Album tjedna Hüsker Dü - Zen Arcade (1984)

[Puky Lee]

Ne koristim last.fm ima već dvije godine (i negdje ovih dana ravno, tamo se nekako poklopilo da mi je zabilježena glazba koju sam slušao ravnih 10 godina i s tim achievementom mi je ostao acc da se ponekad podsjetim), ali evo zašto ovo pišem.

Jedan od albuma koji sam otkrio u tom razdoblju i koji me držao jedan dosta dobar period je konceptualni album jednog od meni najdražih punk rock bendova Hüsker Dü.

Oni su u biti među prvim bendovima koji su hc žanr koristili za nepolitičke teme i udarili temelje za razvoj post hc-a, još od pjesme Diane, koja je inspirirana stvarnim događajima, a radi se o slučaju silovanja i ubojstva jedne djevojke.

Konceptualni zato što su sve pjesme, iako svaka od njih može stajati zasebno, jedna cjelina koja priča priču o odrastanju, tipu koji je spoznao da može vjerovati samo malo kome, te koji napušta svoj dom i kroz album ga pratimo u njegovom lutanju.

Krene žestoko, Something I learned today kao prijelomni trenutak te spoznaje, pa ga prati razočaranje u jednako žestokom Broken home, broken heart. Zatim slijedi obična akustična stvar koja mi je ujedno jedna od najemotivnijih njihovih stvari uopće, Never talking to you again, koju sam s ovog albuma vjerojatno najviše i puštao. Jednostavna, repetitivna, snažna u svojoj poruci u kojoj je donesena definitivna odluka da nema više vraćanja natrag.

Došao sam do treće od 23 stvari koja čini ovaj, jedan od najboljih albuma 80-ih prema Top listi Rolling Stone-a iz 1989. (U Top 100 nalazi se na više nego solidnom 33-em mjestu.) i budući da i traje preko sat vremena i nešto, trebalo bi mi još vremena i prostora da ga cijelog opišem.

Tak da ga ostavljam nekome ko još nije toliko upoznat, a bio bi zainteresiran da ga sam istraži, dok one već upoznate možda podsjetim na njega

Nije to hc tipičan za britance koji više stremi spoken wordu i ideološkim porukama. Ovo je jedna sasvim intimna priča koju svatko može posvojiti za sebe, i iz kojeg izvire jedna malo drugačija, ali i dalje čista punkerska energija .

Meni je definitivno obilježio tinejdžerske godine i drugo odrastanje u adolescenciji. Nije možda zgorega vratiti mu se i samo se podsjetiti.

Da ne duljim, Zen Arcade

[KingCrimson]

Počeo ih slušati tamo oko vremena "Eight Miles High/Makes No Sense At All". Čekam Puky Leea da si malo da oduška i napiše nešto o albumima...
Dugo ih nisam slušao.

tema na Zabavnoj glazbi

[Puky Lee]

Samo da znaš, nisam još odustao od recenziranja/komentiranja Pink Floydovih albuma

Od Huskera (meni) također značajan album je Candy Apple Grey. Mogao bih uskoro tamo na Zabavnoj više o tome

[FassGoHard]

Sinoć sam opet poslušao Zen Arcade, kao pripremu. Pričekat ću još komentare drugih, samo da velim da mi je uz Murmur i Double Nickels on the Dime to najdraži album američkog undergrounda 80-ih. A ne zaboravimo da Hüsker Dü doslovno od početka do kraja nisu znali za pogrešku, i vjerojatno su kvalitativno najujednačeniji i najambiciozniji punk bend koji je svirao. I da, meni vrlo vjerojatno najbolji.

Težak album, i tematski i zvučno, naročito izvorna B-strana prvog LP-a, gdje vas doslovno šamaraju hardcore-om i psihozom. Ali i ta je sjajna kao i sve ostalo.
I ima jednu rijetku vrlinu - sve je bolji kako napreduje, a možda je vrhunac genijalna Pink Turns To Blue, jedna od onih rijetkih pjesama koje svaki put zvuče kao da ih prvi put slušate.

[Puky Lee]

Da se ne ponavljam, meni osobno jedan od značajnijih albuma za tinejdžerske dane kad sam uglavnom i konzumirao punk rock, a koji mi je ujedno otvorio vrata i drugim žanrovima i bendovima.

Ok, ima žešći i tvrđi zvuk koji vjerojatno neće svima sjesti, ali ionako to treba gledati u kontekstu vremena kad su nastali. Kao što sam naveo i prije na postu u linku, Huskeri su prvi hc punk bend koji je hc žanr uveo u teme koje nisu bile nužno političke, socijalne i aktivističke, nego ga je obojao osobnim i emotivnim pričama.

Album je ujedno i konceptualan, nosi priču o osobnom razočaranju, otuđenju, odrastanju, traženju sebe u lutanju svijetom. Naravno da će svatko tu možda čitati nešto drugo što mu je bliskije, ali nekako osjećam da mi se otkriće ovog albuma dogodilo u pravo vrijeme.

Danas ga ne slušam na isti način kao onda, ponekad se vratim pojedinim stvarima. Od prve žestoke Something I learned today do akustične Never talking to you again.

Jebiga, kad si ljuti tinejdžer i netko te toliko razočarao ili razljutio da odustaneš od svake rasprave, dođe ti jednostavno da mu kažeš, ili još bolje, otpjevaš:

[FassGoHard]

Kad sam imao emisiju na studentskom radiju (koja se bavila onime što ostavljam na temi o americani), pustio sam jednom za kratki uvod dvije stvari - Cohesion Minutemena i Never Talking To You Again. Koje li ironije, dvije akustične stvari pri početku dva dupla albuma dva punk benda objavljena u razmaku od 2 dana.

Nije sa Zen Arcade, ali jednostavno moram:

bogovi

[majstor s mora]

Ovako na prvu Violent Femmes mi zvuči ka bend/album koji je nekako najbliži mom ukusu od ponuđenih, al nisam ni ja glasa jer me između ostalog zeznia i datum u anketi. Zato Puky jedan prijedlog za tebe i da ubuduće staviš da 24.5.23:59 ističe anketa, a ne 25.5.00:00 kako ljude ne bi bunilo da i misle da imaju još jedan cili dan za glasat.

Šta se tiče novog albuma koji ste odabrali mora sam ga poslušat na preskoke jer punk nisan volia ni kad sam ima 15, a kamoli danas Pogotovo se to odnosi na početni dio albuma(prvih 10ak pisama) koje su mi manje više sve bile neslušljive dok od sredine albuma pa sve do samog kraja to puno bolje zvuči(napokon je neko donia malo melodije u bend) pa sam bez priskanja posluša.

Čitajući nešto o bendu stavia sam na slušanje i njihov album Flip Your Wig koji je evo gotovo doša do samog kraja i nije mi palo na pamet prikinit ga ili koju pismu priskočit. Ne mogu pronać podatak o brojci prodanih albuma, al vidim da je FYW bolje proša na ljestvicama(šta ne znači da je i prodavaniji) pa je moj prijedlog za ubuduće da ciljate na albume koji su bolje prošli kod slušatelja jer to mi se čini boljim izborom pogotovo kad se neko tek upoznaje s nekim izvođačem.

Slična je priča i kod Interpola jer vidim da su prva dva albuma(koje su neki i spominjali ka bolje) prodani u 500k primjeraka u SAD dok je OLTA prodan u duplo manjoj nakladi. Isto tako su i u Britaniji prva dva albuma imala zlatnu nakladu, a ovaj "samo" srebrnu. Ne znači automatski da su oni radi toga i bolji, al očito su lakše pronašli put do šire populacije pa radi toga kontam da će se i ovde većini prije takvo nešto svidit.

S druge strane "problem" može nastat kad/ako dođe do slušanja albuma nekih poznatijih bendova tipa Pink Floyd, al tu bi onda iša obnutom logikom i izbjegava bi one najpopularnije albume(DSOTM ili The Wall), a cilja bi na Animalse, Meddle ili tako neki koji nije toliko razvikan među masom, a opet je dragulj na svoj način.

PS ne želim da ispadne da se postavljam ka neko mjerilo ili da se morate ravnat po meni nego čisto moje neko mišljenje oko samog izbora albuma pojedinog izvođača.

[FassGoHard]

Majstore, to je zato što su HD pravi rock bend, ne samo punk bend, dakle u smislu rocka kao neke natkategorije. Zato ti je Flip Your Wig drag. Ne moraš biti punker da bi ih volio. Oni izlaze iz okvira punka već na Zen Arcade, doslovno je raritet svjedočiti evoluciji benda na ISTOM albumu, ali to se ovdje dogodilo.

[Puky Lee]

Pa da, Huskeri su i inače mišung žanrova. Kasnijim albumima su "omekšali" zvuk i bili čisti punk rock, a da bi na kraju još omekšali i bili bliže alter rocku. Bobu Mouldu u solo karijeri i drugim projektima nakon HD se i ne osjeti previše tog punka s kojim su Huskeri bili prepoznatljivi.

I ok, Majstor, uvažit ću prijedlog za anketu, al i dalje ne mislim da bi trebala trajat dulje od 24 sata. No, nije tu ništa fiksno, ako netko zna da neće moć bit onlajn ili nešto, naći ćemo način.

Kaj se tiče prijedloga albuma, ja tu ne bih bio striktan. Ako se i potrefi da koji tjedan prođu neki najpoznatiji, zašto ne?

I samo podsjećam da smo sad krenuli s jednim od dva albuma za ovaj tjedan.

[kvart99]

Puky Lee kaže:

Pa da, Huskeri su i inače mišung žanrova. Kasnijim albumima su "omekšali" zvuk i bili čisti punk rock, a da bi na kraju još omekšali i bili bliže alter rocku. Bobu Mouldu u solo karijeri i drugim projektima nakon HD se i ne osjeti previše tog punka s kojim su Huskeri bili prepoznatljivi.

Prije nego što se dohvatim tog "teškog zadatka" slušanja Zen Arcade, samo ću reci da mi je jako drag Sugar, i to posebno stvari kao If I Cant Change Your Mind, koje si s vremena na vremena stalno pjevusim....što vjerojatno znači da Husker Du neće biti idealan za moje "pop usi"......

[majstor s mora]

fassgodard kaže:

Majstore, to je zato što su HD pravi rock bend, ne samo punk bend, dakle u smislu rocka kao neke natkategorije. Zato ti je Flip Your Wig drag. Ne moraš biti punker da bi ih volio. Oni izlaze iz okvira punka već na Zen Arcade, doslovno je raritet svjedočiti evoluciji benda na ISTOM albumu, ali to se ovdje dogodilo.

Moguće da mi je upravo radi toga drugi dio albuma više odgovara jer je bliže "klasičnom" rock zvuku za razliku od prvog koji je čisti punk. Al ta promjena u stilu je baš očita i ako ništa drugo radi toga šta navodiš mi je drago šta nisam u potpunosti odusta od slušanja. Jer iskreno nakon prvih 15 min sam gleda ima li smisla dalje

Puky, nisam mislia da se produžuje glasovanje za još jedan dan nego da upišeš baš onaj datum(24.5. u ovom slučaju) kad se zatvara glasovanje. Jučer je pisalo da se može glasovat do 25.5.00:00 šta onda lako dovodi do zabune i ispada da se može/moglo glasat danas do ponoći. Valjda sam sad dobro objasnia šta me mući

I nisam mislia da triba bit striktan kod odabira nego čisto da se i te neke sitnice uzmu u obzir kad se predlaže pojedini album jer za dosta ljudi će to bit prvi kontakt s dotičnim izvođačem pa nek prođe šta bezbolnije. Iako svjestan sam da će uvik bit neslaganja oko samog odabira i to se odnosi na sve one koji su izdali više od jednog studijska albuma. A i za te koji su izdali samo jedan album došla bi valjda dva različita prijedloga šta bi od njih tribalo poslušat

[Puky Lee]

majstor s mora kaže:

Puky, nisam mislia da se produžuje glasovanje za još jedan dan nego da upišeš baš onaj datum(24.5. u ovom slučaju) kad se zatvara glasovanje. Jučer je pisalo da se može glasovat do 25.5.00:00 šta onda lako dovodi do zabune i ispada da se može/moglo glasat danas do ponoći. Valjda sam sad dobro objasnia šta me mući

Skužio sam ja i otprve, samo kažem i za one kojima možda nedjelja ne bi pasala, pa da složimo za dan prije/poslije, cijeli vikend, nebitno. Lako se dogovorimo, jel.

kvart99 kaže:

Prije nego što se dohvatim tog "teškog zadatka" slušanja Zen Arcade, samo ću reci da mi je jako drag Sugar, i to posebno stvari kao If I Cant Change Your Mind, koje si s vremena na vremena stalno pjevusim....što vjerojatno znači da Husker Du neće biti idealan za moje "pop usi"......

Jedva čekam dojmove Iskreno, Sugar i njegove solo stvari sam preslušavao onako, ako sjedne, sjedne. Nije to loše, ali nije mi baš posebno pamtljivo.

[kvart99]

Husker Du - Zen Arcade

Uspio izdrzati nekih 20-tak minuta.....a kad sam vidio da to čudo traje više od sat vremena, odustao od daljnjeg slušanja.
Ne zelim ničime što kazem uvrijediti znalce koji su tu na domaćem terenu, ali meni osobno (barem za moje neprilagodjene uši) je to potpuno neslušljivo. I to je vjerojatno najljepše što mogu o dotičnom reći.

Kako ona stara ide: "Ako nemaš što lijepo za reći o nečemu , nemoj reći ništa."

Kada sam sa strane vidio link za Daydream Nation full album, automatski sam ga kliknuo i mogu reći da mi je to bio melem za uši......

[FassGoHard]

kvart99 kaže:

Husker Du - Zen Arcade

Uspio izdrzati nekih 20-tak minuta.....a kad sam vidio da to čudo traje više od sat vremena, odustao od daljnjeg slušanja.
Ne zelim ničime što kazem uvrijediti znalce koji su tu na domaćem terenu, ali meni osobno (barem za moje neprilagodjene uši) je to potpuno neslušljivo. I to je vjerojatno najljepše što mogu o dotičnom reći.

Kako ona stara ide: "Ako nemaš što lijepo za reći o nečemu , nemoj reći ništa."

Kada sam sa strane vidio link za Daydream Nation full album, automatski sam ga kliknuo i mogu reći da mi je to bio melem za uši......

Kako se pristupi razlikuju...

A meni pak SY s tim svojim istovremeno impotentnim i nasilnim drvljenjem često izazivaju takvu reakciju. Mislim oni su odličan bend u svojim najboljim izdanjima, samo trebam biti JAKO dobro raspoložen.
HD pak uvijek mogu slušati, a žao mi je što nisi izdržao do recimo 30. minute jer tamo stvari postaju slojevitije. Možeš pokušati s Flip Your Wig recimo.

[FassGoHard]

Još nešto - mislim da će distorzija kod HD biti problem, i to nepremostiv. Fakat ga frlje, i meni zna biti previše, ali sam očvrsnuo na Lovelessu.

[lemonzoo]

fassgodard kaže:

Još nešto - mislim da će distorzija kod HD biti problem, i to nepremostiv. Fakat ga frlje, i meni zna biti previše, ali sam očvrsnuo na Lovelessu.

Zar ti ono ne briješ na indie rock? Tamo je distorzija glavni adut, koliko mi se čini.



Preslušavam ovaj Duck Rock i cijelo vrijeme osjećam ushićenost ko da sam otkrio nešto revolucionarno. Odlično produciran album, ovo je materijal za puštanje na partijima.

[Weekend Warrior]

Husker Dü - Zen Arcade

Zen Arcade sam i ja u ponedjeljak ujutro poslušao do negdje 30-te minute i nisam više mogao, nego sam si stavio nešto drugo. A ja dan, danas itekako poslušam stvari s distorzijom, ali ovo mi je teško palo, ne znam možda mi se toliko promijenio ukus, no treba priznati da mi punk nikada nije dobro sjedao, više sam svojevremeno bio u metal vodama, a i danas sam makar jednom nogom u indie i alter rock zvuku, o.k., ako ne cijelom nogom onda najmanje stopalom.

No, onda sam danas ujutro poslušao do kraja i vidim zašto se smatra važnim albumom, ali isto tako mi se čini da za nekoga tko nije uopće blizu tim vodama pa da može uočiti neke utjecaje na Pixiese, Youthovce, kasnije Nirvanu i niz grupa koje su makar djelom imale Husker Dü kao utjecaje, to bojim se neće puno značiti jer i dalje tu ima čistokrvnog punka.

Makar mi opet izmiče ta inovativnost u cijeloj priči, mislim da se više radi o detaljima, posebno ako se uzme u obzir da je u isto vrijeme pa i prije Huskerovaca bilo grupa koje su inovirale punk zvuk i odvele ga u nekom novom smjeru, npr. Wire je već krajem sedamdesetih stvarao nešto što izmiče klasičnom punk zvuku, a svima je valjda poznato da se Joy Division raspao i prije nego je Husker Dü izdao prvi album, da ne nabrajam sada, možda se misli da se radi o jednom od valova u inovaciji punka, ne nužno prvom valu.

No, ne mogu reći da je to baš loše daleko od toga, samo mi ne odgovora, oko 30-minute negdje krene više od onog alter i indie zvuka koji će procvasti koju godinu kasnije.

[FassGoHard]

lemonzoo kaže:

Zar ti ono ne briješ na indie rock? Tamo je distorzija glavni adut, koliko mi se čini.

Je, ali ne ovakva, ili jako rijetko je ovakva distorzija prisutna. Zna mi kod HD-a biti previše, tj. nisam baš uvijek raspoložen za njih, dakle za ono što su radili do New Day Rising. Ali zato imam Flip Your Wig, Candy Apple Grey i Warehouse. Njih baš uvijek mogu slušati. Možda smo koji od ta 3 mogli odabrati. Pa i NDR.
Volio bih čuti Mr. Wronga što misli o njima.

Evo dokle su došli na Warehouse: Songs And Stories (još jedan dvostruki!): https://m.youtube.com/watch?v=mL744B...JyBkeA&index=7

Fanovi Dookieja bi mogli voljeti pjesme iz njihove druge faze. Ne znam, meni su odlični.

Što se indie-rocka tiče najviše volim indie-rock 90-ih, onaj prividno nemarni indie-rock - Pavement, Silver Jews, Guided By Voices ili Modest Mouse.
Car Seat Headrest su mi odlični od novijih npr.

[Inconnu]

Zen Arcade

Poslušala iz 3-4 navrata, dvaput u cijelosti
Prva pomisao mi je bila: daj ti meni jedan Candy Apple Gray, s mlijekom. Punk nije nikad bio moj žanr, al ovo sam morala preslušat makar iz respekta i kasnijih radova HD koji mi puno bolje leže.
Slažem se s većinom komentara - nije osobito uhu ugodan album i onih prvih 20ak minuta je dosta naporno, ali kad se dođe do dvadeset i neke minute, ipak su to malo 'prohodnije' stvari, poslije tridesete sam čak uživala. Od tih žešćih stvari s početka, dopala mi se Chartered Trips, melodična je, a sirova, ono pucketanje glasa je nice touch. Dio pjesama mi se čini preveć tinejdžerski, dio je pak jako napredan i točno osjetiš točke gdje su se inspirirali Sonic Youth, Green Day, pa onda npr. Somewhere me jako podsjeća na Dinosaur Jr.
Osim već spomenute Pink Turns to Blue, dobre su mi i Whatever, Standing By The Sea, Masochism World mi također ima nešto. Zanimljivo zatvaranje, stvarno kao neko sazrijevanje i virtuoznost kad usporediš s mladenačkim buntom i deranjem s početka albuma.

Na drugo slušanje sam malo pratila 'priču', prošla sam kroz tekstove i stvarno, ko da gledaš nekakav Trainspotting. Možda priča koju smo malo prerasli, ali svejedno dobro koncipirano. Ne mislim da je nešto čemu ću se vraćati, osim povremeno upalit neku od gore navedenih pjesama. A ček, jel onda fakat Tooth Fairy otkriva plot twist na albumu (sve je samo san)?

Weekend Warrior kaže:

Husker Dü - Zen Arcade

No, onda sam danas ujutro poslušao do kraja i vidim zašto se smatra važnim albumom, ali isto tako mi se čini da za nekoga tko nije uopće blizu tim vodama pa da može uočiti neke utjecaje na Pixiese, Youthovce, kasnije Nirvanu i niz grupa koje su makar djelom imale Husker Dü kao utjecaje, to bojim se neće puno značiti jer i dalje tu ima čistokrvnog punka.

Makar mi opet izmiče ta inovativnost u cijeloj priči, mislim da se više radi o detaljima, posebno ako se uzme u obzir da je u isto vrijeme pa i prije Huskerovaca bilo grupa koje su inovirale punk zvuk i odvele ga u nekom novom smjeru, npr. Wire je već krajem sedamdesetih stvarao nešto što izmiče klasičnom punk zvuku, a svima je valjda poznato da se Joy Division raspao i prije nego je Husker Dü izdao prvi album, da ne nabrajam sada, možda se misli da se radi o jednom od valova u inovaciji punka, ne nužno prvom valu.

No, ne mogu reći da je to baš loše daleko od toga, samo mi ne odgovora, oko 30-minute negdje krene više od onog alter i indie zvuka koji će procvasti koju godinu kasnije.

Mogla bih ovo potpisati. Wire i Pink Flag

Što se tiče McLarena, nisam baš upućena, al meni to djeluje onako dosta pozerski , kao, ja ću pobrati/kompilirati niz manje razvikanih zvukova i žanrova, zakeljiti svoje ime i tu i tamo se pojaviti na albumu.

[Amelie88]

Zen Arcade bio je dobra voznja! Vidim da ga uglavnom dijelite na dva dijela, prema zvuku, dok su se meni nekako izdvojila tri dijela, prema svidjanju.

Odgovaralo mi je tih prvih dvadesetak minuta, vratilo me u srednjoskolske dane kad sam nesto malo istrazivala punk, iako nikad nisam bila prava obozavateljica. Od tih prvih pjesama najbolje mi je sjela Never Talking to You Again, dok bih na koncertu za vrijeme Indecision Time neka mladja ja bez problema uletjela u sutku. Slijedi drugi dio od nekih pet pjesama koje su mi bile naporne i, iako uglavnom kratko traju, jedva sam cekala da zavrse. Od Standing by the Sea sve krece na bolje i do kraja albuma sam zbilja uzivala. Kako sam se samo uljuljkala u Monday Will Never Be the Same, a ona zavrsila i prije nego sto je pocela.

S obzirom da bend inace nisam slusala, dodajem ih na popis svoje muzicke lektire.