Odlazak Talijana s područja Hrvatske tijekom i nakon Drugog svjetskog rata

[believer]

A kad već naših stručnjaka nigdje nema, sva je sreća da imamo strane koji se bave (i) nama. Evo kako je zvučao izumrli dalmatski jezik.

https://www.youtube.com/watch?v=_ZJRPKxaJ1s&t=50s

[bodulnijeskrt]

believer kaže:

Evo kako je u Istri izgledalo miješanje identiteta, dvojni identiteti i sl. Iz usta jedne od najpoznatijih Istranki Lidije Matticchio Bastianich (ovo Bastianich joj je po mužu). Priča i o Puli i Istri nakon WW2.

https://www.youtube.com/watch?v=itn6ohn0s-M

Evo kako je izgledalo mijenjanje identiteta, Lidije Mattichio Bastianich, od djeda Antonija Motike
https://youtu.be/fAo_KXPXRdA?t=2566
i malo kasnije rezultati DNK
https://youtu.be/fAo_KXPXRdA?t=3038

[believer]

bodulnijeskrt kaže:

Evo kako je izgledalo mijenjanje identiteta, Lidije Mattichio Bastianich, od djeda Antonija Motike
https://youtu.be/fAo_KXPXRdA?t=2566
i malo kasnije rezultati DNK
https://youtu.be/fAo_KXPXRdA?t=3038

Izvrsno, hvala na ovom. To da je Matticchio u Istri (nasilno) talijanizirana inačica hrvatskog prezimena Motika mogao si pročitati i na wikipediji (https://hr.wikipedia.org/wiki/Lidia_Bastianich).
Hrvatska i slovenska prezimena (i osobna imena) u Istri su u vrijeme fašizma dekretom talijanizirana i to je tužna povijesna činjenica koja nam, među ostalim stvarima, pokazuje zločinačku narav fašizma kao pokreta i ideologije. U ovom slučaju talijanskog, ali i ostalih njegovih izvedenica. Mogu reći samo - ne ponovilo se nikada!
Ali priča o Lidiji ima i drugu stranu koju ti pokazuju videi koje si priložio, a to je da pripadnost određenoj narodnosti ne ovisi samo o krvi i tlu, a ponajmanje o DNA i sličnim stvarima, nego možda još i više o kulturi i odgoju, a prvenstveno o osjećaju pripadnosti...
Njenoj obitelji je nakon WW2 vraćeno prezime Motika, koje su oni (kaže ti u gornjem videu koji sam ti priložio, a možeš naći i druge) vratili u talijanski oblik Matticchio. Kada su emigrirali u SAD, nisu se deklarirali Hrvatima, nego Talijanima, iako su se u Americi glatko mogli rekroatizirati (što su mnogi i napravili) i priključiti nekoj od tamošnjih hrvatskih organizacija. Ali ne, oni su se nastavili osjećati Talijanima (prvenstveno kulturološki) i uključili su se u život i rad tamošnje italoameričke zajednice. Do te mjere da Lidia danas predstavlja jedan od simbola te zajednice i promovira, kako sama kaže, istarsku talijansku kuhinju (inače, promovira u svijetu i turizam Istarske županije, imaš i nekoliko videa o tom).
Zapravo je ona pravi primjer dodira i miješanja kultura kojima je Istra prožeta i danas, a bila je još više kroz povijest. Manje je poznato, ali istarski Hrvati u SAD-u, a ima ih puno, uglavnom ni ne sudjeluju u radu tamošnjih hrvatskih udruga (kao što nisu sudjelovali ni u onim ex YU), kao što bježe i od talijanskih udruga. Jednostavno se drže sebe i svojih običaja. I to već dosta govori o tome da su u Ameriku prenijeli svoj komad Istre - vlastite običaje i kulturu i svoj pogled na svijet (multietnički i multikulturalni). Zato su se vjerojatno dobro i uklopili u multi-kulti američko društvo. I zato ih baš nisu privlačila etnodruštva u kojima se kuka i nariče za nekim također nesretnim vremenima i propalim režimima, više se drže vlastitih (ovo ti je jedno od njih, a ima ih još: http://www.istriasportclub.com/).

[Wikiceha]

https://www.dzs.hr/Hrv/censuses/cens.../usp_03_HR.htm
tek 2011 je broj Talijana u RH pao na razinu iz 1971.
1981. se njihov broj smanjio za trećinu, no te je godine umro Tito, pa je došlo do masovnog popisivanja ljudi kao Jugoslavena (ovdje iskazani kao ostali).
Što govori o njihovom etniku, Talijani koji se izjašnjavaju Jugoslavenima
Također, 90ih je njihov broj skočio za četvrtinu, sa 17 na 21 tisuća.

Samo iz ovih popisa (a bilo bi dobro vidjeti i ranije) se vidi da je barem polovina hrvatskih Talijana drugog etničkog (primarno južnoslavenskog) porijekla.
Po pričama lokalaca, taj postotak je puno veći.

Zanimljive su i druge statistike, drugi popisi, ali za njih bi bilo dobro pogledati teritorijalnu pripadnost.
Npr.mislim da su se ljudi koji se izjašnjavaju kao Istrani/Istrijani, većinim nalazili u središnjoj Istri, a s obzirom na velike varijacije njihovog broja da su hrvatskog porijekla.
U izvoru su prikazani kao regionalno opredijeljeni, što je šira grupa.

Poanta je da je većina istarskih Talijana poput Motika/Matticchia.
U jednom trenutku su asimilirani i prihvatili su novi identitet.
Što nije ništa loše, (pogledajmo porijeklo Iliraca, npr), ali bi bilo dobro izbjegavati mitomanije.

Slični procesi ti postoje i u SZ hrvatskoj, iako su puno rijeđi.
Tu su obično dijelom i noviji doseljenici, koji se identificiraju regionalno, iz nekog razloga asimilacija u hr.naciju im nije prihvatljiva (za razliku od središnje istre, gdje je većina regionalno izjašnjenih hrvatskog porijekla), često sudjeluju i u nekim lokalnim projektima samoizjašnjavanja, pa povlače tu i raznu sprdnju (npr. taj je kaj prije čuo samo u kajmaku).

Nacionalno izjašnjavanje nerijetko povlači za sobom ideologiju, ne ovisi samo o krvi/porijeklu, to je razina naroda/etnika.
Nacija je primarno samoidentifikacija.

U engleskom je to jednostavnije, tamo je nacija=državljanstvo, a narod etnik.
U francuskom nema ni etnika, već samo porijekla.

Dok bi u engleskom imali Hrvate koji su etnički Srbi, u francuskom bi imali Hrvate koji su porijeklom Srbi, i obratno kao u primjerima Bunjevaca, Šokaca i ostalih hr.etničkih grupa u Srbiji.
Samo je problem onda, što s ljudima s dvojnim državljanstvom.

[believer]

Evo malo i o tome kako se od 16. stoljeća dalje odvijala kolonizacija južne Istre.
https://www.glasistre.hr/istra/obite...iv-trag-690729

[lavore]

Silne epidemije zaraznih bolesti su praznile Istru i onda su slijedile migracije sa svih strana, doseljavanje novog stanovništva. I tako stalno.

glasistre.hr/prof-dr-sc-slaven-bertosa-o-epidemijama-u-istri-u-srednjem-i-novom-vijeku-univerzalni-lijek-za-prevenciju-i-lijecenje-kuge-bio-je-cesnjak

Miroslav Bertoša se time puno bavio https://glasistrenovine.hr/arhiva-po...-enigmi-520093

[believer]

Kad se već opet vraćamo na popise, onda ne možete uzimati u obzir samo popise od 1971. nadalje. Egzodus Talijana se odvio prije toga, najveći dio je otišao u razdoblju od 1945. do 1960. godine (neki i prije 1945., a relativno malo nakon 1960.), što je i tema ovog pdf-a.
Ovdje je etnička karta izdana u Zagrebu u vrijeme Banovine Hrvatske 1939/40. godine. Za područje Kraljevine Jugoslavije uzima podatke iz popisa 1931., a za područja izvan Kraljevine Jugoslavije uzima rezultate popisa iz 1910. godine (pretpostavljam da kasnijim talijanskim, austrijskim i mađarskim popisima nisu baš puno vjerovali). Inače je to jedna od najboljih etničkih karata ikada izdanih u Kraljevini Jugoslaviji (svaka točka predstavlja tisuću stanovnika), autor joj je Zvonimir Dugački, naš poznati geograf i kartograf. Naravno, karta ima i nedostataka jer se u YU toga vremena stanovništvo nije popisivalo po etničkoj pripadnosti ("troplemeni narod"), nego po vjeri i jeziku, pri čemu je "srpskohrvatski" vođen kao jedan jezik. Otprilike isto kao na austrijskim popisima prije, a i kasnije. Tako da se točan broj Hrvata (čak i u Banovini Hrvatskoj) može samo relativno točno pretpostavljati (HSS-ove banske vlasti su BiH muslimane na svom području vodile kao "Hrvate islamske vjeroispovijesti", neovisno o tome kako su se oni sami stvarno osjećali i deklarirali, dok su, s druge strane, katolici u Banovini Hrvatskoj nisu bili samo Hrvati, nego i Nijemci, Talijani, Česi, dio Mađara...).
Ipak, što se Istre, Rijeke i Zadra tiče, daje dobar prikaz etničke situacije 1910. godine. Zanimljivo je da karta obuhvaća cijelu Istru, u granicama markgrofovije do 1918. (dakle, bez kasnije uspostavljene hrvatsko-slovenske granice na Dragonji), pa su tako na njoj i Muggia / Milje i slovenski dio Istre, dok su Kastav i Krk od Rapalla ionako bili u Kraljevini YU.

https://www.antikvarijat-vremeplov.h...ljopisna-karta
(atačirao bih svoju, ali ne vidim tu opciju, a digitalizacija bogatog knjižnog fonda u HR je ionako još samo misaona kategorija, pa će poslužiti i ova...)

[Imran]

believer kaže:

Evo kako je u Istri izgledalo miješanje identiteta, dvojni identiteti i sl. Iz usta jedne od najpoznatijih Istranki Lidije Matticchio Bastianich (ovo Bastianich joj je po mužu). Priča i o Puli i Istri nakon WW2.

https://www.youtube.com/watch?v=itn6ohn0s-M

Pa ima poznati slučaj prvih rođaka Livija Morosina i Edija Maružina. Prvi je zadržao izvorno prezime koje potječe negdje iz Veneta, dok se drugi kroatizirao. Čak i bivši ministar Lorencin ima rodicu Talijanku, isto političarku koja je zadržala izvorno prezime Lorenzin. Povučen ovim primjerima, čini mi se da su tamošnja miješanja kudikamo kompleksnija.

[T-3000]

Imran kaže:

Pa ima poznati slučaj prvih rođaka Livija Morosina i Edija Maružina. Prvi je zadržao izvorno prezime koje potječe negdje iz Veneta, dok se drugi kroatizirao. Čak i bivši ministar Lorencin ima rodicu Talijanku, isto političarku koja je zadržala izvorno prezime Lorenzin. Povučen ovim primjerima, čini mi se da su tamošnja miješanja kudikamo kompleksnija.

"Kompleksna" su u tome sto su 90-ih Talijani placali 100.000 lira mjesecno(cca 100 DEM) onome tko se htio upisati u tal. nac. manjinu. To su nudili svima koji su imali nekog pretka rodjenog u vrijeme Italije nevazno bio on Hrvat ili Slovenac. Ne kazem da su se svi upisivali radi interesa ali mnogi, mnogi jesu.

[believer]

Imran kaže:

Pa ima poznati slučaj prvih rođaka Livija Morosina i Edija Maružina. Prvi je zadržao izvorno prezime koje potječe negdje iz Veneta, dok se drugi kroatizirao. Čak i bivši ministar Lorencin ima rodicu Talijanku, isto političarku koja je zadržala izvorno prezime Lorenzin. Povučen ovim primjerima, čini mi se da su tamošnja miješanja kudikamo kompleksnija.

Ma naravno da jesu, tamo nisu rijetki slučajevi da se jedan brat izjašnjava kao pripadnik jedne nacionalnosti, a drugi kao pripadnik druge.
Dosta se poteže i pitanje regionalnog izjašnjavanja pa da i taj dio demistificiramo:

1. Istra nije jedino područje u kojem se dio stanovništva na popisima deklarira regionalno, ima toga i u Slavoniji, Zagorju i Dalmaciji, ali je regionalno deklariranje u Istri medijski najeksponiranije, vjerojatno i zbog broja onih koji su se izjasnili kao Istrijani, a koji je puno veći od broja onih koji su se deklarirali kao Dalmatinci, Zagorci, Slavonci ili što već, a i zbog politike. Regionalno izjašnjavanje u Istri ima podulju tradiciju, malo se, recimo, zna da se na popisu 1981. u bivšoj općini Pazin preko 5% stanovnika (ili 1.025) izjasnilo regionalno (što je tada bio najveći udjel među istarskim općinama).

https://www.dzs.hr/Hrv/censuses/cens.../usp_03_HR.htm


2. Najveći broj stanovnika Istre koji su regionalno izjasnili bio je na popisu 1991. godine (oko 37.000 ili oko 18% stanovnika). Na kasnijim popisima taj je broj bio znatno manji i danas je relativno mali. BTW, krivo je i tumačenje da termin Istrijan podrazumijeva protalijansku orijentaciju onih koji su se tako deklarirali, jer je Istrijan naziv iz istarske (dakle, hrvatske) čakavštine i vrlo je raširen na istarskom selu (gdje su dijalekti još u svakodnevnoj upotrebi).
Najveći udio regionalno izjašnjenih 1991. među tadašnjim istarskim općinama imao je Labin, čak 35,9% (9.324), zbog čega su Hrvati u labinskoj općini po prvi puta u povijesti postali samo relativna većina sa 44,4% udjela u ukupnom stanovništvu.
Velik udio regionalaca tada su imale i općine Buzet (28,2%) i Poreč (23,8%). Značajan broj stanovnika izjasnio se regionalno i u ex općinama Rovinj (16,5%), Buje (16,3%), ali i Pazin (14,3%).
Najmanji udio regionalaca u onom što je danas Istarska županija imala je ex općina Pula, samo 12%, što ne iznenađuje s obzirom na radikalnu promjenu etničke strukture nakon WW2, relativno velik i prosperitetan grad u koji su doseljavali ljudi iz cijele bivše Jugoslavije i veliku vojnu bazu bivše JNA, pa je i autohtonog (istarskog) stanovništva u Puli i okolici razmjerno malo. Međutim, s obzirom na veličinu (skoro 90.000 stanovnika u općini, od čega 2/3 u samom gradu), ex općina Pula je imala najveću apsolutnu brojku regionalno izjašnjenih (10.270).
Najmanji udjel i apsolutni broj regionalno izjašnjenih imala je bivša općina Opatija (627 ili 2,1%), ali kako je Opatija danas u Primorsko-goranskoj županiji, za ovu je priču manje bitna. Da je priključena Istarskoj županiji, onda bi i udio regionalaca u ukupnom stanovništvu Istre bio manji, budući da se radilo o općini s 30.000 stanovnika. Ovako...

https://bs.wikipedia.org/wiki/Popis_...rvatskoj_1991.


3. Netočno je da su se Istrijanima izjašnjavali samo istarski Hrvati, među regionalno izjašnjenima je i znatan broj istarskih Talijana. Pokazuje to i poprilična razlika između deklariranih Talijana, kojih je 1991. u Hrvatskoj bilo 21.303, i broja građana koji su talijanski deklarirali kao materinji jezik, a kojih je tada bilo 26.580. E sad, ta razlika od oko 5.000 ljudi sigurno nije sva završila među Istrijanima, ovo su podaci za Hrvatsku u cjelini, ali s obzirom da je gro Talijana u Hrvatskoj upravo u Istri, jasno je kako stoje stvari. Osim toga, i u Istri je 1991. bilo znatno više onih koji su talijanski deklarirali kao materinji jezik od broja onih koji su se izjasnili kao Talijani.

file:///C:/Users/Guest/Downloads/DI6_7_tekst3_Klemencic_i_sur.pdf


4. Razlozi regionalnog izjašnjavanja u Istri su višeslojni i ne mogu se podvesti pod samo jedan ili dva razloga. 1991. je bila godina loma, kada je na proljeće proveden popis bivša država je još postojala (to je i bio zadnji ex YU popis), iako je bila u već poodmakloj fazi raspada.
Za razliku od popisa 1981., kada se puno ljudi deklariralo kao Jugoslaveni, 1991. je tako nešto bila rijetkost. Međutim, u Istri je puno miješanih brakova (ne samo hrvatsko-talijanskih, nego i hrvatsko-srpskih i raznih drugih kombinacija), a nacionalni identitet nije tako čvrst kao u drugim dijelovima Hrvatske (ne samo hrvatski, nego ni talijanski).
Osim toga, sredinom 1980-ih u medijima se otvoreno počelo propitivati ono što se u Istri dogodilo na kraju i nakon WW2 (egzodus Talijana, dolazak novog stanovništva iz unutrašnjosti bivše države i sl.), o čemu se dosta pisalo u Glasu Istre, ali i u Danasu, Startu i drugim časopisima. 1980-ih je jako porastao i interes za istarskim temama i tradicijom (pokrenuta je Istriaca, biblioteka koja je obrađivala istarske teme i zaslužne pojedince iz povijesti i bila je popularna među stanovnicima Istre, kao i neke druge publikacije). Te teme su se ranije prešućivale ili čak omalovažavale (posebno razdoblje Austro-Ugarske). Krenula je i jača zaštita povijesne i kulturne baštine u istarskim gradovima, koji su do tada, bez obzira na turizam, bili prilično zapušteni i devastirani (govorim o starim gradskim jezgrama).
Do tada zanemareni istarski dijalekti dijalekti počeli su se pojavljivati u javnom prostoru (iz toga je 1990-ih nastao "ča val"), prije toga ih nije bilo, posebno ne u Puli u kojoj se na ulici govorilo isključivo "književno", jer se dijalekt smatrao "seljačkim", "zaostalim" ili kako već. Ljudi u Istri su postali svjesni da su drukčiji, mnogi su, iako su bili deklarirani Hrvati, djecu upisivali u talijanske škole (slučaj Cetinski, jedan od mnogih), a hit među ondašnjim brucošima bilo je studiranje u Ljubljani, a ne u Zagrebu (znalo se da u Zagrebu kod upisa i studiranja "rade veze", što je u Ljubljani bilo zanemarivo, a i bliže je i bila je bolje povezana s Istrom od Zagreba).
Razlike u mentalitetu između Istre i ostatka Hrvatske su velike i ljudi su toga postajali svjesni. U Istri je, recimo, uobičajeno da Hrvati imaju talijanska osobna imena, na što se istočno i južno od Rijeke baš i ne gleda blagonaklono.
Sve je to kod dijela ljudi dovelo do rasta regionalnog identiteta i ponosa na njega, upravo na tu mješavinu i ispreplitanje jezika i kultura. Ako tome dodate i agresivnu Tuđmanovu politiku prema Istri i jak (ali Istri potpuno stran) hardcore nacionalizam od 1990. nadalje, kao i nepoznavanje prilika u Istri, onda je tlo bilo pripremljeno, a kulminiralo je regionalnim izjašnjavanjem velikog broja Istrana na popisu 1991.
Ne radi se toliko o buntu, mada je dijelom bio i to, koliko o tome da su Istrani postali svjesni vlastitih običaja, govora, tradicije, kulture i povijesti. I postali su ponosni na njih, kao što su shvatili i da ih ostatak Hrvatske u najmanju ruku ne razumije. Mnogi su dolazili iz miješanih brakova i nisu se ni htjeli, a ni mogli, odlučiti za ovu ili onu nacionalnu pripadnost. Ali, većina nije imala nikakve veze s miješanim brakovima (posebno na selu), već su jednostavno shvatili da su drukčiji, a da ostatak zemlje to niti priznaje, niti razumije, niti poštuje.

https://www.glasistre.hr/pula/prvi-p...vidulin-594875

[Zoran Oštrić]

believer kaže:

Najmanji udio regionalaca u onom što je danas Istarska županija imala je ex općina Pula, samo 12%, što ne iznenađuje s obzirom na radikalnu promjenu etničke strukture nakon WW2, relativno velik i prosperitetan grad u koji su doseljavali ljudi iz cijele bivše Jugoslavije i veliku vojnu bazu bivše JNA, pa je i autohtonog (istarskog) stanovništva u Puli i okolici razmjerno malo. Međutim, s obzirom na veličinu (skoro 90.000 stanovnika u općini, od čega 2/3 u samom gradu), ex općina Pula je imala najveću apsolutnu brojku regionalno izjašnjenih (10.270).

Ali u Puli je bilo i 17,0% onih koji su se 1981. nacionalno izjasnili kao Jugoslaveni. Vrlo visok postotak, iako su neke općine u Hrvatskoj (npr. Vukovar, Pakrac) imale i preko 20%.

believer kaže:

file:///C:/Users/Guest/Downloads/DI6_7_tekst3_Klemencic_i_sur.pdf

Tražiš da ti hakiramo računalo? Daj nađi pravu poveznicu!

[lavore]

believer kaže:

Do tada zanemareni istarski dijalekti dijalekti počeli su se pojavljivati u javnom prostoru (iz toga je 1990-ih nastao "ča val"), prije toga ih nije bilo, posebno ne u Puli u kojoj se na ulici govorilo isključivo "književno", jer se dijalekt smatrao "seljačkim", "zaostalim" ili kako već. Ljudi u Istri su postali svjesni da su drukčiji, mnogi su, iako su bili deklarirani Hrvati, djecu upisivali u talijanske škole (slučaj Cetinski, jedan od mnogih), a hit među ondašnjim brucošima bilo je studiranje u Ljubljani, a ne u Zagrebu (znalo se da u Zagrebu kod upisa i studiranja "rade veze", što je u Ljubljani bilo zanemarivo, a i bliže je i bila je bolje povezana s Istrom od Zagreba).
Razlike u mentalitetu između Istre i ostatka Hrvatske su velike i ljudi su toga postajali svjesni. U Istri je, recimo, uobičajeno da Hrvati imaju talijanska osobna imena, na što se istočno i južno od Rijeke baš i ne gleda blagonaklono.

https://www.glasistre.hr/pula/prvi-p...vidulin-594875

Nije, u Istri se uvijek cijenila domaća čakavština, govor "po domoće".
U Ljubljani i Mariboru (Viša elektro) su bili kvalitetni studiji a i bio je lakši upis.

[Wikiceha]

@beliver, a po čemu bi svi oni kojima je materinji talijanski morali biti dio tal.nac.manjine?
Imaš tu gomilu iznimaka.
Priča o Istri je složena, no ovo tvoje je poprilična generalizacija.
Broj Talijana u Istri se smanjuje (porijeklo sam opisao u prijašnjim postovima), a broj regionalno izjašnjenih ovisi o politici (isto sam ga komentirao u prošlim postovina).
Na svakom budućem popisu će vjerojatno postotak Hrvata rasti.

@Freidenker, ne.
Gornja Panonija, kao nasljednik rimske provincije Savije, je od banovine Slavonije odvojena 300ak godina.
Regnum (kraljevina) Slavonija je novih 300 god razlike.
Hrvati u Dalmaciju dolaze preko nje, a hrvatski etnik je potvrđen izvorima i arheološkim nalazima.
Kao što ti se fino pokazuje u izvorima, u Slavoniji nema drugog naroda osim hrvatskog.
Zato i sprdnja s bezimenim Slavenima.

[believer]

lavore kaže:

Nije, u Istri se uvijek cijenila domaća čakavština, govor "po domoće".
U Ljubljani i Mariboru (Viša elektro) su bili kvalitetni studiji a i bio je lakši upis.

Je, po selima. U manjim gradovima tako - tako. U Puli prije 1990. skoro nikako.
Slovenska sveučilišta su se u Istri općenito smatrala boljima od ostalih u ex YU. Tamo nisu toliko radile veze, a studenti su prve dvije godine mogli polagati ispite na hrvatskom (kasnije su to smanjili samo na 1. godinu, pa onda 1992. ukinuli). To je privlačilo istarske studente, pogotovo zato što su postojali direktni vlakovi Pula - Ljubljana (neki od njih su produžavali i do Zagreba, pa i do Beograda), istarska pruga je tada spadala pod ŽTP Ljubljana (danas bi to bile Slovenske željeznice). Sami studenti su to navodili kao razloge zašto su za mjesto studija izabrali Ljubljanu, a ne Zagreb. Oni bogatiji su studirali u Beču, Trstu, Padovi ili Milanu, ali takvih je bilo relativno malo.

[Hiawatha87]

believer kaže:

Je, po selima. U manjim gradovima tako - tako. U Puli prije 1990. skoro nikako.
Slovenska sveučilišta su se u Istri općenito smatrala boljima od ostalih u ex YU. Tamo nisu toliko radile veze, a studenti su prve dvije godine mogli polagati ispite na hrvatskom (kasnije su to smanjili samo na 1. godinu, pa onda 1992. ukinuli). To je privlačilo istarske studente, pogotovo zato što su postojali direktni vlakovi Pula - Ljubljana (neki od njih su produžavali i do Zagreba, pa i do Beograda), istarska pruga je tada spadala pod ŽTP Ljubljana (danas bi to bile Slovenske željeznice). Sami studenti su to navodili kao razloge zašto su za mjesto studija izabrali Ljubljanu, a ne Zagreb. Oni bogatiji su studirali u Beču, Trstu, Padovi ili Milanu, ali takvih je bilo relativno malo.

To o vezama pričaju uglavnom oni koji nisu uspjeli upast negdje. Vjerujem da ima poneki slučaj, ali to su iznimke, jako u Zagrebu, tako i u Ljubljani, Mariboru...

[believer]

Zoran Oštrić kaže:

Ali u Puli je bilo i 17,0% onih koji su se 1981. nacionalno izjasnili kao Jugoslaveni. Vrlo visok postotak, iako su neke općine u Hrvatskoj (npr. Vukovar, Pakrac) imale i preko 20%.


Tražiš da ti hakiramo računalo? Daj nađi pravu poveznicu!

I popis iz 1981. samo potvrđuje tezu da nacionalni osjećaji u Istri nisu baš tako čvrsti kao u drugim dijelovima Hrvatske i da je pojam nacionalne identifikacije u Istri malo složeniji proces.
U pravu si što se tiče poveznice na onaj pdf gore. Sorry, nije moj komp (na popravku je pa privremeno koristim tuđi) i očito ima zastarjeli softver.
Dakle, stručni rad koji sam priložio je: Mladen Klemenčić: "Promjene narodnosnog sastava Istre: Prostorna analiza popisnih podataka 1880 - 1991.", LZMK. Samo uguglajte i otvorit će se. Vrijedi pročitati.

[believer]

Wikiceha kaže:

@beliver, a po čemu bi svi oni kojima je materinji talijanski morali biti dio tal.nac.manjine?
Imaš tu gomilu iznimaka.
Priča o Istri je složena, no ovo tvoje je poprilična generalizacija.
Broj Talijana u Istri se smanjuje (porijeklo sam opisao u prijašnjim postovima), a broj regionalno izjašnjenih ovisi o politici (isto sam ga komentirao u prošlim postovina).
Na svakom budućem popisu će vjerojatno postotak Hrvata rasti.

Generalizacija ili ne, rezultati su takvi kakve pokazuju popisi.
Tragično je da nitko u Hrvatskoj u zadnjih 30 godina nije ni pokušao sustavno istražiti i objasniti "fenomen istrijanstva". Bilo je nekih pokušaja, ali ništa konkretno. To je ipak jedna od tema koje su u nacionalnom interesu.

[Nosonja_]

believer kaže:

Generalizacija ili ne, rezultati su takvi kakve pokazuju popisi.
Tragično je da nitko u Hrvatskoj u zadnjih 30 godina nije ni pokušao sustavno istražiti i objasniti "fenomen istrijanstva". Bilo je nekih pokušaja, ali ništa konkretno. To je ipak jedna od tema koje su u nacionalnom interesu.

Baš suprotno, pa vidiš na ovom forumu kad spomeneš regionalni inditet da te drvljem i kamenjem...

[believer]

Nosonja_ kaže:

Baš suprotno, pa vidiš na ovom forumu kad spomeneš regionalni inditet da te drvljem i kamenjem...

Hm, možda ne bi bilo toliko regionalnog identiteta kada bi se znali uzroci zašto ga ljudi odabiru? Bez poznavanja uzroka ne možeš znati ni kako se nositi s problemom. Možeš improvizirati, ali to najčešće izaziva kontraefekt...

[Wikiceha]

believer kaže:

I popis iz 1981. samo potvrđuje tezu da nacionalni osjećaji u Istri nisu baš tako čvrsti kao u drugim dijelovima Hrvatske i da je pojam nacionalne identifikacije u Istri malo složeniji proces.
U pravu si što se tiče poveznice na onaj pdf gore. Sorry, nije moj komp (na popravku je pa privremeno koristim tuđi) i očito ima zastarjeli softver.
Dakle, stručni rad koji sam priložio je: Mladen Klemenčić: "Promjene narodnosnog sastava Istre: Prostorna analiza popisnih podataka 1880 - 1991.", LZMK. Samo uguglajte i otvorit će se. Vrijedi pročitati.

Popis iz 1981. nije mjerilo stabilnosti etnika na pojedinom području jer se radi Titove smrti pojavio ogroman broj jugoslavena svuda.
Prouči malo link.