Bili kutak - štorija 53

[vlaški]

tribinaistok kaže:

Možemo se mi pravit blesavi ali B.D i ekipa su ka (ne)službeno glasilo kluba.
Onaj drljavi Hajduk authentic ili kako se zove i ovako nešto triba demantirat.

Jer sad se već masovno širi da se Hajduk ponija nekorektno.
Evo čitaj.

a kako se onda ponija dinamo?

pa oni su vabili i igrace i trenere drugih klubova jos dok se igrala sezona, a oni imali medjusobne susrete. i sada, na kraju sezone kada mi reagiramo prima nekom treneru, onda smo mi nekorektni.

inace, da se razumimo, ako garcia ima volje doci, onda ce i doci. niko i nista drugo nece biti bitno.

meni je kod ovoga svega samo upitno tko sa nase strane ovaj posa dogovara. jel to sadasni sd, jel to sadasnji i buduci sd, jel to buduci sd...

[Nobrain78]

DarkWanderer kaže:

2 sezone mentalnih proljeva gdje nam se prvenstvo servira na dlanu i najbolje još da plaču. treba svakome po 2-3 odgojne prdeljuske i dignuti 60% plaće pa da imaju razloga za plakanje.

Pa digli su igračima i ovima na katu plaće.....šta bi im još trebalo dići?
U stilu "kad ste se već popišali,sad se još i poserite"

[tribinaistok]

vlaški kaže:

a kako se onda ponija dinamo?

pa oni su vabili i igrace i trenere drugih klubova jos dok se igrala sezona, a oni imali medjusobne susrete. i sada, na kraju sezone kada mi reagiramo prima nekom treneru, onda smo mi nekorektni.

inace, da se razumimo, ako garcia ima volje doci, onda ce i doci. niko i nista drugo nece biti bitno.

meni je kod ovoga svega samo upitno tko sa nase strane ovaj posa dogovara. jel to sadasni sd, jel to sadasnji i buduci sd, jel to buduci sd...

Nikad se nisan volija uspoređivat s onima koje ne smatram nekakvim idealima i poštenim/pravilnim putem.

Oću ti reć, Dinamo je nebitan u ovoj priči.
I njih ne spominju, spominju nas.

Di ima dima ima i vatre.
Da je dogovoreno sve regularno i korektno, da se lipo silo, ručalo i stislo ruku obostrano, pošteno isplatilo jer čovik ima ugovor, ne bi gazda Istre dava ovakve izjave.

[Nobrain78]

Zapp1 kaže:

Na Indexu clanak o Rijeci ka da je Leicester osvojia naslov..Hajduk i Dinamo kiksali, Rijeka iskoristila itd.
Rijeka je bila bolja, imala padove al zasluzeno nosi trofej

Prijatelju moj,Rijeka je imala svoj pad kojeg je jedino GNK iskoristio.
Mi smo zajedno,malo uz pomoć sudca prdnuli,dok je Rijeka osim na Poljudu imala ok suđenje.
Meni je isto draže da je Rijeka prva....samo nema tu ni z od zasluženog.

[Nobrain78]

Urpanus kaže:

Hajduk i nema ništa drugo nego totalni reset na totalni reset ... i navijače koji su konstantni jedino u traženju totalnog reseta.

Kada/ako se pojavi netko dovoljno odlučan da ne podilazi populističkim , impulzivnim i autodestruktivnim težnjama naše velike i mahnite obitelji nego da prihvati i gura rad na osnovu dugoročne strategije , prihvatajući povremene padove koji s tim idu , onda ćemo imati i kontinuirani napredak i rezultatske uspjehe.

Ne sluti da je to na vidiku.

Potpuno ispravno,samo za to treba imati zdrav temelj.
Ima mo li mi ista zdravog osim guljenje hajdučke?
Ovi šta traže reset ga ne traže gdje funkcionira....

[spirou]

DarkWanderer kaže:

blaž "sve osim potpunog pomirenja bi bilo čudo" duplančić

nastavlja istim ritmom od prošlog ljeta.

možda ima najbolje namjere ali ovako samo ispada štetočina i to prve klase.

"sve osim potpunog pomirenja" je bio tekst u hajdukovom interesu

hoćemo sad prozivati novinare i radi toga?

[DarkWanderer]

spirou kaže:

"sve osim potpunog pomirenja" je bio tekst u hajdukovom interesu

hoćemo sad prozivati novinare i radi toga?

naravno, hoćemo spominjati jurića i još nekolicinu puta kad nije bio u pravu?

ako ga gledamo kao nekog neformalnog pr-ovca i glasnogovornika onda neka barem dava točne informacije a ne ovako.

interes hajduka je da se ne sere jer se i ovako previše sere na račun hajdukova imena i interesa ljudi za hajdukom.

[sidrun]

Pamparello kaže:

Za što dovodimo GarsijU? Na koji period? Za koje ciljeve?

Jel znaš kadsmo se raspali i sebi podpisali kapitUlaciju? Kad je Genaro ufilma da če igrat balUn i napustija onaj odvratni ali efikasni bunker.

Da ,Rusin za Kalika nam je zadnju nadu ugasilo...

Gustafson je pravia igru,smislenu ,brzu igru...ništa čudno šta struka u klubu to nije prepoznala...šteta

[jordi]

N1N1 kaže:

Gleda, pričamo o Dragovoljcu raspalom

Ti si tu utakmicu uzea za primjer. Možda i najbolji primjer za argument kako je Gustaffsonu samo falilo malo sriće (kvalitete). Igrali smo mi i ive sezone s "raspalim" Šibenikom pa nismo stvorili ovoliko mrtviĥ šansi i isto pobijedili u zadnjoj minuti.
https://youtu.be/vPHvSYbyiFQ?si=wiXfP2ifZ5LQYI7V

Poslano sa mog SM-S911B koristeći Tapatalk

[powe]

spirou kaže:

"sve osim potpunog pomirenja" je bio tekst u hajdukovom interesu

hoćemo sad prozivati novinare i radi toga?

Naravno.
Dosta je klikova nesvjesno i svjesno krivih na račun Hajduka.

Bogami imaju dobre interese i paricu jer da nije Hajduka Dalmatinski portal bi bio na razini nebitnog portalića. Boli njih svih k za klub.

I zato ide priča o alibijima i djelovanje iz sjene.

Prozirni su.

100 ljudi vrti mantru oko kluba kako im paše.

Više o tome je pisao detaljno WOB.

[the edge]

Imate zanimljiv Dežulovićev tekst na telesportu https://www.telegram.hr/telesport/ko...anne-vrime-je/

[DarkWanderer]

the edge kaže:

Imate zanimljiv Dežulovićev tekst na telesportu https://www.telegram.hr/telesport/ko...anne-vrime-je/

dežulovića bi čitao jedino da on meni polugodišnje plaća 390 eura da ga čitam.

[vlaški]

tribinaistok kaže:

Nikad se nisan volija uspoređivat s onima koje ne smatram nekakvim idealima i poštenim/pravilnim putem.

Oću ti reć, Dinamo je nebitan u ovoj priči.
I njih ne spominju, spominju nas.

Di ima dima ima i vatre.
Da je dogovoreno sve regularno i korektno, da se lipo silo, ručalo i stislo ruku obostrano, pošteno isplatilo jer čovik ima ugovor, ne bi gazda Istre dava ovakve izjave.

iznenadija bih se da su iz istre drugacije reagirali. to je jednostavno dio folklora u prijelaznom roku.

i ovoga ce sada svakin danon biti sve vise i vise.

zato san se i cudija i kritizira kada je hajduk authentic reagira na onog bosanskog napadaca jer su bez veze postavili ljestvicu po kojoj bi sada tribali reagirati na svako ime koje se spomene u kontekstu hajduka. totalno bezveze...

[the edge]

DarkWanderer kaže:

dežulovića bi čitao jedino da on meni polugodišnje plaća 390 eura da ga čitam.

390? Godišnja pretplata na telesport je 39 eura. Iliti tri eura mjesečno.

[Delvecchio]

kopiraj tekst za nas koji nemamo pretplatu

[DarkWanderer]

the edge kaže:

390? Godišnja pretplata na telesport je 39 eura. Iliti tri eura mjesečno.

zato što je dežulović računam i duševnu bol. dakle *10 za mene

[denzil]

Priče iz davnine

Johanne, vrime je!

O Hajdukovu mentalitetu, navijačima i budućnostiBoris Dežulović

Zbog mentaliteta vječne žrtve koji je danas, pola stoljeća nakon Ivića, upisan u Hajdukov DNK — u Splitu se još uvijek pamti šjor Ivanova izjava “bit ćemo prvaci ako nam dopuste”, a ne pamti druga njegova slavna iz tog vremena, ona s kojom je Hajduk godinama u Beograd dolazio kao u kaznene ekspedicije i šamarao svoje tadašnje reale, Zvezdu i Partizana: “Zatvarat ćete prozore od straha kad bude dolazio Hajduk!”

El Motí de l’Hespèria, Pobuna u Hespèriji, tako je taj događaj zapamćen u Kataloniji: u četvrtak 28. travnja 1988. godine dvadeset dvojica igrača Barcelone na čelu s trenerom Luisom Aragonésom okupili su se u hotelu Hespèria u ulici Els Vergós, tri kilometra od stadiona Camp Nou, i pred novinarima podigli ustanak protiv uprave i predsjednika kluba Josepa Lluísa Núñeza, čije financijske malverzacije su im na vrata dovele inspektore španjolske porezne uprave.

Bio je to vrhunac rasula u slavnom katalonskom klubu, koji je u tom trenutku s golema dvadeset tri boda zaostatka već odavno predao naslov četverostrukom uzastopnom prvaku Real Madridu. Preostali navijači na polupraznim tribinama Camp Noua frustrirani su i bijesni zviždali panjevima u plavo-crvenim dresovima i deblu od trenera, dvadeset sedmom u posljednjih tridesetak godina, za koje vrijeme su mrski rivali iz Madrida uz pomoć režima Francisca Franca, nogometnog saveza i naklonih sudaca uzeli čak osamnaest naslova, nasuprot Barçina bijedna dva, a katalonski se div, nekoć najtrofejniji španjolski klub, sveo na ukrasni privjesak za Realove trofeje, u rangu madridskog Atletica ili Athletica iz Bilbaa, inferioran čak i Real Sociedadu.A onda su pobjesnili i frustrirani Barçini igrači.

Ustanak u Hespèriji na koncu je, što bi se reklo, “ugušen u krvi”: u čistki nezapamćenoj u cjelokupnoj povijesti nogometa predsjednik Núñez hladnokrvno je potpisao otkaze za sedamnaest igrača i trenera Aragonésa, i samo tjedan dana kasnije pred novinarima predstavio novog trenera: Hendrika Johannesa Cruijffa.Barçinu legendu i jednog od najvećih u povijesti igre navijači su dočekali kao mesiju, koji će svojim autoritetom prkosno stati pred Realove mafijaše iz korumpiranog saveza i plaćene ubojice iz sudačke organizacije, kao što je onomad prkosno stao pred generalissimusa Franca i sinu dao zabranjeno katalonsko ime Jordi, i kao što je prkosno stao pred Realovu ložu na onoj mitskoj utakmici na Bernabeuu 1974., kada je s 5-0 ponizio kraljevski klub i Barceloni donio prvi naslov nakon četrnaest godina.

I što je veliki Johann Cruijff napravio preuzevši klupu Barcelone?Umjesto pred mafijaše iz nogometnog saveza, Cruijff je stao pred navijače Barçe, pogledao ih ravno u oči i polako, strpljivo objasnio: “Što Barcelona želi? Barcelona želi biti najbolja. Ako želiš biti najbolji, moraš se ponašati kao najbolji. Inače nema smisla. Ne možeš biti žrtva i biti najbolji. To je nemoguće.”

Tih svojih riječi iz 1988. nizozemska i katalonska ikona prisjetila se u dokumentarnom filmu Barça Dreams, snimljenom godinu dana prije nego što će otputovati u vječnost. “Kad sam stigao u Barcelonu, klub je bio u užasnom stanju”, pričao je o tim danima u drugom jednom intervjuu, “Real je bio gazda lige, navijači Barçe stalno su se žalili kako kraljevski klub na svojoj strani ima suce i sreću, a ja sam htio da klub promijeni mentalitet i usredotoči se na to da bude najbolji, jer samo tako se pobjeđuje. Moje razmišljanje bilo je jednostavno: gledajmo sebe, a ne druge.”

Onda se s mikrofonom u ruci okrenuo prema navijačima na Camp Nouu i zatražio podršku za svoj projekt: “Nećemo gledati u prošlost, gledajmo u budućnost.”I bogami su imali u što gledati.Sve gledajući u budućnost, Johann Cruijff natjerao je klub i navijače gledati sebe, a igrače gledati loptu, i naučivši ih revolucionarnu tiquitacu — “moraš na svaki način imati kontrolu, a imati kontrolu u nogometu znači posjedovati loptu” — odveo Barcelonu do četiri uzastopna naslova prvaka, četvrti ukrasio ponovivši onih 5-0 protiv mrskog Reala, pa u velikom finalu protiv Sampdorije na Wembleyju onim balističkim projektilom Ronalda Koemana donio Barçi prvi naslov prvaka Europe u klupskoj povijesti i zauvijek promijenio povijest nogometa.

Priča o Johannu Cruijffu i Barceloni pala mi je, eto, na pamet na kraju još jedne, dvadesete Hajdukove godine bez naslova. Klub je u rasulu, splitski navijači frustrirani su i bijesni, mrski Dinamo uz pomoć Saveza i sudaca u tih je dvadeset sušnih godina uz pomoć režima, saveza i sudaca uzeo čak osamnaest naslova, i dalmatinski div, nekoć najtrofejniji hrvatski klub, sveo se na ukrasni privjesak za Dinamove trofeje, inferioran čak i Rijeci. Onda je otjeran i trener, pedeset i četvrti u dvadeset godina, i uprava sada grozničavo i bezuspješno traži samoubojicu koji će sjesti na Hajdukovu električnu klupu.I sam spadam u frustrirane navijače Hajduka: nisam, istina, posve nekritični tifo kojemu su za sve krivi Dinamo, Savez, Mamić, HDZ, Kustić, Pajač, Bel i kako se sve ne zovu plaćeni ubojice te zločinačke organizacije, mogu priznati kad Livajin pad u šesnaestercu protiv Rijeke nije penal, ali da, jesam: jedan sam od onih koji na televizijskom ekranu povlače crte ofsajda i pizde na nečuveno smiješna obrazloženja sudačke komisije o “intenzitetu kontakta” za crvene kartone Ismaelu Diallu i Marku Livaji, ili onom čuvenom “laganom dodiru” Dinamovog stopera Kévina Théophile-Catherinea, “dodiru koji je dovoljan da igrač u punom trku padne”, prvom tumačenju u povijesti nogometa kojim je objašnjeno zašto faula i crvenog kartona — nema.

Jesam, jedan sam od onih koji gledaju kako Dinamo za sljedeću sezonu kupuje igrače i trenere klubova s kojima igra utakmice za naslov, pa prvi protiv njih uopće ne igraju, a drugi opušteno gube 0-5. Jesam, jedan sam od onih koji se rezignirano smijao gledajući utakmicu Dinamo-Lokomotiva, najsmješniju nogometnu farsu još od zlatnih dana Tuđmanove Croatije,Vlatka Markovića i Zlatka Canjuge. Jesam, jedan sam od onih koji je umirao od smijeha kad je Dinamo za svaki slučaj — baš kao Partizan u Ljubljani 1976.! — drugo poluvrijeme utakmice posljednjeg kola započeo pet-šest minuta poslije Rijeke i Hajduka.I jesam, jedan sam od onih koji će — dajte mi samo dva-tri dana — empirijski i znanstveno dokazati da je Hajduk već trideset godina žrtva lexa specialis, kojim je Dinamo zaštićen kao tvrtka od nacionalnog interesa.

Kad je onomad bio tvrtka od španjolskog nacionalnog interesa, Real iz Madrida barem je na svojoj strani pored sudaca i politike imao i sreće. Realu iz Zagreba jedva da i politika treba, a kamoli sreća.Onda sam tako sjeban i frustriran, u gluhu noć uoči posljednjeg kola prvenstva gledao na na DokuTV-u dokumentarac Barça Dreams, i onu slavnu epizodu iz 1988., kad je začeta Barcelona kakvu danas znamo. A na televizijskom ekranu veliki Johann Cruijff upušteno sjedi u polo majici, gleda me ravno u oči i polako, strpljivo objašnjava. “Što Hajduk želi? Hajduk želi biti najbolji. Ako želiš biti najbolji, moraš se ponašati kao najbolji. Inače nema smisla. Ne možeš biti žrtva i biti najbolji. To je nemoguće.”Govorio je još nešto o kontroli posjeda lopte, ali ja ništa više nisam čuo.“Ne možeš biti žrtva i biti najbolji.” Dvadeset godina Hajduk je, baš kao Barça osamdesetih, žrtva nogometne mafije inicirane pod šinjelom generalissimusa Francisca, dvadeset godina bori se protiv te hobotnice na sve dopuštene i nedopuštene načine, i možda je zaista došlo vrijeme da Hajduk pokuša drugačije, možda je vrijeme za jedini valjda način koji još nije isproban: da bude najbolji.

[spirou]

Overthinker kaže:

Jedna mala stvar, ali rekao bih dosta zanimljiva što se tiče mentaliteta. Dakle igrači gnk-a nakon gubitka titule (koju je 90% njihovog kadra osvojilo) nakon jučerašnje utakmice u suzama, a s druge strane naši igrači (od kojih 90% nije osvojilo titulu) lagano bez nekih reakcija (Raketa protiv Rijeke jedino). Evo sada vidim Skender im podnio ostavku, ja iz ovog mogu reći da mi tu kulturu pobjeđivanja nemamo, a ona je jedan od glavnih preduvjeta ukoliko želimo da uspjeh bude konstanta, a ne jednom u 10 godina.

zanimljiv komentar njihovog ideologa Bauera :

Nije sramota izgubit prvenstvo, ali sramota je izgubit ga od ovak slabih konkurenata. Imamo sljedeću sezonu da pokažemo da članski Dinamo ima smisla. Ak nema, treba tražit novi model. Mene ne interesira prosječnost, samo izvrsnost na europskoj razini. Jer mi to možemo.

ako i iduću sezonu kiksaju, već bi tražio novi model jer ga ne interesira prosječnost...
ništa reultat je trend itd

the edge kaže:

Imate zanimljiv Dežulovićev tekst na telesportu https://www.telegram.hr/telesport/ko...anne-vrime-je/

Vidim sada da je Bauer komentirao i taj tekst (ja ga čitao nisam)

Taman su i najzagriženiji Hajdukovci priznali da su se sami sjebali za naslov, a onda se pojavil Boris Dežulović i objasnil im da su ipak u pitanju suci, HNS, Mamić, Tuđman, Trump, Javier Milei, Augusto Pinochet i Francisco Franco te ostala klerofašistička kukavelj. Daj više skužite da ste taoci likova koji sport koriste za ekstremističke političke ciljeve i osobnu promociju…
I koja je logika da HDZ dopušta naslov klubu iz Rijeke, u kojoj bi moj pes osvojil više glasova nego najbolji hadezeov kandidat, a ne klubu iz regije u kojoj suvereno vladaju već 35 godina? Jer ak je Rijeka u zadnjih 20 godina mogla dvaput uzet naslov “zločinačkoj organizaciji Dinamo” kak nas zove Dežulović, onda je Hajduk mogel barem 5 puta…
Kao i sav komunistički agitprop, Dežulović blago rečeno graniči sa zdravim razumom…

[denzil]

Drugi dio

Dobro, to se samo tako kaže. Nije “možda vrijeme”, nego je vrijeme. Sad. Ovoga časa. Vrime je. Vrime da se promijeni mentalitet kluba, vrime da se promijeni identitet. Vrime da Hajduk prestane gledati druge i da pogleda sebe, vrime da prestane biti žrtva i postane pobjednik. To se vrime dijeli na prošlost i budućnost, a mi “nećemo gledati u prošlost, gledajmo u budućnost.”“Bit ćemo prvaci ako nam dopuste”, čuvena je izjava Hajdukova velikana Tomislava Ivića, s kojom je te 1976. godine nadomak trećoj uzastopnoj duploj kruni izgubio naslov od suca Dušana Maksimovića i otišao ravno u Ajax, da mu vrati naslov koji su čekali tri godine, upravo od odlaska Johanna Cruijffa.

Ta glasovita izjava mogla bi se računati početkom samoviktimizacije Hajduka — procesa koji će u sljedećih pedeset godina oblikovati njegov mentalitet i identitet — samo kad iza nje ne bi stajale Ivićeve tri titule prvaka, četiri uzastopna kupa i autoritet najjačeg i najbolje organiziranog kluba u državi. Baš kao što je i pedesetih, iako žrtva neviđenih političkih igara u jugoslavenskom savezu, Bearin i Vukasov Hajduk više želio biti najbolji nego biti žrtva, pa je na dvije ukradene titule uzeo tri.

Zbog tog, međutim, mentaliteta — zbog mentaliteta vječne žrtve koji je danas, pola stoljeća nakon Ivića, upisan u Hajdukov DNK — u Splitu se još uvijek kao uklesana pamti šjor Ivanova izjava “bit ćemo prvaci ako nam dopuste”, a ne pamti druga njegova slavna iz tog vremena, ona s kojom je Hajduk godinama u Beograd dolazio kao u kaznene ekspedicije i šamarao svoje tadašnje reale, Zvezdu i Partizana: “Zatvarat ćete prozore od straha kad bude dolazio Hajduk!”Zato, shvatili ste, “jer ne možeš biti žrtva i biti najbolji”.Zato je, eto, došlo vrijeme.Vrime je.Vrime da se splitski klub “usredotoči na to da bude najbolji, jer samo tako se pobjeđuje”.

Vrime da prestane gledati druge i da “gleda sebe”, vrime da prestane gledati u prošlost i da “gleda u budućnost”.Znači li to da navijači trebaju zaboraviti sve što je bilo? Ne: to znači samo da to trebaju ostaviti iza sebe — nezaboravljeno, zapisano i arhivirano, ali iza sebe. Ni dolje na travnjaku do gola se ne dolazi alibi dodavanjima unatrag. Neće Hajduk biti prvak kad mu dopuste, nego kad ne bude više dopustio da mu dopuštaju. Kad u Zagrebu i Rijeci pred njegov dolazak budu zatvarali prozore od straha.Livajin pad u šesnaestercu protiv Rijeke nije penal, već Livajin faul?! Nije crveni karton za Kévina Théophile-Catherinea?! Za isti “lagani dodir” i obično nogometno odgurivanje crveni su kartoni, međutim, za Ismaela Dialla i Livaju?! Dižite se, igrajmo!Dinamo kupuje igrače i trenere klubova s kojima treba igrati utakmice za naslov? Najsmješnija nogometna farsa još od zlatnih dana Tuđmanove Croatije? Dinamo drugo poluvrijeme počinje pet-šest minuta poslije nas? Dižite se, igrajmo!Dinamo je realovski privilegiran klub, zaštićen lexom specialis kao kompanija od nacionalnog interesa? “Dižite se, igrajmo”, objasni onda, recimo, ogromni transparent preko cijele ograde poljudske sjeverne tribine, “nećemo gledati u prošlost, gledajmo u budućnost!”

Eh, poljudske tribine. Tribine su posebna priča. Osim mentaliteta žrtve i identiteta kluba, kako sam ja to u gluhu noć uoči raspleta prvenstva zamislio, trebalo bi promijeniti i Hajdukove navijače, uvjerljivo najgore na svijetu. Na stranu fašistički ispadi Torcide – makar zgodan šlagvort za “gledanje u prošlost”, to je ipak nenogometni fenomen, stvar socijalne patologije, i tema za sebe – ovdje govorim o nogometnom navijanju. Ako se, jasno, složimo da govoreći o splitskim navijačima, “i kad gube i kad tuku, uvijek vjernima svom Hajduku”, uopće govorimo o navijanju za nogometni klub.U Splitu i Dalmaciji Hajduk je religija, to je otrcano opće mjesto nogometne teologije, sociologije i fenomenologije. Nažalost, točnije nego što zvuči. Jednako kako shvaćaju koncept kršćanske religije, ovdje naime shvaćaju i koncept Hajduka — kao naslijeđeni i podrazumijevajući identitetski znak koji se manifestira površnom ikonografijom, plastičnom bižuterijom, svetačkim muralima i odlaskom na nedjeljnu misu.

Članstvo je tek puki sakrament krštenja lišen ikakvog dubljeg smisla osim statističkog: broj članova Hajduka realan je broj njegovih navijača točno koliko je i službeni broj katolika u Hrvatskoj realan broj vjernika, a postotak onih koji na Poljud dolaze iz mode — ili tek da budu viđeni — čak je i veći od postotka onih koji iz istih pobuda idu u crkvu.Kad se Hajduk tako ispostavi kao religija, njegova titula prvaka i ne može biti drugo doli dogma zagrobnog života i nebeskog raja: nešto dakle što nitko nije vidio, ali svi znaju da postoji. I da ih jednog dana čeka.U međuvremenu, Bog — dakle Hajduk — otkupitelj je njihovih grijeha, kriv za sve što u njihovim životima ne valja. A ne valja više-manje ništa. I jednako kako katolički vjernici zbog toga onda psuju Boga i ostale članove stručnog štaba, od Gospe do Isusa, tako na tribinama poljudske katedrale psuju Hajduka, od trenera do igrača. Marko Livaja nešto je kao sveti Ante — pošteđen od psovki, ali samo zasad.

[larpy]

the edge kaže:

Imate zanimljiv Dežulovićev tekst na telesportu https://www.telegram.hr/telesport/ko...anne-vrime-je/

Nisam pretplatnik, ali pretpostavljam da povlači paralelu između Barse 1989. i Hajduka 2025.

Lol