Tko još želi biti pisac???

[Emericzy]

Mudandketchup kaže:

ja ovdje imam pravo pisati.

Imaš -- ako si unutar teme rubrike/threada. Drž' se teme i nitko te neće zajebavati.

[Mudandketchup]

Ja sam se želio izražavati kroz kratke priče i ovdje sam želio napisati što sam napisao, ukratko a ne cijele priče. Ja više nemam potrebe izražavati se kroz kratke priče, jedan manji dio vremena ste te priče mogli i pročitati i vama se to ne sviđa. Pa idemo dalje, u temi "Tko još želi biti pisac???" ćete naći pisce koji vam se sviđaju i koji su primjereniji temi. Ja sam nedavno našao umjetnu inteligenciju i uz nju se divno književno provodim i pišam od smijeha, tako da sam prestao pisati kratke priče i uz umjetnu inteligenciju se odlično provodim. Meni je ovako zabavno i rado ispunim vrijeme. Tako da sam prešao na Mali literarni kutić, gdje se možemo književno izražavati sa umjetnom inteligencijom i dalje me možete pronaći na Malome literarnome kutiću.

[SolidSnakeHR]

Mudandketchup kaže:

i dalje me možete pronaći na Malome literarnome kutiću.

Zahvaljujem na upozorenju.

[Mudandketchup]

Da ne ispadne neodređeno:

Ja sam se želio izražavati kroz kratke priče i ovdje (na forumu) sam želio napisati što sam napisao (u mojim pričama), ukratko (kako pišem i zašto sam spomenuo pisanje mojih priča na forumu) a ne cijele priče (da ovdje objavim cijele priče).

SolidSnakeHR kaže:

Zahvaljujem na upozorenju.

Onda znaš da to nisu više moje priče, nego sam preoblikovao želju da pišem moje priče u mjesto gdje bi svi mogli pisati njihove priče na novi zabavan način, a da nisu obvezatni se osjećati da moraju postati službeni pisci i sudjelovati u temi Tko želi biti pisac, nego imaju potpuno novo mjesto gdje se mogu izražavati sa pisanjem priča i to sve na jednome mjestu na ovome forumu.

To mjesto je Mali literarni kutić - Turbulence - catch and say i samo je jedno od mnogih mjesta izražavanja na tom podforumu Mali literarni kutić, ali je važno mjesto gdje se na samo jednoj temi možete puno izražavati.

[Mudandketchup]

Napisao sam moju prvu knjigu, sa kojom sam postao službeni pisac, pa makar privatno za uži krug poznanika. Sviđa mi se kako izgledaju moji radovi i što sam kao pisac završio te radove.

Možete knjige držati spremljene i privatno, glavno je da uživate pisati kao pisac! Postoje oblici knjiga koji vam mogu ispasti napisani izvrsno, ali da nisu primjereni za službeno izdavanje.

Ja sam uspio biti sretan, da prije uz kratke priče i sada uz punu prvu knjigu budem pisac koji uživa uz pisanje i uz spremanje radova ovako oblikovanih što mi izgleda odlično.

Neću biti poznati pisac u javnosti, ali ja uživam u pisanju i pisanje tih radova mi je super!

Slijedite vaše spisateljske snove, glavno da ih ostvarite privatno, možete uživati uz vaše radove čak i ako niste pozvani da nešto napišete u službenom obliku, glavno je da ste sretni što tekst pišete kako ste zamislili i da napokon ostvarujete vaše radove kao pisac.

Možete biti sretan pisac privatno, čak i ako nikada ništa nećete službeno izdati.

Više informacija o mojoj prvoj knjizi ovdje.

[The Great Duck]

To mi je uvijek bio dreamjob, al izgleda da ništa od toga... Od malena mi govore da imam dara za pisanje, okuražio sam se par puta i probao se javljati na neke natječaje, al nikad nisam dobio ni odgovora...

Onda sam još počeo raditi full-time, pa mi posao poždere svo vrijeme (i energiju i volju za životom).


I onda sam nedavno imao priliku razgovarati s jednim piscem koji je čak dosta uspješan, kaže čovjek, sva sreća da mu je to gušt i da bi to radio i ovako i onako, jer kad zbroji sve potpore, naknade od izdavača i nagrade što dobije, i to stavi u omjer s uloženim satima, ispadne da je radio za manje od minimalca, + svu lovu mora čekati mjesecima, pa i godinama dok mu stigne...

A dobro...S trideset je jasno da mi je prošao voz za ulazak u spisateljsku karijeru.

[Carla99]

The Great Duck kaže:

To mi je uvijek bio dreamjob, al izgleda da ništa od toga... Od malena mi govore da imam dara za pisanje, okuražio sam se par puta i probao se javljati na neke natječaje, al nikad nisam dobio ni odgovora...

Onda sam još počeo raditi full-time, pa mi posao poždere svo vrijeme (i energiju i volju za životom).


I onda sam nedavno imao priliku razgovarati s jednim piscem koji je čak dosta uspješan, kaže čovjek, sva sreća da mu je to gušt i da bi to radio i ovako i onako, jer kad zbroji sve potpore, naknade od izdavača i nagrade što dobije, i to stavi u omjer s uloženim satima, ispadne da je radio za manje od minimalca, + svu lovu mora čekati mjesecima, pa i godinama dok mu stigne...

A dobro...S trideset je jasno da mi je prošao voz za ulazak u spisateljsku karijeru.

Pa teško je živjeti samo od pisanja, tko se tome nada - bolje da se malo bolje informira i vidi da je baš teško tako uspjeti. Ali možeš polako pisati i onda za recimo dvi-tri godine to završit, mislim ako već imaš neku priču koju baš želiš ispričati. Možda postane bestseller a možda je pročita samo manji broj ljudi ali bitno je da radiš nešto što te veseli, da pišeš jer to voliš a ne radi zarade. Mislim da takvi imaju naviše šanse za uspjeh.

[Baphomet]

The Great Duck kaže:

A dobro...S trideset je jasno da mi je
prošao voz za ulazak u spisateljsku karijeru.

Da, vrijeme ti je za mirovinu

Pogle to ovako, imaš 10 godina za naučiti pisati i onda još 10 godina gdje možeš napisati 3-4 dobra romana i sa 50 si poznati pisac

Naravno, živjeti od toga u Hrvatskoj ne možeš. Eventualno ako pišeš na engleskom i probiješ se na to tržište

[Eneja Od Danaja]

Kristian Novak i sam kaže; ne mogu pisati bilo što, niti želim.
Piše samo ono što ga pogodi u pleksus.

[FeetF1]

The Great Duck kaže:

A dobro...S trideset je jasno da mi je prošao voz za ulazak u spisateljsku karijeru.

Nada Gašić je svoj prvi roman objavila s 57 godina.

Prevela sam Hašekovog Dobrog vojnika Švejka upotrijebivši elemente konstruiranog zagrebačkog žargona i objavila ga 1996. 2007. godine objavila sam u Algoritmu svoj prvi roman Mirna ulica, drvored, koji je bio u završnicama za nagrade Gjalski, Kiklop, Jutarnji, Vjesnik, uvršten je u pet najboljih romana za nagradu T-com i nagrađen je nagradom Slavić DKH za najbolji prvijenac te godine.

Lini

Intervju:

Ništa od svega što učimo i čitamo neće od nas stvoriti pisca ako to nismo

Na književnu scenu nisam stupila uobičajenom stazom kojom se kroči kroz mladenačke pokušaje, zatim nešto zrelije okršaje, već sam prvi roman „Mirna ulica, drvored“ objavila u pedesetsedmoj godini kada više ništa ne smije biti pokušaj, pa mi je stoga svejedno kakvim redoslijedom objavljujem ono što pišem. Nema nezahtjevne forme ukoliko joj se prilazi sa skrupulama. Romani koje pišem strukturalno su vrlo zahtjevni, a kad im se „rasparaju“ nevidljivi šavovi vidi se da su sastavljeni od niza povezanih kratkih priča koje bi, uz malo napora, mogle samostalno funkcionirati. Kratka priča traži krajnju ekonomičnost u pisanju i zato mi je zanimljiva.
*
Ako imamo privilegij slobode, ili bar iluziju o njoj, studij biramo, pa sam tako zaista odabrala studijske grupe koje su me zanimale. Bio je to moj izbor i ne žalim, kao što ne žalim ni za kasnijim slavističkim angažmanom. Otvorio mi je vrata češke i ruske kulture, polako i svih ostalih slavenskih kultura. No, sve je to samo učenje i ništa od svega što učimo i čitamo neće od nas stvoriti pisca ako to nismo. Naravno, pročitano vas može koječemu podučiti, a mene nije samo podučilo i naučilo, već je izazvalo trajnu poniznost prema velikim autorima, što je vjerojatno i uvjetovalo da sam se vrlo kasno odvažila na objavljivanje romana. Moji romani, moje priče, premda u njima ima vrlo mnogo mašte, počivaju na preciznom preslikavanju situacija i događaja iz stvarnog života. Na meni kao autorici ostaje „očuđenje“ činjenica i umijeće spajanja sa svijetom fikcije. Od Hašeka sam naučila upravo to.
Link

[Eneja Od Danaja]

Uostalom, tko čita poželi biti spisatelj.
Stvoriti djelo i naslovnicu jest stvoriti živu tvar. Oživjeti priču jest stvoriti život.

[Baphomet]

Ne. Ovakve mudrolije ne vode ničemu. I ništa te neće spasiti od toga da moraš sjesti i pisati. Pogotovo ako moraš napisati više od par ovakvih vic rečenica.

Svatko tko misli da mora tako pisati i onda se obeshrabri preporučio bih da nastavi dalje. Piši jednostavno, bez dubokoumnih rečenica i koristi riječi u usporedbe koje svi razumiju. To je cijela mudrost.

Mark Twain je to odlično sažeo :

https://boutique-digitale-kommunikation.ch/mark-twain/