pa...da, živim. ali vrlo nesavršeno.
već više od 10 godina kupujem odjeću isključivo od prirodnih materijala (iznimka je bila jakna punjena perjem prije cca tri godine, koja je izvana neki poliester - ali mislila sam da neću naći nešto za kišu/vjetar u kojima sam tada živjela što bi bilo otporno i cjenovno prihvatljivo; ironija života je htjela da onda za cca 2kn kupim kao novi fancy vuneni impregnirani vodootporni trench u 2nd handu). stvari mi traju jako dugo (dobar dio ormara - stvari koje sam kupila nove, dakle ne računajući one koje su već bile vintage/2nd hand - je 10+ godina; jedne čizmice ove godine pune 18, ali bojim se da će im to biti i zadnja, jer čak ni jako kvalitetne stvari ne traju vječno) pa kupujem komade koje mogu zamisliti da ću nositi godinama. trudim se ne kupovati jako puno: prošle godine sam kupila/dobila 12 komada odjeće/cipela/torbi, ove se nadam da će to biti upola manje, ali vidjet ćemo. u zadnjih par godina kupujem većinom 2nd hand, pa je odokativno barem trećina mog ormara pre-loved, a tim da tu ima svega, od nekih dizajnerskih komada koje sam željela godinama (jako sam strpljiva kad nešto baš želim) do random komada za 5kn iz humane nove, ne diskriminiram. kada kupujem novo, nastojim izbjegavati high street dućane i podržati male proizvođače ili manje tvrtke gdje mogu (npr. jako volim baserange i njihovu donekle ekološki svjesnu proizvodnju i navodno fer radne uvjete).
zašto nesavršeno? jer sam only human.
i dalje povremeno kupim štogod u COS-u recimo kad nađem nešto što mi odgovara, ali te komade isto tretiram kao da su 'vječni' a ne potrošni; tenisice su mi adidas, koji i nema najbolji track record to say the least (nakon cca 7 godina upravo me izdaju i razmišljam što dalje - tražiti neki bolji brend ili ostati vjerna ovom koji je neidealan ali traje). kako mi je budžet trenutno iz razloga na koje ne mogu puno utjecati vrlo mali (c'est la vie!), i s 'boljim' kupovinama se snalazim kako znam: recimo znala sam baserange komade uzeti s yooxa iako bi daleko bolje bilo kupiti direktno od njih, a i voljela bih da češće mogu podržati mlade dizajnere i proizvođače koji su mi sjajni ali i izvan dosega; lijepo mi je recimo ono što kod nas radi marija kulušić sa svojim recikliranim tkaninama ili vani chopova lowena, ali trenutno mi je naprosto preskupo. plus i u ograničenom broju kupljenih komada zna se desiti neki promašaj ili instant crave.
zapravo nisam sigurna koliko ima smisla reći da 'živim' slow fashion; trudim se ne kupovati gluposti - ali daleko je to od neke tvrdnje da sam u kupovinama uvijek pametna.
Linearni mod
