KPJ, SKOJ, Kominterna 1921-1941 u Kraljevini Jugoslaviji

[E-Absynthe]

Ne znam koliko je obrađena tema, ali uvijek je zanimljivo promatrati kontekst vremena.

Komunisti, Komunistička internacionala u Kraljevini Jugoslaviji.
Političko djelovanje, angažman,sudjelovanje u građanskom ratu u Španjolskoj 1936-1939.

Zamislite i ovo.

1909 godine osnovana Socijaldemokratska stranka Bosne i Hercegovine.

Koliko je članova KPJ u Kraljevini Jugoslaviji od 1918-1941 godine ?
Koliko je bilo članova SKOJ ?

Savez komunista u Crnoj Gori osnovan tek 1948 godine..
Savez komunista u Sjevernoj Makedoniji osnovan 1943 godine u tijeku rata.
Savez komunista Srbije osnovan 1945.
Savez komunista Vojvodine osnovan 1944 godine.
Savez komunista u Hrvatskoj osnovan 1937 godine.
Savez komunista Slovenije osnovan 1937 godine.
Komunistička partija BIH osnovana 1948 godine..

Dakle, vrlo šaroliko i različito osnivanje, u terminu zbivanja, komunističkih društava.
Nisu svi jednako imali podršku u društvu.
Jesu li komunisti imali značajnu podršku u populaciji Kraljevine Jugoslavije ?

Kaže se parola Bolje rat nego pakt koja je bila je zvučna i sjajna scenografija komunističke vlasti, i nije bilo to što se dogodilo..
Stvarna zbivanja u doba puča 1941 bile su parole; Dole vlada ! i Živio kralj Petar II

Zašto su jedino komunisti razmišljali o otporu okupatoru 1941 godine ?
Zašto je KPJ bila vodeća u organizaciji otpora ?
U redu, možda je to bilo povezano i sa kasnijim napadom Njemačke u lipnju 1941 godine na SSSR, ali govorimo o slomu u travnju 1941 godine..

Osobito me zanima, zašto je likvidiran Josip Čižinsky ?

Zašto je izostala reakcije na strahote masovnih likvidacija i teror Staljina u SSSR od strane komunista u Jugoslaviji ?
Nisu mogli ne znati za strahovladu što je komunizam učino u SSSR.

Što je značilo biti komunist 1930-ih..
A što je to značilo nakon svršetka rata 1945.
Po meni to su dva različita svijeta, dva različita viđenja.

Prije bih rekao da je komunizam doista nastojao opravdati političku misiju opismenjavanja, modernizacije, podizanja kvalitete života..
Ali je vrlo brzo zapao u paranoju i shizofreniju.
Ubijati neprijatelje, vanjske i unutarnje, iz dana u dan.

Kao da je pravda izgubila smisao.
I problem je kod komunizma što ne postoji drugačije razmišljanje.
Svi moramo misliti jednako.

[manchild]

E-Absynthe kaže:

Zašto su jedino komunisti razmišljali o otporu okupatoru 1941 godine ?
Zašto je KPJ bila vodeća u organizaciji otpora ?
U redu, možda je to bilo povezano i sa kasnijim napadom Njemačke u lipnju 1941 godine na SSSR, ali govorimo o slomu u travnju 1941 godine..

ja se ovih pitanja pitam već godinama, i nitko nema pravi odgovor

k tome KPJ je bila zabranjena

[kiseli1]

1.Komunisti su imali prilicnu podrsku u narodu;

Kako navodi Dušan Bojković, istoričar iz Arhiva Jugoslavije, na izborima održanim 22. avgusta 1920. lista KPJ dobila je 3.628 glasova, odnosno nešto više od trećine ukupnog broja birača koji su tog dana izašli na biračka mesta u Beogradu. Lista Narodne radikalne stranke dobila je 3.375, lista Jugoslovenske demokratske stranke 2.731, a lista Jugoslovenske republikanske stranke 605 glasova. „Uredbom o opštinskim izborima bilo je predviđeno da onoj listi koja dobije apsolutnu ili relativnu većinu glasova pripadnu opštinska uprava i dve trećine mandata. Na taj način u Beogradu su komunisti, sa relativnom većinom glasova, dobili mesto predsednika i potpredsednika opštine, potom osam kmetova i četiri kmeta pravnika, kao i 30 odborničkih mandata. Za predsednika Beogradske opštine izabran je Filip Filipović, sekretar KPJ, a za potpredsednika Mihailo Todorović, sekretar Radničke komore. Među odbornicima nalazili su se istaknuti komunisti, poput Pavla Pavlovića, sekretara Centralnog radničkog sindikalnog veća Jugoslavije, potom Sime Markovića, Lazara Stefanovića, Koste Novakovića, Moše Pijade, Miloša Trebinjca…“

https://www.nedeljnik.rs/kpj-3-628-a...t-1920-godine/

2.Nema nekog objasnjenja zasto je Gorkic likvidiran.Staljin je u to vrijeme temeljito "ocistio" komunisticka rukovodstva od SSSR-a pa nadalje.Mozes to pripisati Staljinovoj paranoji, megalomaniji, licnoj nesigurnosti.

3. Direktive Kominterne komunistickim partijama su u skladu sa vanjskom politikom SSSR-a.Sovjeti nisu ni jednom rijecju pozvali na otpor niti jednu KP u pokorenoj Evropi, sve dok nisu sami bili napadnuti, a onda je jedino KPJ reagirala i to zbog ubjedjenja da ce Rusi za dva mjeseca pobjediti Njemce i doci do Beograda.KPJ je u poslijeratnim traktatima, kada je pisala svoju povijest (na osnovu koje bi se moglo zakljuciti , da je Partija u svojoj dubokoj mudrosti predvidjela buduce dogadjaje i pripremala se za njih) predstavila samu sebe kao jedinog planera, i nosioca otpora, mada je vidljivo da od aprila, pa do juna 1941 se nije nista desavalo.SSSR je prekinuo diplomatske odnose sa jugoslavenskom izbjeglickom vladom u Londonu, i obnovio ih je tek kada je bio napadnut.Pravilo Kominterne je "jedna drzava, jedna KP", tako da su KP Hrvatske (1941 su postojale dvije, jedna od Titovih kadrova, i druga stvorena od strane Kopince po direktivi Kominterne ), KP Bugarske, i KP Italije ispunile prostor KP Jugoslavije , koja je (barem sto se tice Kominterne , koja ju je ionako htjela raspustiti jos tridesetih godina) debelacijom Jugoslavije od strane Hitlera prestala postojati

[Michael Collins]

Kada se točno odustalo od razbijanja Jugoslavije?

[Zoran Oštrić]

Michael Collins kaže:

Kada se točno odustalo od razbijanja Jugoslavije?

Evo našao sam jedan tekst na netu:

Leopold Kobsa: "Prilog istraživanju stajališta KPJ o nacionalnom pitanju u Jugoslaviji u razdoblju od kongresa ujedinjenja 1919 do lipanjskog plenuma CK KPJ 1935", Prispevki za zgodovino delavskega gibanja, 1967, št. 1-2, https://ojs.inz.si/pnz/article/download/3622/3990/

A ovdje je cijeli taj zbornik, tematski blok "Nacionalno vprašanje v Jugoslaviji v teoriji in politiki KPJ-KPS":

https://www.sistory.si/media/legacy/...a_1967_1-2.pdf

Puno u tom tekstu ima fraziranja, o tome što je "pravilno" gledanje. Možete zanemariti kad ćitate.

U početku, na osnivačkom kongresu 1919., proklamirano je: »Jedna nacionalna država najširom samoupravom oblasti, okruga i opštine«. Fokusiraju se na klasnu borbu, ne žele se gnjaviti "nacionalnim pitanjem", misle da je to nevažno, prihvaćaju novu državu.

Međutim su se vodili sporovi o tome, i nakon što je Partija prešla u ilegalu. Diskusija se vodi na Drugoj zemaljskoj konferenciji KPJ svibnja 1923., pa onda na trećoj u siječnju 1924., na kojoj:

Ne isključujući sudjelovanje u borbi za reviziju ustava, ljevica ističe pravo samoodređenja naroda i priznaje »svakom narodu pravo na suverenost u određivanju svojih odnosa, dakle i pravo na slobodno otcjepljenje i obrazovanje svoje posebne države, odnosno na priključenje svojoj nacionalnoj državi« smatrajući da »odricanje toga prava znači pogodovanje hegemonističkoj politici vladajuće srpske buržoazije.«

pa su onda čak tijekom 1924. imali referendum tj. raspravu u svim partijskim i skojevskim organizacijama (nije se izjašnjavao svaki pojedinac, nego organizacije, teritorijalne i u poduzećima). Skoro sve su prihvatile rezoluciju 3. konferencije koju je sastavila ljevica. Peti kongres Kominterne u srpnju 1924. prihvatio je stavove te rezolucije. Dapače, Rezolucija Kominterne zahtijeva razbijanje Kraljevine SHS, tj. odcijepljenje Hrvatske, Slovenije i Makedonije (mi danas pazimo da to nazovemo "razdruživanje") i stvaranje nezavisnih republika.

Na IV. kongresu KPJ u listopadu 1928. (dakle, nedugo nakon atentata u Narodnoj skupštini KJ i smrti Stjepana Radića) iznesen je zahtjev za razbijanje Jugoslavije i stvaranje nezavisne Hrvatske, ali uz bitni dodatak:

»»u toku borbe za nezavisnost Hrvatske masama objašnjavati da se konačno oslobođenje, kako hrvatskog, tako i ostalih ugnjetenih naroda na Balkanu, može osigurati samo izvojevanjem radničko-seljačke vlasti i stvaranjem Balkanske federacije radničko-seljačkih republika«.23«

U to doba KPJ prihvaća i ideju da je sazrelo vrijeme za revolucionarnu akciju za rušenje režima. Kreću u akcije koje su međutim iluzorne. Akcijama vlasti nakon Šestojanuarske diktature KPJ je skoro uništena. S mukom se nekako oporavljala.

Tek u prosincu 1934. mogli su u zemlji održati veći skup, IV. zemaljsku konferenciju. Tu je odlučeno da se unutar KPJ osnuju KP Hrvatske i KP Slovenije i u najbližoj budućnosti KP Makedonije. Prve dvije su osnovane tri godine kasnije, treća nije.

KPJ sad i dalje prihvaća stajalište o pravu naroda na samoodređenje i odcijepljenje, a odustaju od ideje stvaranja balkanske federacije. Sad prihvaćaju opstanak Jugoslavije, koja treba biti preinačena u federativnu državu, što je u bitnom bila tada ideja HSS-a i drugih "federalista".

[E-Absynthe]

Zašto su svi vodeći intelektualci, po prirodi naprednjaci, koji su težili pravdi, socijalnoj pravdi, iskorjenjvanju korupcije i eltinog nepotizma, u nadprosječnom broju bili komunisti ?

Što ih je vodilo k toj ideji ?

I još me živo zanima....
Zar doista nitko nije znao za teror staljnizma u SSSR od strane domaćih komunista ?
Zar je moguće da nitko nije vidio da to nije, kako bih rekao, ideja komunizma, da se ljudi ubija i tlači..?

[Michael Collins]

Zoran Oštrić kaže:

Evo našao sam jedan tekst na netu:

Leopold Kobsa: "Prilog istraživanju stajališta KPJ o nacionalnom pitanju u Jugoslaviji u razdoblju od kongresa ujedinjenja 1919 do lipanjskog plenuma CK KPJ 1935", Prispevki za zgodovino delavskega gibanja, 1967, št. 1-2, https://ojs.inz.si/pnz/article/download/3622/3990/

A ovdje je cijeli taj zbornik, tematski blok "Nacionalno vprašanje v Jugoslaviji v teoriji in politiki KPJ-KPS":

https://www.sistory.si/media/legacy/...a_1967_1-2.pdf

Puno u tom tekstu ima fraziranja, o tome što je "pravilno" gledanje. Možete zanemariti kad ćitate.

U početku, na osnivačkom kongresu 1919., proklamirano je: »Jedna nacionalna država najširom samoupravom oblasti, okruga i opštine«. Fokusiraju se na klasnu borbu, ne žele se gnjaviti "nacionalnim pitanjem", misle da je to nevažno, prihvaćaju novu državu.

Međutim su se vodili sporovi o tome, i nakon što je Partija prešla u ilegalu. Diskusija se vodi na Drugoj zemaljskoj konferenciji KPJ svibnja 1923., pa onda na trećoj u siječnju 1924., na kojoj:

Ne isključujući sudjelovanje u borbi za reviziju ustava, ljevica ističe pravo samoodređenja naroda i priznaje »svakom narodu pravo na suverenost u određivanju svojih odnosa, dakle i pravo na slobodno otcjepljenje i obrazovanje svoje posebne države, odnosno na priključenje svojoj nacionalnoj državi« smatrajući da »odricanje toga prava znači pogodovanje hegemonističkoj politici vladajuće srpske buržoazije.«

pa su onda čak tijekom 1924. imali referendum tj. raspravu u svim partijskim i skojevskim organizacijama (nije se izjašnjavao svaki pojedinac, nego organizacije, teritorijalne i u poduzećima). Skoro sve su prihvatile rezoluciju 3. konferencije koju je sastavila ljevica. Peti kongres Kominterne u srpnju 1924. prihvatio je stavove te rezolucije. Dapače, Rezolucija Kominterne zahtijeva razbijanje Kraljevine SHS, tj. odcijepljenje Hrvatske, Slovenije i Makedonije (mi danas pazimo da to nazovemo "razdruživanje") i stvaranje nezavisnih republika.

Na IV. kongresu KPJ u listopadu 1928. (dakle, nedugo nakon atentata u Narodnoj skupštini KJ i smrti Stjepana Radića) iznesen je zahtjev za razbijanje Jugoslavije i stvaranje nezavisne Hrvatske, ali uz bitni dodatak:

»»u toku borbe za nezavisnost Hrvatske masama objašnjavati da se konačno oslobođenje, kako hrvatskog, tako i ostalih ugnjetenih naroda na Balkanu, može osigurati samo izvojevanjem radničko-seljačke vlasti i stvaranjem Balkanske federacije radničko-seljačkih republika«.23«

U to doba KPJ prihvaća i ideju da je sazrelo vrijeme za revolucionarnu akciju za rušenje režima. Kreću u akcije koje su međutim iluzorne. Akcijama vlasti nakon Šestojanuarske diktature KPJ je skoro uništena. S mukom se nekako oporavljala.

Tek u prosincu 1934. mogli su u zemlji održati veći skup, IV. zemaljsku konferenciju. Tu je odlučeno da se unutar KPJ osnuju KP Hrvatske i KP Slovenije i u najbližoj budućnosti KP Makedonije. Prve dvije su osnovane tri godine kasnije, treća nije.

KPJ sad i dalje prihvaća stajalište o pravu naroda na samoodređenje i odcijepljenje, a odustaju od ideje stvaranja balkanske federacije. Sad prihvaćaju opstanak Jugoslavije, koja treba biti preinačena u federativnu državu, što je u bitnom bila tada ideja HSS-a i drugih "federalista".

Hvala.

[E-Absynthe]

Trofim Lisenko, agronom u SSSR, odbacio je glavnu struju genetike i teoriju evolucije te je razvio vlastitu teoriju prema kojoj preodgoj može promjeniti osobine biljaka i životinja, pa čak i transformirati jednu vrstu u drugu.
Staljina je to privuklo pa je sve koji nisu prihvatili teoriju Lisenka progonio i mnoge likvidirao.

To je značilo prekid objektivne znanosti i uvođenje službene znanosti, pod političkim nadzorom.
Čuveni znanstvenici poput Nikolaja Ivanoviča Vavilova ubijeni su 1943 godine u gulagu.

Staljinove čistke kasnih 1930-ih.

10 % od ukupno 144.000 oficira i podoficira Crvene Armije je likvidirano.
To je značilo 154 od 186 komandanata divizija, osam od devet admiral, 13 od 15 generala pješaštva, i tri od pet marsala.

Od 33 osobe, koje su između 1919-1938 služili kao visokopozicionirani u sovjetskom vrhu, 14 ih je likvidirano.
Od 139 članova CK KP SSSR 1934 godine, 98 njih je smaknuto.

Enoh Gershevic Yeguda, direktor NKVD-a, koji je provodio i organizirao progone i likvidacije pod nalogu Staljina, i sam je uhićen 1938 te smaknut 1940 godine.
Zamijenio ga je Nikolaj Ivanovič Ježov, koji je 1938 godine također likvidiran po nalogu Staljina.

Nakon Židova Yegude, Rusa Ježova, dolazi Gruzijac Lavrentij Beria koji će ostati na liniji sa Staljinom i biti odgovoran za milijune mučenja, progona, pogubljenja i državni teror.
Svemogući Staljin bio je osobito sklon izmjeni povijesti što je česta bolest u autokratskim režimima.
On je htio izbrisati Bronsteina, odnosno Trockog, iz službene sovjetske povijesti.
U razdoblju 1937-1938 kada su osobe poput Nikolaja Ivanoviča Buharina i marsala Mihaila Nikolajeviča Tuhačevskog likvidirane, one su automatski izbrisane iz svih knjiga akademskih radova, fotografija i slika.

E sada...Kako sve navedeno ima veze s našom temom ?

Pa, živo me zanima, kako su članovi KPJ u Kraljevini Jugoslaviji, mogli ne znati što se zbiva u SSSR ?
Toliki broj smrti, progona, terora nije se mogao sakriti. Posve nemoguće jer bilo masovno.

Kako su oni gledali na to ?
Kako je moguće da nitko nije sam sebe zapitao; do koje mjere tolerirati Staljinovo ludilo ?!!!

Zašto su svi šutjeli i bespogovorno podložili teror kao metodu komunizma ?!
Pa, u ideji, u teoriji, komunizam želi napredak čovjeka i čovječanstva ?!

[manjinjorgo]

E-Absynthe kaže:

....

Pa, živo me zanima, kako su članovi KPJ u Kraljevini Jugoslaviji, mogli ne znati što se zbiva u SSSR ?
Toliki broj smrti, progona, terora nije se mogao sakriti. Posve nemoguće jer bilo masovno.

Kako su oni gledali na to ?
Kako je moguće da nitko nije sam sebe zapitao; do koje mjere tolerirati Staljinovo ludilo ?!!!

Zašto su svi šutjeli i bespogovorno podložili teror kao metodu komunizma ?!
Pa, u ideji, u teoriji, komunizam želi napredak čovjeka i čovječanstva ?!

Smiješno pitanje.
Pa zato jer su bili komunisti.

Isto kao da pitaš kako ekstremni islam podržava terorizam.
Ili zašto su kršćani masovno spaljivali nepoćudne žene ili trijebili ljude po Južnoj Americi itd.

Stvar je u vjerskom fanatizmu.

Misliš da komunizam nije religija?

Pa, ima sve elemente vjere.

Bog je čovjek
Isus je Staljin (u nas Tito)
Sveto trojstvo su Marx Engels i Lenjin
Križ je petokraka
Sveci su Sekretari SKOJ-a
Prekrižiti se - dignuti stisnutu pesnicu
itd

Postoje, naravno, mnoge razlike, ali emocionalno i kulturno marksističke i evanđeoske kršćanske skupine vrlo su slične: žarka vjera u mogućnost poboljšanja čovječanstva, želja za obraćenjem neprosvijećenih...
Također i podjela na različite frakcije, od kojih svaka ima svoju 'pravu vjeru'.

Opisi kršćanskog neba i komunističkog društva prilično su bliski.


Nacrt Komunističkog manifesta je u originalu glasio: Nacrt Komunističke ispovijesti vjere

Engels je napisao u pismu Marxu krajem 1847., prije objavljivanja djela godine 1848.:

"Razmisli malo o "Ispovijesti vjere". Mislim da bi bilo najbolje da napustimo katehetski oblik i nazovemo stvar Komunistički manifest."

Izvor: Engels, Pismo Marxu, 24. studenog 1847.
https://www.stephenhicks.org/2023/07...sion-of-faith/