Put do ----- Prosvjetljenja

[Apstraktno]

Zdravo,

Volio bih da otvorim jednu konstruktivnu diskusiju sa ljudima duhovne prakse, na temu o kojoj ću pisati – vezana je za moj lični doživljaj.

Nisam pročitao mnogo knjiga, volio bih, ali moj me put usmjeravao ka praktičnosti – iako je to spor proces, jer nisam od početka imao alate koji bi podržali moj put.

Danas sam shvatio: ili ću da se ubijem, ili ću da stvorim smisao.
Dugo sam mislio da čovjek treba da nađe smisao, da on postoji negdje van nas. Posmatrao sam kako izgleda smisao kod drugih ljudi, pitao se zašto ja to ne osjećam tako. Probao sam njihove puteve, pa ih odbacio. I tako dan za danom — nosim taj teret besmisla, razvijam se, napredujem, stvaram… ali bez strasti. Uvijek me pogodi spoznaja da sve to dolazi iz ega, i kad mu oduzmem snagu — ostane ništa.

Shvatio sam da čovjek treba da stvori smisao.
„Jedina“ razlika je u tome što prosječan čovjek smisao stvara na osnovu prenesenih obrazaca i uvjerenja — malo to začini svojim „autentičnim“ iskustvom — i živi po tome. Pravi djecu, živi njihov život umjesto svog ili — s druge strane — ode u krajnost supstanci i eksperimenata, pa ga to i pokopa. Tako izgleda ono što ja vidim najčešće u svojoj okolini.

Kada sam ja pomislio da treba da stvaram smisao, u meni se javio otpor: pa to je besmisleno – jer stvaram smisao za koji unaprijed znam da je iluzija. Šta mi onda preostaje? Da se ubijem?

Nastavio sam da postavljam pitanja. Ako već biram da živim neki smisao, onda taj smisao treba da dolazi iz moje gole autentičnosti – ne iz obrazaca koje vučem od rođenja. I to je najkompleksniji dio.

Na koji način vi razbijate stare obrasce? Kako prepoznajete da je nešto zaista autentično iz vas, a ne iz navike? Kako se osloboditi ljudskih konstrukcija?

Ako živim smisao koji sam stvorio – iako sam svjestan da je iluzija – pa šta?
Ako ne želim da se ubijem, a ne mogu da živim kao pacov u kutiji u kojoj se vrtim, onda biram: želim najviše od života. Radost bića, zabavu, avanturu, istraživanje i doživljaje kroz senzacije koje mogu osjetiti = SUPEEEER!
Koji drugi smisao života može postojati, generalno?

Potpuno mi je jasno da svako ima svoj autentični dio. Neko ga otkrije i gradi, neko ostane zaglavljen.
Razumijem i da je shvatanje smisla individualna stvar. I u svom iskustvu sam uvidio da mogu čitati šta god želim, ali ako nešto ne doživim na nivou bića, to ne vrijedi.
Dakle, informacije, knjige, ljudi – mogu biti korisni kao navigacija, ali ne kao gotove istine koje prigrliš bez vlastitog iskustva.

------ Kako izgleda prosvjetljenje -------
Shvatio sam da, ako čovjek uspije osvijestiti svoje biće kao posmatrača, tada taj posmatrač postaje njegov univerzum.
Prosvijetljena osoba živi na nivou bića — posmatra svijet iznutra, kroz svjesnost tog unutarnjeg svjedoka. Taj svjedok vidi um, ego, odbrambene mehanizme, emocije i stare obrasce — ali se ne poistovjećuje s njima. Kao da gleda drugo ljudsko biće pored sebe — samo što je to biće on sam.

Znao sam se potpuno predati životnim situacijama: nositi tuđi teret, dopuštati emocijama da me preplave, puštati da me stari obrasci zarobe.
A gdje je bilo moje biće u svemu tome? Ko se tada brinuo o njegovim potrebama?
Cijelo vrijeme sam znao da je sve to nepotrebno, a ipak sam živio kao da nisam svjestan toga.

Kako se nositi s vlastitim umom koji porobljava, dok biće teži slobodi?
Možda se odgovor krije u neprestanoj prisutnosti — u tome da se sa pažnjom i povjerenjem prepuštamo unutarnjem posmatraču.
Možda se suština ne nalazi u kontroli, već u tihoj prisutnosti koja vidi — i ne sudi.

---------------
Da li su prosvijetljeni ljudi neshvaćene individue? I da li im je to uopšte važno?
S obzirom da smo socijalna bića – je li to opet samo ljudska potreba koja se prevazilazi?

Da li se slažete da su prosvijetljeni ljudi možda i najzaposleniji ljudi na svijetu? I najstrastveniji?
Misli se na to da rade mnogo na sebi — ili da su, na primjer, pokrenuli kompaniju oko koje su strastveni - i koliko ovo ima smisla, jer unutrašnji svijet traži mnogo njege?

I da,

Smisao koji stvorim je iluzija – u smislu da je subjektivan, konstrukcija svijesti – ali nije laž. Igranje sa riječima "iluzija" često zbunjuje jer se percipira kao "neistina". U duhovnim tradicijama, i "ja" je iluzija – ali se to ne tumači kao nevažno, već kao prolazno, neapsolutno?

[Leteća]

Apstraktno kaže:

Danas sam shvatio: ili ću da se ubijem, ili ću da stvorim smisao.

Šta da?

[krena]

Neke zen budističke škole kažu da smo mi svi već prosvijetljeni. I da nema potreba dubiti na glavi praviti prema jamu pratijaharu daranu...... I bilo što oko toga. Treba samo uzeti motiku i okopavati vrt.
Cijepam drva vučem vodu iz bunara o kako divno o kako čudesno

[Leteća]

krena kaže:

Neke zen budističke škole kažu da smo mi svi već prosvijetljeni. I da nema potreba dubiti na glavi praviti prema jamu pratijaharu daranu...... I bilo što oko toga. Treba samo uzeti motiku i okopavati vrt.
Cijepam drva vučem vodu iz bunara o kako divno o kako čudesno

U ovo doba godine vučem vodu a nisam budist.
(Inače nosim sve torbe a nisam magarac.)

[krena]

Leteća kaže:

U ovo doba godine vučem vodu a nisam budist.
(Inače nosim sve torbe a nisam magarac.)

Danas sam upravo o tome pričao sa prijateljem nekadašnjim sirovojedcem. Koji je jako klonuo duhom nakon operacije prostate koja mu je spasila život ali više ne može pumpati.
Sada je često u depresiji i nema volje za ništa. Trebao bi zaliti neko cvijeće u veliki balkonskim pitarima.
Trebao bi nekoliko puta uzeti pola kante vode i to zaliti.
Ali mi kaže da nema volje ni za to. To mu se sve čini teško i naporno. Najradije ide spavati po cijeli dan

[Apstraktno]

Leteća kaže:

Šta da?

Probaj biti malo manje konfuzna?

[Leteća]

Apstraktno kaže:

Probaj biti malo manje konfuzna?

Ti prvi.

[Apstraktno]

Leteća kaže:

Ti prvi.

Aj na kafu?

[Leteća]

Apstraktno kaže:

Aj na kafu?

Baš bi mi trebalo da se pročuje da se netko ubio nakon kave sa mnom.

Ništa osobno, ali propustit ću.

[Apstraktno]

Leteća kaže:

Baš bi mi trebalo da se pročuje da se netko ubio nakon kave sa mnom.

Ništa osobno, ali propustit ću.

Ma opušteno, kava s tobom je vjerojatno jedna od zdravijih trauma u životu.

[Leteća]

Apstraktno kaže:

Ma opušteno, kava s tobom je vjerojatno jedna od zdravijih trauma u životu.

Kad me netko pita za kavu, obično kažem da sam udana.
Ako pita opet, kažem da nisam normalna.
To obično bude dovoljno.

[Apstraktno]

Leteća kaže:

Kad me netko pita za kavu, obično kažem da sam udana.
Ako pita opet, kažem da nisam normalna.
To obično bude dovoljno.

Ako se ikad predomisliš – znaš gdje mi je inbox. Kava je strpljiva. ☕🙂

[Martian7]

Leteća kaže:

Kad me netko pita za kavu, obično kažem da sam udana.
Ako pita opet, kažem da nisam normalna.
To obično bude dovoljno.

Nije li i jedno i drugo istina?

[Leteća]

Martian7 kaže:

Nije li i jedno i drugo istina?

Odjebi.

[LLSkylights]

Apstraktno kaže:

Danas sam shvatio: ili ću da se ubijem, ili ću da stvorim smisao.

Teško da ćeš ga stvoriti. Jer već ga imaš. Jedan od glavnih je više otkriti sebe i biti više svoj. To važi za sve. Ali imaš i posebni smisao koji je jedinstven za tebe i tvoj živootni put (odabran prije inkarnacije). Dakle imaš dva puta koji te vode u depresiju. Onaj da negiraš sebe i ne dozvoliš si osloboditi se u najpunijem mogućem smislu, i onaj kada skreneš s životnog puta.
Svatko od nas ima putokaze koji nas vode na naš pravi put koji je najbolji za nas i na kojem ćemo se najbolje osjećati i najbolje ispuniti i ostvariti. Osjećaji su jedni od tih putokaza. Pomisao da se ubiješ je jedan od takvih putokaza koji ti govori da si na krivom putu. Svaki bolji osjećaj od toga je putokaz koji te vodi bliže pravom putu. Najbolji osjećaj je najbolji putokaz za put na kojem ćeš se najbolje ostvariti.

Posmatrao sam kako izgleda smisao kod drugih ljudi, pitao se zašto ja to ne osjećam tako. Probao sam njihove puteve, pa ih odbacio.

Naravno. Ti si jedinstveno biće u kreaciji. Ni jedan drugi put nije dovoljno dobar za tebe osim tvog vlastitog puta. Sasvim je nebitno kakve puteve imaju drugi i na što te usmjerava društvo. Samo ti možeš pronaći svoj pravi put. Samo ti imaš te osjećaje koji te vode u pravom smjeru.

Šta mi onda preostaje? Da se ubijem?

Uvijek imaš tu opciju da poštuješ svoje osjećaje i kamo te vode. Uvijek te usmjeravaju na pravi put.

Ako već biram da živim neki smisao, onda taj smisao treba da dolazi iz moje gole autentičnosti

Upravo tako.

biram: želim najviše od života. Radost bića, zabavu, avanturu, istraživanje i doživljaje kroz senzacije koje mogu osjetiti = SUPEEEER!

Točno to. Ništa manje.

Možda se suština ne nalazi u kontroli, već u tihoj prisutnosti koja vidi — i ne sudi.

Životne situacije dolaze zato jer su tako planirane, kakve god da jesu. Odabrane su takve kakve jesu zato da nam daju priliku za razvoj, da se više ostvarimo, i približimo sebi. Jednostavno daš najbolje od sebe u tom trenutku u svakoj situaciji pa što bude bude. Situacije nisu bitne nego razvoj tvoje svijesti tako daš najbolje od sebe u svakoj situaciji. Kakve god da jesu.

Mislim da si dobro odgovorio na više svojih pitanja.

[Martian7]

Leteća kaže:

Odjebi.

Pristojno sam pitala, mogla si i ti pristojno odgovoriti.

Ovo je tako neduhovno od tebe.

[miss.silence]

Apstraktno kaže:

Na koji način vi razbijate stare obrasce? Kako prepoznajete da je nešto zaista autentično iz vas, a ne iz navike? Kako se osloboditi ljudskih konstrukcija?

Uzela sam podužu pauzu od posla, grada, ljudi... I tad je nekako sve "otpalo". Onda sam se opet vratila u sve to i živim život normalno, ali nekako drukčije to sve doživljavam, nije mi bitno.

Pretpostavljam da se tako osjećaju ljudi koji imaju obitelj, djeca su im bitna, ovo drugo je sve neka "pozadina" koja se "okreće" oko njih. Možda.

Leteća kaže:

Šta da?

krena kaže:

Neke zen budističke škole kažu da smo mi svi već prosvijetljeni. I da nema potreba dubiti na glavi praviti prema jamu pratijaharu daranu...... I bilo što oko toga. Treba samo uzeti motiku i okopavati vrt.
Cijepam drva vučem vodu iz bunara o kako divno o kako čudesno

Ovo se i meni čini. Ne osjećam se prosvjetljeno, ali to mi je dovoljna svrha života.

krena kaže:

Danas sam upravo o tome pričao sa prijateljem nekadašnjim sirovojedcem. Koji je jako klonuo duhom nakon operacije prostate koja mu je spasila život ali više ne može pumpati.
Sada je često u depresiji i nema volje za ništa. Trebao bi zaliti neko cvijeće u veliki balkonskim pitarima.
Trebao bi nekoliko puta uzeti pola kante vode i to zaliti.
Ali mi kaže da nema volje ni za to. To mu se sve čini teško i naporno. Najradije ide spavati po cijeli dan

Možda bi mu pomoglo da opet postane sirovojelac.

[Apstraktno]

LLSkylights kaže:

Teško da ćeš ga stvoriti. Jer već ga imaš. Jedan od glavnih je više otkriti sebe i biti više svoj. To važi za sve. Ali imaš i posebni smisao koji je jedinstven za tebe i tvoj živootni put (odabran prije inkarnacije). Dakle imaš dva puta koji te vode u depresiju. Onaj da negiraš sebe i ne dozvoliš si osloboditi se u najpunijem mogućem smislu, i onaj kada skreneš s životnog puta.
Svatko od nas ima putokaze koji nas vode na naš pravi put koji je najbolji za nas i na kojem ćemo se najbolje osjećati i najbolje ispuniti i ostvariti. Osjećaji su jedni od tih putokaza. Pomisao da se ubiješ je jedan od takvih putokaza koji ti govori da si na krivom putu. Svaki bolji osjećaj od toga je putokaz koji te vodi bliže pravom putu. Najbolji osjećaj je najbolji putokaz za put na kojem ćeš se najbolje ostvariti. Naravno. Ti si jedinstveno biće u kreaciji. Ni jedan drugi put nije dovoljno dobar za tebe osim tvog vlastitog puta. Sasvim je nebitno kakve puteve imaju drugi i na što te usmjerava društvo. Samo ti možeš pronaći svoj pravi put. Samo ti imaš te osjećaje koji te vode u pravom smjeru.
Uvijek imaš tu opciju da poštuješ svoje osjećaje i kamo te vode. Uvijek te usmjeravaju na pravi put.
Upravo tako.Točno to. Ništa manje.Životne situacije dolaze zato jer su tako planirane, kakve god da jesu. Odabrane su takve kakve jesu zato da nam daju priliku za razvoj, da se više ostvarimo, i približimo sebi. Jednostavno daš najbolje od sebe u tom trenutku u svakoj situaciji pa što bude bude. Situacije nisu bitne nego razvoj tvoje svijesti tako daš najbolje od sebe u svakoj situaciji. Kakve god da jesu.

Mislim da si dobro odgovorio na više svojih pitanja.

Hvala

[Dance With Wolf]

Apstraktno kaže:

Ako živim smisao koji sam stvorio – iako sam svjestan da je iluzija – pa šta?
Ako ne želim da se ubijem, a ne mogu da živim kao pacov u kutiji u kojoj se vrtim, onda biram: želim najviše od života. Radost bića, zabavu, avanturu, istraživanje i doživljaje kroz senzacije koje mogu osjetiti = SUPEEEER!
Koji drugi smisao života može postojati, generalno?

Otok Košljun

...na tom otoku se nalazi samostan franjevaca izbjeglih iz Bosne u 16.stoljeću.
Iako je otok za vrijeme predrimskog i rimskog vremena bio naseljen Gotima.
Ali sada nije važno to.

Važno je da odeš tamo, na taj otok i sve što te muči kakžeš prvoj osobi tamo.
I kada čuješ odgovor možda će ti bit nešto manje jasnije..

[putovanje.]

Apstraktno kaže:

Na koji način vi razbijate stare obrasce?

Ne razbijaš stare obrasce, nego te novi obrasci razbijaju.
Život je najveći guru.