Potaknut diskusijom oko stvarnoj moci i ulozi Crkve bosanske u srednjovijekovnoj Bosni zelim se dotaknuti ove teme s ciljem razbijanja pogresnih ili (zlo)namjernih navoda oko ove pojave. Npr. cest gost ovoga uvazenoga foruma Wikiceha uporno zastuplja tezu da se radi o marginalnoj pojavi vezanoj iskljucivo za period 13-14 vijeka koja nije ostavila dublji trag na srednjovijekovnu Bosnu. Ja zastupan ipak suprotno misljenje, dapace radi se o pojavi koja je potrajala i malo duze, radi se o crkvi koja je institucionalno potpuno izgradjena, bliska kraljevskome dvoru te drugim plemickim lozama te praktikovana od puka. Kao pojava zabrinula je i samu svetu stolicu i nekoliko puta vodjenje su krstaski pohodi u suzbijanju iste.
Kao argumentaciju za ove navode nudim vecinom hrvatske izvore s ciljem da izbjegnem moguce zamjerke.
1. hrvatski leksikon:
"Tijekom svoga postojanja (do sred. 15. st.) C. b. je imala
zapaženu ulogu u javnom i polit. životu zemlje."
http://www.hrleksikon.info/definicij...-bosanska.html
2. leksikografski zavod Miroslav Krleza:
"Već od prvih godina samostalne vlasti bana Stjepana II. u Bosni se pojavljuje
institucionalno potpuno izgrađena Crkva bosanska, s vlastitom hijerarhijom i vrhovnim poglavarom.", "Kulinovi nasljednici u XIII. st. (Matej Ninoslav i Prijezda I.) nastavljaju razvijati bosansku državu i braniti je od ugarskoga presezanja, koja su opravdavana borbom protiv krivovjerja.
Rimska kurija šalje u Bosnu legate i istražitelje (Akoncije 1221., Jakov de Pecoraria, 1233), a Ugarska
križarsku vojsku (1235–38).",
http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=8918
3. Franjevacka provincija Bosna Srebrena:
"Katolička crkva je toliko oslabila da su katolički biskupi morali prenijeti, polovicom 13. stoljeća svoje sjedište iz Bosne u Đakovo; krivovjerje se učvrstilo osobito među velikašima. Dominikanci, budući da su i sami bili povezani s Mađarima, koji su ratovali s Bosnom, nisu našli odaziva u narodu", "Fratri svojim uzornim životom i svjedočanstvom to potvrđuju. Radili su na suzbijanju i obraćanju bogumila, koji iznenada god.
1450. napadaju na samostan, razaraju ga i spaljuju, a braću i pogube. Spomendan ovih petorice mučenika slavi se 26. ožujka, i franjevački martirologij ih naziva blaženima."
http://www.bosnasrebrena.ba/v2010/po...e-u-bosni.html
4. Zupa Kraljeva Sutjeska:
"Prije nego se udala za bosanskog kralja Stjepana Tomaša živjela je Katarina u sredini izložen snažnom utjecaju šizmatičke Crkve bosanske čiji je vjernik bio njezin otac."
http://www.kraljeva-sutjeska.com/por...ka-biografija/
5. hrvatski povijesni portal:
"Želeći da bana Stjepana II drži u pod svojom kontrolom i da uz njegovu pomoć konačno skrši krstjane dođe na ideju da ga oženi sa jednom princezom iz obitelji grofa Ortenburškog koji je vladao u Koruškoj. Radilo se o bogatoj obitelji pa ni Stjepan II nije imao ništa protiv da se ženidbom orodi sa njima.
Papa je pristao i dozvolio ovaj brak imajući pred očima prvenstveno politički cilj. Želio je tim pridobiti Stjepana II u borbama za
iskorjenjivanje krstjana.", U spoljnoj politici banu Stjepanu II sve je išlo relativno lako, jer su mu osvajanja udvostručila obim države. Do toga momenta
Crkva bosanska je bila uglavnom jedinstvena i krstjani su apsolutno prevladavali, a uticaj katoličke crkve je bio relativno slab dok pravoslavna crkva skoro da nije ni postojala. Međutim, osvajanje Huma je to znatno izmjenilo budući da je u toj oblasti bila razvijena pravoslavna crkva. Uz to, na teritoriji koja je tih godina osvojena pripojeno je i mnogo katoličkog elementa. Sad krstjani više nisu bili u apsolutnoj većini kao do tada. Došlo bi ponovo do novog križarskog rata da se franjevci i dominikanci nisu posvađali oko toga kome pripada pravo da
progoni, sudi i spaljuje krstjane. 1327. dominikancima je inkvizicija zabranjena, a franjevac Fabijan je dobio taj „ekskluzivitet“."
http://povijest.net/sjepan-ii-stipos/
6. ugledni povjesnicar Srecko M. Dzaja:
"Sve navedeno o Crkvi bosanskoj govori prvenstveno
kao o
državnoj crkvi, odnosno o tome da je politička
dimenzija problema daleko nadilazila teološku. To je i
više nego vidljivo iz uloge koju je kao poglavar zemaljske
crkve (nekanonske biskupije) djed Crkve bosanske od
1377. imao kao krunitelj bosanskih kraljeva, odnosno
kao crkvena osoba koja je legalizirala (sakralizirala) njihovu
kraljevsku titulu O povezanosti crkvenih i državnih struktura izravno
svjedoči i to što djed Crkve bosanske povremeno boravi
na kraljevskom dvoru – u krugu najutjecajnijih političkih
osoba. U delikatnijim slučajevima
kraljevi su se pozivali
na autoritet bosanskog crkvenog poglavara, čija je rezidencija
smatrana za “locus credibilis” gdje su ovjeravani
i pohranjivani dokumenti. S pak druge strane, Crkva bosanska
i njezin episkop primali su, poput Katoličke crkve
i njezinih prvaka, pod svoju posebnu zaštitu bosanske
feudalne magnate, jamčili im imovinsku sigurnost, osobnu
slobodu i staleška prava. Krstjani su i inače zauzimali
visoke društvene položaje, a dostojanstvenici Crkve bosanske nosili su naslov “gospodin” rezerviran obično
za vladara i velikaše.",
"Blijedi tragovi bosanskih krstjana nalaze se još neko
vrijeme u osmanskim katastarskim knjigama (deft erima)
nakon pada Bosne 1463, u kojima su pojedinci zabilježeni
pod nazivom kristian za razliku od uobičajenih oznaka
za kršćane, gebr ili káfir, u značenju nevjernik kako su
obilježavani katolici i pravoslavni. Tako u defteru od
1469.
zabilježeno je u 10 kristian-sela 113 (obiteljskih) kristian kućanstava
(hane) i 5 kristian-neoženjenih (mudžered)"
http://www.svjetlorijeci.ba/media/do...sanska_286.pdf
7. hr. Wikipedija:
" Crkva bosanska u svom punom procvatu (u 14. i na početku 15. stoljeća) posjedovala je veliku moć, a njeni su velikodostojnici potpisivali povelje i obavljali diplomatske misije."
https://hr.wikipedia.org/wiki/Crkva_bosanska
i na kraju malo reklame:
Krstjanska zajednica u Bosni i Hercegovini- 15. Januara 2002 godine, Krstjanska zajednica sa hižom u gradu Tuzli starta i registruje se u neovisnu i zasebnu cjelinu, legalnu vjersku Krstjansku zajednicu koja će sve učiniti da svijetu pokaže da krstjani postoje i u gradu Tuzli i u Bosni i Hercegovini. 26.04.2005. godine Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine potvrdilo je kontinuitet pravnog lica te upisalo je Zajednicu u Registar crkava i vjerskih zajednica u Bosni i Hercegovini.
http://www.crkvabosanska.org/index.p...d=46&Itemid=58