Kako pisati dobro?

[Trinaest13]

Svaki put kad pišem sve djeluje šturo. Dijalozi ne djeluju prirodno, opis je nekreativan.
Kako pisati lijepo, da dijalog teče, da opis možeš lako i prirodno zamislit u glavi, bez da imaš osjećaj da skače s jednog kadra u drugi?

Na primjer, bezveze situacija da vidite kako to izgleda:

Čim je ušao u auto, poljubila ga je u obraz. Nakon što ga je odmjerila rekla je, >>Vrlo si mi zgodan<<. On se zahvalio i, iako ga nije privlačila, zafućkao pa rekao, >>I ti si bomba, šećeru<<.

Kako da to sve bude ljepše i prirodnije?
Kako da se poboljšam? Imam ideju već dugo, ali đaba kad ne znam pisati

[Puky Lee]

Čitaj. Bez čitanja pisanja nema. Što širi uvid u različite stilove pisanja dat će ti više ideja. Naravno, uz neko kritičko promišljanje i odmak. Pritom ne postoje pravila koje će ti garantirati "dobro pisanje". Bitno da si zadovoljan/na s nečim za početak, a do toga dođeš najčešće spontano, sam/a. S vremenom ćeš prepoznati što je dobro, a što ne.

[KatarinaRi]

Dođi pisati na pdf Zadaćnice, sve ćeš naučiti

[Baphomet]

Čitaj, upiši neku od radionica pisanja, piši

[bijeli zeko]

Trinaest13 kaže:

Kako da se poboljšam?

Ukratko: edit edit edit edit dok ti ne počne izlaziti na uši.

Svaku ideju izrazi na najmanje deset različitih načina. Za svaku rečenicu napiši po nekoliko varijacija. Probaj permutirati riječi u rečenici, isprobaj razne sinonime, zamijeni postojeće glagole s preciznijim glagolima, dodaj ili oduzmi pridjev, izbaci nepotrebne veznike/priloge/prijedloge/itd.. Jednu rečenicu rastavi u dvije, dvije rečenice skrati u jednu. Dodaj ili oduzmi detalje, jednu radnju rastavi na proste faktore, tri radnje sažmi u jednu. Izvedi derivaciju, izvrši integraciju. Bezbroj je mogućnosti.
Izaberi svoju najbolju verziju i nanovo editiraj. Križaj, reži, izbaci riječi, cijele rečenice, odlomke, stranice... Ako i dalje ne zvuči kako spada, baci sve u smeće, počni ispočetka.

[Mudandketchup]

Trebaš imati ideju.

Ja se povodim za time da napišem glupost ali da mora imati kraj (gdje svi zajedno sretno stignu i svi se spoje).

Ako želiš da priča teće uvijek možeš obogatiti još dodatno rečenice koje si već napisao.

Ideja te tjera da pišeš zainteresirano i dugo i da napišeš puno toga.

Ideju možeš dobiti ako si izinspiriran vlastitim životom ili imaš uzore u zabavi.

Ja pišem amaterski i sve djeluje šturo, ali uspijem složiti priču da je zanimljiva jer imam predodžbu o događajima koje sam želio napisati.

Jako se lako vidi razlika između amaterskoga pisca i profesionalnoga pisca, dovoljno je uzeti u ruke jednu knjigu roman noviji koji je preveden sa engleskoga jezika, pa da se vidi kako je to oblikovano, kako je poredan sadržaj, kako su napisani opisi.

Po meni, ne trebaš biti nesretan ako ti priča ne djeluje profesionalno, nego trebaš znati što si želio reći i da li si to napisao na papir i dali to napisao na papir izgleda po tebi privlačno.

Priča može biti jednostavna i privlačna (pogotovo kratke priče), glavno da je puna zanimljivosti.

Priča ti ne treba izgledati sa opisima kao da je izdana u profesionalnoj knjizi.

[Shoggoth]

Trinaest13 kaže:

Svaki put kad pišem sve djeluje šturo. Dijalozi ne djeluju prirodno, opis je nekreativan.
Kako pisati lijepo, da dijalog teče, da opis možeš lako i prirodno zamislit u glavi, bez da imaš osjećaj da skače s jednog kadra u drugi?

Na primjer, bezveze situacija da vidite kako to izgleda:

Čim je ušao u auto, poljubila ga je u obraz. Nakon što ga je odmjerila rekla je, >>Vrlo si mi zgodan<<. On se zahvalio i, iako ga nije privlačila, zafućkao pa rekao, >>I ti si bomba, šećeru<<.

Kako da to sve bude ljepše i prirodnije?
Kako da se poboljšam? Imam ideju već dugo, ali đaba kad ne znam pisati

Predložio bih da počnemo od ovog ulomčića koji si napisao - sada ga napiši još jednom, ali ovaj ga puta napiši upravo ovako kako si rekao - lijepo, da teče, da ga možeš zamisliti u glavi.

Dok čekamo, probat ću se i ja okušati

Štrkljav i kifozno iskrivljen lik crnomajaste rijetke brade, Jakov je posegnuo za suvozačkim vratima. Na vozačkom ga je sjedalu već čekala ona, uzvrpoljena u svojoj crnoj minici. Naravno, teško je bilo ne obraćati odveć pažnju na njezine podugačke noge, ali bilo joj je nešto u praznjikavim plavim očima što je naviještalo ambis ispraznosti. Kao nesuđeni gradonačelnik i ministar Damir Filipović, bila je stasita, ali bez ikakve supstancije. Jakov nije hotio zaći u taj ambis.

Ona cikne: "Vrlo si mi zgodan!"

Prođe ga jeza. Uopće, je li taj strah temeljen na njegovoj nujnosti ili je djevojka upravo tako isprazna kao što si je dopustio pretpostaviti u tih ciglih par sekundi? Odvrati joj zato pomirljivo i uz dozu stranačke sigurnosti: "Jebena si i ti."

Kada je upalila automobil, Jakov je naslućivao da će doći do koitusa. Ranije joj nije ni zamijetio štikle, a ruku na srce, bile su sjajne.

[Thumbelina1994]

Trinaest13 kaže:

Svaki put kad pišem sve djeluje šturo. Dijalozi ne djeluju prirodno, opis je nekreativan.
Kako pisati lijepo, da dijalog teče, da opis možeš lako i prirodno zamislit u glavi, bez da imaš osjećaj da skače s jednog kadra u drugi?

Na primjer, bezveze situacija da vidite kako to izgleda:

Čim je ušao u auto, poljubila ga je u obraz. Nakon što ga je odmjerila rekla je, >>Vrlo si mi zgodan<<. On se zahvalio i, iako ga nije privlačila, zafućkao pa rekao, >>I ti si bomba, šećeru<<.

Kako da to sve bude ljepše i prirodnije?
Kako da se poboljšam? Imam ideju već dugo, ali đaba kad ne znam pisati

Čim je ušao u auto, poljubila ga je u obraz. Nakon što ga je odmjerila rekla je, >>Vrlo si mi zgodan<<. On se zahvalio i, iako ga nije privlačila, zafućkao pa rekao, >>I ti si bomba, šećeru<<.

Bezveze ću onako napisati:

Pazi sada... Na obasjanom suncu ga je čekao crveni automobil, a vlasnica auta je se šminkala dok je čekala svog dragog da siđe iz stana. Žena plave kose je imala ten kao u bebe, usne slatke kao od šećera, a njena duga plava kosa se vijorila na vjetru koji ju je hladio na jakom suncu. Tip crne kose i smeđih očiju ju je pogledao, ispuhujući dim iz usta u nju. Žena se nakašljala. "Budalo, što radiš?" - rekla je bijesno.
"Stojim" - rekao je cereći se.
"Vidim da stojiš, ali mislila sam što si u mene ispuhnuo taj otrov?" - rekla je.
"Otrov?, hm... koliko se sjećam, i ti si pušila, pa skoro do jučer." - rekao joj je.

Pošto ja mogla do sutra ovako... Samo ću još reći - itd itd...

[astree]

Svaka recenica je udarac. Pises,
ne zbog Zelje, nego zbog nemira
ne da mira, zbog poriva sto te
goni, tjera te naprijed, iako svaki
korak odjekuje kao kazna. Rijeci
koje darujes nisu blagoslov - one
su teret. Ne nudis utjehu, ne nudis
olaksanje. Ostavljas tragove,
duboke brazde na tlu, znajuci da
ce oni koji ih slijede uci u isti
vrtlog. Nisi pisac, ti si progoniteli.

[Shoshona]

Netko je ovdje spomenuo radionicu..
Tko je sudjelovao u radionici smije li podijeliti ovdje dojmove i iskustva ?

[Baphomet]

Imaš dosta tih radionica, dosta njih je malo dalje od mjesta gdje stanujem tako da sam izabrao jednu online. Meni je bila odlična ali i poprilično zahtjevna, dobiju se razni zadaci i voditeljica/književnica svaki rad posebno obrađuje.

Znači nije neki zoom susret gdje se samo priča o tome već se ona posveti posebno svakom sudioniku. Radionica je zahtjevna, dosta se piše i još više ispravlja

Meni je jedna priča koje sam napisao na toj radionici objavljena na online portalu i jedna je završila u zbirci priča u "fizičkom" izdanju

Evo linka na facebooku

https://www.facebook.com/kakopoceti

[Shoshona]

Hvala za info.

Prije je spomenuto da bez čitanja nema pisanja. Istina.
Ne možeš držati uzde ako nisi osjetio rzaj životinje.

Nije mala stvar krenuti pisati, i onda se natrpaš likovima i događajima, staviš uteg na svaku riječ, spleteš se od nadolazećih impresija.
Imati liniju i kontrolirati ambiciju.
Moraš držati red u vlaovima inspiracije, moraš upravljati inspiracijom da od teksta nastane tijelo.

To nije zabavno. Čak štoviše zna biti labirint koji nas nerijetko dovede do ruba izgubljenosti niti.
Biti u fokusu niti.
Zadržati nit..to je ona nit kojom je prevaren Minotaur.

[Shoshona]

Jeste li pomislili na mehaniku...

Postoji idjea, koja nam nalaže da prstima realiziramo sliku onoga što vidimo.
Mehanički, barem meni, brzina nedostaje.
Misli su mi prebrze pa se nerijetko vraćam unazad da ispravim pravopis i onda se bavim korekcijom umjesto idejom.

Pomislio sam na program pisanja, pomoću ideje kpja ide kroz govor, a AI sluša pto govori i onda zapisuje...

Jel li to izdaja pisanja ?
Ja volim papir, nalivpero...Volim pisati. Vol zvuk i tintu...Volim i tipkovnicu.
Ali za ideju, nije suvišno biti u korak s njom dase obisti ono što je nastalo u sekundi...

[miss.silence]

Shoshona kaže:

Jeste li pomislili na mehaniku...

Postoji idjea, koja nam nalaže da prstima realiziramo sliku onoga što vidimo.
Mehanički, barem meni, brzina nedostaje.
Misli su mi prebrze pa se nerijetko vraćam unazad da ispravim pravopis i onda se bavim korekcijom umjesto idejom.

Pomislio sam na program pisanja, pomoću ideje kpja ide kroz govor, a AI sluša pto govori i onda zapisuje...

Jel li to izdaja pisanja ?
Ja volim papir, nalivpero...Volim pisati. Vol zvuk i tintu...Volim i tipkovnicu.
Ali za ideju, nije suvišno biti u korak s njom dase obisti ono što je nastalo u sekundi...

Pa ili to, ili možeš snimiti u diktafon pa poslije to napisati/natipkati. Tako nisi izdao pisanje.

[Shoshona]

miss.silence kaže:

Pa ili to, ili možeš snimiti u diktafon pa poslije to napisati/natipkati. Tako nisi izdao pisanje.

Za ideje, diktafon, pa naravno

Meni prostruje misli, dobijem ideje koje se razviju pred očima, ali kada ih idem stvarati preko tipkovnice.
Nastane izmaglica od prvotnog kondorovog uzleta.
Teško je ustvari očuvati ideju jako živom. Moraš joj davati zraka, učiti letjeti.
To je proces koji moraš držati na oku.
Nije lako biti spisatelj.
Nimalo.