Tebi...još uvijek

[pufpant43]

Ako odem toliko daleko
I od sebe i od tebe
Ako ti u mirnoj oporuci
Ostavim svoje tijelo
Zaboravljeno i mirno
Kroz kožu do kosti
Sjeti me na mladost
I kako sam voljela
Do beskraja i niz daleke ceste

Oskvrni mi jazz
Kroz kožu do kosti
U posljednjem nemiru
I mirisu noći
Tvoja sam...još uvijek

[pufpant43]

More
Zauvijek more
Moje - intimno
Mirno i drugačije
Moje

Tišina je
I očarana sam samoćom
U moru
Kroz daljinu
Sunčani završetak ljeta

U moru
I kroz more
Lakoća smiraja
U narandžastom nebu

Zauvijek more
Moje - intimno

[pufpant43]

Znaš li da sutra dolazi jesen
A ja nakon toliko godina prebirem
Po tvojim rečenicama koje si mi
Ostavljao ovdje u ovom komadiću vremena
I prostora.
U onom komadiću mene od prije točno 10 godina.

Znaš li pobogu da sutra dolazi jesen.
Sjetiš li se ponekad ?
I jesi li sačuvao barem jednu od svih onih pustih rečenica nad kojima smo bdjeli prije toliko godina.

Sama se sebi čudim kako sam samo tvoje sačuvala
Jer sve drugo sam zaboravila, pobrisala...
A kao da je bilo jučer
Sa nestrpljenjem očekivati i čitati tvoje riječi
Ovdje na ovom mjestu prije toliko godina.
Kako je uopće moguće da je toliko prošlo.

Znaš li dovraga da sutra dolazi jesen.
I da sam tako iznenada se izgubila u svim tim pustim godinama
I svim tim ljudima koji su navraćali i ostajali
I sa onima sa kojima sam živjela
I onima sa kojima sam samo glumila da živim

Znaš li da sutra dolazi jesen
I da sam nakon dugih 10 ponovno čitala tvoje riječi
A već sam sve bila zaboravila
I da je ono što sam sa tobom dijelila ovdje
Dublje i ljepše od svega što sam dijelila nakon

Rekli su mi da sutra dolazi jesen
A ja još čuvam i ne dam da propadne od vremena
Sve ljepote i nježnosti gore u onom sandučiću

Dolazi već deseta jesen po redu.
O tebi više ništa ne znam.
Ali još sve pamtim i čuvam.
I da nitko nikada ne sazna još uvijek te svojatam.

Hvala ti za uspomene.

[pufpant43]

Svojatala sam te.
Oduvijek.
Zar ne ?
U pijanim ljetima
Sa mirisom breskve
I u usporenim predvečerjima kroz miris soli na rukama.

Odvezi me kao onda
U nepoznato i grli me kao da se više nikada nećemo vidjeti.
Jer nikada više ni nismo.
Čitaj mi o napuštenim obalama i divljim morima i ljubi me dok nas jutro ne odvede na suprotne strane svijeta.

"Ne mogu vjerovati da sam te opet sreo" rekao si i rukama petljao moju kosu dok je svibanj mirisao podno mog prozora.

Znaš li da proljeće ne podnosi toliko drskosti ?


Jesi li u međuvremenu pronašao put do oceana koji si oduvijek htio oploviti ?
Slušao Bakera, Davisa i Cohena ? Čitao Carvera i okretao jedra u svoju korist ?

Ponekad mi je potrebno ovo...
Treba mi svibanj ušuškan među tvoje prste i bijeg od krivih smjerova.

Odvedi me u bezdan da mi se nakostriješi koža
Čitaj mi Arsena i pusti me da se bojim.
Inače ću otvoriti prozor i gledati u daljinu
Kao da je to najnormalnija stvar na svijetu.

[pufpant43]

Odgurnut cu ovo prokleto more
I slapove
Snjegove
I svu hladnoću
I sve kišne subote
Jer te nema

Izvrištat ću sve
Zaboravljene godine
I mrakove
I sva sjećanja
Sva promrzla čekanja
Jer te nema

Završit ću namjerno sama
U inat tebi
I svim dalekim svitanjima
Iščupat ću ovo prokleto srce
Jer si me zaboravio
I jer te više nema

Al još noćas
Neću te preboljeti
Dirat ću te gdje god želim
Ljubit ću te ko najveća razvratnica
Dolje uz hladna jutra
Bez kajanja i stida

U luci je noćas mirno
Brodovi nikud ne brode
A moje ruke sakupljaju posljednji zavežljaj nostalgije
Uz nekoliko Štulićevih stihova
Čisto da se nađe
Da mi slome srce
I onih par otkucaja što si ostavio

Pičko !