pa naravno, zbog utvrđivanja znanstvenosti Labatutovog teksta, jer se dio tvojih optužbi odnosi na znanost, a ni ti ni ja ne možemo biti suci u tom pogledu.

A neki random nick može?

[Middleway]

Mr Smoogj kaže:

A neki random nick može?

Pa hajde!

[Cahit]

Evo pročitao Manijaka. Čitam Labatuta drugim očima jer se sad mislim koje bi citate Smoogj ovaj put mogao izvuć

Tko je čitao KVNRS od istog autora zna što očekivati.

Ovdje mi je bio pinku više naporan, jer skužim da lik ima fetiš na znanstvenike koji su "skrenuli" od svog istraživanja, pameti i sl. Tu čak i ne mislim na glavne likove oko kojih se priča vrti, već i na svakog sporednoga, a ima ih.