Svekrve vol. 3

[polly]

Nausikaja kaže:

....

No postoji nacin. Nemam sad volje opisivati kako se to radi sto vise sto postoji gomila literature bas sa tom problematikom, literature sa vrlo korisnim savjetima.
....

konkretno kako? koji je točan i djelotvoran put?
ljudi se godinama bore sa alkohoričarima i nasilnim članovima obitelji kojima je čak dijagnosticirana neka psihička bolest i ništa ne uspijevaju napraviti
ali ti znaš način kak poslat psihijatru i izliječiti ženu koja je samo zla i besposlena pa premeće tuđe gaće

[QMSBiaaač]

lyrabelacqua kaže:

Mislim da je ipak svakome lakše staviti svoje roditelje na mjesto, jer će se ipak manje uvrijediti nego na snahu ili zeta. Tako da tu suradnja muža dobro dođe. Problem je kad imaš jadnike koji su poptuno nekritični prema svojoj familiji i imaju osjećaj da čim nešto kažu, biraju stranu. To uopće ne treba biti tako, treba "stati na stranu" onoga tko je u pravu. Jbg ja i svojoj staroj i mužu kažem što ih ide kad mislim da nisu korektni. Nitko nije nedodirljiv.

Naravno da je lakše svoju mamu upozoriti na nekakve greške, propuste il štajaznam nego svekrvu, jer sa mamom si prirodno povezan, a svekrvi si nametnuta isto kao i ona tebi. Ista stvar je na relaciji zet-punica.

Ja sam svoje roditelje upozoravala na pojedine stvari koje su nam smetale, tipa moj tata nazove i obavjesti me da u subotu idemo u voćnjak.
Nakon nekoliko takvih ispada dobio je odgovor da on ne može meni i mom partneru određivati što ćemo mi i kad raditi. Može pitati i zamoliti, ali naređivati i određivati ne. Prirodnije je bilo da mu ja kao njegovo dijete kažem i on je to prihvatio i ne radi to više, iz poštovanja prema meni i mom mužu. Doduše, takav je da se ne bi ni na zeta ljutio jer imaju dobar odnos.
Kod dragog u obitelji ne vlada ta atmosfera. Njih je on upozoravao, razgovarao s njima, govorio im da nam smetaju određene stvari i da nismo dužni trpiti njihove ispade, međutim, oni jednostavno nisu slušali što im se govori jer su navikli na takav obrazac ponašanja. Općenito nemaju poštovanja prema nikome, pa ni vlastitom sinu. Drama se radi zbog drame i problem je tu da se deremo jedni na druge nipošto da ga riješimo, jednom tjedno se svađaju tako da razbijaju slike i bježe od kuće, svašta kažu i svašta naprave i onda sve to pometu pod tepih i sutra se ponašaju kao da ništa nije bilo i to da slučajno susjedi ne bi pitali što su tanjuri letili sinoć kroz prozor... i ta praksa im je toliko normalna da smatraju da je tako u svakoj obitelji. Tako da često partneri i poduzimaju nešto, samo ih se jednostavno ne doživljava.

[Nausikaja]

mrafica kaže:

Iskreno mislim da nije jedna stvar, da se može uperiti prstom i reći-e to je.

Ma kakvi.
Uz ovo sto si navela, mislim da i obrazovanje igra ulogu, mislim da postoji i velika razlika izmedju rurarlnih i urbanih sredina - cini mi se da je tako, no jasno mi je da to nikako ne moze biti pravilo.

Bilo bi onako eksperimentalno jako zamivljivo vidjeti recimo živote 3 generacije žena (svekrva-snaha koja postaje svekrva novoj snahi ). Na velikom uzorku žena. Pa vidjeti jesu li snahe koje nisu podnosile svoje svekrve postale svekrve iz snova.

To bi bio izvrstan znanstveni rad
Spranca koja bi se u velikoj vecini nasla je ocajan odnos prema svojim i tudjim osobnim granicama.
Ja bi obavezno uvela i odnosm majke -kceri (snahe) u istrazivanje.

mrafica kaže:

E i znaš što još-svekrva je osoba koja ti "neizabrana" dobije strašno važnu ulogu u životu, tu prvenstveno mislim na parove s djecom-baka tvom djetetu. Dakle, najčešće ste vrlo usko isprepleteni (u opsegu u kojem si isprepleten s vlastitom obitelji), a nisi je sama izabrala (kao što si recimo partnera).

Istina!
Bas me zanima da li i suprotno pravilo vrijedi - odnos punice i zeta.


Ja sam jos jedan uzorak primjetila tu na ovoj temi, a to je - kao da svekrve sebi uzimaju za zadacu nauciti snahu kako biti dobra, prava, istinska domacica - ispravljaju ih u kuhanju, spremanju, slaganju gaca, pranju vesa...
Taj dio mi je jasan u kontekstu ruralnih sredina gdje obicno svi zive, ili jako blizu, ili pod isti krovom - jer izgleda da ima mnogih dzepica lijepe nase gdje se zena, i to od durgih zena i dalje smatra sluskinjom svog muskarca. Samo to i nista vise.

Pa se pitam - a sto je sa snahinom mamom? Mogla ju je i ona nauciti sve te tajne zanata - kuhati, prati bijeli ves i sto sve vec ne, ali kao da to nikad nije dovoljno dobor :ne znam:
(a snahina majka ima sina pa je onda i ona svekrva

To su sve nekakvi starinski obicaji, prezivjeli fosili proslosti, tradicije koje su nekad davno necemu i sluzile, ali danas rapidno gube na smislu.

plavva kaže:

moj bivši svekar je alkoholičar.
bivša (pokojna) svekrva je bila vrlo teška žena. oboje su trebali stručnu pomoć. no bez obzira na pritisak obitelji da se npr svekar liječi, nije upalilo. prestao bi piti na mjesec dana ili bi smanjio na neko vrijeme i onda opet po starom.
bivša svekrva nije bila osoba kojoj sam mogla vjerovati s djetetom. nakon što ga je jednom čuvala, rekla mi je da ga, kad plače, primi za noge i okrene naglavce. bebu od godinu dana.

da, uzrujavala sam se. a onda sam rekla da oni moje dijete više ne čuvaju bez nadzora. da, viđat će ga, ne, nasamo s njim ne ostaju. da, bilo je drame, ali tako je ostalo.

no niti jedan od njih nije tražio pomoć niti je mogao čuti da je primi. a ja sam odbila više petljati se u taj mišung emocija i otrovnih odnosa.

A joj, bas mi je zao sto si kroz to prosla
Pametno je sto si se makla iz tog njihovog kaosa.


Ma, za sva ta lijecenja, odnosno nelijecenja i sama psihijatrija je kriva. Nasa se polako, ali jako polako mijenja i modernizira, ali daleko je to od dobrog i kvalitetnog lijecenja.


Osoba sa granicnim poremecajem licnosti ima veliku sansu da u jednom trenu u zviotu ili pokusa suicid ili da dozivi totalnu psihicku dekompenzaciju.
I onda ce se je smjestiti u instituciju (pasivni glagol)

I to mi je isto kao da zivis s nekim sa velikim rizikom mozdanog udara, i nista se apsolutno ne poduzima, ignoriraju se svi simptom, sve dok ga stvarno ne strefi

[Nausikaja]

polly kaže:

konkretno kako? koji je točan i djelotvoran put?
ljudi se godinama bore sa alkohoričarima i nasilnim članovima obitelji kojima je čak dijagnosticirana neka psihička bolest i ništa ne uspijevaju napraviti
ali ti znaš način kak poslat psihijatru i izliječiti ženu koja je samo zla i besposlena pa premeće tuđe gaće

Ne razumijem.
Zasto mi se ovakvim tonom obracas?
Necim sam te razljutila ili sto?

[polly]

Nausikaja kaže:

Ne razumijem.
Zasto mi se ovakvim tonom obracas?
Necim sam te razljutila ili sto?

a kak da ti kažem? molim te lijepo..ostatak teksta..
ozbiljno pitam kako si to zamislila? koji je to točno tebi poznat put koji rješava probleme jer ljudi imaju daleko većih problema od gledanja u gaće
koji je tvoj konkretni savjet obzirom da poznaš put

i moja svekrva je premetala po mojim gaćama i to je bila potvrda moje droljavosti
no poprilično sam sigurna da na prijavu tog luđačko ponašanja nitko ne bi intervenirao

[lyrabelacqua]

QMSBiaaač kaže:

Njih je on upozoravao, razgovarao s njima, govorio im da nam smetaju određene stvari i da nismo dužni trpiti njihove ispade, međutim, oni jednostavno nisu slušali što im se govori jer su navikli na takav obrazac ponašanja. Općenito nemaju poštovanja prema nikome, pa ni vlastitom sinu. Drama se radi zbog drame i problem je tu da se deremo jedni na druge nipošto da ga riješimo, jednom tjedno se svađaju tako da razbijaju slike i bježe od kuće, svašta kažu i svašta naprave i onda sve to pometu pod tepih i sutra se ponašaju kao da ništa nije bilo i to da slučajno susjedi ne bi pitali što su tanjuri letili sinoć kroz prozor... i ta praksa im je toliko normalna da smatraju da je tako u svakoj obitelji. Tako da često partneri i poduzimaju nešto, samo ih se jednostavno ne doživljava.

Uh, zvuči grozno. Meni se čini da se tvoj suprug trebao odavno distancirati od svojih roditelja, a sad kad ima svoju obitelj bi to pogotovo trebao učiniti. Znam da je teško, ali trebalo bi ih staviti na neki žešći ignore. Ne moraju oni mijenjati svoj život, za to je ionako kasno, ali mogu naučiti da se prema vama tako ne smiju odnositi ako vas žele redovito viđati i biti sastavni dio vašeg života. Pa nek njurgaju i tračaju vama iza leđa, dokle god vam ne rade probleme, boli vas briga.

Jako je teško staviti starce na distancu, ma kakvi bili. A još smo svi pritom i pomalo komotni. Evo sad imam frenda koji ima totalno toksičan odnos sa starom, žena definitivno nije normalna. Drži ga "u šaci" sa parama. Jbg, sve su mu starci dali, stan, auto, pomažu na mjesečnoj bazi. Ali zato je psihička tortura svakodnevna. Vjerojatno bi si napravio veću uslugu da se pokušao osamostaliti, možda ne bi vozio novi auto ali bi imao mir. No on je išao linijom manjeg otpora. I ne krivim ga, možda bih i ja. Život je pun nesigurnosti. Sad mu se još i cura doseljava u stan u obiteljskoj kući, uopće ne sumnjam da ćemo ju uskoro čitati ovdje.

[Nausikaja]

polly kaže:

a kak da ti kažem? molim te lijepo..ostatak teksta..
ozbiljno pitam kako si to zamislila? koji je to točno tebi poznat put koji rješava probleme jer ljudi imaju daleko većih problema od gledanja u gaće
koji je tvoj konkretni savjet obzirom da poznaš put

i moja svekrva je premetala po mojim gaćama i to je bila potvrda moje droljavosti
no poprilično sam sigurna da na prijavu tog luđačko ponašanja nitko ne bi intervenirao

Ne znam da li slucajno nisi procitala moj post do kraja, pa da ponovim:

Nausikaja kaže:

Naravno da je tesko, potpuno si u pravu.
Psihijatrija zauzima posebno problematicno mjesto u tom kontextu.
Ljudi jedni druge znaju vrijedjati tako da ih salju na psihijatriju.

No postoji nacin. Nemam sad volje opisivati kako se to radi sto vise sto postoji gomila literature bas sa tom problematikom, literature sa vrlo korisnim savjetima.
Doduse, ne znam koliko toga im na hr.

No postoje psiholozi, psihoterapeuti, psihijatri koji su spremni pomoci obitelji savjetima da uvjeri nekoga da mu treba takva vrst pomoci.

Neuspjesi su cesti, no uvijek se moze probati ponovno i ponovno i ponovno.

A kad se vise nema snage, odnos s takvom osobom treba prekinuti.

[polly]

Nausikaja kaže:

Ne znam da li slucajno nisi procitala moj post do kraja, pa da ponovim:

jesam, zato i pitanje jer nisi ništa konkretno rekla
ok, ne znaš
nije niti bitno

[Nausikaja]

polly kaže:

jesam, zato i pitanje jer nisi ništa konkretno rekla
ok, ne znaš
nije niti bitno

Ak se tak razgovaras sa svojom sveki- jupiiii jej

[QMSBiaaač]

lyrabelacqua kaže:

Uh, zvuči grozno. Meni se čini da se tvoj suprug trebao odavno distancirati od svojih roditelja, a sad kad ima svoju obitelj bi to pogotovo trebao učiniti. Znam da je teško, ali trebalo bi ih staviti na neki žešći ignore. Ne moraju oni mijenjati svoj život, za to je ionako kasno, ali mogu naučiti da se prema vama tako ne smiju odnositi ako vas žele redovito viđati i biti sastavni dio vašeg života. Pa nek njurgaju i tračaju vama iza leđa, dokle god vam ne rade probleme, boli vas briga.

Jako je teško staviti starce na distancu, ma kakvi bili. A još smo svi pritom i pomalo komotni. Evo sad imam frenda koji ima totalno toksičan odnos sa starom, žena definitivno nije normalna. Drži ga "u šaci" sa parama. Jbg, sve su mu starci dali, stan, auto, pomažu na mjesečnoj bazi. Ali zato je psihička tortura svakodnevna. Vjerojatno bi si napravio veću uslugu da se pokušao osamostaliti, možda ne bi vozio novi auto ali bi imao mir. No on je išao linijom manjeg otpora. I ne krivim ga, možda bih i ja. Život je pun nesigurnosti. Sad mu se još i cura doseljava u stan u obiteljskoj kući, uopće ne sumnjam da ćemo ju uskoro čitati ovdje.

Stavljeni su oni na žestoki ignore. Sa mnom nemaju nikakav kontakt jer su radili previše pizdarija (kolektivno, ne samo svekrve) ne dolazim im u posjetu, a isto tako imaju zabranu dolaska kod nas jer ne samo da se ne znaju ponašati normalno prema meni (bilo je prijetnji i fizičkim nasiljem) nego se prema njemu ponašaju jako ružno. Obaviješteni su da će druženje sa budućom unučadi moći izboriti jedino sudskim putem, jer ja svoje klince ne želim izlagati ljudima koji imaju opasnih psiholoških problema i problema sa ponašanjem. On ode jednom u nekoliko mjeseci njima na kavu i odlazi sa prvim naznakama svađe i sranja, ali i sa normalnog druženja dolazi doma kao sa kemoterapija. Taj proces odvajanja i distanciranja je bio mučan i za mene i njega, ali je svjestan svega. Pokušavaju već godinu dana produbiti problem, ali ih jako bole zatvorena vrata i ne javljanje na mobitel. Ustvari, ne falimo im nimalo, samo ih jako smeta što ih ljudi pitaju za nas (druže se sa sebi sličnima, pa ih nedostatak materijala užasno smeta), a oni od sramote ne znaju što bi rekli pa onda okrenu srati po meni jer su oni jadni bili anđeli prema meni, a ja im otela sina/unuka i bacila crnu magiju na njega pa je postao alergičan na "njihovu dobrotu i ljubav". I naravno, kontrola nad nama je ključni problem. Ipak mi imamo 12 godina i kurca o životu ne znamo.

Jako mi je žao frenda, a i njegove djevojke jer... a ima i suviše primjera zašto na ovoj temi...

[lily_rose]

polly kaže:

jesam, zato i pitanje jer nisi ništa konkretno rekla
ok, ne znaš
nije niti bitno

iskreno, nisam te niti ja shvatila. ono sto sam iz tvog posta zakljucila jest da ima mnogo nacina, treba pokusavati i pokusavati i kad se sve proba onda na koncu odustati. ali nisi niti jedan nacin navela kako nekome predloziti psihijatra, a da ta osoba ne popizdi jos vise? kako uopce to izvesti suptilno?

i mislim da nema previse veze iz koja je osoba sredine. pa moja je iz grada i brije da je neka urbana, moderna, trudi se oblaciti u trendu, hvali mi se sto je i gdje kupila, nije neka tipicna domacica/kucanica kojoj kuca blista i savrseno priprema jela, kolace... bas naprotiv, vise je prljavo nego cisto, kolace uvijek kupuje, u zivotu je valjda 3 kolaca ukupno napravila, juhe su obicno iz vrecice. meni to nije ni bitno, pokazala je interes da nam nesto skuha, to sto skuha (kupovno il domace nebitno) bude fino i okej. valjda iz tog razloga meni niti ne kenja za kuhanje jer je i sama svjesna kakva je kuharica, a realno ja se vise trudim od nje oko kuhanja.
ali od svega navedenog, ne pomaze njoj ni odjeca ni nakit ni mjesto rođenja da ne bude seljaca kakva je.

[lily_rose]

lyrabelacqua kaže:

Jako mi se sviđa tvoj stav. Mislim da si pogodila u samu srž. To polagano stvaranje animoziteta je najgora stvar, zatruje svaki odnos. A dešava se uglavnom mladim ženama koje pokušavaju biti pristojne i ne znaju jasno postaviti granice. Jbg, ne krivim ih, svi mi uzgajamo kičmu s godinama.

A i veliku ulogu tu igra stvar muževih reakcija na te eskapade, makar bile i "dobronamjerne". Iz vlastitog iskustva znam kolika je razlika kad ti muž sam iskomentira kako je mama napravila to i to (i po mogućnosti ju stopira) ili kad se pravi blesav i da nije vidio neke opetovane gluposti... I još te pita onako nevino u čemu je problem.

Mislim da je ipak svakome lakše staviti svoje roditelje na mjesto, jer će se ipak manje uvrijediti nego na snahu ili zeta. Tako da tu suradnja muža dobro dođe. Problem je kad imaš jadnike koji su poptuno nekritični prema svojoj familiji i imaju osjećaj da čim nešto kažu, biraju stranu. To uopće ne treba biti tako, treba "stati na stranu" onoga tko je u pravu. Jbg ja i svojoj staroj i mužu kažem što ih ide kad mislim da nisu korektni. Nitko nije nedodirljiv.

muskarci, bez uvrede ikome, puno puta ne kuze to zensko podjebavanje. a i ovdje na forumu sam vidjela da i nekim zenama nije toliko strasno kopanje po gacama i opcenito po stvarima u tuđoj kuci, meni je itekako nepristojno i definitivno nije nesto preko cega cu preci.
kad sam muzu rekla to s gacama na sto sam ja pizdila, njemu je to bilo ocekivano da ce tako nesto napravit jer je njemu uvijek ona slagala stvari u ormar ma kolko god puta joj rekao da mu to ne radi.

ljudi razlicito reagiraju na glupe situacije. s obzirom da moj muz ima tu savrsenu sposobnost gutanja sranja bez previse drame, uglavnom je flegma u situacijama kad se njega vrijeđa, tako da ne mogu ocekivati da ce razumijeti kako je meni i kako se ja osjecam jer on jednostavno drugacije reagira. nije toliko emotivan, ne utjecu na njega u toj mjeri neciji komentari i kritiziranje. zbog toga mu niti ne mogu zamjerit. a i realno, to mu je mater koju moze poslat u rodno mjesto, posvađat se i izmirit i sve ce bit super. ja s njom nikad necu imat tako 'prirodan' odnos, logicno. i sve je onda kompliciranije...

[Nyameria]

lily_rose kaže:

muskarci, bez uvrede ikome, puno puta ne kuze to zensko podjebavanje. a i ovdje na forumu sam vidjela da i nekim zenama nije toliko strasno kopanje po gacama i opcenito po stvarima u tuđoj kuci, meni je itekako nepristojno i definitivno nije nesto preko cega cu preci.
kad sam muzu rekla to s gacama na sto sam ja pizdila, njemu je to bilo ocekivano da ce tako nesto napravit jer je njemu uvijek ona slagala stvari u ormar ma kolko god puta joj rekao da mu to ne radi.

ljudi razlicito reagiraju na glupe situacije. s obzirom da moj muz ima tu savrsenu sposobnost gutanja sranja bez previse drame, uglavnom je flegma u situacijama kad se njega vrijeđa, tako da ne mogu ocekivati da ce razumijeti kako je meni i kako se ja osjecam jer on jednostavno drugacije reagira. nije toliko emotivan, ne utjecu na njega u toj mjeri neciji komentari i kritiziranje. zbog toga mu niti ne mogu zamjerit. a i realno, to mu je mater koju moze poslat u rodno mjesto, posvađat se i izmirit i sve ce bit super. ja s njom nikad necu imat tako 'prirodan' odnos, logicno. i sve je onda kompliciranije...

Meni je isto ovo sa kopanjem po ladicama koma. Ma nema mi itko ulazit uopce u spavacu sobu bez da sam ja tu osobu pozvala tamo. Nekako mi je spavaca soba intimno mjesto u koje ne ulazi nitko osim mene i mma.

Poslano sa mog SM-T535 koristeći Tapatalk

[Nausikaja]

QMSBiaaač kaže:

Stavljeni su oni na žestoki ignore. Sa mnom nemaju nikakav kontakt jer su radili previše pizdarija (kolektivno, ne samo svekrve) ne dolazim im u posjetu, a isto tako imaju zabranu dolaska kod nas jer ne samo da se ne znaju ponašati normalno prema meni (bilo je prijetnji i fizičkim nasiljem) nego se prema njemu ponašaju jako ružno. Obaviješteni su da će druženje sa budućom unučadi moći izboriti jedino sudskim putem, jer ja svoje klince ne želim izlagati ljudima koji imaju opasnih psiholoških problema i problema sa ponašanjem.

Bravo

lily_rose kaže:

iskreno, nisam te niti ja shvatila. ono sto sam iz tvog posta zakljucila jest da ima mnogo nacina, treba pokusavati i pokusavati i kad se sve proba onda na koncu odustati. ali nisi niti jedan nacin navela kako nekome predloziti psihijatra, a da ta osoba ne popizdi jos vise? kako uopce to izvesti suptilno?

Ok. Vidim da je jako tesko utipkati par pojmova u gugl i procitati sto sve ima.

Kao prvo, misao da se kod mnogih slucajeva koji se ovdje navode ne radi samo o kakaternim manama nego i mozebitnim psiholoskim problemima uvela je na temu Uranija i ja sam se s njom slozila.

Da naglasim - neki, poneki, ne svi slucajevi opisani na temi spadaju u tu kategoriju.

Ti poremecaji mogu biti od klinickih depresija do ozbiljnijih posljedica poremecaja osobnosti i ovisno o tezini dijagnoze, pristup je drugaciji.

Prvo i osnovno, prije nego se toj osobi predlozi lijecnicka pomoc, kompletna obitelj se mora usuglasiti da je to potrebno.
Znaci i snaha i sin i braca i sestre i svekar.
Obitelj treba nastupiti zajedno i odlucno, bez ikakvih sumnji i bez ikakvih 'ali'

Treba definirati koje je ponasanje problematicno i na njega ukazati.

Rijecnik koji se koristi treba biti empatican i lisen bilo kakvog osudjivanja, predbacianja i ljutnje. Stav treba biti onaj - mi ti zelimo pomoci.

I onda predloziti 'razgovor' s nekim. Ponuditi podrsku - ja cu naci osobu za razgovor, a ja idem s tobom kod LOMa da vidimo sto on/ona kaze.

Ako osoba pruza veliki otpor, krene svadja, defenziva, vredjanje, razgovor treba isti cas prekinuti rijecima - mi - (obitelj) na ovaj nacin vise ne zelimo komunicirati.

Ako osoba krene napadati, optuzivati jednog clana obitelji, npr. snahu - nikakva opravdanja ne dolazeu obzir.
Jedino sto se treba reci je - vidim da te ovakvo moje ponasanje smeta, ali na ovaj nacin ne zelim o tome razgovarati.

Prvi razgovori rijetko uspiju. Sto vise, osoba u pitanju ce se danima 'duriti' i mrmljati nesto - oni se usude meni reci da sam ja luda.....a gle njih.

Nakon toga, svaki slijedeci put kada ta osoba ponovi staru, destruktivnu sprancu ponasanja - treba joj na to obratiti paznju i reci, evo upravo o ovome smo pokusali s tobom razgovarati.

I tako uporno i ponovno, sve dok se ima snage.
Kad se snaga i motivacija iscrpe treba napraviti ono sto je QMSB opisala.


Sto se tice savjeta medicinskog osoblja - da, i psiholozi i psihoterapeuti i psihijatri nude pomoc u obliku savjetovanja obiteljima koji imaju psihicki tesko bolesnog clana.
Slobodno se moze poceti od LOM-a i vidjeti kako dalje.



Dovoljno?

Isto tako molim da se pokusa utipkati, ako nije pre veliki napor Ludruga - udruga koja pomaze i psihickim bolesnicima, ali i njihovim obiteljima u obliku radionica, individualnog savjetovanja, itd., itd

[lily_rose]

Nausikaja kaže:

Bravo

Ok. Vidim da je jako tesko utipkati par pojmova u gugl i procitati sto sve ima.

Kao prvo, misao da se kod mnogih slucajeva koji se ovdje navode ne radi samo o kakaternim manama nego i mozebitnim psiholoskim problemima uvela je na temu Uranija i ja sam se s njom slozila.

Da naglasim - neki, poneki, ne svi slucajevi opisani na temi spadaju u tu kategoriju.

Ti poremecaji mogu biti od klinickih depresija do ozbiljnijih posljedica poremecaja osobnosti i ovisno o tezini dijagnoze, pristup je drugaciji.

Prvo i osnovno, prije nego se toj osobi predlozi lijecnicka pomoc, kompletna obitelj se mora usuglasiti da je to potrebno.
Znaci i snaha i sin i braca i sestre i svekar.
Obitelj treba nastupiti zajedno i odlucno, bez ikakvih sumnji i bez ikakvih 'ali'

Treba definirati koje je ponasanje problematicno i na njega ukazati.

Rijecnik koji se koristi treba biti empatican i lisen bilo kakvog osudjivanja, predbacianja i ljutnje. Stav treba biti onaj - mi ti zelimo pomoci.

I onda predloziti 'razgovor' s nekim. Ponuditi podrsku - ja cu naci osobu za razgovor, a ja idem s tobom kod LOMa da vidimo sto on/ona kaze.

Ako osoba pruza veliki otpor, krene svadja, defenziva, vredjanje, razgovor treba isti cas prekinuti rijecima - mi - (obitelj) na ovaj nacin vise ne zelimo komunicirati.

Ako osoba krene napadati, optuzivati jednog clana obitelji, npr. snahu - nikakva opravdanja ne dolazeu obzir.
Jedino sto se treba reci je - vidim da te ovakvo moje ponasanje smeta, ali na ovaj nacin ne zelim o tome razgovarati.

Prvi razgovori rijetko uspiju. Sto vise, osoba u pitanju ce se danima 'duriti' i mrmljati nesto - oni se usude meni reci da sam ja luda.....a gle njih.

Nakon toga, svaki slijedeci put kada ta osoba ponovi staru, destruktivnu sprancu ponasanja - treba joj na to obratiti paznju i reci, evo upravo o ovome smo pokusali s tobom razgovarati.

I tako uporno i ponovno, sve dok se ima snage.
Kad se snaga i motivacija iscrpe treba napraviti ono sto je QMSB opisala.


Sto se tice savjeta medicinskog osoblja - da, i psiholozi i psihoterapeuti i psihijatri nude pomoc u obliku savjetovanja obiteljima koji imaju psihicki tesko bolesnog clana.
Slobodno se moze poceti od LOM-a i vidjeti kako dalje.



Dovoljno?

Isto tako molim da se pokusa utipkati, ako nije pre veliki napor Ludruga - udruga koja pomaze i psihickim bolesnicima, ali i njihovim obiteljima u obliku radionica, individualnog savjetovanja, itd., itd

ne znam kako uopce guglat tvoje prijasnje nasumice napisane recenice da ima nacina. sad si napisala neke konkretnije pojmove koji bi se i dali guglati.

ali ajmo realno, sverkva je naporna i zanovijetalo, kome bi se dalo ulagati toliko vremena i truda da bi ju se natjerano na razgovore psihijatru? ubrzano zivimo, jedva nađemo vremena za ljude koje volimo, ipak su mi dijete i MOJA obitelj prioitet kao i vjerujem vecini zena ovjde. uostalom, takve manpulativne, najpametnije kraljice svijeta, pa one bi i psihijatra optuzile da je lud i da ju ne razumije.
druga stvar, ima ona svog muza koji bi o njoj trebao vise voditi racuna, ali njemu je lakse izaci van i pustiti ju da luduje sama po kuci.
zbog cega bih onda ja ulagala svoje dragocijeno vrijeme na takvu osobu?
em mi se neda, em imam pametnijeg posla, em vec vjerujem da ce i to na kraju sve biti uzaludan trud. rađe se igram sa svojim djetetom il izađem s frendicom na kavu, a u nju lijepo distanciram i dogovorim 2x mjesecno viđanja i voila.

[Nausikaja]

lily_rose kaže:

ne znam kako uopce guglat tvoje prijasnje nasumice napisane recenice da ima nacina. sad si napisala neke konkretnije pojmove koji bi se i dali guglati.

ali ajmo realno, sverkva je naporna i zanovijetalo, kome bi se dalo ulagati toliko vremena i truda da bi ju se natjerano na razgovore psihijatru? ubrzano zivimo, jedva nađemo vremena za ljude koje volimo, ipak su mi dijete i MOJA obitelj prioitet kao i vjerujem vecini zena ovjde. uostalom, takve manpulativne, najpametnije kraljice svijeta, pa one bi i psihijatra optuzile da je lud i da ju ne razumije.
druga stvar, ima ona svog muza koji bi o njoj trebao vise voditi racuna, ali njemu je lakse izaci van i pustiti ju da luduje sama po kuci.
zbog cega bih onda ja ulagala svoje dragocijeno vrijeme na takvu osobu?
em mi se neda, em imam pametnijeg posla, em vec vjerujem da ce i to na kraju sve biti uzaludan trud. rađe se igram sa svojim djetetom il izađem s frendicom na kavu, a u nju lijepo distanciram i dogovorim 2x mjesecno viđanja i voila.

Onda dobro

[QMSBiaaač]

Nausikaja kaže:

Prvo i osnovno, prije nego se toj osobi predlozi lijecnicka pomoc, kompletna obitelj se mora usuglasiti da je to potrebno.
Znaci i snaha i sin i braca i sestre i svekar.

Po mom mišljenju upravo tu nailazimo na najčešće najveći problem. Jer je teško okupiti ljude oko psihički nestabilne osobe. Preemotivno gledaju na nju i sami su toliko izloženi pojedinim problemima da su otupili na to. Bilo to jer je majka, jer je žena, jer ima ona i dobrih strana ili su najčešće, jednostavno naučili baratati sa takvom osobom na takav način i promjena (pa makar i na bolje) je nešto što bi im prouzročilo previše energije i pažnje pa je riješenje da najbolje svi jedemo govna psihički nestabilne osobe jer je ona "takva". Jednostavnije je, pogotovo ako ne jedu govna djeca nego snahe. Mislim da je nedavno (ispravite me, jako slabo pamtim nickove i teme u detalje) bio primjer forumašice čija svekrva je oboljela od Alzhaimera i djeca odbijaju majku staviti u ustanovu. Ustvari psihološki ne prihvaćaju situaciju onakvom kakva ona je, pa je riješenje da eto snajka bude ta koja se bakće sa bakom dok ju djeca vole iz daljine. Karikirano naravno, ni ne sjećam se detalja ali je situacija po svoj prilici slična jer, bolest je bolest.

EDIT: Sorry Lily, ali mislim da je Nausikaja pretpostavila da sve snahe ipak žele dugoročno riješiti problem. Ne samo gledati u njega.

Moj tata je imao ludu babu
Ustvari, pod stare dane je imala već psihološke felere jer je tijekom života bila dosta jak karakter i blablabla... ali nije više dala živjeti sa paranojama o tome da ju netko krade, da ovo da ono... problem se vrlo jednostavno riješio tako što je tata otišao doktorici opće prakse i objasnio joj situaciju, doktorica je bila voljna da pozove baku "radi mijenjana terapije" pa je kao eto primjetila da nešto nije ok i poslala ju psihologu. Da se svašta napraviti, samo kad se hoće. Pod uvjetom da se hoće.

[baja]

Nausikaja kaže:

mrafko, a sto ti mislis, onak za ozbiljno - sto je korijen tog animozitet izmedju svekrvi i snaha?
...

sin/muž

Nausikaja kaže:

...
Ja sam jos jedan uzorak primjetila tu na ovoj temi, a to je - kao da svekrve sebi uzimaju za zadacu nauciti snahu kako biti dobra, prava, istinska domacica - ispravljaju ih u kuhanju, spremanju, slaganju gaca, pranju vesa...
....

a mogle su to jednostavno naučiti svoje sinove...

[kofilica]

lily_rose kaže:

muskarci, bez uvrede ikome, puno puta ne kuze to zensko podjebavanje. a i ovdje na forumu sam vidjela da i nekim zenama nije toliko strasno kopanje po gacama i opcenito po stvarima u tuđoj kuci, meni je itekako nepristojno i definitivno nije nesto preko cega cu preci.
kad sam muzu rekla to s gacama na sto sam ja pizdila, njemu je to bilo ocekivano da ce tako nesto napravit jer je njemu uvijek ona slagala stvari u ormar ma kolko god puta joj rekao da mu to ne radi.

ljudi razlicito reagiraju na glupe situacije. s obzirom da moj muz ima tu savrsenu sposobnost gutanja sranja bez previse drame, uglavnom je flegma u situacijama kad se njega vrijeđa, tako da ne mogu ocekivati da ce razumijeti kako je meni i kako se ja osjecam jer on jednostavno drugacije reagira. nije toliko emotivan, ne utjecu na njega u toj mjeri neciji komentari i kritiziranje. zbog toga mu niti ne mogu zamjerit. a i realno, to mu je mater koju moze poslat u rodno mjesto, posvađat se i izmirit i sve ce bit super. ja s njom nikad necu imat tako 'prirodan' odnos, logicno. i sve je onda kompliciranije...

Nažalost, nekim ljudima je teško objasniti što nam smeta. Koliko vidim i QMSBiaač ima (ili je imala) isti problem. S takvim ljudima je potrebno biti odrješitiji. Neki to ne mogu jer su jednostavno blagog karaktera, neki ne mogu jer im je nepojmljivo na takav način komunicirati s roditeljima a na kraju postoje i roditelji kojima je nemoguće objasniti što je primjereno. Ja se divim svom mužu jer je uredio odnose sa svojim roditeljima. Iako su ljudi teški, mi imamo normalan odnos s njima. Meni te nesretne gaće nisu problem, ne zato što mi je normalno da ih svekrva sprema nego zato što znam da se ta radnja neće ponoviti ako mi je sad zasmetala.
Brat mog muža se nije izborio za svoju obitelj i njima npr. svekar kopa po frižideru, po potrebi baca stvari, donosi im hranu jer oni sami kupuju smeće, samopoziva se na ručak da snahi objasni kako se što kuha (a žena je kuharica po zanimanju)... Brat i žena mu naravno lude. Nama svekar ništa od navedenog ne radi.

Neda mi se tražiti tvoj stari post, a htjela sam ti reći još jednu stvar vezanu za dijete. Moj muž je bez problema čuvao našu djecu dok su bili bebe. Stariji je čak bio mirniji dok bi ga on nosao nego ja. Nisu svi muškarci isti i nije ni potrebno da svi imaju žicu za male bebe. Ako je tvoj muž jedan od tih, zasad je sve u redu. Međutim, ja oko sebe vidim primjere gdje mame staju između očeva i djece pod izlikom "meni to ide bolje, a poslije će se i on uključiti". Prvo priča krene s nosanjem, maženjem, hranjenjem, ali i kad dijete poraste nađe se izlika: mama ga obuče primjereno vremenu, ona ga pazi u parku da ne pada, ona mu ne daje slakiše, ne gleda s njim tv... a tata uvijek izvodi neki cirkus. Kćer ti je sad malena i uživaj u njoj i ne dozvoljavaj da plače . Samo pripazi da se stvarno s vremenom i tata aktivno uključi u cijelu priču jer ćete od toga svi troje imati koristi.

[Nausikaja]

bajo, ti si danas posebno rjecita